Peter Turchin je znanstveni pionir čiji rad mijenja način na koji razumijemo prošlost i gledamo na sadašnjost, piše Zvonimir Šikić u pregledu Turchinovog rada na kliodinamici. Od teorija o nastanku carstava do predviđanja društvenih nestabilnosti, Turchin koristi velike skupove podataka i matematičke modele kako bi došao do teorija koje se mogu statistički testirati.
Njemačka se mijenja, a Sönke Nitzel može se samo nadati kako će i nova vlada ozbiljno shvatiti zadaću obrane, piše Anđelko Šubić u drugom dijelu pregleda dviju knjiga njemačkog povjesničara. Ratovi u Afganistanu i na Balkanu nisu Bundeswehr približili društvu, a rasprave o vojnoj obavezi i neonacizmu otkrivaju koliko Njemačka još traži odgovor na pitanje što njezini vojnici trebaju biti u 21. stoljeću.
Povjesničar Sönke Neitzel u svojim knjigama ruši mitove o povijesti njemačke vojske kroz dva svjetska rata i u poslijeratnom periodu, piše Anđelko Šubić u svojem osvrtu. Neitzel analizira odnos društva i države prema vojsci u tom periodu, a u svakom od razdoblja osvrće se i na zločine koje su počinili Nijemci u uniformi.
Primjer Španjolske, a osobito Madrida, zanimljiv je zbog sukoba dvaju narativa o Španjolskom građanskom ratu i frankizmu te načina na koji se oni odražavaju na mjestima posljednjeg počivališta, piše Nikolina Židek. Ona pružaju drugačiju perspektivu na Madrid, Španjolsku i njezinu povijest, ali i na način na koji se ta prošlost isprepliće s našom.
Ana Rajković Pejić u svojoj studiji "Plave kute idu na more" detaljno je i zanimljivo obradila svakodnevnicu radnika "Đure Đakovića" u vrijeme socijalizma, piše Enis Zebić u svojem osvrtu. Jedan specifični period u prostoru i vremenu opisuje se bez apologetike ili negacije, uz ekstenzivno korištenje izvora iz državnih i privatnih arhiva, te razgovora sa svjedocima proteklog vremena. Iako je tema "Đuro Đaković", čvrsto je postavljena u širi društveno-politički kontekst.
Rimske su brojke slijepa ulica iz koje se dalje ne može razviti nikakva matematika, piše Zvonimir Šikić u novom nastavku polemike o povijesti rimskih i arapskih brojki. Osim za logaritme, rimske brojke su kočnica i za druge stvari poput algebre, analitičke geometrije, kalkulusa... za svu matematiku od renesanse na dalje.
Prikazi haićanske revolucije u karipskoj i afričkoameričkoj književnosti sadrže sjenu zle kobi, cikličke povijesti, čak i predestiniranosti za kataklizmu, piše Sebastian Kukavica u analizi djela Dereka Walcotta, Aiméa Césairea i Aleja Carpentiera.
U prvom dijelu članka Željko Ivanković prepričava dosadašnju raspravu o zamjeni rimskih brojeva/brojki arapskima, a zatim raspravu proširuje teorijom kognitivne arheologinje Karenleigh Overmann koja posebnu pažnju u formiranju koncepta broja posvećuje materijalnim sredstvima među kojima je i notacija. Ivanković ističe da razvoj nije bio skokovit, od otkrića do otkrića nego postupan i dugotrajan te postavlja pitanje koja je komponenta pozicijske notacije bila presudna za kasnija matematička otkrića
Iako je najpoznatiji kao posljeratni gradonačelnik Zagreba, radi se tek o manjem dijelu ispunjenog, ali i tragično kratkog života Većeslava Holjevca. Njegova biografija iz pera Željke Godeč generacijama koje nisu živjele za njegova vremena donosi niz informacija o čovjeku bogatom duhom, inovativnošću, hrabrošću i nepresušnim marom, piše Marina Pavković u svojem osvrtu.
U nastavku rasprave o povijesnom prelasku s rimskih na arapske brojeve, Zvonimir Šikić odgovara Aleksandru Hatzivelkosu na tezu da su rimski brojevi bili jednostavniji za korištenje neobrazovanom pučanstvu, ukazujući kako ne postoje dokazi da se metoda množenja "ruskog seljaka" koristila u Srednjem vijeku ili Renesansi.