Štrajk američkih željezničara spriječen je odlukom Kongresa sa zakonskom snagom, s obrazloženjem da bi na koljena bacio američku privredu, a s njom i svjetsku. Ivo Škorić piše što su željezničari na kraju ipak dobili, a za što su se izborili sveučilišni radnici u Kaliforniji najvećim akademskim štrajkom u američkoj povijesti
Joe Biden se odriče nekadašnjih intervencionističkih ambicija SAD-a, ali zato postavlja temelje nove hladnoratovske podjele na demokratske i autokratske države, pri čemu sam sebi skače u usta otvaranjem vrata suradnje s izabranim nedemokratskim zemljama, analizira Božo Kovačević Strategiju nacionalne sigurnosti koju je američki predsjednik predstavio upravo pred izbore za Zastupnički dom i Senat
Američki Vrhovni sud se sprema preuzeti slučaj u kojem bi presudom mogao osigurati da Demokrati više nikad ne osvoje vlast u Kongresu koji bi u tom scenariju postao poput ruske Dume, gdje jedna stranka ima neugrozivu većinu, a druge su tamo tek da pruže iluziju demokracije, objašnjava Ivo Škorić. Završava zaključkom o novom društvenom ugovoru u kojem svi lažu pa je stoga lakše tolerirati laži vladara
Bezos, kao tzv. nova ljevica, nema vjere u radničku klasu, koja je kao lijena, glupa i podmukla i samo gleda kako uhvatiti krivinu, pa ih se mora nadzirati senzorima u rukavicama da bi bili učinkoviti, piše Ivo Škorić. Vjeruje u obrazovanu elitu, novu američku aristokraciju, koju The Atlantic zove "9,9%", nasljednu meritokraciju, koja si može platiti skupu diplomu, srednji sloj izmedju 0.1% ultrabogatih vlasnika svega što jest i što još nije, te 90% obezvlašćenog, raskućenog proletarijata
Linije sukoba su uspostavljene: između onih koji smatraju da su Sjedinjene Države nepopravljivo zle i moraju biti srušene nasiljem i onih koji još drže da je Amerika najbolja zemlja na svijetu, temeljena na vladavini prava, slobodama pojedinaca i neotuđivim pravima. Prvi imaju veliku prednost jer su kroz desetljeća poduprti obrazovnim sustavom i većinom medija, piše Oliver Franić
Zar bi američkim neprijateljima bilo nešto ljepše nego vidjeti da se trg ispred Barclays Centra pretvori u američki Tian An Men, pita se u završnoj rečenici svojeg izviješća o nemirima u Americi Ivo Škorić.
Amerikanci kao da neprestano žive na rubu živaca. Previše sati rade. Ništa im u zivotu nije sigurno. Svaki dodatni stres ih može skrenuti prema tragediji, piše Ivo Škorić o najnovijoj seriji masovnih ubojstava u SAD. Lagan pristup teškom oružju i predsjednik koji nonšalantno dehumanizira i kriminalizira imigrante i manjine, praktički stavljajući nacrtanu metu na njihova ledja, svakako pridonose eskalaciji nasilja, no u korijenu bijesa i srdžbe su naša prekarna i neosmišljena egzistencija
Iako su i dalje višestruko nasilnije nego druge razvijene zemlje, stopa nasilja i u SAD postojano se smanjuje. Čini se da je to izravno povezano sa povjerenjem u vlast i institucije. Utoliko, važnije postaju razlike u viđenju budućnosti zemlje koje su među saveznim državama sve izraženije, piše Ivo Škorić