i to je Amerika
Od Aljaske, do Meksika… Sloboda, nasilje i vlast u Sjedinjenim Državama. Dvije vizije budućnosti
Ivo Škorić / 13. srpnja 2019. / Članci / čita se 14 minuta
Ivo Škorić / 13. srpnja 2019. / Članci / čita se 14 minuta
Iako su i dalje višestruko nasilnije nego druge razvijene zemlje, stopa nasilja i u SAD postojano se smanjuje. Čini se da je to izravno povezano sa povjerenjem u vlast i institucije. Utoliko, važnije postaju razlike u viđenju budućnosti zemlje koje su među saveznim državama sve izraženije, piše Ivo Škorić
Povijesno, Sjedinjene Države su vrlo nasilna zemlja, zasnovane na revolucionarnom nasilju protiv Britanske krune, nasilnoj ekspanziji od obale Atlantika do obale Pacifika koja je desetkovala stanovništvo, koje je tamo do tada živjelo, na nasilnom porobljavanju milijuna ljudi iz Afrike, gotovo neprestanim prekomorskim ratovima (222 godine od skoro 250 godina svoje egzistencije), i najvećem broju zatvorenika po glavi stanovnika na svijetu. Do tek prije nešto više od sto godina ljudi izvan velikih gradova na obalama ovdje su hodali opasani, uvijek spremni da izvade već napunjeni pištolj – tradicija, koju nam je Hollywood zapakirao s romantičnom nostalgijom za jednostavnijim i moralno ispravnijim vremenima, no koja je zapravo značila život na rubu i neprestanom oprezu.
U sukobu, koji se ovdje pamti kao Američki Gradjanski Rat, poginulo je 620.000 ljudi, što je onda 1860-tih, bilo 2% američkog stanovništva. Za usporedbu – u drugim ratnim sukobima, u kojima su Amerikanci sudjelovali (Vjetnam, Koreja, Prvi i Drugi svj. Rat…), zajedno je poginulo 644,000 Amerikanaca. Gradjanski rat je bio najkrvaviji rat u kojemu su Amerikanci ikada sudjelovali. Razlog tome je to što je taj rat vodjen na prijelazu u moderno industrijsko društvo. Već su postojali telegraf i željeznicke pruge, koji su omogućavali brzu komunikaciju i prijevoz trupa, izumljen je mitraljez, koji će dovesti do ukidanja konjice, podignute su tvornice koje su bile u stanju štancati oružje i municiju kao nikad prije u povijesti, a nije još bilo antibiotika, ni moderne medicine, te su ranjenici uglavnom umirali u velikim mukama.
I kao i u nekim drugim zemljama, naš Gradjanski rat takodjer nije zapravo nikada završio. Živimo u privremenom prekidu vatre. Nakon rata nastupio je period rekonstrukcije, pa reakcionarna antirekonstrukcija tokom tzv. Jim Crow ere, pa pokret za gradjanska prava 1960-tih. Crnci su bili oslobodjeni ropstva. Ali je ekonomsko, političko i policijsko nasilje, naročito u bivšim robovlasničkim državama, prema njima nastavljeno: spriječavanje da glasaju, barijere za zapošljavanje, segregacija u školama, na autobusima, u restoranima, KKK, paljenje križeva, linčovanja … Još 1961., Dorothy Butler Gilliam, prva crna žena novinarka Washington Posta, piše: “kada sam pokrivala integraciju školstva na Jugu, bio je rat, i ja sam spavala u pogrebnim zavodima, kojima su crnci bili vlasnici, jer bi riskirala život da sam, kao crnkinja, otišla u hotel.”
Danas ima više crnih muškaraca u zatvorima nego što je 1850. bilo robova. I tek je pred nekoliko godina, pod prvim crnim predsjednikom zemlje, počelo postepeno uklanjanje spomenika ratnim zločincima i robovlasničkim krvolocima iz brižno uređenih parkova i skidanje poražene konfederalne zastave sa službenih bandera ispred državnih institucija na Jugu. Dok je istina da nasilni kriminal u SAD-u opada od kolonijalnih vremena (prosječni broj ubojstava u društvu je bio 30/100,000 1700-tih, 20 1800-tih, i 10 1900-tih), taj pad je sporiji u crnačkoj populaciji izloženoj strukturalnom, državno sponzoriranom nasilju tokom zadnjih 150 godina. Dok crnci čine tek 12% američke populacije, skoro je jednak broj crnih i bijelih počinioca nasilnog kriminala: ima 4x više crnih ubojica od prosjeka za bilo koju drugu rasnu grupu. I njihove žrtve su najčešće drugi crnci. Prema epidemiološkim studijama CDC (Center for Disease Control), ubojstvo je glavni uzrok smrti crnih muškaraca starih izmedju 15 i 34 godine.
Najsigurnije države u SAD su na sjeveroistoku, u tzv. Novoj Engleskoj: Maine, Vermont, i New Hampshire (ja, u Vermontu, ne zaključavam ni auto ni kuću…). Nasilje raste što se ide dublje na robovlasnički jug i što se ide dalje na divlji zapad (posebno ‘last frontier’ države kao Aljaska). Ekonomski opustošena unutrašnjost je znatno nasilnija od razvijenih gradova na obalama. Masovni masakri u školama najčešće se dogadjaju u dosadnim, ni po čemu drugom značajnim, beskonačno razvučenim predgrađima. Ukupno nasilje raste u državama koje zagovaraju okrutno postupanje s imigrantima, kao npr. Teksas.
Prema istraživanju LaFreea 1998., krivulja broja ubojstava i povjerenja u vlast u SAD su obrnuto proporcionalne, a krivulja broja ubojstava i uvjerenja da su političari korumpirani su izravno proporcionalne. Što objašnjava relativni mir u Novoj Engleskoj, gdje ljudi generalno vjeruju svojim izabranim političarima i gdje su rijetki slučajevi korumpirane vlasti.
Dok drugdje generalno pada, broj ubojstava najbrže raste u gradovima sa više od 100,000 stanovnika u državama sa najvećim postotkom općina koje glasaju za Republikance: Alabama, Arkansas, Kentucky, Louisiana, Oklahoma, Tennessee. Najgore stoje gradovi sa najlošije rješenim rasnim pitanjem i velikim siromašnim getoiziranim crnačkim stanovništvom. Tako dok New York danas ima tek 3.4 ubojstva na sto tisuća stanovnika, a pogranični El Paso tek 2.9 (dakle nisu migranti nasilni, usprkos Trumpove propagande), Detroit ima 39, New Orleans 40, Baltimore 51, a St Louis čak 65 ubojstava na 100,000 stanovika. Sa tolikim brojem žrtava moglo bi se reći da se gradjanski rat niskog intenziteta već vodi lokalno na tim mjestima. Polarizacija zemlje se produbljuje, svjetonazorska, ekonomska, klimatska. Oko 2/3 država je pod kontrolom Republikanaca, a 1/3 pod kontrolom Demokrata. Prema istraživanju New York Timesa, Republikanci su danas ovdje već politički desnije od LePen u Francuskoj i UKIP-a u Engleskoj, ali ih jednostavno nije još pristojno zvati fašistima.
Političke razlike po pitanju pobačaja, minimalnog dohotka, prava homoseksualaca, postupanja prema migrantima, dostupnosti zdravstvenog osiguranja i visokog obrazovanja, neminovno će dovesti do selidbe velikog broja ljudi u države gdje će moći ostvariti svoja prava i iz država gdje to ne mogu, što će polarizaciju izmedju država još više produbiti i samo je pitanje kad će guverner jedne države uspjeti nahuškati svoje policijske snage na policiju druge države. JNA se u sličnom scenariju stavila na raspolaganje jednog vodje, jedne Republike, no njeni visoki oficiri su se raspršili i facilitirali nasilni raspad. SAD imaju “posse comitatus” zakon koji brani predsjedniku da koristi saveznu vojsku unutar zemlje. Visoki oficiri su uglavnom svjesni moći koju ova vojska posjeduje i sigurno bi se svojski trudili da ne budu uvučeni u bilo kakav unutrašnjepolitički sukob.
No, sve više se susrećemo sa dvije potpuno drugačije vizije budućnosti zemlje: Teksas i Kalifornija, dvije najmnogoljudnije američke države, deseta i peta svjetska ekonomija, zagovaraju gotovo sasvim drugačiji pristup klimatskoj promjeni, migrantima, minimalnom dohotku, do točke gdje su im politike već sada manje pomirljive nego recimo Poljska i Njemačka u EU u sličnim pitanjima. Koliko dugo će tako moći koegzistirati? I, za razliku od medjuentitetske granice u BiH ili nekadašnje Mason-Dixon linije izmedju Sjevera i Juga u SAD-u, razgraničenje izmedju te dvije drugačije vizije danas nipošto nije tako čisto i jednostavno – država Ohio je recimo zemljopisno na Sjeveru, no politički je, trenutno, na Jugu. Razgraničenje ne prolazi izmedju država, nego izmedju općina, a nekad i izmedju susjednih kuća, gdje jedna vijori konfederalnu, a druga zastavu duginih boja.
U Oregonu je nedavno učinjen korak naprijed u provociranju nasilnog političkog sukoba. Demokratska većina u skupštini Oregona pokušala je donijeti novi zakon u cilju smanjivanja štete proizvedene klimatskom promjenom. No, nisu u tome uspjeli, jer su njihovi Republikanski kolege jednostavno markirali glasanje: nisu se pojavili u skupštini, kako ne bi bilo kvoruma, i kako se novi zakon ne bi mogao izglasati. Ta taktika nije nova. Demokratski zakonodavci su to već napravili u skupštinama država Wisconsin i Texas. U Wisconsinu da zaustave predloženi anti-sindikalni zakon, a u Texasu da spriječe novo prekrojavanje općina (gerrymandering) kojim bi si Republikanci osigurali još veću premoć u državi. Ono što je Republikanski zastupnik iz Oregona, Brian Boquist, učinio, medjutim, prelazi okvire tih ranijih primjera. Guvernerka Oregona (Demokrat), Kate Brown, izjavila je kako će poslati policiju da privede Boquista i druge odbjegle Republikance u skupštinu na glasanje. On je medjutim pobjegao u drugu državu, Idaho, i od tamo pozvao istomišljenike da “pošalju naoružane momke” da ga brane od takvog hapšenja: odazvala se paravojna grupa “3 percenters” i u Oregonu i u Idahou, da se obavezuju pružiti sigurnost i zaštitu Boquistu i drugim odbjeglim zastupnicima.
Oregon 3 Percenters i Real 3 Percenters Idaho dio su tzv. 3% pokreta: paramilicija koja se obavezala na oružani otpor protiv tiranijske savezne vlasti, a za zaštitu ustava. Ime 3% proizlazi iz neutemeljenog podatka da je samo 3% Amerikanaca uzelo oružje u ruke da se suprotstavi Britanskom Imperiju tokom revolucije 1776. Da rekapituliram: izabrani zastupnik skupštine države Oregon poziva naoružanu parapoliciju, koja zadovoljava sve kriterije da ih, recimo, Kanada klasificira kao ekstremističku grupu, da ga štiti od policije države Oregon, što je gotovo ekvivalent balvan revolucije 1991. negdje drugdje. Fantazije nasilnog raspada SAD-a, ekstrapolirane iz ovakvih incidenata već postoje u virtualnom svijetu. Posebno, upravo terapeutski, preporučam svim jugonostalgičarima Red World “mod” u igri Hearts of Iron 4. U tom scenariju SSSR pobjedjuje hladni rat i postaje jedina supersila, SAD se raspadaju na desetak novonastalih zemalja, a SFRJ ostaje jedinstvena i na čelu pokreta Nesvrstanih, jedine preostale prepreke potpunoj dominaciji Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta.
Jedan od načina da se savlada SSSR u toj igri, je da Milošević (vladar SFRJ) primi Noama Chomskog (socijalističkog diktatora razvijenog američkog sjeveroistoka) u Nesvrstane, prava poslastica. Dok djeca u elitnim srednjim školama igraju ovakve igre (za koje treba imati odličan kompjuter i brzu internet vezu) u slobodno vrijeme, djeca u crnačkim getima u St Louisu i Baltimoreu riskiraju živote svaki dan samo vozeći bicikl ulicom – nikad ne znaju kad će ih stići neki zalutali metak iz nekog od brojnih sukoba u njihovom susjedstvu ili da li će neki policajac slučajno pomisliti da je mobitel koji drže u ruci zapravo pištolj pa ih na mjestu ukokati. Demokratski predsjednički kandidati se naravno svi zaklinju kako će tu nepravdu ispraviti. No, neki od njih, kao Joe Biden i Kamala Harris nisu dovoljno učinili po tom pitanju kad su imali priliku, a imali su, ona kao tužiteljica u Oaklandu, a on kao senator i podpredsjednik zemlje.
Grad nije dao Trumpu da razruje ulice tenkovskim gusjenicama. Pojavili su se jedino vršioc dužnosti ministra obrane Mark Esper i zapovjednik generalštaba Joseph Dunford. Iako je Trump želio da se i ostatak generalštaba pojavi, generali su uzeli slobodne dane i otišli na odmor za praznike sa obiteljima
S druge strane, našeg trenutnog predsjednika ova situacija nimalo ne brine. Trump je potpuno i savršeno zadovoljan izjavom “poslije mene, potop.” Jer ako ne može postati doživotni predsjednik, onda je čak i bolje da takva nezahvalna zemlja propadne. Zagospodario je proslavom najvećeg američkog državnog praznika ove godine i pretvorio ga u priliku za svoju kampanju kroz forsiranu militarizaciju društva, Trumpov kasarnički kapitalizam, euforiju lažiranog jedinstva, demonstraciju sile, koja je, bez političkog jedinstva iza sebe, zapravo samo tigar od papira, možda mu Melanija može potvrditi: ona se sigurno sjeća velebne vojne parade JNA u Beogradu za Dan Pobjede 9. svibnja 1985. Posljednje.
Parada je došla i prošla kao i većina drugih Trumpovih spektakularnih dogadjanja: tresla se brda, rodio se miš. Prvo, to uopće i nije bila parada nego govor kojem su tenkovi služili kao dekor. Tenkovi nisu uopće skidani sa kamiona. Grad nije dao Trumpu da razruje ulice tenkovskim gusjenicama. Drugo, pojavili su se jedino vršioc dužnosti ministra obrane Mark Esper i zapovjednik generalštaba Joseph Dunford. Iako je Trump želio da se i ostatak generalštaba pojavi, generali su uzeli slobodne dane i otišli na odmor za praznike sa obiteljima radije nego da stoje sa Trumpom na kiši u sparnom Washingtonu. I kiša je pljuštala tokom Trumpovog govora dovoljno žestoko da je već bilo i pitanje da li će uopće biti preleta aviona. Trump je bio ogradjen visokim zidom od neprobojnog stakla, koje se posve zamutilo uslijed kišurine. Tako da deseci tisuća Trumpovih navijača nije zapravo uspjelo ni vidjeti svoga vožda. No svi smo ga čuli. Kako će pobosti američku zastavu na Marsu. I onda, ponesen boljim vremenom koje je dopustilo 560,000 dolara skup prelet aviona, kako su hrabri američki revolucionari 1776. osvojili britanske aerodrome, što je uskoro postao najgledaniji meme ove falš-parade.
Izvještaj o nasilnom kriminalu šefova policija većih gradova (2017.)
Najopasniji američki gradovi 2017.
Epidemiološke studije pokazuju da je ubojstvo glavni uzrok smrti u populaciji crnih muškaraca od 15-34
https://www.cdc.gov/healthequity/lcod/men/2014/black/index.htm
Skoro jednak broj crnaca i bijelaca počinitelja nasilnog kriminala, no znatno manje crnaca u općoj populaciji, 4x više crnih ubojica od prosjeka za bilo koju drugu rasnu grupu
Robovlasnički Jug je naprosto nasilniji kao i Divlji zapad gdje se jos normalno hodalo opasan do pred sto godina (posebno ‘last frontier’ države kao Aljaska) i neobično nasilan glavni grad
https://www.safehome.org/resources/americas-most-dangerous-states/
Sigurne drzave su na sjeveroistoku u Novoj Engleskoj – Maine, Vermont, New Hampshire https://www.usnews.com/news/best-states/rankings/crime-and-corrections/public-safety
Dorothy Butler Gilliam prva crna zena novinar Washington Posta (1961.)
https://www.nydailynews.com/features/ny-fea-dorothy-butler-gilliam-book-20181229-story.html
Građanski rat nije nikad zavrsio – živimo u privremenom prekidu vatre
Korak naprijed ka ratu, Oregon
Fantazija već postoji – Red World
https://red-world-mod.fandom.com/wiki/Red_World_Wiki
https://red-world-mod.fandom.com/wiki/Nations_of_the_World
SAD su izgubile 2% stanovnistva u svom gradjanskom ratu u 19. stoljecu.
https://www.battlefields.org/learn/articles/civil-war-facts
Krivulja broja ubojstava i povjerenja u vlast su obrnuto proporcionalne, a krivulja broja ubojstava I uvjerenja da su politicari korumpirani su izravno proporcionalne prema LaFreeu
https://sites.nationalacademies.org/cs/groups/dbassesite/documents/webpage/dbasse_083892.pdf
Okrutnost prema migrantima u Texasu
Republikanci desnije od LePen i UKIP-a
Tko je manje učinio da se smanji rasno nasilje: Biden ili Harris?
Naša predivna vojna parada
Teksas i Kalifornija: dvije drugačije vizije budućnosti zemlje
SAD 222 od 239 godina postojanja u ratu
https://freakonometrics.hypotheses.org/50473
JNA 9.5.1985.
https://www.youtube.com/watch?v=3xMDPH_xNio
Osvrti na paradu:
https://www.nytimes.com/2019/07/04/us/politics/trump-4th-july.html
https://www.politico.com/story/2019/07/04/trump-fourth-mall-1398968
https://www.esquire.com/news-politics/a28302028/trump-military-independence-day-parade/
4,50
(2)
Loading...
20. listopada 2023. / Aktualno
18. listopada 2023. / Aktualno
5. listopada 2023. / Aktualno
2. listopada 2023. / Aktualno
24. travnja 2024. / Članci
19. travnja 2024. / Članci
19. travnja 2024. / Članci
14. travnja 2024. / Članci
