Trump imenuje najbogatiji kabinet u povijesti i ohrabruje one koji uzimaju pravdu u svoje ruke

Trumpova vizija nije posve antiradnička, različita je od neoliberalne tržišne ortodoksije, koje su se obje vodeće političke stranke držale posljednjih pola stoljeća, piše Ivo Škorić pred inauguraciju novog starog američkog predsjednika. No u njoj će neproporcionalno veći dio tereta tranzicije iz demokracije elita u narodnu diktaturu podnijeti slabe manjine, na primjer imigranti i transrodne osobe. Najgore je što je Trumpovo uspješno izigravanje pravne države znatno pridonijelo jačanju nepovjerenja u sustav i osnažilo trend uzimanja pravde u vlastite ruke.

• Naslovna fotografija: Luigi Mangioni, slika NYPD-a.

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar. Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

I dok, nakon najskupljih izbora u povijesti čovječanstva, u vjetar bačenih 4,7 milijardi dolara (koje bismo bolje iskoristili da smo ih uložili u GoFundMe kampanje za bolesne kojima je zdravstveno osiguranje uskratilo njegu), sitno odbrojavamo dane do konačne, mirne tranzicije iz demokracije elita u narodnu diktaturu, val disruptivnih promjena već se valja svijetom: Assad gubi Siriju, Hezbollah gubi Libanon, njemačka se vladajuća koalicija raspala, opet pada francuska vlada, više od polovice stanovnika Ukrajine tvrdi da bi prihvatilo gubitak teritorija radi mira, Kina zabranjuje izvoz u SAD galija, germanija i antimona  (kojima je KIna 80% svjetski proizvođač), predsjednik Južne Koreje izvodi vojni udar, potom biva suspendiran, a zgodan mladić lijepog osmijeha iz ugledne obitelji, Luigi Mangione, ubija glavnog direktora najvećeg privatnog zdravstvenog osiguranja u SAD-u, United Health Carea – Briana Thompsona. Ta tvrtka ostvaruje profit tako što odbija trećinu zahtjeva svojih osiguranika. Ubojstvo se dogodilo na ulici, usred Manhattana, a počinitelja na društvenim mrežama slave kao narodnog heroja.

Slave i moji prijatelji, demokrati: obrazovani, kulturni, fini, pristojni, nenasilni – ne bi mrava zgazili. Dvoje djece ostalo je bez oca. Prvi put ovdje doživljavam da su ljudi toliko siti svega da su spremni podržati nasilje i terorizam. No, dok god 68 tisuća Amerikanaca godišnje umire zbog bešćutnosti sustava zdravstvenog osiguranja, dok je dvije trećine svih osobnih bankrota uzrokovano zdravstvenim troškovima, dok je trećina američkih građana u dugu zbog zdravstvenih tegoba, dok je 75% Amerikanaca debelo, 40% pretilo, a 10% boluje od dijabetesa, i dok osiguravajuća društva sve manji dio uplaćenih premija troše na pokrivanje troškova svojih osiguranika – takav je trend: 1983. trošili su 95 centi od svakog dolara uplaćenih premija, a 2011. tek 85 centi – malo tko će oplakivati smaknuće direktora koji je, uz sve, još bio optužen i da je profitirao od povlaštenih informacija.

­
Trump već vodi vanjsku politiku, početkom prosinca susreo se s Macronom i Zelenskim u Parizu.

To je sve naoko nepovezano. Ipak, nagovještaj kolapsa neoliberalnog svjetskog poretka, što ga donosi reizbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, ohrabruje kaos. A iz kaosa može proizaći svašta – možda i nešto dobro, premda se svi nadamo samo najgorem. Iako do službene inauguracije preostaje još mjesec dana, Trump već vodi vanjsku politiku, sastaje se sa Zelenskim i Macronom u Parizu, dok se Biden bavi završnim predsjedničkim potezima poput pomilovanja kriminalaca, uključujući i vlastitog sina. Nitko više ni ne spominje brojne sudske procese protiv njega. Dapače, nedavno je jedan i dobio: televizijska mreža ABC pristala mu je platiti 15 milijuna dolara u tužbi za klevetu.

Medijske analize fokusiraju se na dva aspekta tranzicije: na Trumpova obećanja i proklamacije te na odabir ljudi u njegov kabinet – pokušavajući na temelju toga skicirati kakva će administracija biti sljedeće četiri godine i kako će se svatko od nas u njoj snaći. Za sada tržište reagira vrlo optimistično. Ljudi nisu sigurni misli li on ozbiljno sve što govori. Odabir članova kabineta, koji se uglavnom mogu podijeliti na “hard core MAGA” kamp i “soft core Wall Street” kamp, navješćuje unutarnje sukobe te česte rošade i promjene u kadrovima, na što smo već navikli tijekom Trumpova prvog mandata.

Trumpova načelna obećanja predstavljaju negiranje dosadašnjeg napretka u prihvaćanju transrodnosti, zatvaranje granica za nove imigrante i masovne deportacije milijuna već prisutnih, uvođenje visokih carina na robu iz tri najznačajnija trgovinska partnera (Kine, Kanade i Meksika), drastično smanjivanje poreza te svojevrsnu antibirokratsku revoluciju, u kojoj se dugogodišnje državne službenike odjednom promatra kao unutarnjeg neprijatelja. Tarifama provocira Kinu da preventivno zabrani izvoz rijetkih metala u SAD, premijera Ontarija Douga Forda da zaprijeti isključivanjem struje Michiganu, Wisconsinu i New Yorku, a meksičku predsjednicu Claudiju Sheinbaum Pardo da najavi recipročne mjere za koje tvrdi da će stajati 400.000 američkih radnih mjesta.

Pri izboru članova kabineta Trump se ravna načelima svoje totalitarne “rodne estetike”: pazi da muškarci djeluju što “muževnije”, a žene što “ženstvenije”. Istodobno, zastupa viziju da se može vjerovati samo izrazito bogatima, pa je ovo i najbogatiji kabinet u povijesti zemlje. Dio imenovanih, u skladu s antibirokratskom revolucijom, kao da je odabran upravo kako bi kaznio ministarstva i agencije za koje se smatra da su ranije povrijedile Trumpov ego – iz pakosti i kao osveta za tu uvredu.

Dok su se Harris i Demokrati trudili zadobiti što širi krug različitih skupina birača s mnoštvom raznovrsnih poruka, Trumpova se kampanja usredotočila na svoju manjinu, koristeći ciljane oglasne kampanje na streaming platformama i jednostavan narativ. To se pokazalo i jeftinijim i uspješnijim. Joe Rogan, koji je u ranijim izborima podupirao Bernieja Sandersa, sada je podržao Trumpa, pomažući mu više nego što je Oprah Winfrey pomogla Harris, i uz manji financijski trošak. No sada je tu tvrda jezgra, uglavnom mlađih muškaraca bez visokih akademskih titula, kojima je dosta režima za koji vjeruju da ne radi ništa korisno za njih. Spremni su na revoluciju i ulične obračune, a Trump ih namjerava zabaviti tako što će „razmontirati“ takozvanu duboku državu: policiju, vojsku, pravosuđe, obavještajne službe, obrazovanje, javno zdravstvo i zaštitu okoliša.

Tvrda struja – Matt Gaetz, Pete Hesgeth, Tulsi Gabbard, Linda McMahon, Robert F. Kennedy Jr., Kash Patel i Lee Zeldin – svaki su postavljeni na čelo nekog ministarstva ili agencije koja se Trumpu zamjerila, prema obrascu sličnom onome kojim je ubojica u filmu “Sedam” (Se7en) birao načine ubijanja svojih žrtava. Pravosuđu, koje se Trumpu zamjerilo istražujući njega umjesto Hillary, pokušao je nametnuti Gaetza, čovjeka optuživanog za narkomaniju i pedofiliju, kongresnika koji je upravo bio pred izglasavanjem ukora zbog neprimjerenog ponašanja, budući da je drugim zastupnicima pokazivao fotografije s maloljetnicama na svom telefonu. Gaetz je Trumpu drag i zato što je zastupao teoriju da su izbori 2020. bili ukradeni te da su događanja 6. siječnja bila spontana i domoljubna. Ipak, Gaetz je na kraju povučen.

Zdravstvu, koje je Trumpa razljutilo zbog ‘lockdowna’ tijekom pandemije, dodijeljen je antivakser Kennedy – protivnik moderne medicine i zagovornik alternativnih metoda. Na čelo obrazovanja postavljena je McMahon, protivnica javnog obrazovanja, koje Trump smatra skupim i nepotrebnim, uz to i supruga Trumpova prijatelja koji vodi Svjetsku hrvačku federaciju (WWE), koja se bavi insceniranim hrvanjem (lažno, baš kao Trump). Agencija za zaštitu okoliša (EPA), koja je Trumpu smetala tijekom prvog mandata blokirajući nove naftne bušotine, dobila je za voditelja Zeldina, koji je kao republikanski kongresnik branio Trumpa u raznim kongresnim postupcima protiv njega u prvom mandatu – iako nema nikakve veze s okolišem.

­
Trumpov kandidat za direktora FBI-a, Kash Patel, autor je memoranduma u kojem se tvrdilo da je istraga FBI-a o Trumpu bila politički motivirana.

Na čelo obavještajnih agencija stavljena je Gabbard, koja se privatno sastajala s Assadom i Putinom, a zavjereničke teorije tvrde da bi mogla biti ruska špijunka. Američke tajne tako odlaze u „prave“ ruke. Vjerojatno će Putin znati bolje što s njima, nego Trump. Patel, kandidat za direktora FBI-ja, autor je Nunesova memoranduma iz 2018. Dokumenta je sastavio kao suradnik Devina Nunesa, tada republikanskog zastupnika i predsjedavajućeg u nadzornom odboru za obavještajne službe. U memorandumu se tvrdi da su istraga FBI-ja o Trumpu i navodnoj ruskoj koluziji, kao i kasniji pretresi, bili politički motivirani. Nunes je nagrađen imenovanjem za direktora Trumpove društvene mreže Truth Social i kandidaturom za predsjednika Obavještajnog savjetnog odbora.

Na mjesto direktora Domovinske sigurnosti postavljen je Tom Homan, autor ideje o razdvajanju na granici djece imigranata od roditelja, tijekom Trumpova prvog mandata. Hesgeth, bivši časnik, a sada voditelj na Fox News, s tetovažom križarskog križa na prsima, bez ozbiljnog rukovodećeg iskustva, ali glasan u kritici generala koji nisu podržali Trumpov pokušaj puča 6. siječnja, dobio je čelno mjesto u najmoćnijoj vojnoj sili u povijesti. Nadzirat će tako više od tri milijuna zaposlenika, bilo u uniformi ili u civilu, te proračun višestruko veći od godišnjeg BDP-a Hrvatske. Hesgeth je također optužen za seksualno napastovanje – dakle “pussy grabber” – što se u Trumpovu krugu smatra gotovo preporukom.

S druge strane, tzv. “soft core” struja uključuje i Scotta Bessenta, čovjeka koji je još kao 29-godišnjak surađujući sa Sorosem srušio vrijednost britanske funte. Postavljen na čelo financija, u trenutku kad se planira uvođenje visokih tarifa na kineske proizvode – na što je Kina tijekom prošlog Trumpova mandata odgovorila devalvacijom svoje valute – Bessent djeluje kao kompetentan izbor, iznimka od pravila da se na čelo ministarstva ili agencije stavlja osoba koja to tijelo duboko prezire.

­ ­
Lori Chavez DeRemer predstavlja “meku” struju – podržava sindikalno udruživanje i dolazi na preporuku čelnika Teamsters sindikata.

Druga takva iznimka je Lori Chavez DeRemer, republikanka iz Oregona, na čelu Ministarstva rada: ona podržava sindikalno organiziranje radnika, bila je među troje republikanskih zastupnika koji su podržali PRO Act u Kongresu (zakon o zaštiti prava radnika na sindikalno udruživanje), a predložio ju je Sean O’Brien, čelnik sindikata Teamsters. Nekarakteristično za milijardera i kapitalista Trump je signalizirao podršku lučkim radnicima i sindikatu ILA u otporu prebrzoj automatizaciji . Vjerojatno iz straha da štrajk ne blokira američke luke upravo tijekom njegove inauguracije.

Još nije poznato tko će preuzeti čelnu poziciju u National Labor Relations Boardu, instituciji važnijoj za sindikalizaciju od samog Ministarstva rada, a koju je tijekom prethodnog Trumpova mandata vodio izrazito antiradnički direktor. Za šefa FCC-a (Federal Communications Commission) dobivamo Brendana Carra, autora poglavlja o FCC-u u “Projektu 2025”. Na mjesto Line Khan u FTC-u (Federal Trade Commission) dolazi Andrew Ferguson, bivši savjetnik republikanskog vođe Senata Mitcha McConnella. Uz njega, kao jedan od komesara, stiže i Mark Meador, bivši savjetnik republikanskog senatora iz Utaha, Mikea Leeja, a na čelo antimonopolske divizije Ministarstva pravosuđa postavlja se Gail Slater, savjetnica J.D. Vancea.

Carr, Ferguson, Meador i Slater vrlo su zanimljivi jer, za razliku od tipičnih republikanaca, nisu zagovornici neoliberalnog kapitalizma i bezuvjetne vjere u slobodno tržište. Carr je u “Projektu 2025” napisao:

“Danas, šačica korporacija utječe na sve, od vijesti koje konzumiramo do dućana u kojima kupujemo. Ti korporativni giganti ne samo da koriste svoju tržišnu snagu, već i zloupotrebljavaju svoj dominantni položaj.”

Smatra da bi FCC trebao ograničiti imunitet koji “big tech” kompanije imaju prema Članku 230, kojim nisu odgovorne ako korisnici objave nešto uvredljivo. Također drži da ne bi smjele zadržati zaštitu po Članku 230. dok istovremeno cenzuriraju slobodu govora na svojim platformama. Slater je bila predsjednikova asistentica za tehnologiju i kibernetičku sigurnost tijekom Trumpova prvog mandata. Izrazila je podršku Lini Khan i slaže se da Google protuzakonito drži monopol nad internetskom pretragom. Libertarijanski portal Reason optužuje Meadora za mržnju prema “big techu”. Ferguson pak obećava da će smiriti tenzije oko propisivanja korporacijama što smiju, a što ne smiju činiti, osim kad je riječ o “big techu” – zbog njihova liberalnog svjetonazora. I tu je ključ: svima ostalima bit će dopušteno raditi što god žele, no Apple, Microsoft, Google i Facebook bit će kažnjeni zato što su povrijedili ego velikog vođe.

­
O Elonu Musku danas ovise Pentagon, NASA, Ukrajina, američki prijelaz na električna vozila te infrastrukturni projekti u Kaliforniji i Nevadi.

Zatim je tu i Elon Musk, ministar bez portfelja, koji iskače iz svake paštete. Kao anti-junak iz nekog James Bond filma. On nije samo najbogatiji čovjek na svijetu – o njemu danas ovise Pentagon, NASA, Ukrajina, američki prijelaz na električna vozila te infrastrukturni projekti u Kaliforniji i Nevadi. Više od polovice satelita u Zemljinoj orbiti (oko 6500) njegovo je vlasništvo. Nedavno je, nalik turskom sultanu, stvorio i harem za majke sve svoje djece. U proteklih nekoliko predizbornih mjeseci ubrizgao je 250 milijuna dolara u Trumpovu kampanju preko American PAC-a te organizirao pridobivanje birača u sedam neodlučnih država. Zauzvrat ga je Trump proglasio “sekretarom rezanja troškova”, a Trumpova unuka Kai objavila je na Twitteru (X) da je Musk dobio status ujaka u familiji. U međuvremenu je Tesla otpustila 14% radnika.

Kako je Trump u kampanji otvoreno podržao kriptovalute, a bitcoin bio prešao vrijednost od sto tisuća dolara, i drugi su se tehnološki moguli došli pokloniti nakon izbora. Mark Zuckerberg (Meta) napisao je na Threads: “Velike prilike se otvaraju pred nama kao zemljom.” Jeff Bezos (Amazon), nakon što je zabranio Washington Postu, čiji je vlasnik, da objavi uvodnik podrške Harris, požurio je čestitati Trumpu na “izvanrednom političkom povratku”. Sam Altman (OpenAI) poželio je Trumpu na X-u “velik uspjeh u obnašanju dužnosti”. Big Tech doista ulaže trud kako bi odobrovoljio “velikog vođu” i omogućio si nastavak unosnog poslovanja na dosadašnji način.

Prije nego što je Trump pobijedio na izborima u SAD-u, njegov pristaša i obožavatelj, Javier Milei, pobijedio je na izborima u Argentini, koristeći kopirani slogan “Make Argentina Great Again” i simbol motorne pile (za rezanje birokratske države). Do sada je otpustio 30 tisuća državnih službenika, što čini 10% ukupne državne birokracije. Tucet ministarstava ukinuo je ili sveo na minimum. Masovno je srezao izdatke za zdravstvo, obrazovanje i znanost. Neka sveučilišta više nisu u stanju platiti ni struju. Javni radovi su obustavljeni, a 200 tisuća građevinskih radnika ostalo je bez posla. Nedovršene zgrade ostavljene su da propadaju. Broj beskućnika naglo je porastao. Radikalno su smanjene subvencije za djecu u siromaštvu. Argentinska inflacija, dotad astronomska, doista se spustila na 3%, no sada 53% stanovnika živi ispod granice siromaštva, o čemu su Ideje.hr nedavno pisale. To je model koji nam neoliberalizam nudi i ovdje. Hoće li Trump, međutim, žrtvovati svoju popularnost radi postotaka inflacije? On nije ekonomist, nije Hayekovac, poput Mileija.

Svi ćemo biti žrtve ekonomskog eksperimenta visokih tarifa i masovnih deportacija, no neke će skupine svakako podnijeti veću žrtvu od ostalih

Trumpova je politika, kako se to ovdje naziva, “mixed bag”. Svi ćemo biti žrtve ekonomskog eksperimenta visokih tarifa i masovnih deportacija, no neke će skupine svakako podnijeti veću žrtvu od ostalih, primjerice transrodne osobe i imigranti. Te je skupine politički najlakše žrtvovati: imigranti ne mogu glasati, a transrodne osobe su malobrojna manjina koja je većini potpuno nejasna i nerazumljiva. U zemlji s ovako katastrofalnom zdravstvenom politikom, lako je izazvati bijes većine time što, recimo, država pokriva skupe rodno afirmativne operacije, a ne jednako tako skupe operacije srca ili ortopedske zahvate. Po kojim kriterijima su one važnije? Ta netrpeljivost prema transrodnosti sasvim je u skladu s “Projektom 2025.” i novom republikanskom vizijom zdrave Amerike, centrirane oko tradicionalne obitelji, gdje alfa muškarci rade i privređuju, dok žene podižu tucet njihove djece.

Ta vizija nije posve antiradnička – uključuje sindikate i protekcionizam domaće proizvodnje te se protivi potpunoj monopolizaciji društva u rukama nekoliko korporacija. Ona se zalaže za veći dječji doplatak i da roditelji napokon dobiju plaćeni roditeljski dopust, kao u ostatku razvijenog, civiliziranog svijeta. Vrijedi pratiti mladog ekonomista Orena Cassa, osnivača think-tanka American Compass i jednog od koautora Projekta 2025., koji je ranije radio za Romneya (i u političkoj kampanji, i u kompaniji Bain), kad piše: “Odluka da se osnuje obitelj i podižu djeca temeljna je obveza života i građanstva. Kapitalizam, koji je prema toj obvezi neutralan, nema budućnosti, niti je zaslužuje.” Suštinski je riječ o i dalje konzervativnoj, kapitalističkoj politici, podložnoj osobnoj interpretaciji “dragog i velikog vođe”, no ipak drugačijoj od neoliberalne tržišne ortodoksije kakvu nam obje političke stranke ovdje prodaju zadnjih pola stoljeća. No, u njoj nema mjesta za transrodne osobe. Niti za imigrante.

Bit će teško pomiriti izbor antitehnofeudalista, koji vjeruju u uskrsnuće kapitalizma kojem je obitelj u centru, za regulatore industrija – na čelu FTC-a i FCC-a – s tehnofeudalistima poput Muska i Thiela, kojima su se Trump i Vance okružili. Bit će teško pomiriti i Kennedyjevu želju da izbaci visoko fruktozni kukuruzni sirup iz naše hrane, kao najveće zlo koje nas čini pretilima, s činjenicom da radnici koji su doveli Trumpa na vlast rade u tvornicama koje ga proizvode – dva najveća pogona nalaze se u saveznoj državi Illinois, u općini u kojoj je 79% ljudi glasalo za Trumpa.

Kad se debirokratizacija ne bude odvijala dovoljno brzo za njegov ukus, Musk će tvitati kako Trump nije dovoljno predan misiji. “Bromansa” će propasti. Za pola godine Trumpu će dosaditi bakćati se s državom , prepustit će svakodnevne obveze ambicioznom JD-u i otići igrati golf s unukom Kai. Trećina ministara već će biti smijenjena, a ostatak će međusobno zavaditi. Porezi će se smanjiti kako bi se zadovoljio Wall Street, a usluge, subvencije i davanja neće se rezati, da se ne uzbudi MAGA ekipa koja o njima ovisi. Zemlja će udvostručiti dug i deficit. Kao što se uvijek događa pod republikanskim predsjednicima, koji tradicionalno režu poreze. I gore, jer ovo je ipak Trump, čovjek koji je izuzetno iskusan u zaduživanju i neplaćanju dugova. Tko god nasljedio Bijelu Kuću 2028., zateći će zemlju u izuzetno teškoj financijskoj situaciji i onda biti okrivljen u narodu za mjere neophodne za sanaciju te situacije.

U međuvremenu, sve više ljudi uzima pravdu u svoje ruke. Osobito mladi bijeli muškarci vjeruju da im je to dopušteno i često za to prolaze nekažnjeno. Kyle Rittenhouse je u ljeto 2020. u Kenoshi, Wisconsin, ubio dvoje prosvjednika protiv policijskog nasilja, a porota ga je oslobodila optužbi. Daniel Penny je u svibnju prošle godine golim rukama zadavio uznemirenog beskućnika u njujorškoj podzemnoj željeznici. Nedavno je i on oslobođen optužbe za ubojstvo te pušten na slobodu, a Trump i Vance pozvali su ga da iz njihove lože prati nogometnu utakmicu između vojske i mornarice – kao heroja. Luigi Mangione već je u javnosti proglašen herojem i svecem, a premda je njegovo kazneno djelo uznemirilo sustav više nego što su to učinili Rittenhouse i Penny, bit će teško pronaći porotu koja bi ga osudila. Trumpovo uspješno izigravanje pravne države i dovođenje u sumnju njezinih temeljnih pretpostavki svakako pridonosi trendu nepovjerenja u sustav, u stručnost, te uzimanja stvari u svoje ruke. Imamo predsjednika za kojega pouzdano znamo da je spreman kršiti zakon, za kojega znamo da je pokušao puč nakon što je izgubio izbore 2020. Vrijeme vjere u vladavinu prava postalo je prošlost.

S druge strane, siromašne zemlje Srednje Amerike nikad se nisu do kraja oporavile od pandemije koja je poharala svjetsko gospodarstvo. Imigracija u SAD nakon 2021. najveća je u povijesti: veća nego potkraj 19. i početkom 20. stoljeća – 8 milijuna ljudi u 4 godine. Strah od razbuktavanja ksenofobije već je tako velik da sveučilišta upozoravaju svoje strane studente neka se vrate s božićnih blagdana u zemlju prije inauguracije 20. siječnja, za svaki slučaj. Među imigrantima, najveća opasnost prijeti onima koji su legalno ušli iz zemalja kao što su Venezuela, Nikaragva, Haiti i Kuba preko tzv. humanitarnog uvjetnog programa (humanitarian parole), koji ugroženima iz ratom ili izvanrednim stanjem zahvaćenih država pruža privremenu uvjetnu vizu, uz obavljenu sigurnosnu provjeru, bez drugih dokaza. Biden je uveo mogućnost da se za tu vizu aplicira preko mobilne aplikacije, a nakon odobrenja se može ući u zemlju i ostati dvije godine s radnom dozvolom. Nakon uvođenja aplikacije, drastično su smanjene gužve na južnoj granici i ilegalni prijelazi kroz pustinju. No, sada Trumpovci žele te vize proglasiti ništavnima i deportirati sve te ljude – oko milijun njih – po isto tako hitnom postupku, baš kao što su brzo bili i primljeni. (A nakon njih, kao i uvijek, na red će doći drugi, pa jednom možda i mi.)

Retorika antiimigrantske kampanje svakako već daje rezultate. Nekoliko dana nakon ubojstva direktora UHC-a, dvojica tinejdžera izbodeni su nožem u financijskoj četvrti na Manhattanu. Jedan od njih (Yeremi Colino) podlegao je ozljedama. Trojica napadača, koji su ih presreli nakon što su žrtve izjavile da ne govore engleski, još su u bijegu. Policija tvrdi da je riječ o sukobu venecuelanske i karipske bande. Izvješća o tom zločinu ne pune naslovnice. Kamere, kojima se njujorška policija hvalila prilikom istrage ubojstva Briana Thompsona, a koje “pokrivaju” čitav Manhattan, pregledane su tek tjedan dana nakon događaja, u potrazi za slikama počinitelja. Pravda za imigrante očito nije jednako visoko na listi prioriteta kao pravda za milijunaše.

Čak možda kao utjehu valja istaknuti koliko je Trump transakcionalan i sklon brzoj promjeni politike ako uvidi da nije popularna. Stanje na tržištu dionica i ono što televizija i društvene mreže govore o njemu itekako utječu na njegove odluke. Zato je i na pitanje o svojim planovima tijekom debate rekao da on ima samo “koncept plana”. Kada je tijekom prvog mandata politika odvajanja djece imigranata na granici postala nesnošljivo nepopularna, brzo ju je prekinuo. Stoga možemo očekivati da, ako tržište dionica kolabira zbog tarifa i kontramjera koje Kina već preventivno poduzima, Trump lako promijeni ploču i ustvrdi kako je oduvijek mislio upravo suprotno. U autokraciji je, naime, to onda i jedina istina. Jednako tako, teško da će rušiti Bidenove mjere, kao što su Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act) i dvostranački Zakon o infrastrukturi (Bipartisan Infrastructure Act), jer koriste općinama u kojima su većinski njegovi birači.

U razgovoru za Amanpour & Company ovoga tjedna, Bidenova ministrica energije, Jennifer Granholm, izjavila je:

“Korporacije se vraćaju u SAD. Otvoreno je više od 900 novih pogona. Od toga, 81% u općinama gdje je prosječni prihod manji od saveznog medijana, a 86% u onima s niskim udjelom fakultetski obrazovanih; 80% tih pogona nalazi se u općinama koje su većinom glasale za Trumpa.”

Ona smatra da Trump neće nastojati uništiti programe koji koriste njegovim biračima. Nešto slično moglo bi se dogoditi i s deportacijama imigranata. Otprilike četvrtina građevinskih radnika su imigranti – među krovopokrivačima ih je možda i polovica. Većinom legalno zaposleni, s privremenim radnim dozvolama, koje Trump također želi ograničiti. Naime, nema više dovoljno mršavih Amerikanaca koji bi se mogli popeti na krov. Otprilike četvrtina radnika u poljoprivredi su imigranti, a među onima koji beru rajčice vjerojatno polovica. Još više ih je u preradi mesa i mliječnih proizvoda, industrijama koje bez njih ne mogu opstati. Manje je poznato da su danas i petina svih zaposlenika u zdravstvu imigranti, većina njih radi kao pomoćno osoblje u domovima za starije i nemoćne, gdje čine čak trećinu zaposlenika. Tako zdravstvena industrija bilježi rekordne profite, skupo naplaćujući usluge u tim domovima, a bezobrazno slabo plaćajući osoblje koje pere starce i briše im stražnjice.

Trump bi vrlo brzo mogao zaključiti da ne može baš sve deportirati.