Trumpova Amerika. Mit o božanskom poslanju i trenutak sudara sa stvarnošću

Živući mit Donalda Trumpa na putu je susreta s neumoljivim testom stvarnosti, piše Domagoj Juričić. Takve priče nisu samo politički fenomen - one su refleksija kolektivnih čežnji i frustracija društva. Hoće li Trumpov narativ opstati ili će postati još jedan primjer političkog mita koji je nadjačala stvarnost, ovisit će o njegovoj sposobnosti da prilagodi svoju viziju novim izazovima.

• Naslovna fotografija: Prizor iz filma The Man Who Would Be King (1975.) (Allied Artists / Columbia Pictures)

• Domagoj Juričić je savjetnik za upravljanje političkim rizicima. Bio je i predstojnik Ureda predsjednika i imao visoke dužnosti u Vladi i diplomaciji. Radio je na globalnim regulatornim reformama za Svjetsku banku, redoviti je govornik za The Economist Impact te član Novog pariškog kluba. Diplomirao je novinarstvo u Zagrebu, specijalizirao se za transformacijsko vodstvo na Sveučilištu George Washington te za procjenu učinaka propisa na belgijskom College of Europe. Na berlinskom IBMI-u usavršavao se na polju međunarodne politike i međunarodnog prava.

Donald Trump ne želi biti samo političar – on želi biti figura sudbine. Njegove izjave poput one kako ga je ‘Bog izabrao’ da spasi Ameriku, nisu samo retorička igra. One su dio veće mitološke strukture koja mu omogućuje da ostane vođa pokreta čak i kad stvarnost pokazuje pukotine u njegovoj priči. U ovom članku pokušavamo razjasniti kako mitovi oblikuju političke figure, mobiliziraju mase i što se događa kada stvarnost ospori njihovu prividnu nepobjedivost.

Trumpovo agresivno korištenje carina kao političkog i ekonomskog oružja očekivano unosi nesigurnost u globalnu trgovinu, narušavajući predvidivost na kojoj počivaju ekonomski odnosi među državama. Uvođenjem 25 posto carina na proizvode iz Kanade i Meksika te 10 posto na kinesku robu, ne samo da izaziva neposredne protumjere tih država, već i dugoročno podriva povjerenje u međunarodne trgovinske aranžmane. Njegova strategija djeluje kao politički signal njegovim pristašama, ali u realnom ekonomskom svijetu, čini se da pokušava kontrolirati vjetar dok ga istovremeno raspiruje. No, Trumpovo političko djelovanje ne može se razumjeti isključivo kroz ekonomske pokazatelje ili institucionalne analize – ono pripada svijetu mitova, priča koje nadilaze faktografsku stvarnost i oblikuju kolektivnu svijest.

Kao što je poznati istraživač univerzalnih ljudskih priča i arhetipskih obrazaca Joseph Campbell rekao: “Mitovi su javni snovi, a snovi su privatni mitovi.” Campbell, čije je djelo Junak s tisuću lica jedno od najvažnijih u povijesti proučavanja mitologije, smatrao je da mitovi nisu tek produkt mašte ili drevnih vjerovanja, već aktivni elementi ljudske psihe. Oni oblikuju način na koji razumijemo sebe, društvo i svijet oko sebe. Mitovi daju smisao kaosu i pružaju osjećaj reda u trenucima nesigurnosti. U političkom svijetu, mitovi nisu samo povijesni relikti – oni su sredstvo oblikovanja identiteta, mobilizacije masa i legitimiranja moći.

­­

Campbell je vjerovao da su mitovi aktivni elementi ljudske psihe, a Eliade tvrdi da oni omogućavaju ljudima da prevladaju egzistencijalne strahove.

Donald Trump nije samo političar; on je proizvod i arhitekt političkog mita. Njegova nedavna inauguracija, kada je izjavio kako ga je “Bog spasio” kako bi vodio Sjedinjene Države, postala je trenutak u kojem se njegova politička karijera uzdigla iznad uobičajenih okvira. Ova izjava nije bila samo retorički trik; bila je ukorijenjena u tradiciji mitologizacije vođa kao božanskih poslanika. Trump je kroz svoj narativ uspio oblikovati sebe kao simbol nade i otpora u očima milijuna ljudi koji su se osjećali izdano i zaboravljeno.

Mitovi su univerzalni fenomen koji je prisutan u svim kulturama i razdobljima povijesti. Oni nisu samo priče koje se prenose s generacije na generaciju; oni su alati pomoću kojih društva objašnjavaju svijet i daju smisao ljudskom postojanju. Prema Mircei Eliadeu, povjesničaru religije i mitologije, mitovi su “sveti narativi” koji povezuju svakodnevni život s uzvišenim. U njegovom djelu Mit o vječnom povratku, Eliade tvrdi da mitovi omogućuju ljudima da prevladaju egzistencijalne strahove i osjete povezanost s višim poretkom.

U suvremenim društvima, gdje su tradicionalni religijski okviri oslabljeni, politički mitovi često preuzimaju ulogu davanja smisla. Ljudi se lijepe za mitove jer oni nude jasnoću u svijetu koji je sve složeniji i nesigurniji. Oni strukturiraju sukobe u jednostavne narative s jasnim protagonistima i antagonistima. Trumpov mit o “ponovnoj veličini Amerike” odgovara na tu potrebu. On nudi priču u kojoj se krivnja za društvene probleme jasno pripisuje “drugima” – liberalnim elitama, globalistima, medijima – dok se rješenje vidi u povratku tradicionalnih vrijednosti pod vodstvom snažnog vođe.

Mitovi također ispunjavaju dublje emocionalne potrebe. Oni pružaju osjećaj pripadnosti i svrhe, stvarajući kolektivnu zajednicu oko zajedničkih ideala. Trumpova kampanja uspjela je stvoriti osjećaj zajedništva među njegovim sljedbenicima, koji se vide kao čuvari prave Amerike, protivnici kaosa i dekadencije. No, mitovi su podložni promjenama i mogu biti razoreni kada se suoče s neumoljivom stvarnošću.

Trumpova politička karijera strukturirana je kao mitska priča o junaku koji se pojavljuje u trenutku kaosa kako bi vratio red i pravdu. Prema Campbellovom modelu “puta junaka,” svaka takva priča započinje pozivom na avanturu – trenutkom kada junak prelazi prag iz poznatog u nepoznato, suočava se s izazovima i na kraju se vraća s nagradom za svoju zajednicu. Trumpov slogan “Make America Great Again” savršeno se uklapa u ovu strukturu. On evocira ideju zlatnog doba – mitskog vremena kada je sve bilo bolje, pravednije i sigurnije.

Trump koristi nostalgiju za zlatnim dobom koje nije postojalo, kako bi mobilizirao one koji se osjećaju iznevjerenima promjenama koje su zahvatile američko društvo. (James Vaughan / CC BY-NC-SA 2.0)

No, “zlatno doba” koje Trump spominje nije povijesna stvarnost. To je idealizirana vizija prošlosti, često lišena stvarnih složenosti. Za mnoge njegove pristaše, ova vizija predstavlja Ameriku u kojoj su tradicionalne vrijednosti bile dominantne, gdje su zajednice bile čvrsto povezane, a ekonomske prilike dostupne svima. Trump koristi ovu nostalgiju kako bi mobilizirao one koji se osjećaju iznevjerenima promjenama koje su zahvatile američko društvo, bilo da je riječ o globalizaciji, tehnološkim promjenama ili demografskim pomacima.

Ova strategija nije nova. Povijest je prepuna lidera koji su obećavali povratak izgubljenom zlatnom dobu kako bi pridobili podršku masa. No, kao i u mnogim drugim slučajevima, stvarnost često osporava takva obećanja. Trumpova retorika o obnovi američke industrije i povratku radnih mjesta mogla bi naići na nepremostive prepreke globalne ekonomije i tehnoloških inovacija, što bi moglo nagristi njegov mit o “spasitelju nacije.”

Il Pa-Drone, ili God Emperor Trump, karnevalska karikatura američkog predsjednika kao božanskog cara čovječanstva iz satiričke fašističke distopije opisane u svijetu Warhammera 40.000. (Fabrizio Galli / Facebook)

Trumpova tvrdnja da ga je “Bog izabrao” da vodi naciju nije samo simbolička – ona ima duboke korijene u američkoj političkoj tradiciji i religijskom identitetu nacije. Od samih početaka, američka politika bila je prožeta religijskim motivima, pri čemu su mnogi lideri koristili religiju kako bi opravdali svoj autoritet i učvrstili vezu s narodom. Taj se trend može pratiti još od Puritanaca, koji su vjerovali da je Amerika “Grad na brdu” – zemlja s posebnim božanskim poslanjem. Politički lideri poput Abrahama Lincolna ili Woodrowa Wilsona često su se pozivali na božansku providnost, usklađujući svoje vizije s religioznim sentimentima. Trumpova retorika slijedi taj obrazac, ali s modernim zaokretom. Njegov pristup naglašava direktnu povezanost s božanskim planom, što mu omogućuje da se prikaže kao figura iznad političkih sukoba – vođa sudbinskog poslanja. Ova retorika posebno je učinkovita među evangelističkim zajednicama, koje čine jednu od najutjecajnijih glasačkih baza u Sjedinjenim Državama. Trump je vješto iskoristio tu dinamiku, obećavajući političke poteze koji se poklapaju s njihovim vrijednostima, poput imenovanja konzervativnih sudaca i zaštite religijskih sloboda. Evangelisti ga često vide kao “nesavršenog poslanika,” nekoga tko je, unatoč svojim manama, izabran kako bi ispunio božanski plan.

No, Trumpov religiozni narativ nije lišen kritike. Mnogi ga optužuju za oportunizam – korištenje religije kao političkog alata za pridobivanje glasova, a ne kao istinski element njegovog osobnog uvjerenja. Kritičari ističu kako su njegove izjave često kontradiktorne i usmjerene isključivo prema jačanju podrške među ključnim biračkim skupinama. Također, njegovo ponašanje – od oštrih komentara na društvenim mrežama do moralno upitnih postupaka – često je u suprotnosti s idealima koje propovijeda vjernička zajednica.

Povijest nam također pruža važne lekcije o sudbini mesijanskih lidera. Lideri koji grade svoj politički identitet na ideji božanskog legitimiteta često se suočavaju s izazovima kada stvarnost ospori njihove tvrdnje. Tijekom pandemije COVID-19, Trumpova izjava da će virus “nestati kao čudom” bila je ključni test za njegov mit o nepogrešivosti. Kad su se zdravstvena kriza i ekonomski pad pogoršali, njegov odgovor na pandemiju pokazao se kaotičnim i nedovoljno učinkovitim. Ova nesposobnost da se nosi s krizom dodatno je polarizirala javnost, razotkrivajući nesklad između njegovih obećanja i stvarnih rezultata.

Osim pandemije, i drugi događaji razotkrili su slabosti njegovog mesijanskog narativa. Trumpovo inzistiranje na božanskom legitimitetu dolazilo je u sukob s njegovim političkim potezima koji su često favorizirali podjele umjesto jedinstva. Njegova odluka da koristi religijske simbole, poput pojavljivanja s Biblijom ispred crkve tijekom prosvjeda 2020. godine, izazvala je kontroverze i podijeljene reakcije, uključujući osude religijskih vođa koji su taj čin smatrali političkom manipulacijom.

Mesijanski lideri često padaju kada ne uspiju ispuniti očekivanja svojih sljedbenika

Ono što dodatno komplicira njegov narativ jest činjenica da mesijanski lideri često padaju kada ne uspiju ispuniti očekivanja svojih sljedbenika. Povijesni primjeri poput Olivera Cromwella u Engleskoj ili Moamera Gadafija u Libiji pokazuju kako božanski imidž može postati teret kada lider ne uspije održati ravnotežu između retorike i stvarnosti. U Trumpovom slučaju, njegova obećanja o “veličanstvenom preporodu” Amerike sada su pod pritiskom ne samo zbog unutarnjih neuspjeha, već i zbog vanjskih izazova, poput sve složenijeg međunarodnog poretka.

Trumpova mesijanska retorika bila je ključna za njegovo političko uzdizanje, ali ona istovremeno predstavlja i značajan rizik. Mitovi o božanskom legitimitetu mogu mobilizirati mase, no njihova krhkost postaje očita kada se suoče s nepremostivim izazovima stvarnog svijeta. Kao što povijest pokazuje, mesijanski narativi opstaju samo dok lideri uspijevaju opravdati povjerenje naroda djelima, a ne samo riječima.

Mitovi opstaju samo dok su u skladu s kolektivnim iskustvom zajednice. Kada se stvarnost počne sukobljavati s narativom, pukotine postaju sve očitije. Trumpova mitologija, koja se temelji na ideji njegove nepogrešivosti, suočila se s takvim izazovima više puta, ali su društvene mreže bile ključni faktor koji je ubrzao taj proces. Platforme poput Twittera i Facebooka, koje su Trumpu omogućile izravnu komunikaciju s milijunima sljedbenika, sada su postale alati za razotkrivanje njegovih proturječnosti. U digitalnoj eri, svaki politički potez, svaka izjava i svaka proturječnost analiziraju se i dijele brzinom svjetlosti, čineći održavanje mita o nepogrešivom vođi gotovo nemogućim. Alati koji su mu pomogli da osvoji birače mogli bi se ispostaviti i kao sredstva razotkrivanja.

Proturječnost između njegovih obećanja i stvarnosti mogli bi postati simbolom šireg problema njegove politike: nesposobnosti da se nosi s kompleksnošću suvremenog svijeta. Trumpova politika “America First,” koja je obećavala povratak američke dominacije, već se u njegovom prvom mandatu suočila s nepremostivim preprekama multipolarnog svijeta. Kina, kao i drugi globalni akteri nastavili su jačati svoje pozicije, često zaobilazeći SAD u ključnim geopolitičkim i ekonomskim pitanjima. Iako svoje politike temelji na izolacionizmu, nesposobnost da se nosi sa svijetom mogla bi oslabiti Trumpov narativ, čineći ga ranjivim na kritike koje dolaze ne samo od političkih protivnika, već i od razočaranih sljedbenika.

Napoleon Bonaparte sebe je proglasio carem i spasiteljem Francuske, vjerujući da je njegovo vodstvo sudbinski predodređeno. (CC0)

Povijest obiluje primjerima vođa koji su izgradili svoje političke karijere na mitovima o nepobjedivosti, samo da bi ti mitovi na kraju postali njihova najveća slabost. Napoleon Bonaparte, primjerice, sebe je proglasio carem i spasiteljem Francuske, vjerujući da je njegovo vodstvo sudbinski predodređeno. Međutim, Napoleonova ambicija naišla je na nepremostive prepreke. Njegov neuspješni pohod na Rusiju 1812. godine bio je početak kraja – ne samo za njegovu vojnu moć, već i za njegov mit o nepobjedivosti. Poraz kod Waterlooa 1815. godine zapečatio je njegov pad i poslao ga u progonstvo na otok Svetu Helenu, gdje je umro, daleko od slavnog vođe kakvim se predstavljao.

Sličan obrazac može se vidjeti u slučaju Richarda Nixona, čija je karijera bila izgrađena na mitu o “čovjeku zakona i reda.” Nixon je uspio pridobiti povjerenje Amerikanaca u burnim 1960-ima, predstavljajući se kao vođa koji će vratiti moral i stabilnost. Međutim, skandal Watergate razotkrio je dublje proturječnosti u njegovom narativu, otkrivajući zloupotrebe moći i nepoštivanje demokratskih normi. Nixonov prisilni odlazak iz Bijele kuće 1974. godine označio je kraj mita o njegovoj nepogrešivosti i integritetu.

Trumpova sudbina još nije potpuno ispisana, ali njegova priča dijeli ključne elemente s Napoleonovom i Nixonovom. Njegov narativ o spasitelju nacije već se suočava s ozbiljnim testovima. Dok najvjerniji sljedbenici i dalje vjeruju u njegovu viziju, rastući broj birača, osobito među mlađim generacijama, preispituje tu vjeru. Hoće li Trumpov narativ opstati ili će postati još jedan primjer političkog mita koji je nadjačala stvarnost, ovisit će o njegovoj sposobnosti da prilagodi viziju izazovima.

Mitovi oblikuju svijet, ali svijet na kraju osporava mitove. Trumpova priča, iako još uvijek živa, suočava se s neumoljivim testom stvarnosti. Povijest pokazuje da nijedan mit ne može opstati bez prilagodbe stvarnim okolnostima. Dok je Trumpov narativ o “ponovnoj veličini Amerike” uspio pridobiti milijune sljedbenika, njegova dugoročna održivost ovisit će o sposobnosti njegove politike da odgovori na konkretne probleme s kojima se društvo suočava.

No, priče poput Trumpove nisu samo politički fenomen; one su refleksija kolektivnih čežnji i frustracija društva. Njegov uspon odražava dublje promjene u američkom društvu – gubitak povjerenja u institucije, rastuću nejednakost i polarizaciju. Hoće li Trumpov narativ ostati simbol nade za njegove sljedbenike ili će postati opomena budućim generacijama o opasnostima mitologiziranja političkih vođa, pokazat će vrijeme. Povijest nas uči da priče oblikuju društvo, ali stvarnost uvijek ima posljednju riječ.