U vrijeme socijalizma nisu u Hrvatskoj najbogatiji bili političari! Jesu li danas?

Nejednakost u Hrvatskoj raste već od kraja osamdesetih, ponajprije zbog rasta udjela najviših dohodaka u ukupnim dohocima. Rast nejednakosti, međutim, nije neizbježan (a nije ni povoljan), nego je posljedica izabranih politika (političke ekonomije). Rast nejednakosti izaziva kompenzacijske politike prema najslabije stojećima, što stanjuje srednji sloj i slabi potporu demokratskim vrijednostima

• Na naslovnoj slici Filip Novokmet (lijevo) i Željko Ivanković, koji je moderirao diskusijom

Jedan od slajdova koji je na predavanju Filipa Novokmeta o dugoročnim trendovima u kretanju nejednakosti u Hrvatskoj (i drugim zemljama), u srijedu, 4. srpnja u prostorijama Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, privukao najveću pažnju okupljenih bio je ovaj koji je govorio o zanimanjima onih koji su primali najviše plaće u Jugoslaviji u vrijeme socijalizma.

Prema njemu, u 0.1 posto najviših prihoda najviše je bilo sveučilišnih nastavnika.

Uz njih, koliko se iz slike može zaključiti, veći udio među najvišim dohocima od političke administracije i vojske i policije imali su umjetnici, sportaši oni zaposleni u medijima te liječnici, ali i umirovljenici, koji su vjerojatno taj status stekli zahvaljujući političkoj aktivnosti (što se onda može pretpostaviti i za druge struke).  Slika ipak ukazuje na vrijednosti u zajednici. U najvišim najvišim dohocima management nema najveći udjel, ali je njegova površina u ukupnim najvišim dohocima možda čak najveća. No, management je bio ograničen u samoupravnim organizacijama, a ni dohoci nisu sve što utječe na nejednakost.

(Snimka cijelog predavanja, sa svim slajdovima, dostupna je ovdje.)

Novokmet je – kao što smo više puta u najavama istakli, doktorirao 2017. na Paris School of Economics pod mentorstvom Thomasa Pikettya, a glavni istraživački interesi su mu dohodovne i imovinske nejednakosti, ekonomska povijest i politička ekonomija. Njegov je doktorat, u kojem je većina podataka koje je istaknuo na predavanju, javno dostupan ovdje.

Novokmet je analizirao kretanje nejednakosti u Hrvatskoj na temelju podataka o porezu na dohodak. Iako su ti podatci kudikamo potpuniji nego oni kojima se često služe istraživači, na primjer anketni, neki su slušatelji, upućeni u hrvatski porezni sustav, doveli u pitanje koliko i ti podaci stvarno reflektiraju nejednakost dohodaka (ne dovodeći time, naravno, u pitanje Novokmetove rezultate). Koliko je rezultat ovisan o izvoru podataka Novokmet je pokazao na primjeru Poljske (vidi slajd). Anketni podatci pokazuju kudikamo manji udio najviših dohodaka od poreznih, budući da se u anketama krivo procjenjuje ili – laže. Utoliko, za analizu nejednakosti u Hrvatskoj vrlo je važno osigurati što pouzdanije izvore i obuhvatnije podatke (na nekim je slajdovima konstruirao i odstupanje anketnih podataka u Hrvatskoj od distribucije).

Neke od zaključaka ovdje ćemo  izdvojiti, a također i neke slajdove:

• Glavni je zaključak da nejednakost u Hrvatskoj raste već od kraja osamdesetih, ponajprije zbog rasta udjela najviših dohodaka u ukupnim dohocima. Taj zaključak potvrđuje istraživanje o nejednakosti plaća koje su proveli Bićanić, Ivanković i Kroflin (2018) koje su Ideje.hr spominjale a predstavljeno je na Kongresu sociologa o nejednakosti. Novokmet se i na njega poziva.
• Nejednakost je posljedica izabranih politika, a što se vidi iz činjenice da je kretanje nejednakosti u nekolicini postkomunističkih zemalja različito: u Češkoj i Sloveniji je nejednakost najniža, iznad je Hrvatska, dok su se Poljska i osobito Rusija potpuno odvojile.

• Time se također opovrgava teza (Kuznetz) prema kojoj nejednakost u početku razvoja (kapitalizma) raste a potom se smanjuje (U-shape). Ekonomija i tržište neće sami smanjiti nejednakosti, nego je tu riječ o političkoj ekonomiji, o pregovorima i snazi.
• Nejednakost do određene mjere ne utječe negativno na rast, a preko neke mjere utječe.
• Na rast nejednakosti utječe rast udjela kapitala u nacionalnom dohotku. Prema doljnjem slajdu prihodi od kapitala u Hrvatskoj značajni su tek kod ekstremno najviših dohodaka, no prisutni su upozorili da podatke iskrivljuje hrvatski porezni sustav, koji inkorporirani i neinkorporirani kapital nejednako oporezuje i registrira. U drugim tranzicijskim zemljama prisutna je snažna  repatrijacija prihoda od (inozemnog) kapitala, što može donekle objasniti pojavu konzervativnih nacionalističkih pokreta u njima. Također, ima štrajkova domaćih radnika u tvornicama u stranom vlasništvu u Slovačkoj i Poljskoj koji kod nas nisu zabilježeni.

• Napokon, kao reakcija na rast nejednakosti intenzivirale su se politike kojima se kompenzira i štiti najslabije stojeće. Time, zapazili su diskutanti, stanjuje se tzv. srednji sloj, što slabi potporu demokratskim institucijama i vrijednostima.