Učinkoviti altruizam, moda iz Silicijske doline ili racionalni pristup. Motivi i kontroverze

Izgleda sasvim logično da se altruizam, osobito novčani, treba usmjeriti ondje gdje će biti najefikasniji, recimo spašavati što više djece od zaraze koja ih ubija, jednakom količinom novca koja bi kao dobrotvorna donacija u druge svrhe bila manje efikasna. Iz tog se pristupa razvio pokret, osobito u bogatim slojevima Silicijske doline. No, u analizi se suočio s neočekivanim zaključcima, recimo da bi svi koji se drže učinkovitog altruizma trebali živjeti isposnički, a koristi nije baš lako uspoređivati

• Naslovna ilustracija: Shistosome su parazitski metilji odgovorni za drugu najrazorniju globalnu bolest nakon malarije – shistosomiju. Liječenje djece u siromašnim područjima Zemlje od probavnih nametnika učinkovitije je za njihovo obrazovanje od dijeljenja udžbenika. (David Williams / Public Domain)

Prije pedeset godina, 1972. godine, filozof Peter Singer formulirao je misaoni eksperiment o altruizmu u eseju Famine, Affluence and Morality, inspiriranom tadašnjom gladi u Bangladešu. U njemu je  postavio pitanje kako bi reagirali da kao prolaznik vidite dijete koje se utapa. Hoćete li skočiti u vodu i spasiti ga? Hoće li vas u tome priječiti to što nosite skupo odijelo? Većina ljudi odgovara da ih to neće spriječiti, no to činimo svakog dana. Svaki iznos koji potrošimo na umjetnost, zabavu ili piće, novac je koji bi mogao biti doniran siromašnima. Esej je idućih trideset godina bio samo misaoni eksperiment koji ukazuje na logička ograničenja altruizma, sve do početka ovog stoljeća. Onda je postao jedna od vodećih ideja novog oblika aktivizma, učinkovitog altruizma.

Od početka 21. stoljeća svijetom, osobito u mladih visokoobrazovanih ljudi, jača intelektualno-aktivistički pokret koji zagovara takozvani pametni altruizam. Prema istraživanjima pobornika prosječni učinkoviti altruist ima 27 godina, muškarac je i fakultetski je obrazovan. Učinkoviti altruizam najviše je inspiriran radom filozofa Petera Singera (moralna obveza sprječavanja patnje), Tobya Orda (egzistencijalni rizici), Petera Ungera (moralna obveza bogatih da pomažu siromašnima) te Williama MacAskilla (učinkovitost i dugotrajna perspektiva). Njegov rezultat je brzi rast novčanih sredstava koja se pametno doniraju, ali i brzo širenje ideje o pametnom doniranju, neopterećenom osobnim pristranostima, predrasudama ili trendovima. O njemu su se raspisali brojni mediji, poput Timea, Voxa ili New Yorkera.

Osobito je poznat u kulturi suvremenih mladih racionalista te je gotovo savršen lakmus test za njihovo prepoznavanje. Možda je najvažnije istaknuti da je preko isprepletenosti informacijske industrije te racionalizma, i altruizam postao trend kojim se mnogi vole zanositi u Silicijskoj dolini. Stoga je, iako je razmjerno slabo zastupljen u općoj populaciji, nerazmjerno popularan u središtima novih tehnologija i novim medijima.

• Činimo li stvarno razliku?

Prosocijalno odnosno altruistično ponašanje univerzalno je ljudskoj vrsti. Čak i mračne ličnosti ponašaju se ‘nesebično’ iz sebičnih motiva jer okolina obično nagrađuje takvo ponašanje. Većina ljudi osjeća poriv da pomogne drugima, no altruistična ponašanja vrlo su heterogena. Neki posuđuju novce prijateljima ili brinu za svoje rođake, no postoje i ljudi koji putuju u područja pogođena katastrofama i riskiraju živote kako bi pomogli strancima.

Istovremeno svijet pati od mnogih problema. Velik dio svjetskog stanovništva živi u siromaštvu. Čitave države poput Sirije, Jemena ili Somalije raspale su se zbog ratova ili se poput Šri Lanke, Libanona ili Južne Afrike raspadaju zbog neučinkovitih institucija. Djeca u zemljama u razvoju i dalje umiru u ranom djetinjstvu zbog rata, gladi ili bolesti koje je lako prevenirati. Nuklearna oružja i dalje postoje, prijete pojave novih pandemija, a tu su i klimatske promjene. Ovaj popis suvremenih problema može se nastavljati unedogled, čak i kada se ne razmatraju aktualne krize. Može li naš altruizam učiniti razliku, odnosno bilo kakav značajni pozitivni pomak?

Jedan od temeljnih principa učinkovitog altruizma je odabrati najvažnije probleme i posvetiti se njihovu rješavanju. Kriteriji su da je problem dostižno rješiv, da je omjer uloženih resursa i ishoda što povoljniji (odnosno što veći), te da su sve osobe koje će primiti pomoć jednako vrijedne. Najtipičniji oblik ovoga je doniranje ne samo popularnim dobrotvornim organizacijama ili koje su trenutno popularne, već onima koje su najučinkovitije po ishodima.

Gayle Sulik i naslovnica njezine knjige (gaylesulik.com/)

Naime, problem sa suvremenim humanitarnim organizacijama je da su se mnoge pretvorile u industrije koje su same sebi svrha. Najviše kritizirani primjer je borba protiv raka dojke. Svake godine, osobito u angloameričkim zemljama, troše se milijarde na povećanje svjesnosti o raku dojke. No, u razvijenim zemljama gotovo svatko već zna da ta bolest postoji. Medicinska sociologinja Gayle A. Sulik o tome je napisala knjigu kojom napada “podizanje svjesnosti-industrijski kompleks“ koji vlada u Americi, a urodio je nizom neprofitnih organizacija koje su zapravo profitne za svoje vodstvo.

Drugi problem je što mnoge humanitarne organizacije pokazuju sklonost prema medijski eksponiranom djelovanju koje često ima malo praktičnog učinka osim da organizacija završi u vijestima. Dobri primjeri su PETA i Greenpeace koji su češće u vijestima po provokativnim prosvjednim kampanjama nego po stvarnim mjerljivim uspjesima. Zagovornici takvog pristupa navode da njihovi činovi povećavaju svjesnost o problemu i tako pridonose budućem rješavanju problema.

No, što se točno dobiva povećanjem svjesnosti o problemu? Česti argument je da se povećanjem svjesnosti povećavaju donacije, no ako se većina donacija troši na kampanje o svjesnosti onda vrlo malo tog novca završi na rješavanju problema. Primjerice uzmimo u obzir kampanje podizanja svjesnosti o beskućništvu. Ne bi li novac utrošen na podizanje svjesnosti bio učinkovitiji da se njime financiraju kreveti i utočišta za beskućnike ili bar mobiteli za njih? Naposljetku, većina ljudi svjesna je problema i mentalno se ograđuje od njih. Povećana svijest neizravno se i nesigurno prenosi u političke i društvene rezultate.

Omjer razlike između najviše i najmanje učinkovitih intervencija iznosio je više od 10 000 puta, iako su na najbolje i najlošije intervencije trošeni slični iznosi novaca

Problem učinkovitosti nije vezan samo uz pitanja motiva humanitarnih organizacija već i tehničke izvedivosti. Filozof William MacAskill je u svojim studentskim danima ostao šokiran kada je naišao na izvješće Svjetske banke iz 1993. koje je analiziralo koliko godina života mogu spasiti javni zdravstveni projekti. Omjer razlike između najviše i najmanje učinkovitih intervencija iznosio je više od 10 000 puta, iako su na najbolje i najlošije intervencije trošeni slični iznosi novaca.

• Kako procijeniti učinkovitost?

Temeljna ideja UA stoga je matematički optimizirati altruizam tako da se donirani resursi usmjere prema programima koji su najučinkovitiji u rješavanju problema. Jedan od slogana UA stoga je donirati pametno ili znanstveno, a ne rukovoditi se osjećajima. Tu su važne organizacije poput GiveWella. To je neprofitna metahumanitarna udruga osnovana 2007. koja procjenjuje učinkovitost humanitarnih organizacija. Njeni osnivači, Holden Karnofsky i Elie Hassenfeld radili su za hedge fond i željeli su pronaći cilj vrijedan  darivanja. No, kada su analizirali podatke o učinkovitosti humanitarnih organizacija, ustanovili su da ih većina organizacija nema. Kako je smrt jedina sigurna činjenica svakog života, temeljna metrika GiveWella je koliko je novca potrebno da se spasi jedan život preko određene humanitarne akcije. Givewell je prema posljednjem javno dostupnom izvješću (2020.) usmjerio doniranje gotovo 244 milijuna dolara.

Mrežice protiv komaraca najučinkovitiji su način za spašavanje dječjih života. Svaka košta samo dva dolara, a mogle bi godišnje spasiti do pola milijuna djece mlađe od pet godina – prosječni broj djece umrle od malarije u Africi (Haruna Sylvester / Creative Commons)

Poučni su zaključci njihovih analiza koji su oblici donacija najučinkovitiji. Dva specifična tipa programa osobito su učinkovita. Prvi su mrežice za zaštitu protiv komaraca koje sprječavaju smrt djece od malarije u tropskoj Africi. Svake godine više od 200 milijuna ljudi oboli od malarije, a umre ih od 400 tisuća do 900 tisuća. Više od 90% tih smrti je u tropskoj Africi i više od 75% su djeca mlađa od pet godina. I oni koji prebole malariju često pate od cjeloživotnih posljedica. Prema Against Malaria Foundation, jedna mrežica košta tek 2 dolara, pa samo nekoliko dolara može teorijski spasiti život jednog djeteta.

Drugi su sredstva za uklanjanje parazita (metilja) iz tla te lijekovi za bolest koju uzrokuju (shistosomijaza) u zemljama u razvoju. Preko 835 milijuna djece u zemljama u razvoju ugroženo je takvim infekcijama. Naravno, radi se o sprječavanju smrti, no i o intervencijama koje imaju i druge široke učinke. William MacAskill u svojoj knjizi iz 2015. navodi rezultate istraživanja Michaela Kremera i Rachel Glennerster. Oni su u eksperimentalnim studijama ispitivali koji tip intervencija najbolje utječe na poboljšanje rezultata djece u kenijskim školama. Pokazalo se da je od dijeljenja udžbenika, slikovitih dijagrama i manjih veličina razreda učinkovitiji bio samo jedan čimbenik – trošenje na lijekove protiv probavnih nametnika.

Čak i mali iznosi novca potrošeni na lijekove protiv probavnih nametnika smanjili su vrijeme izgubljeno zbog bolesti pa bi se vrijeme provedeno na nastavi i ocjene naglo popravili. Prema nizu istraživanja borba protiv nametnika u prosjeku poveća tjelesnu masu djece za 0.3 kilograma što u male djece rezultira pomakom za 25 percentila u usporedbi s normalnom raspodjelom tjelesne mase u djece; novorođenčad koja je primila lijekove u prvoj godini života pokazala je napredak u kognitivnom razvoju ekvivalentan pola do četiri petine godine školovanja; izostanci iz škole se smanjuju za 25%, a ista djeca su kasnije u životu (dvadeset godina kasnije) zarađivala 13% više. Jedan od radova utjecaju nametnika u SAD pripisuje čak oko 22% povijesne razlike u prihodima između Sjevera i Juga SAD.

Štoviše, Kremer i Glennerster su zato zajedno osnovali Deworm the World Initiative. Prema njihovim podacima, od 2014. godine uspjeli su financirati 1,3 milijardi zahvata (uglavnom lijekova protiv probavnih nametnika). Dok su 2014. dosegli 35 milijuna djece, 2019. su uspjeli doprijeti do 280 milijuna djece u Indiji, Keniji, Nigeriji, Etiopiji i Pakistanu. Prosječni trošak tableta po djetetu bio je manje od pola američkog dolara. Dakle, za samo nekoliko pametno doniranih dolara moguće je spasiti živote djece u Africi i Aziji od patnje, bolesti i smrti. Važno je napomenuti da cijena spašavanja jednog odraslog života, prema procjenama učinkovitih altruista, načelno iznosi između 4000 i 5000 dolara, dok se u prethodna dva primjera radi o najugroženijoj djeci.

• Činiti dobro – još bolje

Učinkoviti altruizam dobio je ideološku srž 2009. na Oxfordu kada su se filozofi Toby Ord i William MacAskill udružili sa 20 svojih kolega kako bi formulirali ideje kojima bi radikalniji oblici altruizma mogli postati popularniji u javnosti. Dvije godine kasnije rođen je pojam učinkoviti (efektivni) altruizam. Ord i MacAskill osnovali su neprofitnu organizaciju Giving What We Can koja kod svojih pobornika zagovara da obećaju kako će donirati 10% svojeg prihoda učinkovitim humanitarnim organizacijama.

MacAskillu je Singerov esej s kojim se upoznao kada je imao osamnaest godina postao stožerni princip te je svoj život posvetio pokretanju radikalnog moralnog pohoda koji će promijeniti svijet. MacAskill je 2015. objavio knjigu Doing Good Better: Effective Altruism and a Radical Way to Make a Difference, svojevrsnu bibliju novonastalog pokreta. U knjizi objašnjava da se UA svodi na postavljanje sljedećih pitanja samom sebi: „Koliko i za koliko mnogo ljudi će to koristiti? Je li to najučinkovitija stvar koju mogu napraviti? Je li ovo područje zanemareno? Što će se dogoditi ako ništa ne napravim? Koje su šanse i koliko dobar bi uspjeh bio?“

Video sažetak MacAskillove knjige

Jedan od principa koji utječe na učinkoviti altruizam jest zarađivanje da bi se dalo drugima. Koncept je elaborirao filozof Peter Unger u knjizi iz 1996. (Living High and Letting Die), a podržali su ga Peter Singer i osobito William MacAskill. MacAskill je jedan od osnivača neprofitne udruge 80,000 Hours koja pomaže pri odabiru karijera koje mogu omogućiti najveći prosocijalni utjecaj. Jedan od primjera je Jeff Kaufman, bivši softverski inženjer Googlea koji zajedno sa svojom suprugom zarađuje godišnje gotovo 800.000 dolara, pri čemu od toga doniraju 400.000 dolara. Sam MacAskill ograničava svoj osobni budžet na 26.000 funti godišnje i sav višak donira u humanitarne svrhe.

Princip zagovara posvećivanje života karijeri s visokom plaćom (poput bankovnih menadžera ili programera) kako bi se povećala količina novca koju neka osoba može dati u humanitarne svrhe. Jednostavnije rečeno, on zagovara bogato zarađivanje ne radi osobnog imutka već radi doniranja novca ljudima u potrebi. Primjerice osoba koja donira 50% svojih prihoda u humanitarne svrhe, a radi na burzi, može tijekom života ‘pokriti’ plaće nekoliko zaposlenika neprofitnih udruga. Osim toga, obično je mnogo veći broj ljudi koji žele raditi u humanitarnim organizacijama nego što je dostupno radnih mjesta za njih. Usredotočivanje na unosnu karijeru omogućava veći broj radnika u humanitarnim organizacijama ne samo kroz financiranje radnih mjesta u neprofitnim udrugama već i smanjivanjem konkurencije za isto mjesto. Ovime se, naizgled kontraintuitivno, učinkovito radi na pomaganju drugim ljudima.

Vjerojatno najbitnija osobina učinkovitog altruizma je princip jednakog vrednovanja svih ljudskih života. Većina ljudi daje i prima pomoć kroz svoje društvene krugove, institucije i mreže, no uvijek postoji ‘ali’. Većina ljudi spremnija je pomoći ljudima iz zajednice ili onima za koje se smatra da nisu sami skrivili svoju nevolju. Ako su svi ljudski životi jednako vrijedni, onda se treba usmjeriti na one koji su najviše ugroženi odnosno koje je najhitnije i najlakše spasiti. Obično su to stanovnici zemalja u razvoju. Učinkoviti altruizma je čvrst moralni i logički stil života koji uključuje primjere ljudi koji rade u tehnološkom ili financijskom sektoru samo da bi donirali preko polovice zarade humanitarnim svrhama ili doniraju svoje organe strancima.

Ponešto neobičniji primjer je fondacija Sam Bankmana-Freida, učinkovitog altruista koji se obogatio kripto trgovanjem i namjerava donirati preko 10 milijardi dolara u humanitarne svrhe. Jedan od osnivača Facebooka, Dustin Moskovitz, koji također ima imutak od preko 10 milijardi dolara, planira donirati svoje bogatstvo humanitarnim organizacijama te je do srpnja 2022. godine donirao više od 1,7 milijardi dolara. Zajedno sa svojim suprugom Cari Tunom, pokrenuo je projekt Open Philantropy, koja također istražuje koji su najučinkovitiji humanitarni programi.

• Izgovor za lagodan život

UA moguće je uputiti više različitih kritika iako vrijedi istaknuti da njegovi pobornici priželjkuju konstruktivnu kritiku upravo zbog znanstvenosti svojih uvjerenja. Radi se o mladom pokretu koji tek očekuje drugu generaciju pobornika, a MacAskill i drugi priželjkuju da pokret ne bude rigidan već adaptivan. Jedna od kritika je da su mnogi njegovi zanesenjaci zapravo kontrarijanci koji su pronašli način kako kritizirati tuđu prosocijalnost i isticati vlastitu. No, mnogi njegovi pobornici su mladi ljudi koji doniraju određeni postotak svojih redovitih prihoda. Ako se radi o subkulturi, onda se svakako radi o obliku gdje su pobornici spremni uložiti svoje resurse u vlastita uvjerenja što ih razdvaja od tipičnih kontrarijanaca.

Učinkoviti altruizam uglavnom je odvojen od prestiža i priznanje ponajprije dolazi iz zadovoljenja osobnih uvjerenja. Učinkovito doniranje ne rezultira krilima bolnica ili muzeja nazvanih po donatorima. U novije vrijeme ovaj stil života ipak je počeo stvarati određeni društveni prestiž pa su se tim idealom počeli zanositi i bogataši, pogotovo zbog toga što se navodno radi o ‘pametnom’ doniranju. Rezultat toga je da je drugi najpopularniji tekst na forumu učinkovitog altruizma posvećen bojazni da će se pokret razvodniti i postati izgovor za ugodan život lažnih altruista na račun milijardera.

Kada bi ljudi bili dosljedno logički moralni, svi bi živjeli na dvije zdjelice riže u najjeftinijem skloništu dok bi višak novca išao isključivo za pomoć gladnima i bolesnima

Prema drugoj se kritici njegova rastuća popularnost precjenjuje. Dobar dio medijske pozornosti posvećen je UA zbog toga što je popularan u Silicijskoj dolini gdje se dio ljudi zanosi njime jer se općenito zanosi ICT trendovima ili pogrešno misli da se radi o još jednom obliku disrupcije, no ovaj puta tradicionalnih humanitarnih organizacija. Ova kritika vjerojatno je točna u određenoj mjeri jer su San Francisco i Kalifornija središte pokreta, no teško je ustanoviti točna preklapanja i motive svih onih koji se javno zanose idejom. Vrijedi spomenuti da je Elon Musk obećavao donirati 6 milijardi dolara po principu učinkovitog altruizma, no odgovoren je i umjesto toga se zanio idejom kupnje Twittera. Zasad je samo 7000 ljudi potpisalo javnu zakletvu da će donirati 10% svojih prihoda u dobrotvorne svrhe, no postoji 200 podružnica pokreta diljem svijeta, uključujući i jednu u Hrvatskoj.

Učinkovitom altruizmu se paradoksalno zamjera da je bešćutan zbog svojih oštrih logičkih temelja. Primjerice novac koji su građani Hrvatske u prvoj polovici 2022. prikupili za spašavanje mladog Šibenčanina od trajnog invaliditeta ruke mogao je biti mnogo učinkovitije iskorišten. Isti iznos mogao je teoretski spasiti devetero afričke djece od smrti od malarije ili čak ukloniti parazite u njih oko 45 000. No takav način razmišljanja nužno vodi do logičke pogreške jer se i inače svaki trošak može kritizirati kao neučinkovit. Novac koji se potrošio na pijenje jedne kave s mlijekom mogao je biti bolje utrošen da se spasi 2-3 afričke djece od probavnih nametnika. Kada bi ljudi bili dosljedno logički moralni, svi bi živjeli na dvije zdjelice riže u najjeftinijem skloništu dok bi višak novca išao isključivo za pomoć gladnima i bolesnima. Cilj učinkovitog altruizma nije pretvoriti ljude u neku vrst maskimizatora mrežica protiv komaraca i tableta protiv metilja već ponuditi ideal. Sam MacAskill je po objavi svoje knjige bio primoran pojasniti da bi se samo mali broj ljudi trebao posvetiti zarađivanju kako bi dao drugima, kako bi se izbjegao paradoks.

Ne postoje jasno definirane metrike kojima se mjeri korist i vrijednost kulture, slobodnih medija, liberalne demokracije. Dosljedno slijeđenje učinkovitog altruizma dovelo bi do zatvaranja kina i kazališta, muzeja i knjižnica kao i prekidanje pomaganja obitelji i prijateljima (Creative Commons)

Ozbiljna kritika tiče se znanstvenosti pokreta. Naime, očita je zamjerka da prednost dobivaju projekti koji se mogu lako kvantificirati. Smrti i bolesti se kvantificiraju, ali ne postoji prihvaćena metrika za opću kulturu, slobodu medija, građanski odgoj ili vrijednosti liberalne demokracije? Potencijalna implikacija učinkovitog altruizma je da treba napustiti sve aktivnosti koje ne pridonose kupovanju mrežica protiv malarije ili lijekova protiv nametnika. Dosljedno slijeđenje učinkovitog altruizma dovelo bi do zatvaranja kina i kazališta, muzeja i knjižnica kao i prekidanje pomaganja obitelji i prijateljima. No, njegovi pobornici ističu da  principima učinkovitog altruizma treba težiti, a ne potpuno ih ispunjavati. Zato su MacAskill i Ord koncipirali realističniji cilj zakletve da će pojedinci donirati bar 10% svojih prihoda učinkovitim humanitarnim organizacijama. Pojedinci ne trebaju zanemariti pomaganje drugima u svojoj okolini već gajiti zadovoljstvo pomaganjem ljudima koje nikad neće upoznati.

Metrika je problematičnija i zbog jednog drugog razloga. Uspoređivati učinkovitost spašavanja obitelji iz siromaštva sa sprječavanjem smrti djece zbog malarije je emocionalno nabijena tema. Čak se ni na smrt ne mora nužno gledati kao varijablu s nemjerljivom vrijednosti. Neke udruge govore o DALY konceptu odnosno Disability Adjusted Life Years: jedna godina života prema tome vrijedna je određeni broj godina za određeni problem poput sljepoće, oduzetosti ili slaboumnosti. No takva je metrika problematična jer može relativizirati vrijednost života. Primjerice po istoj metrici, spašavanje stotina starijih osoba od smrti koronavirusom bilo je mnogo manje vrijedno od godina života smanjene kvalitete mlađih osoba i njihovih potomaka. Mlađe osobe, ionako smanjenog rizika od smrti, provest će daleko više godina trpeći posljedice smanjenih mogućnosti privređivanja ili pateći zbog gubitka socijalnih veza ili mentalnih problema uzrokovanih opetovanim zatvaranjima, koronakrizom i recesijom.

Veliki je problem učinkovitog altruizma to što je njegovo strogo slijeđenje logičkih principa dovelo do toga da se pozornost prebacuje s nevolja siromašnih na buduće egzistencijalne rizike

Dodatni problem s metrikom je probabilistika. Čin koji ima šansu od 1% da spasi tisuću života matematički je vrjedniji od 100% sigurnog čina koji spašava jedan život. Gledano sa stajališta jednog altruista, radi učinkovitosti trebao bi uvijek odabrati prvu opciju. Racionalno probabilističko razmišljanje nužno vodi do situacija opisanih u misaonom eksperimentu Pascalove oklade, u kojem se opisuje problem utilitarnog razmišljanja. U eksperimentu pljačkaš zaboravi svoje oružje pa kada zaskoči Pascala od njega traži da mu preda svoj novčanik, uz obećanje da će mu sutradan vratiti dvostruku količinu novca u njemu. Naravno, vjerojatnost da će to učiniti je vrlo mala. No, ako pljačkaš ponudi tisuću puta ili milijun puta veći iznos, matematički ima smisla da Pascal preda svoj novčanik pljačkašu jer je i vrlo mala vjerojatnost da pljačkaš ispuni svoje obećanje probabilistički isplativa. Ovaj eksperiment ilustrira da je za svaki čin, ma koliko malo bio vjerojatan, postoji količina resursa ili druge koristi koja bi ga učinila racionalno isplativim.

Ovo vodi u najneobičniju kritiku da posljednjih godina pokretu prijeti kooptiranje od zagovornika istraživanja umjetne inteligencije. Naime, zbog preklapanja zajednica racionalista, programera i pobornika učinkovitih altruizama jedan od popularnih egzistencijalnih rizika je opasnost od neprijateljske umjetne inteligencije. Potencijalna opasnost umjetne inteligencije može rezultirati krajem sveg ljudskog, a možda i organskog života. Matematički gledano, bilo koji dolar uložen u prevenciju nastanka ljudima nenaklonjene umjetne superinteligencije automatski pridonosi spašavanju milijardi postojećih i budućih života. Prema izvješću Open Philantropy projekta, vjerojatnost da se pojavi umjetna inteligencija koja će značajno transformirati društvo je 10% do 2032., no čak 50% do 2052. godine što bi značilo da će osobe mlađe od 50 godina vjerojatno iskusiti posljedice revolucionarne umjetne inteligencije. Ovo je logika koja brojnim filozofima i inženjerima dopušta da tvrde da rade na minimaliziranju egzistencijalnih rizika dok rade na unosnim poljima umjetne inteligencije.

Pokret bogataša. Bill Gates obećao je donirati najmanje polovicu imovine – 69 milijardi dolara – u filantropske svrhe. Humanitarni je rad usredotočio na eradikaciju poliovirusa u Africi. Na slici sa Margaret Chan Fung Fu-chun, generalnom direktoricom WHO od 2006 do 2017. u diskusiji o poliu u Genevi (Wikimedia Commons)

Vjerojatno najveći problem učinkovitog altruizma je što je njegovo strogo slijeđenje logičkih principa dovelo da se pozornost prebacuje s nevolja siromašnih u svijetu na buduće egzistencijalne rizike. MacAskill je 2022. godine objavio knjigu What We Owe the Future u kojoj zagovara davanje prioriteta projektima koji poboljšavaju budućnost. Logika je da svaki čin ima utjecaj i na postojanje budućih generacija koje će brojčano nadilaziti sadašnje stanovništvo svijeta. Ovdje se dolazi do paradoksa da je moralno važnije brinuti se za moguće egzistencijalne rizike koji će utjecati na hipotetske milijarde i bilijune ljudi nego za potrebe sadašnjih milijardi koje žive u siromaštvu. MacAskill se vodi procjenom ekonomista Maxa Rosera da bi prije izumiranja ljudske vrste u idućih 800.000 godina na Zemlji moglo još biti rođeno i živjeti 100 bilijuna ljudi.

Zbog iste logike pobornici učinkovitog altruizma zabrinuti su i za druge egzistencijalne prijetnje poput globalnog zatopljenja, nuklearnog rata, no tema rizika od umjetne inteligencije popularnija je jer se poklapa s interesima Silicijske doline, a izgovora se da na njoj radi daleko manji broj ljudi. Učinkoviti altruizam prestaje biti i politički neutralan i sve se više svrstava uz potrebu očuvanja tekovina liberalnih demokracija jer je populizam prepoznat kao opasnost dugoročnom opstanku. Neki od najbogatijih učinkovitih altruista podržali su Bidenovu kampanju ili planiraju donirati Demokratima u SAD kako bi osigurali „mentalno zdravu vlast.“ No, politički gledano učinkoviti altruizam je izoliran i prozvan je pokretom bijelih muškaraca srednje klase. Mnogi drugi aktivisti ne opraštaju mu što radi unutar okvira kapitalizma i slobodnih tržišta i ne bavi se pitanjima poput kolonijalizma, identiteta ili ne zagovara povećanu ulogu države.

• Sam sebi najveći neprijatelj

Prije tridesetak godina učinkoviti altruizam nije postojao osim kao paradoks proizašao iz misaonih eksperimenta. Prije dvadesetak godina impresionirao je novopečene brucoše i zainteresirane za filozofiju koji će mu uskoro dati ime. Prije deset godina bio je dijelom eklektične zajednice studenata i profesora. Sada njegovi pobornici upravljaju svotom od 46 milijardi američkih dolara, a količina njemu dostupnog novca raste za trećinu gotovo svake godine. Jedan od problema na koji pokret nalazi je manjak učinkovitih projekata za donacije. Tek oko 1% dostupnog novca donira se svake godine u humanitarne svrhe.

Broj stanovnika na Zemlji mogao bi doseći 10,9 milijardi do 2100. godine, a MacAskill procjenjuje da bi u narednih 800.000 godina moglo biti rođeno još 100 bilijuna ljudi. (Wikimedia Commons)

Da se ne radi tek o pokretu koji se povodi svojom jedinstvenosti govori i da su njegovi ciljevi prilagođeni suvremenim problemima. Zabrinutost egzistencijalnim rizicima navele je humanitarne organizacije učinkovitih altruista da doniraju milijune borbi protiv svjetske pandemije i prije koronakrize. Ranije spomenuti Open Philantropy donirao je preko 65 milijuna dolara bolnicama i organizacijama prije nego što je izbila svjetska pandemija koronavirusa. Najveći neprijatelj učinkovitom altruizmu je on sam. Kako je čvrsta osnovica pokreta logika, njegovi pobornici mogu se zavesti da slijede logičke zaključke čak i kada dolazi do nepovoljnih ishoda. Ovo je pogotovo problematično kada se upari s trendom da se posvećuje pažnja zanemarenim problemima. Jedan od takvih vidova je već spomenuta zanesenost mogućim rizicima od umjetne inteligencije, pri čemu se oni vrednuju jednako ili važnije od problema siromašnih ili erozije demokratski institucija, ali mogući su i čudniji logički ishodi. Primjer za to je pitanje dobrobiti patnje beskralježnjaka, gdje ako se insekti i druge životinje priznaju kao svjesna bića, njihova dobrobit i patnja zbog njihovih velikih brojeva nadilazi probleme ljudi i drugih kralježnjaka.

Čvrsta vezanost uz utilitarnu logiku najveća je prednost učinkovitog altruizma ali i najveća ranjivost. Pokret ubrzano prerasta u novi oblik znanstveno utemeljenog društvenog i političkog aktivizma koji raspolaže sve većom količinom sredstava i sve je popularniji. Ako se ne zaborave korijeni pokreta, poput zakletve da se barem 10% prihoda donira nesebično u empirijski dokazano učinkovite altruistične svrhe, radi se o nadasve pozitivnom trendu 21. stoljeća koji će uskoro dobiti drugu generaciju sljedbenika.