Uz neodgovornost građana prema zdravlju i mala izdvajanja za zdravstvo Hrvatska ima rezultate iznad očekivanih. Kako?

U publikaciji State of Health in the EU Europska je komisija predstavila glavna obilježja, izazove i probleme zdravstvenih sustava u zemljama članicama. Radi se o poredbenoj analizi zdravstvenih sustava prema nekoliko ključnih obilježja: zdravlje, čimbenici rizika, zdravstveni sustav te rad zdravstvenog sustava. Nije iznenađenje da prema većini pokazatelja spadamo među lošije zdravstvene sustave u EU. Međutim, Šime Smolić dodatno je pojasnio situaciju vlastitim izračunima postotka ljudi starijih od pedeset koji piju po pet lijekova dnevno ili su u posljednjih 12 mjeseci bile hospitalizirane te drugim pokazateljima

• Šime Smolić, docent je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji se bavi ekonomikom zdravstva

Latentna kriza zdravstvenog sustava i zdravstvene politike možda se najbolje očituje u nemogućnosti da se poboljša zdravlje populacije. Uz to, neučinkovita zdravstvena politika polako, ali sigurno, gubi interes za cjeloviti razvoj zdravstva, za unaprjeđenje zdravstvenog sustava, zdravstvenog osiguranja i medicinskog obrazovanja i upravljanja ljudskim potencijalima. Otpornost hrvatskoga zdravstva na promjene koje volimo nazivati strukturnim reformama, dosegla je takve dimenzije da je gotovo nemoguće očekivati da će reforme uskoro krenuti iz sustava. Diljem svijeta zdravstveni sustavi suočavaju se s rastom troškova, rastom zdravstvene potražnje zbog nepovoljnih demografskih kretanja, problemima neujednačene kvalitete zdravstvene zaštite itd.

U nedavnoj publikaciji State of Health in the EU Europska je komisija predstavila glavna obilježja, izazove i probleme zdravstvenih sustava u zemljama članicama. Radi se o poredbenoj analizi zdravstvenih sustava prema nekoliko ključnih obilježja: zdravlje, čimbenici rizika, zdravstveni sustav te rad zdravstvenog sustava. Prema većini pokazatelja spadamo među lošije zdravstvene sustave u EU.

Hrvatska je za zdravstvo u 2015. godini izdvojila oko 7,5% BDP-a ili oko 1250 EUR po stanovniku što je oko 2,4 puta manje od prosjeka EU. Međutim i s takvim skromnim izdvajanjima, Hrvatska uspijeva osigurati zdravstvenu zaštitu za skoro čitavu populaciju. Kod financiranja zdravstva  udio javnih izdataka je oko 80%, a od ukupne privatne potrošnje 15% se odnosi na direktna plaćanja građana.

S prosječnih 12 litara popijenog alkohola po odrasloj Hrvatska je četvrta u EU. Ne čudi zaostajanje pokazatelja očekivanog trajanja života pri rođenju u Hrvatskoj od 77,5 godina što je skoro 3 godine ispod prosjeka EU.

Odnos građana prema zdravlju vidljiv je u stopama rizičnih ponašanja. U 2014. godini četvrtina odraslih osoba je svakodnevno pušila, skoro svaka peta je bila pretila uz trend pogoršanja dok je na ljestvici zemalja po konzumaciji alkohola Hrvatska s prosječnih 12 litara popijenog alkohola po odrasloj bila četvrta. Ne čudi zaostajanje pokazatelja očekivanog trajanja života pri rođenju u Hrvatskoj od 77,5 godina što je skoro 3 godine ispod prosjeka EU. U Hrvatskoj su bolesti krvožilnog sustava i maligna oboljenja (rak pluća, rak debelog crijeva) glavni uzrok tri četvrtine smrtnih slučajeva što ukazuje na nisku učinkovitost preventivnih zdravstvenih programa.

Hrvatska uz ovako mala izdvajanja za zdravstvo ipak postiže rezultate iznad očekivanih. Također, većina građana Hrvatske smatra kako je pristup zdravstveno zaštiti kvalitetan, a broj slučajeva nepodmirenih zdravstvenih potreba vrlo je mali. Infrastrukturni resursi zadovoljavajući su, ali problem bi u budućnosti mogao biti nedostatak medicinskog osoblja, posebice medicinskih tehničara.

Od glavnih izazova za budućnost zdravstva spominje se demografsko starenje i troškovi koji će nastati uslijed promijenjene strukture pobola i potrebe financiranja dugotrajne zdravstvene skrbi. Javni izvori financiranja povezani su izravno sa stanjem na tržištu rada, a s obzirom na vrlo nisku stopu zaposlenosti u Hrvatskoj, sigurno će se tražiti drugi načini za povećanje prihoda, primarno kroz povećanje privatne potrošnje. Parcijalno provođenje ili čak odustajanje od reformi zdravstvenog sustava ističe se kao jedan od glavnih zaključaka izvještaja Komisije za Hrvatsko zdravstvo.

Za prosječnog muškarca rođenog 2015. godine očekuje se da će skoro četvrtinu, a za prosječnu ženu oko trećinu svog očekivanog životnog vijeka, provesti u lošem zdravlju. Svaki peti ispitanik ocijenio je svoje zdravlje kao loše ili vrlo loše i po tom pokazatelju stojimo najlošije među EU28

Nažalost spori reformski zahvati odrazili su se na zdravstveno stanje populacije, a ono je loše, posebno kod starijih osoba. Prema podacima Eurostata za 2015. godinu, muškarci u Hrvatskoj mogli su pri rođenju očekivati tek 55,3, a žene 56,8 zdravih godina života. To znači da se za prosječnog muškarca rođenog 2015. godine očekuje da će skoro četvrtinu, a za prosječnu ženu oko trećinu svog očekivanog životnog vijeka, provesti u lošem zdravlju.

Kada govorimo o pokazatelju samoprocjene zdravlja stanovnika Hrvatske u dobi od 16 i više godina u 2016. godini, onda je gotovo svaki peti ocijenio svoje zdravlje kao loše ili vrlo loše i po tom pokazatelju stojimo najlošije među EU28. Oko 60% ispitanih ocijenilo je vlastito zdravlje kao dobro ili vrlo dobro. Bez obzira što se radi o subjektivnom pokazatelju, on vrlo dobro opisuje zdravstveno stanje populacije.

U kontekstu rasprave o zdravstvenoj potražnji i potrošnji, često promatramo stariju populaciju koja generira najviše zdravstvenih troškova. Ako promotrimo podatke o zdravlju populacije 65+ u Hrvatskoj (Eurostat), onda možemo vidjeti da je u 2016. oko 73% osoba te dobi patilo o kroničnih bolesti ili zdravstvenih problema što objašnjava činjenicu da je svaki drugi stanovnik Hrvatske u dobi od 65+ godina ocijenio svoje zdravlje kao loše ili vrlo loše za razliku od svakog desetog stanovnika Danske! Kako je ipak veliki dio odgovornosti za zdravlje na pojedincima, a ne na zdravstvenom sustavu, trebamo se ozbiljnije pozabaviti rizičnim zdravstvenim ponašanjima i posljedicama koje ono ostavlja na ukupne troškove zdravstva. Prema podacima Eurostata za 2014. godinu, svaki četvrti punoljetni građanin Hrvatske svakodnevno je pušio, a u Švedskoj tek svaki deseti. Svaki sedmi stanovnik Hrvatske u dobi od 15 do 19 godina svakodnevno je pušio. Nadalje, svaki deseti punoljetni stanovnik  Hrvatske je svakodnevno konzumirao alkohol što je na razini prosjeka EU28.

Istraživanjem zdravstvenog stanja populacije, zdravstvene potrošnje, interakcije pojedinaca sa zdravstvenim sustavom, važan su element brojnih znanstvenih istraživanja. Jedno takvo koje se od 2015. provodi u i Hrvatskoj jest SHARE (Survey of Health, Ageing and Retiement in Europe) – Istraživanje o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi. Provodi ga tim znanstvenika s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u suradnji s Max Planck Institutom u Muenchenu. Radi se o istraživanju osoba u odbi od 50 i više godina u svim zemljama EU, Švicarskoj i Izraelu. Studija je longitudinalna tj. iste se osobe prate svake dvije godine. Na taj ćemo način prvi puta u Hrvatskoj moći pratiti utjecaj (dakle ne povezanost) pojedinih politika (zdravstvene, socijalne, ekonomske) na zdravlje stanovnika.

U nastavku su prikazani odabrani pokazatelji za Hrvatsku i odabrane zemlje iz SHARE 6. vala koji je proveden 2015. godine. Na grafikonu ispod prikazujemo rezultate samoprocjene zdravlja osoba u dobi 50+.

Samoprocjena zdravlja populacije 50+

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 67.211

Hrvatska, nakon Poljske ima najveći udio osoba u dobi od 50+ koje smatraju da je njihovo zdravlje loše. U bogatim zemljama Europe, značajno su veći udjeli osoba 50+ koji svoje zdravlje smatraju dobrim, vrlo dobrim ili izvrsnim npr. u Danskoj, Švicarskoj, Švedskoj.

Slično je i sa prisutnošću dugotrajnih (kroničnih) bolesti kod osoba u dobi 50+ godina. Ako izuzmemo Njemačku, Hrvatska ima treći najveći udio osoba s kroničnim bolestima, nakon Estonije i Poljske.

Slika 2. Udio osoba 50+ s dugotrajnim (kroničnim) zdravstvenim problemima

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 67.211

Na grafikonu ispod prikazani su udjeli osoba 50+ koji svakodnevno uzimaju barem 5 različitih lijekova. U Hrvatskoj svaki četvrti stanovnik u dobi 50+ uzima u tipičnom danu barem 5 različitih lijekova, što je znatno manji udio nego u Izraelu, Poljskoj ili Portugalu, ali vrlo blizu proporcijama u ostalim promatranim zemljama.

Slika 3: Udio osoba 50+ koji svakodnevno uzima barem pet različitih lijekova

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 51.920

Kada se ispitanike 50+ pitalo o zadovoljstvu s osnovnim zdravstvenim osiguranjem, onda je tek svaki deseti u Hrvatskoj u 2015. godini bio donekle ili vrlo nezadovoljan. Puno lošiju situaciju nalazimo u Grčkoj gdje je osnovnim zdravstvenim osiguranjem donekle nezadovoljan i vrlo nezadovoljan skoro svaki drugi građanin, u Poljskoj je takvih oko 45%, a u Estoniji oko 25%.

Slika 4: Zadovoljstvo osnovnim zdravstvenim osiguranjem osoba 50+

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 66.214

Korištenje (utilizaciju) zdravstvenih usluga među populacijom 50+ prikazujemo na grafikonima ispod. Na prvom su prikazani udjeli osoba koji su u zadnjih 12 mjeseci posjetili zubara, a na drugom koliko je ukupno puta osoba hospitalizirana i prenoćila u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi.

Slika 5: Udio osoba 50+ koje su u posljednjih 12 mjeseci bile kod zubara

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 67.156

Slika 6: Udio osoba 50+ prema broju hospitalizacija u zadnjih 12 mjeseci

Izvor: obrada autora prema SHARE wave 6 database, N = 10.227

Ovo su samo neke teme kojima bi se nositelji zdravstvene politike trebali što prije posvetiti. Eventualne mjere zdravstvene politike trebaju se temeljiti na stručnima analizama tj. na dokazima iako to u Hrvatskoj nije nimalo jednostavan posao jer su podaci nesređeni i ponekad vrlo nepouzdani, a stručnjaka iz ovog područja je vrlo malo. Jedan od velikih izazova za naše društvo bit će sposobnost da se suoči sa sve većim problemima koje sa sobom nosi demografsko starenje. Pod tim se misli i na organizaciju i financiranje sustava formalne skrbi za starije i nemoćne osobe (dugotrajna zdravstvena skrb), izmijenjenu strukturu dominantnih zdravstvenih problema među starijom populacijom (ekspanzija „novih“ bolesti poput demencije) i sve manji broj pružatelje neformalne skrbi zbog sve manjeg broja djece i sužavanja socijalnih mreža pojedinaca.

Na kraju smatram kako će građani znati prepoznati i što je možda najvažnije, poduprijeti reformske poteze u zdravstvu. Stoga nam i najave reformi koje uglavnom dolaze od ministra financija uz pomalo suzdržanu potporu iz ministarstva zdravstva, ulijevaju malo nade da bi se to zaista moglo dogoditi. Taj posao neće biti nimalo jednostavan i ne smije biti radikalan jer načina da se u kratkom roku riješe dugovi koji prelaze trećinu godišnjeg proračuna za zdravstvo jednostavno nema. Nečinjenje bi nas, u suprotnom, moglo približiti privatizaciji zdravstva i gubitku većine obilježja javnog zdravstvenog sustava, polako, ali sigurno.