Vječni premijer i njegovi privremeni odabranici

Umjesto veleposlanika u svijetu nas predstavljaju otpravnici poslova, a nakon javnih poduzeća i institucija sada nam i Vrhovni sud vodi v. d. predsjednica. Tako će i ostati, kaže premijer, dok se politički ne podijele mjesta u Ustavnom sudu. Zašto bi nekome tko ima stabilnu većinu i namjerava poštovati Ustav bilo uopće važno da ima političku kontrolu nad tom institucijom, pita se Jelena Lovrić.

Naslovna fotografija: Mirta Matić, Andrej Plenković. (PIXSELL)

• Autorica je hrvatska novinarka i politička komentatorica s višedesetljetnom karijerom.

Andrej Plenković jako se boji poraza na narednim izborima. Premda su oni relativno još daleko, izgleda da se strah u kosti već uvlači. Jasno je to pokazao i prošloga tjedna kada je za posjeta Splitu pozvao svoje stranačke drugove da se „ne uspavaju“. Kampanja za sljedeće izbore, rekao je, trajat će dvije i pol godine, što znači da je praktično već pokrenuta. Ključna će, po njemu, biti bitka za birače političkog centra, koje će lijeva oporba, tvrdi, nastojati pridobiti udarajući po HDZ-u optužbama o fašizaciji, korupciji, inflaciji i okupaciji institucija. Šef HDZ-a jako dobro detektira svoja slaba mjesta. Problem je što se uopće ne radi o isfabriciranim tezama, kako on to predstavlja, nego o prilično tvrdim činjenicama. Pitanje je također može li se on iz radikalno desnog zaokreta, kamo je od prošlog ljeta skrenuo HDZ, vratiti prema centru, bez kojeg izbore ne može dobiti.

Strahom od gubitka pozicija vjerojatno je kapacitirana i njegova potpuno skandalozna ucjena da izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetuje izborom troje ustavnih sudaca i to po modelu 2:1 za HDZ. „Bit će vezana imenovanja, a to znači da ćemo u proces izbora predsjednika Vrhovnog suda ići samo ako ustavne suce budemo birali po načelu da ih dvoje bira parlamentarna većina, a jednog oporba“, objavio je nedavno, dodajući da „bez jednoga nema drugoga“. Na svojoj vezanoj trgovini nastavlja inzistirati, unatoč odbijenici s Pantovčaka. Predsjednik je Republike premijerov zahtjev nazvao toksičnim i „ludom prostitucijom hrvatskog političkog života“. Grabež, nasilje i iznuda, tvrdi Zoran Milanović. Opozicija govori slično. Gotovo kompletna stručna javnost također ga šiba kritikom.

Premijerov je zahtjev skandalozan iz barem dva razloga. Prvo, zato što spaja dvije potpuno nepovezane institucije. Ustavni sud uopće nije dio sudbene vlasti i nema nikakve veze s Vrhovnim sudom. Predsjednika Vrhovnog suda predlaže predsjednik Republike, izbor se potom obavlja u Saboru natpolovičnom većinom zastupnika. Dok je za izbor ustavnih sudaca potrebno osigurati dvotrećinsku saborsku većinu, što podrazumijeva nužnost postizanja dogovora s opozicijom. U izboru ustavnih sudaca šef države nema baš nikakvu ulogu.

• Brojčana nadmoć

Drugo, potpuno je neprihvatljiv premijerov zahtjev da sastav Ustavnog suda reflektira odnos snaga u hrvatskom Saboru, odnosno da HDZ mora imati brojčanu nadmoć među ustavnim sucima. Vladajući tvrde da je takvo rješenje pravedno, razumno, sukladno praksi u zapadnim demokracijama i uvažava izbornu volju građana. Ali toga nema ni u hrvatskom Ustavu ni u zakonima. Ustavni bi sud, po Ustavu, morao funkcionirati kao nezavisna institucija.

Brojni su se ustavni stručnjaci argumentirano suprotstavili HDZ-ovom tumačenju. Citirajmo ovoga puta Đorđa Gardaševića, profesora ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, koji tvrdi da Plenkovićev model po kojem bi parlamentarna većina imala veća prava u izboru ustavnih sudaca „vodi urušavanju ustavne države“ i predstavlja „apsolutno nerazumijevanje njenih osnovnih postulata“. U ustavom uređenoj državi, objašnjava profesor, izbor ustavnih sudaca nije vezan ni za kakvu logiku parlamentarne većine, nego uz dokazanu profesionalnost kandidata. Veliko je pitanje bi li Ustavni sud formiran kao izvedenica iz odnosa snaga u parlamentu uopće mogao obavljati svoju funkciju ili bi potencijalno bio sveden na razinu saborskog odbora pod kontrolom vladajućih. Gardašević je rezolutan u stavu da oni koji tvrde da Ustavni sud mora reflektirati sastav Sabora uopće ne razumiju koncept ustavnog sudovanja, što ih diskvalificira od funkcija koje obavljaju. Posve je jasno na koga aludira njegova poruka.

Ali, Andrej Plenković ne misli da bi ga njegovi Ustavu suprotni zahtjevi o vezanom kadroviranju po Ustavnom i Vrhovnom sudu diskvalificirali za obavljanje premijerske funkcije. U HDZ-u tvrde da je njihov paket aranžman motiviran brigom za popunjavanje i uredno funkcioniranje institucija. Ništa dalje od istine. Brojni su argumenti koji njihovu navodnu brigu za funkcionalnost institucija demantiraju. Primjerice, Vrhovni je sud već skoro godinu dana, od smrti predsjednika Dobronića lanjskog proljeća, obezglavljen. Vodi ga jedna sutkinja u v.d. statusu. Istaknuti suci Vrhovnog suda tvrde da im dugotrajnost takve situacije otežava rad. Ali, HDZ-u se s izborom novog predsjednika ne žuri. Jednu je Milanovićevu kandidatkinju odbio, druga je na čekanju. Premijer otvoreno najavljuje da će tako i ostati, ako se njegovom kapricioznom uvjetovanju ne udovolji. Bez izbora ustavnih sudaca po njegovom modelu blokirat će izbor predsjednika najviše sudbene instance. Generalno, njegovi su stavovi prema trećoj, sudbenoj grani vlasti duboko uvredljivi.

Najdrastičniji je primjer premijerova nemara prema urednom funkcioniranju institucija izbjegavanje dogovora s predsjednikom Republike o izboru veleposlanika. U diplomatskoj službi vlada potpuni kaos. Po važnim svjetskim centrima Hrvatska je ostala bez veleposlanika. Neki su ambasadori na svojim dužnostima već desetak godina, neki su umrli, a da novi nisu imenovani, pa poslove sada obavljaju otpravnici poslova. Devedesetak kandidata čeka rješenja, ali već skoro šest godina nema pomaka. Sporan je model izbora. Oko toga se šef države i premijer nikako ne mogu dogovoriti. Premda je Milanović svoju listu kandidata jako reducirao, sada predlaže tek četvrtinu potrebnih ljudi i spreman je bez propitivanja prihvatiti sve Plenkovićeve odabranike. Ali, ovaj ne pristaje. Šefu Vlade zapravo odgovara sadašnja situacija. Preko velikog broja otpravnika poslova, koje sam imenuje, ima kontrolu nad kompletnom diplomacijom. Što mu je očito važnije od njene pune funkcionalnosti.

• Vršitelji dužnosti

Na sličan se način kadrovira i po državnim tvrtkama, javnim ustanovama i agencijama. Neke su mjesecima bez čelnog čovjeka. U drugima ih se imenuje na šest mjeseci, s tim da se šest po šest godinama može perpetuirati. U trećima se šefovi uporno drže u nekomfornom položaju vršitelja dužnosti. Direktori, predsjednici uprava, kao i članovi nadzornih odbora u v.d. statusu – to u Hrvatskoj postaje pravilo, a ne izuzetak. Jedan od drastičnijih primjera je Ina, u kojoj hrvatskim članovima uprave traje sedmi uzastopni v d. mandat.

Nije privremeno, nego je trajno stanje. Čak i strateške državne firme tako funkcioniraju. Zanimljivo, isti se model prakticira i u susjednim državama, pa se tako za Srbiju i za Bosnu i Hercegovinu zna reći da su države u v.d. stanju. Premda će hrvatski premijer tvrditi da se tako postiže trajna budnost, prije će biti da se trenira poslušnost i osigurava trajan politički utjecaj. Paradoksalno je da recept imenovanja na pola godine, navodno radi preveniranja opuštanja, dolazi od čovjeka koji već treći mandat vodi Vladu i već najavljuje da je spreman ići i po četvrti. Sve je u Hrvatskoj promjenljivo i privremeno, samo bi Andrej Plenković trebao biti vječan.

U tom ključu onda treba gledati i na premijerovo inzistiranje da njegova stranka ima većinu u Ustavnom sudu. Na što je donedavno mogao računati. Premda je formalno riječ o nezavisnoj instituciji, godinama je većina ustavnih sudaca uredno servisirala HDZ-ove interese. Ali, zbog nekih odlazaka taj se odnos snaga počeo mijenjati. Na veliko iznenađenje Plenkovićeve vlasti Ustavni je sud nedavno jednoglasnom odlukom srušio zakon o osobnoj asistenciji, s objašnjenjem da je veliki broj njegovih odredbi diskriminatoran. Na što su se premijeru upalili alarmi. Pogotovo jer zna da pred Ustavni sud dolaze još neke njegove vrlo dubiozne odluke, poput paketa zakona kojima se – opozicija i stručna javnost tvrde: na katastrofalan način – regulira raspolaganje prostorom. Dosad je takve probleme rješavao zaposjedanjem i eutanaziranjem institucija. Mnoge je pretvorio u prazan demokratski dekor države, pa je tako nasrnuo i na Ustavni sud. Uvjeren da sve može. Urušavanje ustavne države kao premijerova sada već rutinska aktivnost.