Zanemarene mogućnosti suočavanja s koronavirusom: promocija tjelesne aktivnosti čak i u izolaciji

Tijekom izolacije zbog pandemije Elisha Nochomovitz je na svom sedammetarskom balkonu pretrčao maraton. U Kanadi su radi očuvanja tjelesnih sposobnosti djece aktivirali program PLAYBuilder. Napokon, ustanovljeno je ne samo da tjelesna aktivnost pomaže suzbijanju bolesti koje povećavaju rizik kod zaraze koronavirusom, nego ima uvjerljivih indicija da povećava razinu antitijela u cijepljenih

• dr.sc. Kristina Feldvari docentica je na Odsjeku za informacijske znanosti Sveučilišta u Osijeku i fitness trenerica

Pandemija izazvana COVID-19 virusom uzela je danak u mnogim vidovima naših života, poput ograničavanja mogućnosti redovnog obavljanja poslova i odlaska djece u školu. Vlade diljem svijeta ograničile su javni život tijekom pandemije, između ostalog zatvarajući sportsko-rekreacijske i fitness centre. Kroz sva tri vala epidemije oni su bili među najduže zatvorenima, uz ugostiteljstvo. Time su imali i među najvećim financijskim gubitcima. Neki od nas su tako izgubili mogućnost obavljanja svojih poslova te rekreativnog ili profesionalnog treninga ili općenito rekreiranja. S druge strane, neki su nažalost izgubili svoje bližnje, a drugi se čak i 6 mjeseci nakon preboljena još bore s post-covid simptomima. Više od 8 tisuća umrlih u našoj zemlji doista je zastrašujući podatak.

Kakav je dakle utjecaj pandemije na naše tjelesno i mentalno zdravlje? Jesu li propisane mjere onemogućile bavljenje tjelesnom aktivnošću ili je cjelokupna stresna situacija utjecala na mentalno zdravlje što je posljedično uzrokovalo smanjenje tjelesne aktivnosti? Kakva je povezanost tjelesnog i mentalnog zdravlja te kakav je utjecaj tjelesne aktivnosti u borbi sa zarazom COVIDA-19?

Svijet je danas suočen s ‘pandemijom’ kroničnih nezaraznih bolesti pri čemu se posebno ističu kardiovaskularne i zloćudne bolesti, dijabetes i kronične respiratorne bolesti. One su glavni uzrok smrti u gotovo svim zemljama svijeta, opterećuju zdravstveni sustav, i u konačnici utječu na socijalni i ekonomski razvoj.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije 68 % smrti u svijetu u 2012. godini uzrokovano je kroničnim bolestima. Od ukupno 56 milijuna umrlih, 38 milijuna umrlo je zbog kroničnih bolesti i to 17,5 milijuna od kardiovaskularnih bolesti  (46,2 %), 8,2 milijuna od zloćudnih bolesti (21,7 %), 4 milijuna od respiratornih bolesti (10,7 %) i 1,5 milijuna od dijabetesa (4 %). U Europi, 86 % smrtnosti i 77 % opterećenja bolestima uzrokovano je kroničnim nezaraznim bolestima. Upravo su te bolesti izazvale da je velik udio svjetske populacije postao rizična skupina za COVID-19. Ono što je zabrinjavajuće je trend porasta, kao i činjenica da su sve navedene bolesti povezane s četiri najvažnija zajednička čimbenika rizika na koji možemo i trebamo samostalno utjecati. Ti čimbenici rizika su tjelesna neaktivnost, nepravilna prehrana, pušenje i štetna konzumacijom alkohola. Ali, zajedničke su im i mogućnosti prevencije. Jedna od primarnih prevencija je svakako redovita tjelesna aktivnost.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije 3,2 milijuna smrtnih ishoda godišnje izravno je povezano s nedovoljnom razinom tjelesne aktivnosti. U zdravstvenoj anketi u 2014-2015. godini u Hrvatskoj prekomjernu je tjelesnu težinu imalo 45,8% muškaraca i 30,5% žena, a 52,9% Hrvata vježbalo je manje od 60 minuta tjedno. Istraživanja su pokazala kako 75% adolescenata ne ispunjava smjernice (60 minuta umjerene do intenzivne aktivnosti većinu dana u tjednu) za aktivnost, a 34% adolescenata ima prekomjernu težinu ili je pretilo. Prema podacima Eurostata iz 2014. od 16 zemalja EU, Hrvatska je držala četvrto mjesto po broju pretilih muškaraca, a ispred su bile Malta, Mađarska i Slovenija.  Najnoviji podaci iz 2019. pokazuju kako je Hrvatska, zajedno s Maltom, na prvom mjesto kao zemlja s najdebljim stanovništvom EU, pri čemu je 65% odraslog stanovništva pretilo.

Tjelesna aktivnost može na zdravlje populacije utjecati izravno i neizravno. Brojna istraživanja  potvrđuju utjecaj tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju kroničnih bolesti, a sve je više i dokaza kako redovna tjelesna aktivnost može utjecati i na povećanje otpornosti na zarazu COVID-19 virusom. Na upit povezanosti tjelesne aktivnosti i zdravlja te obolijevanja od COVID-19 virusa u medicinskoj bazi podataka PubMed dobije se preko 1000 znanstvenih radova što svjedoči o zainteresiranosti  i objavljivanju istraživanja na ovu temu. Meta analiza u recentnom časopisu Sports Medicine pokazala je kako je viša razina tjelesne aktivnosti u općoj populaciji povezana sa smanjenjem rizika obolijevanja za 31% te smanjenjem rizika smrtnosti za 37% od infekcije. Istraživanje zaključuje kako redovita tjelesna aktivnost ima značajan koristan učinak na imunitet kod infektivnih bolesti, a najzanimljivija je spoznaja da redovita tjelesna aktivnost značajno povećava koncentraciju antitijela nakon cijepljenja u usporedbi s cijepljenjem bez redovite tjelesne aktivnosti.

U studiji u časopisu Mayo Clin Proc. proučavao se utjecaj aerobne spremnosti (vršnog primitka kisika) i šanse za hospitalizaciju uslijed oboljenja od COVIDA-19. Rezultati su pokazali kako se za svako povećanje od 1 MET (označava primitak kisika osobe u mirovanju koji iznosi 3.5 ml/kg/O2/min) smanjuje šansa za hospitalizacijom oboljelih od COVID-19 za 13%. Iako je ovo jedna od prvih studija koja se bavi vršnim primitkom kisika kao prediktorom hospitalizacije zbog virusne infekcije te je potrebno sačekati još studija, iz nje slijedi  kako je dobra aerobna spremnost jedan od važnih čimbenika u smanjenju rizika od komplikacija izazvanih virusnim infekcijama, pa tako i COVIDOM-19.

Iako je fizičko distanciranje ključno za suzbijanje širenja COVIDA-19, sve mjere za zaustavljanje pandemije usko su povezane sa stresom. To može dovesti do smanjene tjelesne aktivnosti, nezdrave prehrane, i do pogoršanja mentalnog zdravlja. Stoga je dok su sportsko-rekreacijski i fitness centri bili zatvoreni bilo potrebno provoditi strategije za daljnje povećanje tjelesne aktivnosti u kući i/ili prirodi, poticati na provođenje zdrave prehrane te pružati savjete kako ostati aktivan i smanjiti sjedilačko ponašanje.

Istraživanje u Španjolskoj pokazuje kako odrasla populacija, posebno mladi ljudi, studenti i vrlo aktivni muškarci, smanjuju samostalno prijavljivanu svakodnevnu tjelesnu aktivnost i povećavaju vrijeme sjedenja i neaktivnost tijekom recentnog lockdowna. Studija autora Wilkea i suradnika na 13 tisuća osoba pokazala je kako 2/3 ispitanika nije uspjelo zadržati istu razinu tjelesne aktivnosti koju su imali prije lockdowna. Smanjenje tjelesne aktivnosti posebno je izraženo kod starijih osoba koje ionako već imaju slabiji imunološki sustav.

Medicinski uvjeti iz prirodnih uzroka, poput životno opasne virusne infekcije, ne udovoljavaju trenutnim kriterijima za traumu potrebnu za dijagnozu PTSP-a, ali može doći do druge psihopatologije, poput depresivnih i anksioznih poremećaja.

Pandemije, kao i primjerice prirodne katastrofe, mogu utjecati na zdravlje, sigurnost i blagostanje kako pojedinca (nesigurnost, zbunjenost, emocionalna izolacija, psihička stanja itd.) tako i zajednice (ekonomski gubitci, zatvaranja poslova i škole, neadekvatni resursi i nedostatna raspodjela potrepština). Nakon katastrofa, većina ljudi je izdržljiva i ne podleže psihopatologiji. Doista, neki ljudi pronalaze nove snage. Ipak, u ‘standardnim’ prirodnim katastrofama, tehnološkim nesrećama i ratovima, primarna briga je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) koji nastaje izlaganjem traumi. Medicinski uvjeti iz prirodnih uzroka, poput životno opasne virusne infekcije, ne udovoljavaju trenutnim kriterijima za traumu potrebnu za dijagnozu PTSP-a, ali može doći do druge psihopatologije, poput depresivnih i anksioznih poremećaja.

Pružatelji zdravstvene zaštite posebno su bili ranjivi na emocionalnom nivou u trenutnoj pandemiji, s obzirom na rizik izloženosti virusu, zabrinutost zbog zaraze i brige za svoje najbliže, nestašice osobnih zaštitnih sredstava, opreme, duži smjenski rad te uključenost u emocionalno i etičko donošenje odluka.

Tjelesna aktivnost može igrati važnu ulogu kao jednostavna, jeftina i učinkovita terapija za depresivna stanja i povišenu tjeskobu. Ona zaslužuje ozbiljno razmatranje kao dio režima liječenja za poboljšanje mentalnog zdravlja depresivnih i/ili tjeskobnih osoba.

Prema Paluska i Schwenk neke od dobrobiti tjelesne aktivnosti za mentalno zdravlje su:

• Redovita tjelesna aktivnost može imati važnu ulogu u ublažavanju simptoma depresije i anksioznosti.
• Aerobni trening, trening snage i trening fleksibilnosti se čine jednako učinkovitim za ublažavanje simptoma depresije i simptoma anksioznosti.
• Naglašavanje svrhe same tjelesne aktivnosti umjesto rezultata postignutih vježbanjem se čini učinkovitijom metodom u poboljšanju mentalnog zdravlja i raspoloženja.
• Pojedinci kojima je dijagnosticirana klinička depresija s ozbiljnijim simptomima ili potrebom za psihološkom skrbi pokazali su veliko poboljšanje u raspoloženju nakon povećane tjelesne aktivnosti.
• Nijedan dokaz nije nepobitno pokazao da je tjelesna aktivnost sprečava pojavu depresije, ali vježbanje može umanjiti vjerojatnost da pojedinac s blagim simptomima depresije razvije veće depresivne poremećaje.

Iako smo se tijekom lockdowna morali izolirati i iako su sportsko-rekreacijski i fitness centri bili zatvoreni, ipak smo imali priliku za tjelesne aktivnosti. Odluke o zatvaranju fitness centara nisu isključivi čimbenik smanjenju tjelesne aktivnosti. Posebice ako uzmemo u obzir da u Hrvatskoj totalne zabrane kretanja i policijskog sata nije bilo. Za vrijeme lockdowna se dogodio veliki porast on-line treninga svih vrsta. Porasla je i prodaja fitness rekvizita. Morali smo se snaći i mogli smo se snaći. Neki su se snašli, drugi su imali izgovore. Odličan primjer je iz Francuske – Elisha Nochomovitz je na sedam metara dugačkom balkonu u svom domu istrčao 42 kilometra, za 6 sati i 48 minuta.

Pandemijom i posljedičnim smanjivanjem tjelesne aktivnosti nisu bili zahvaćeni samo polaznici različitih sportsko-rekreacijskih programa i sportaši, nego i – djeca. Tijekom lockdowna provodila su puno više vremena uz ekrane, odnosno u sjedilačkim aktivnostima. Roditelji su svojom aktivnošću, u kući i/ili prirodi, djeci trebali dati pozitivan primjer. Druženje je neophodno za normalan dječji psihološki razvoj i blagostanje. Odvajanje od roditelja /skrbnika dovodi djecu u krizno stanje i može povećati rizik od psihičkih poremećaja. Sprang i suradnici su ustanovili da su izolirana  ili djeca koja su bila u karanteni tijekom pandemije imaju veće izglede za razvoj akutnog stresnog poremećaja, poremećaja prilagodbe i tugu. Na proučavanoj populaciji kineske djece, njih 30% od svih koji su bili izolirani ili u karanteni imali su kliničke kriterije za posttraumatski stresni poremećaj. Najnovija studija iz Lanceta bavi se također problemima djece koja su u pandemiji ostala bez roditelja, skrbnika ili bake odnosno djeda.  Takve je djece prema ovoj studiji nažalost oko 1.5 milijuna. Odvajanje od roditelja ili gubitak roditelja ima dugoročne štetne učinke na mentalno zdravlje, uključujući veći rizik od razvoja poremećaja raspoloženja i psihoza te je vrlo često povezano sa samoubojstvom u odrasloj dobi. Upravo iz navedenih razloga mnoge zemlje su otvorile telefonske linije koje su dostupne 0-24 radi pružanje psihološke podrške.

Važno je da djeca sudjeluju u tjelesnoj aktivnosti, uživaju u njoj i razvijaju motoričke sposobnosti koje će im biti potrebne u životu. Ukoliko propuste ovo razdoblje kasnije neće biti u mogućnosti razviti svoje pune kapacitete i vrlo vjerojatno će biti nespretni odrasli pojedinci. Program koji u vrijeme COVID-19 pandemije treba izdvojiti kanadski je program PLAYBuilder, sustav u obliku cloud-a koji pruža aktivnosti koje se mogu provoditi kod kuće, kako bi djeca bila aktivna i mentalno angažirana tijekom pandemije.

British Journal of Sports Medicine objavio je istraživanje provedeno na 48.440 odraslih osoba koje su prijavljivale svoje tjelesnu aktivnost unazad dvije godine. Rezultati jasno pokazuju veliku povezanost tjelesne ne/aktivnosti i zdravlja. Tjelesno aktivne osobe koje provode više od 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, u odnosu na tjelesno neaktivne osobe koje provode manje od 10 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno imaju 2,5 puta manji rizik od smrti 2,3 puta manji rizik hospitalizacije i 1,7 puta manji rizik liječenja na intenzivnoj njezi.

Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za odrasle osobe od 18-64 godine tako navode kako odrasli trebaju provoditi najmanje 150 minuta tjedno umjereno intenzivne ili 75 minuta tjedno visoko intenzivne aerobne aktivnosti ili kombinaciju umjerene i visoko intenzivne aerobne aktivnosti u ukupnoj količini od 600 MET minuta tjedno (visoki intenzitet: na skali napora od 1 do 10 je 7 ili 8; umjereni intenzitet: na skali napora od 1 od 10 je 5 ili 6). Tjelesna aktivnost se može akumulirati tijekom dana, ali epizode tjelesne aktivnosti trebaju trajati najmanje 10 minuta u kontinuitetu.  Aktivnosti za jačanje mišića se trebaju provoditi najmanje 2 puta tjedno i trebaju uključiti sve velike mišićne skupine.

Zaključno, u borbi protiv COVID-19 virusa je, dok nije bilo cjepiva, bila ključna izolacija, čime smo sprječavali širenje bolesti. U sprječavanju obolijevanja od nezaraznih bolesti (pretilost, dijabetes, hipertenzija, kardiovaskularne bolesti i karcinom) koje su rizične i kod obolijevanja od COVIDA-19, ključna je redovna tjelesna aktivnost. Posljedice drastičnog smanjenja razine tjelesne aktivnosti mogu biti vrlo pogubne za tjelesno i mentalno zdravlje, ali i nacionalne ekonomije. Nažalost, o tome se nije vodilo i trenutno se ne vodi računa. Rezultati navedenih studija ukazuju na potrebu suočavanja s tim problemom, kako na državnoj i institucionalnoj razini, tako i na individualnoj razini (na razini pojedinaca i obitelji). Nužno je nastaviti s promocijom tjelesne aktivnosti i tjelovježbe kao važnih sastavnica brige o zdravlju na individualnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, u obliku edukacije građana koja se temelji na znanstvenim činjenicama te pristupu koji je usmjeren na mijenjanje loših i stjecanje pozitivnih navika pojedinca. Tu ulogu svakako trebaju na sebe preuzeti kineziolozi i stručnjaci u sportu i rekreaciji, krovne sportske i rekreativne institucije te medicinski djelatnici koji se bave javnim promicanjem zdravlja.

• Literatura

1. Kralj, V., Brkić Biloš, I., Ćorić, T., Silobrčić Radić, M. i Šekerija, M. (2015). Kronične nezarazne bolesti – teret bolesti stanovništva Hrvatske. Cardiologia Croatica, 10(7-8), 167-175. https://doi.org/10.15836/ccar.2015.167
2. : Overweight and obesity – BMI statistics (2014), http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Overweight_and_obesity_-_BMI_statistics
3. Europska zdravstvena anketa u Hrvatskoj 2014.-2015.: osnovni pokazatelji. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb (2016), https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2017/04/EHIS_kor.pdf
4. Eurostat: Over half of adults in the EU are overweight https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20210721-2
5. Chastin, S.F.M., Abaraogu, U., Bourgois, J.G. et al.Effects of Regular Physical Activity on the Immune System, Vaccination and Risk of Community-Acquired Infectious Disease in the General Population: Systematic Review and Meta-Analysis. Sports Med 51, 1673–1686 (2021). https://doi.org/10.1007/s40279-021-01466-1
6. Brawner, C. J. et al. (2021). Inverse Relationship of Maximal Exercise Capacity to Hospitalization Secondary to Coronavirus Disease. Mayo Clinic Proceedings, 96 (1), 32-39. https://doi.org/10.1016/j.mayocp.2020.10.003
7. Castañeda-Babarro, A., Arbillaga-Etxarri, A., Gutiérrez-Santamaría B., Coca, A. (2020). Physical Activity Change during COVID-19 Confinement. Int J Environ Res Public Health, 21;17(18), 6878. doi: 10.3390/ijerph17186878.
8. Wilke J. et. al. (2021). Pandemic within the Pandemic? Physical Activity Levels Substantially Decreased in Countries Affected by COVID-19. Int J Environ Res Public Health, 18(5), 2235. https://doi.org/10.3390/ijerph18052235
9. Pfefferbaum, B. i Carol S. (2020). Mental Health and the Covid-19 Pandemic. N Engl J Med 383, 510-512. doi: 10.1056/NEJMp2008017
10. Paluska, S.A. i Schwenk, T.L. (2000). Physical activity and mental health: current concepts. Sports Med, 29(3), 167-80. doi: 10.2165/00007256-200029030-00003
11. Liu J.J., Yanping Bao,Y, Huang X., Shi, J., Lu, L. (2020). Mental health considerations for children quarantined because of COVID-19. Lancet Child Adolesc Health, 4(5), 347-349. doi: 10.1016/S2352-4642(20)30096-1
12. Hillis, S.D. et al. (2021). Global minimum estimates of children affected by COVID-19-associated orphanhood and deaths of caregivers: a modelling study. The Lancet, doi :https://doi.org/10.1016/S0140-6736(21)01253-8
13. Sallis R., Young D.R., Tartof S.Y., et al.(2021). Physical inactivity is associated with a higher risk for severe COVID-19 outcomes: a study in 48 440 adult patients. British Journal of Sports Medicine Published, doi: 10.1136/bjsports-2021-104080
14. WHO: Global recommendations on physical activity for health (2010), https://www.who.int/dietphysicalactivity/global-PA-recs-2010.pdf