Zašto zaostaje najbolji tranzicijski đak? Zemlja bez ljevice

Novi se češki premijer poziva na Vaclava Havela, no to je izgleda samo retorika. Nova je vlada zasad uspjela tek smijeniti oligarha Andreja Babiša ali ne uspijeva formulirati a kamoli provoditi nove politike. K tome, Babiš prijeti da će se kandidirati na predsjedničkim izborima, a sadašnja koalicija još nema adekvatnog protukandidata

• Autorica je književnica i novinarka koja živi u Pragu

Zanos koji se osjetio u Češkoj nakon izbornog poraza oligarha i populista Andreja Babiša kratko je trajao. Novu vladu i cijelu zemlju pored raketnog skoka broja zaraženih od Covida-19 i tragičnog broja od oko 38000 mrtvih (Češka je 22. po procijepljenosti u Europskoj uniji, a treća po smrtnosti u odnosu na broj stanovnika) sačekala je inflacija, koja je dostigla čak 9,9 posto, ogroman proračunski deficit i energetska kriza. Uz to treba se nositi i s dezorijentiranim, posvađanim društvom i vrijednosnim vakuumom koji je iza sebe ostavila prethodna vlada.

U nedavnom istraživanju Eurobarometra o glavnim europskim vrijednostima Češka je zauzela posljednje mjesto. Ni trećina Čeha izjasnila se protiv smrtne kazne i samo 43% priznaje pravo na azil. Češka dodjeljuje najmanji broj azila u EU. I kod prava na okupljanje, na socijalnu sigurnost i kod zaštite prava manjina češki građani pokazuju ispodprosječnu podršku. Istraživanje Eurobarometra pokazuje neveselu sliku o Česima, o zatvorenim ljudima koje uglavnom pokreće vlastiti interes, a umjesto suosjećanja s različitima od sebe traže red i disciplinu.

Rezultati popisa stanovništva iz prošle godine pokazuju da je Češka zemlja sve starijih ljudi koja je ovisna o migrantima. Svaki peti stanovnik stariji je od 65 godina, što je loš podatak jer Češkoj kronično nedostaju radnici, posebno visoko kvalificirani. Prema podacima Udruge za trgovinu i turizam češkim tvrtkama nedostaje 350 tisuća radnika. S jedne strane stalan je pritisak na rast plaća, a s druge pad produktivnosti, što pak rezultira poskupljenjima i inflacijom. Stručnjaci tvrde da je jedini izlaz u otvaranju tržišta rada za strance, jer Česi sve manje rade radničke poslove.

Migrantska politika je, međutim, najblaže rečeno striktna. Od 10,5 milijuna stanovnika samo pola milijuna su stranci. Najviše ima Ukrajinaca, Slovaka, Vijetnamaca, koji u Češku dolaze još od sedamdesetih godina, Rusa i Poljaka. U Češkoj već dugo vlada antimigrantska histerija, posebno prema muslimanima, tako da se na migrante iz zemalja Bliskog istoka, Azije i Afrike i ne računa.

Od nove vlade očekuje se puno. Neće joj biti dovoljno skrivati se iza mantre „za vrijeme Babiša bilo je gore, ne želite valjda da se vrati!“ Sastavljena je od dvije koalicije: pobjedničku koaliciju pod nazivom Zajedno (Spolu) čine desni građanski demokrati ODS, demokršćani KDU-ČSL i konzervativni liberali TOP 09, a manja dvostranačka koalicija PirSTAN sastavljena je od Pirata, jedine stranke u parlamentu koja podsjeća na ljevicu, premda se tog atributa odriču, i STAN-a, stranke gradonačelnika i nezavisnih. Njezin raspon je od liberala do desnog centra.

Izbore su dobili na antibabišovskoj retorici. Premijer Petr Fiala iz stranke ODS (nekadašnje stranke Vaclava Klausa, najpoznatijeg češkog euroskeptika koji je bio u vječnom ideološkom sukobu s Vaclavom Havelom), prisvojio je neočekivanu agendu: zaštita građanskog društva, javnih medija i demokratske ostavštine Vaclava Havela.

Od nove koalicijske vlade koju predvodi Petr Fiala iz stranke ODS očekuje se puno. Sastavljena je od desnih građanskih demokrata, demokršćana, konzervativnih liberala, gradonačelnika, pirata i nezavisnih.

Portal Alarm u tekstu Oligarh socijalist versus havelovac iz ODS. Kojim smjerom će ići politički sukob u Češkoj? piše kako se vlada trudi promijeniti način bavljenja politikom u Češkoj. Novi premijer Fiala, politolog i sveučilišni profesor, promovira političku eleganciju i svakim se istupom želi što više razlikovati od populističkog prethodnika.

U novogodišnjem obraćanju osvrnuvši se na Havela i zemlju koja ne napreduje govorio je o zajedništvu, povjerenju, uzajamnosti. Alarm piše da će se to teško postići kad vlada nema namjeru rastuće dugove smanjiti dizanjem poreza. ODS je u parlamentu pomogao Babišovoj ANO glasanjem za ukidanje super bruto plaće (porezna osnovica u kojoj se za razliku od bruto plaće uračunavaju i zdravstveno i socijalno koje izdvaja poslodavac) što su u džepu osjetili samo bogatiji građani, a što je napravilo rupu u proračunu od 4 milijarde eura. Stara vlada ostavila je novoj proračunski deficit veći od 16 milijardi eura, najveći od samostalnosti Češke. Nova vlada zamrzava plaće, štedi na državnim zaposlenicama poput školskih kuharica, socijalnih radnica, knjižničarki i službenica. Time se neće uštedjeti ništa, a visoka inflacija faktički znači pad njihovih primanja.

Sociolog Stanislav Biler podsjeća na razdoblje nakon 2008. kada je Češku zahvatila kriza i na dolazak desnice na vlast 2010., u njoj i stranaka sadašnje pobjedničke koalicije ODS i TOP 09. Rezovima je desna vlada krizu produžila i ogroman broj ljudi natjerala na zaduživanje, a kasnije u zagrljaj ovršitelja.

„Kao bonus dobili smo Andreja Babiša koji je uzjahao na vlast zbog bijesa i ogorčenosti. Danas imamo energetsku krizu i inflaciju. Na vlasti je opet desnica i kao recept nudi stare poznate rezove – kao da promjena nije moguća“, ističe Biler i naglašava da je premijer sada u potrazi za novcem kojim će popuniti rupe u proračunu koje je i sam sa svojim kolegama u parlamentu napravio glasanjem dok je bio u opoziciji.

Odsustvo ljevice u parlamentu Babiš je počeo iskorištavati kao priliku za napad na vladu u ime socijalno ranjivih. Dok je bio na vlasti pokušavao je udovoljiti svima, u opoziciji igra na kartu zaštitnika siromašnih. Otud i ironičan naziv „oligarh socijalist“ s portala Alarm.

Glasači ljevice ostali su bez svojih predstavnika u parlamentu; socijaldemokrata s kojima je Babiš bio u koaliciji i nereformiranih komunista koji su koaliciju s oligarhom podržavali. Babiš je usisao dobar dio njihovih birača, a da apsurd bude veći trideset dvije godine nakon Baršunaste revolucije i posljednji parlamentarni izbori u Češkoj odigravali su se u duhu borbe protiv komunizma.

Premijerov prezimenjak politolog i povjesničar Jaroslav Fialau tekstu za Denik N tvrdi kako se Česi bore  s „neomarksističkim diktatom iz Brisela, zelenim ludilom i zdravstvenim totalitarizmom.“ Bizarne optužbe najviše su išle na račun Pirata koji su potpuno izgubili svoj prepoznatljivi drive u koaliciji s konzervativnijim gradonačelnicima i nezavisnima i potrošili najviše energije u dokazivanje da nisu ljevičari i ljubitelji migranata.

Glavni politički sukob u Češkoj se po mišljenju povjesničara Fiale (ali i u mnogim zemljama istočno od nje) odvija bez ljevice, među nacionalistima i populistima u opoziciji i konzervativcima i liberalima u vladi.

„Kraj Babišove vlade za Češku je bez dileme korak u pravom smjeru. Naše društvo je, međutim, u posljednje vrijeme palo u marazam koji nas je još više udaljio od Europe“, smatra Fiala dodajući da Babišova oligarhijska mašinerija nije nikud nestala. Valja još spomenuti da je premijerova stranka ODS u istoj političkoj frakciji u Europskom parlamentu kao i notorna poljska PiS.

Nova vlast izbore je dobila uglavnom na antibabišovskoj retorici (bivši češki premijer Andrej Babiš, na slici s austrijskim kancelarom Kurtzem)

Premijerov prezimenjak smatra da treba okrenuti glavu prema drugim susjedima, Nijemcima, gdje socijaldemokracija nema četiri već dvadeset i pet posto podrške, gdje se ljevica uspješno bori protiv populizma i gdje ekologija nije psovka. Osim u Rusiji, glavna stranka u novoj vladi Fialina ODS vidi potencijalnu opasnost i u velikim zapadnoeuropskim zemljama koje žele zeleniju energiju.

„Nešto nam nedostaje, a to već davno nije samo deficit političkih stranaka ili neuspjeh države. Nije više dovoljno psovanje komunizma. Prebacivanje Češke na sporedni kolosijek ne može se više opravdavati poviješću starom više od trideset godina…Za socijalnu politiku koja je normalna stvar zapadnije od nas ovdje se mora izboriti teškom mukom. Minimalna plaća je i dalje pri dnu u EU, a o zapadnim plaćama većina ljudi može samo sanjati. Ekološka politika se označava zelenim fanatizmom, a davanja siromašnijim kao rasipanje i zloupotreba. Manevarski prostor za ljevicu je u takvom okruženju uzak. Izrazi kao jednakost i solidarnost se ismijavaju, smatraju se sumnjivima ili čak opasnima“, ogorčen je Fiala zaključujući da je od svega toga još gore kad ljevica dobije na izborima nekoliko stotina tisuća glasova, a onda pogazi svoje principe i samu sebe (aludira na savezništvo socijaldemokrata s Babišom u prethodnoj vladi, što ih je koštalo potpunog kraha na posljednjim izborima).

Nova se vlada mora nositi i s problemom vlastitog kredibiliteta. Anketa Češkog radija među ministrima i ministricama pokazala je da šestoro ne poznaje osnove funkcioniranja EU, neki ne znaju ni kad je Češka ušla u EU, a neki ni broj članica. Koalicijski lideri su u predizborno vrijeme obećavali da će ministri/ce biti kompetentni ljudi koji će govoriti strane jezike. Ispostavilo se da ih najmanje pet nije u stanju voditi sastanke na engleskom. U godini kada će Češka predsjedavati EU nemogućnost aktivnog sudjelovanja na formalnim i neformalnim sastancima na visokoj razini u Briselu ozbiljan je hendikep.

Za vrijeme Babišove vladavine promijenjeno je četiri ministra zdravstva, s tim što je prvi vraćen kao peti pri kraju vladinog mandata. Sam taj podatak dovoljno govori kako se vlada nosila s epidemijom i mjerama koje je donosila. Na žalost, ni ministar zdravstva u novoj vladi Vlastimil Válek, odnosno njegove mjere, način komunikacije s građanima i populistički pristup epidemiji ne nagovještavaju bolje dane. Srećom, češko zdravstvo je vrlo funkcionalno i samo je njegova kvaliteta spasila zemlju od još veće katastrofe.

Premijer Fiala morat će se izjasniti kakav je stav Češke prema napadima mađarske i poljske vlade protiv nezavisnih medija i sudstva, protiv LGBT zajednice, prema sramotnoj situaciji oko pobačaja u Poljskoj, ili mađarske ofenzive prema nevladinim organizacijam

Unatoč četiri godine porazne vladavine, i devet godina razornog djelovanja predsjednika Zemana, češka demokracija nije razbijena koliko u Poljskoj i Mađarskoj, zahvaljujući između ostalog i javnim i nezavisnim medijima, Ustavnom sudu i dvodomnom parlamentu. Ipak, put prema gore je sporiji, urušavanje je daleko brže. Nije zgoreg podsjetiti da je sve do 2017. do pobjede Babišove antisistemske stranke ANO Češka bila na listi zemalja čija se demokracija označavala kao puna, full democracy, da bi se od te godine uz njezinu demokraciju vezao atribut flawed– manjkava.

Od najboljeg tranzicijskog đaka se očekivalo da će najbrže doseći, barem u nekim oblastima, starije članice EU. Češka je nesumnjivo učinila ogromni napredak. Spomenimo posljednju listu Social Risk Indeksa o političkoj i ekonomskoj stabilnosti zemalja na kojoj je Češka u prvih 20, na 19.mjestu, ispred Velike Britanije koja je zauzela 22. mjesto i Sjedinjenih država koje su na 35. mjestu. Češka ima najmanju stopu nezaposlenosti u EU, krajem prošle godine iznosila je ispod 3%. Češku još puno posla čeka u reorganizaciji državne administracije, digitalizaciji državne uprave, izgradnji novih auto cesta, tračnica za brze vlakove. Neophodno je ubrzanje dodjele građevinskih dozvola, podrška inovacijama, otvaranje tržišta radne snage strancima.

Koliko je Češka vrijednosno daleko od svojih zapadnih partnera govori i podatak da još nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Pavel Blažek, ministar pravosuđa iz ODS objavio je početkom tjedna kako raspravu o konvenciji odgađa za godinu dana. Dio zastupnika priznaje kako bi glasanje o dokumentu Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji moglo napraviti raskol u petostranačkoj koaliciji.

Ni istupi ministra za rad i socijalnu skrb Mariana Jurečke iz redova demokršćana ne idu u prilog premijerovim pozivanjima nove vlade na Havelovu ostavštinu i zaštitu ljudskih prava. Pred izbore je Jurečka izjavio da ne bi mogao svoju stranku zamisliti u vladi koja bi podržala brak za istospolne parove. Prije nekoliko dana, u ulozi ministra, rekao je da je protiv uvođenja zakonske zabrane šamaranja djece, jer „šamar može djeci postaviti granice“, te da je on „sretan što je u pravim trenucima od roditelja primao šamare.“ Otac petero djece, i ministar socijalne skrbi pod čijim su nadzorom institucije za zaštitu djece, poziva na fizičko kažnjavanje djece, bez obzira na to što naglašava da se treba razlikovati tzv.’odgojni šamar’ ili pljeskanje po zadnjici od „pravog nasilja“ nad djecom. Zna li ministar točno gdje je ta granica, znaju li roditelji? Za ono za što se izričito zalaže jest da svom ministarstvu u imenu doda obitelj.

Anketa Češkog radija među ministrima i ministricama pokazala je da šestoro ne poznaje osnove funkcioniranja EU, neki ne znaju ni kad je Češka ušla u EU, a neki ni koliko ima članica. Valja spomenuti da je premijerova stranka ODS u istoj političkoj frakciji u Europskom parlamentu kao i notorna poljska PiS.

Politolog Jiří Pehe nedavno je napisao da novu vladu čeka minsko polje što se tiče vrijednosne orijentacije. Koliko god se raznorodna koalicija trudila da izbjegne osjetljiva pitanja na vladinom stolu će se naći vrijednosne teme jer su neke od njih goruće u EU, a to su prije svega tzv. zelena politika i europska politika azila. O ovoj potonjoj Pehe kaže:

„Njezin konačni izgled će uskoro biti dovršen, a Češkoj vladi u diskusiji neće biti dovoljne dosadašnje floskule kako je prije svega potrebno štititi vanjske granice EU, probleme rješavati u zemljama iz kojih se migrira i pod svaku cijenu sprječavati ilegalnu migraciju.“

Pehe dodaje da će se premijer Fiala morati izjasniti i u okviru Višegradske grupe kakav je stav Češke vlade prema napadima mađarske i poljske vlade protiv nezavisnih medija i sudstva, protiv LGBT zajednice, prema sramotnoj situaciji oko pobačaja u Poljskoj, ili mađarske ofenzive prema nevladinim organizacijama.

Ne može se Fiala pozivati na liberalnu demokraciju, pravnu državu, članstvo u EU i ostavštinu Vaclava Havela, a istodobno tvrditi da su događaji u Poljskoj i Mađarskoj unutarnja stvar ovih zemalja.

Petr Fiala nije, doduše, kao Vaclav Klaus, bivši lider ODS-a, tehnolog moći i euroskeptik koji je potpuno zastranio i postao ljubitelj AfD-a, antivakser i negator klimatskih promjena. No idoli novog češkog premijera su ipak Ronald Reagan i Margaret Thatcher.

Politički komentator Petr Honzejk smatra da se stranke vladajuće koalicije moraju trgnuti i poraditi na vjerodostojnosti što prije, jer ih u protivnom čeka karambol.

„I to već na jesen na lokalnim izborima. A posebno za godinu dana na predsjedničkim, kojima se Andrej Babiš već uvelike veseli.“

Česi tradicionalno slušaju svoje predsjednike. I pored njihove simbolične uloge dane ustavom, oni mogu oblikovati društvo, djelovati kao kohezijski faktor u kriznim trenucima, davati smjer. Kada bi, po mišljenju Pehea, petostranačka koalicija istaknula kvalitetnog kandidata nasuprot Babišu, takva bi osobnost „pomogla ne samo dezorijentiranom društvu u snalaženju s novim izazovima, već otvorila smislenu debatu o tome kakvo društvo želimo biti, kako u domaćoj tako i u vanjskoj politici.“