Zbogom društvenim mrežama. Digitalni minimalizam Cala Newporta

Naslovna fotografija: Instalacija Absorbed by light na Festivalu svjetla Zagreb 2023 na Gornjem gradu. (Marko Lukunić / PIXSELL) Autorica je magistrirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorska je studentica na Sveučilištu u Warwicku. Početkom listopada, stručnjakinje i stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije državama su savjetovali da pametne telefone počnu regulirati poput duhanskih proizvoda. […]

• Naslovna fotografija: Instalacija Absorbed by light na Festivalu svjetla Zagreb 2023 na Gornjem gradu. (Marko Lukunić / PIXSELL)

• Autorica je magistrirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorska je studentica na Sveučilištu u Warwicku.

Početkom listopada, stručnjakinje i stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije državama su savjetovali da pametne telefone počnu regulirati poput duhanskih proizvoda. Pozivajući se na sve brojnije znanstvene dokaze da društveni mediji razorno utječu na mentalno zdravlje korisnika te uzrokuju ponašajne obrasce “nalik ovisnostima,” Svjetska zdravstvena organizacija predložila je primjenu zakonodavstva vezanog uz druge potencijalne uzroke ovisnosti – duhanske proizvode, alkohol, drogu i kockanje – i na digitalne medije.

Ova briga nije nova. Stručnjakinje i stručnjaci za obrazovanje već su predlagali znatno stroža ograničenja uporabe pametnih telefona u školskim ustanovama, izjavljujući da rezultati međunarodnih ispita ukazuju da su nove generacije sve slabije sposobne održavati linearnu pažnju te usvajati i tumačiti složene sadržaje. Nezdrava uporaba društvenih medija i stvaranje parasocijalnih odnosa s javnim osobama drugdje su okrivljavani za sve više razine tjeskobe i usamljenosti među korisnicima društvenih mreža. U vezanoj literaturi, neočekivani učinci digitalnih tehnologija proučavani su iz gledišta neuroznanosti, psihologije, sociologije i računarskih znanosti. Međutim, vjerojatno najpoznatija rasprava o održivoj uporabi digitalnih medija popularno je znanstveno djelo Cala Newporta Digitalni minimalizam (Digital Minimalism) iz 2019. godine, u Hrvatskoj dostupno u izdanju naklade Verbum i prijevodu Anđelka Bošnjaka.

­­

Newport djelo započinje kratkom raspravom o ciljevima i namjerama suvremenih informatičkih tvrtki.

Zaposlen kao profesor računarskih znanosti na Sveučilištu Georgetown, Newport se kao ponešto sofisticiraniji autor knjiga za samopomoć prethodno afirmirao svojim vodičima za izniman uspjeh na fakultetu i doktorskom studiju, a međunarodno je priznanje ostvario djelom Duboki rad (Deep Work), gdje čitateljstvo savjetuje kako ostvariti usredotočenu produktivnost u svijetu prepunom ometanja. Prema Newportu, Digitalni minimalizam bio je nužan nastavak Dubokog rada: nakon objave djela 2016. godine, mnoge su čitateljice i čitatelji Newportu povjerili svoje poteškoće s održavanjem usredotočenosti u blizini svojih pametnih telefona. Iako sam Newport ne posjeduje profile na društvenim medijima, osvijestio je značaj izravnog adresiranja epistemičkog okoliša suvremenog društva i svoju početnu ideju za sljedeću knjigu zamijenio priručnikom za održivo baratanje mogućnostima Interneta.

Kako bismo razumjeli psihološke uzorke koji sačinjavaju neodrživ odnos s društvenim medijima, Newport djelo započinje kratkom raspravom o ciljevima i namjerama suvremenih informatičkih tvrtki. Pozivajući se na vodećeg zviždača Silicijske doline, informatičara Tristana Harrisa koji je nakon podnošenja ostavke u Googleu osnovao Centar za humanu tehnologiju, Newport ističe da su informatičke tvrtke usvojile ekonomski model koji se više ne oslanja na pojedinačne kupce. Naime, prve su jeftine i stoga svima dostupne tiskane novine preživljavale zahvaljujući masi pojedinačnih potrošača koja ih je kupovala. Društveni mediji su, s druge strane, naizgled besplatni: otvaranje profila na kakvoj društvenoj mreži ne uključuje troškove, a većina ne sadrži ni mogućnost kupnje dodatnih prednosti tijekom korištenja.

Korisnici društvenih medija nisu kupci, nego proizvod: tvrtke poput Mete, koja danas posjeduje Facebook i Instagram, svoj vrtoglavi imetak duguju oglašivačima koji plaćaju kako bi se njihove reklame pokazale što većem broju korisnika. Ekonomija društvenih mreža stoga se kolokvijalno naziva ekonomijom pažnje, jer je jedina zadaća društvenih medija svoje korisnike što duže održati prilijepljenima za ekran. Newport potom ističe dva temeljna evolucijski opravdana psihološka poriva koji društvene mreže čine tako privlačnima. U razgovoru sa socijalnim psihologom Adamom Alterom, koji je o ovoj temi izdao djelo Neodoljivo (Irresistible), Newport izdvaja povremenu pozitivnu povratnu spregu i potrebu za društvenim prihvaćanjem.

Puko sudjelovanje na društvenim mrežama danas stvara dojam prihvaćanja i pripadanja zajednici, dok apstinencija budi strah od otuđenja. (Marko Picek / PIXSELL)

Mnoge kritičarke i kritičari društvenih medija usporedili su ih s automatima za klađenje. Kad otvaramo aplikaciju kakve društvene mreže, katkad ćemo biti nagrađeni nama zanimljivim sadržajem, a katkad ne. Ako pritom objavimo vlastiti sadržaj, katkad ćemo dobiti evolucijski vrlo privlačne pozitivne reakcije svoje publike, a katkad sramotnu tišinu, što objavljivanje na Internetu čini vrlo primamljivim izazovom. Potreba za društvenim prihvaćanjem građena je desecima tisuća godina evolucije ljudske vrste, kad je potpora zajednice bila presudna za preživljavanje. Puko sudjelovanje na društvenim mrežama danas stoga stvara dojam prihvaćanja i pripadanja zajednici, dok apstinencija budi strah od otuđenja. Ohrabrujuće reakcije naših poznanika na učitane sadržaje dodatno nas uvjeravaju da je naše mjesto u skupini stabilno i sigurno.

Međutim, ovi evolucijski opravdani mehanizmi preživljavanja u zajednici danas se nalaze u sasvim promijenjenom svijetu, gdje utjecaj konstantnog provjeravanja društvenih mreža na našu usredotočenost, produktivnost i ostvarivanje ciljeva preteže hipotetsku korist sudjelovanja na naše mjesto u društvu. Newport se, kao računarski znanstvenik, smjesta ograđuje od pretenzija da demonizira uporabu Interneta ili društvenih mreža. Ono što u nastavku djela nastoji jest artikulirati održivu filozofiju korištenja suvremenim tehnologijama, koju naziva digitalnim minimalizmom. Središnja premisa digitalnog minimalizma jest tehnologijama se koristiti u skladu s njihovom objektivnom i potvrđenom koristi u našim životima, umjesto prepuštanja ovisničkim ponašanjima ili strahu da povremenim isključivanjem nešto gubimo.

Newport za početak prakse digitalnog minimalizma predlaže razdoblje “digitalnog raščišćavanja” od trideset dana, kad se suzdržavamo od uporabe tehnologija koje nisu nužne za naš svakodnevni rad kako bismo ustanovili njihovu objektivnu korist i ulogu u našim životima. Razdoblje digitalnog raščišćavanja pretpostavlja i osvješteniji odnos prema tehnologijama koje nam jesu potrebne, poput elektroničke pošte ili aplikacija za dopisivanje. Newport značaj digitalnog raščišćavanja dodatno argumentira činjenicom da su mnogi od njegovih tisuću i šesto probnih subjekata nakon tridesetodnevne apstinencije zaključili da im društvene mreže uopće ne nedostaju, a da su im doista bliski odnosi ostali jednako čvrsti i bez stalne povezanosti.

Upitna uloga društvenih medija u našim životima razvidna je i iz iznimno općenitih floskula njihovih proizvođača, koji mreže gdje korisnici uhode slavne osobe ili odgađaju rad gledajući bezumno zabavne sadržaje opisuju kao tehnologije za “povezanost s drugima.” Newport u knjizi ističe da realistični broj bliskih odnosa, koji je mnogo niži od prijatelja ili pratitelja koje možemo nagomilati na društvenim mrežama, možemo održati jednostavnom uporabom aplikacija za razgovor, a i da će naša druženja uživo uvelike beneficirati od činjenice da neprekidno ne zurimo u ekrane.

Ako nakon digitalnog raščišćavanja osvijestimo da nam stalan pristup društvenim mrežama i nije potreban za održavanje onih odnosa do kojih nam je doista stalo, stvaramo mnogo novostečenog slobodnog vremena za smislene aktivnosti. Citirajući Altera i statistička istraživanja, Newport navodi da odrasli korisnici na društvenim medijima i stranicama s vijestima provode oko pet sati dnevno, dok adolescentice i adolescenti u ekrane nerijetko zure i duže od deset sati dnevno. Pri predlaganju aktivnosti kojima možemo popuniti ovo vrijeme kako se iz dosade ne bismo vratili bezumnom pregledavanju društvenih mreža, Newport navođenjem povijesnih primjera ističe značaj samoće i samo-refleksije, kao i blagotvorni učinak dugih šetnji na psihološko zdravlje.

Newport se ne libi gotovo smjesta ustvrditi da su doista smislene aktivnosti izazovne i zahtijevaju trud, što doprinosi osjećaju postignuća kad obavimo ono što smo nakanili. Iako će odabir smislenih i proaktivnih djelatnosti ovisiti o našim karijerama i prioritetima, Newport se nakratko zalaže za isprobavanje obrtništva i fizičkog rada, no kao smislene odabire nedvosmisleno odobrava i pasivnije aktivnosti poput čitanja i pisanja. U skladu s našim psihološkim sklonostima, Newport zaključuje da je najkorisnije odabrati aktivnosti koje postupno dovode do naših dugoročnih ciljeva. Kako bismo se pridržavali pozitivnih praksi, predlaže usvajanje sezonskih (četiri puta godišnje) ili polugodišnjih (dva puta godišnje) planova aktivnosti, koji definiraju konkretne ishode koje želimo ostvariti u zadanom razdoblju. Ako smo se odlučili za kakvu fizičku aktivnost, možda želimo poraditi na svojem tjelesnom zdravlju ili moći otrčati dužu trku.

Ono što Newport predlaže jest svjesno definiranje i usvajanje “smislenih aktivnosti” kojima možemo proaktivno zamijeniti vrijeme provedeno listajući po ekranima

Oni koji su se opredijelili za vještine mogu definirati željene napretke na svladavanju instrumenta ili stranog jezika. Slično, oni priklonjeni čitanju mogu definirati željeni broj pročitanih knjiga ili apsolvirani opus kakve autorice ili autora, a oni koji vježbaju pisanje beneficirat će od stremljenja napisanoj kratkoj priči ili knjizi. Sezonski planovi aktivnosti počivaju na temeljima tjednih planova aktivnosti, kojim organiziramo svoj rad tijekom kraćeg razdoblja. Newportov primjer tjednog plana uključuje dnevno ograničenje nemislećeg pregledavanja društvenih mreža na sat vremena, obvezu večernjeg čitanja i odluku da će svaki tjedan posjetiti jedan kulturni događaj. Suštinski, ono što Newport predlaže jest svjesno definiranje i usvajanje “smislenih aktivnosti” kojima možemo proaktivno zamijeniti vrijeme provedeno listajući po ekranima, a koje doprinose našim dugoročnim ciljevima i mogu se detaljnije odrediti prethodnim razmatranjem dobro provedenog tjedna.

Posljednja sekcija knjige čitateljstvo poziva na pridruživanje “pokretu otpora” ekonomiji pažnje, čiji pioniri predlažu različite prakse za ograničavanje utjecaja adiktivnih tehnologija na naše svakodnevne živote. Prijedlozi uključuju uklanjanje svih ne nužnih aplikacija sa sučelja pametnih telefona i prilagodbu izlascima iz kuće bez mobitela. Neki predstavnici pokreta otpora svoje su pametne telefone zamijenili starijim preklopnim telefonima kojima i dalje mogu slati poruke, no odlučuju se odreći sićušnih inačica svojeg stolnog računala u džepu hlača. Konkretniji savjeti uključuju uporabu mobilnih i računalnih aplikacija poput Freedoma ili SelfControla, kojima na željena razdoblja možemo blokirati stranice koje ometaju naš rad, poput društvenih mreža ili stranica za kupnju. Sam Newport ne usvaja te prakse jer za njima kao netko tko nikad nije sudjelovao na društvenim mrežama nema potrebe, no uporabi Interneta pristupa vrlo ciljano: na Internetu vodi blog i komunicira sa zainteresiranom zajednicom, elektroničku poštu koristi za rad na sveučilištu, a redovito pregledava samo raznolike stranice s vijestima koje nude ideološki uravnoteženi pregled novijih zbivanja. Suština Newportovog informatičkog priručnika za samopomoć jest pristup tehnologiji kako minimalisti pristupaju potrošnji: smetnje i suvišne sadržaje potrebno je ukloniti ili ograničiti kako bismo se mogli svjesno posvetiti onome što nam koristi, pa stoga i cijeniti svoj rad i svoje prioritete.

Newport ne adresira one posljedice pretjerane uporabe društvenih medija u mladih oko kojih bismo trebali biti najzabrinutiji: kompulzivno praćenje života bogatih i slavnih. (Taylor Swift / Instagram)

Iz informiranije filozofske i sociopolitičke perspektive, Newportov priručnik za digitalnu samopomoć doima se kao komadić slagalice preobrazbe nekvalitetnog i kaotičnog epistemičkog okoliša suvremenog Interneta u održiviji prostor. Unatoč razgovorima s psiholozima, Newport ne adresira one posljedice pretjerane uporabe društvenih medija u mladih oko kojih bismo trebali biti najzabrinutiji: kompulzivno praćenje života bogatih i slavnih stvarne odnose s vršnjacima kod adolescenata zamjenjuje parasocijalnim odnosima s bogatašima koji nikad neće znati da postoje, a deseci sati dnevno provedeni uz ekran razorno utječu na pozornost i sposobnosti radne memorije. Suživot s ulickanim i filtriranim životima vršnjaka nije mnogo bolja opcija, a neprekidno uspoređivanje s retuširanim tijelima i životima u adolescenata potiče sve više razine tjeskobe, osjećaja manje vrijednosti, tjelesne dismorfije i poremećaja prehrane.

Newport anegdotom o čitatelju zasićenom ostrašćenog političkog diskursa karakterističnog za društvene mreže poput X-a – nekadašnjeg Twittera, u Newportovom izvorniku – površno dotiče i pitanje može li suvremeni Internet figurirati kao vjerodostojan izvor informacija. Newport predlaže vlastitu praksu praćenja stranica koje agregiraju izvještavanje o istom događaju iz lijeve, desne i centrističke perspektive radi širine shvaćanja. Za bolji je uvid ovdje dovoljno napomenuti da, ako se žele odgovorno informirati, današnje korisnice i korisnici Interneta moraju biti svjesni ideološke inklinacije svojih omiljenih stranica. Osvješćivanje činjenice da pratimo samo, primjerice, medije lijevog centra ostavlja prostor otvorenosti ideološki nesklapnim stavovima koji će možda naglasiti drugačiji aspekt problema ili pitanju pristupiti iz nama nove perspektive.

Značajno je naglasiti da istinski minimalistička preobrazba načina kako konzumiramo medije uvelike rezultira njihovim napuštanjem, što je obećavajuća praksa: sociološka su istraživanja pokazala da se lažne vijesti i senzacionalističko žutilo najbrže šire upravo na društvenim medijima čiji su korisnici manje kritični prema konzumiranom sadržaju. Sporije, svjesnije i drastično smanjeno korištenje društvenih medija možda se ispostavi i nužnom epistemičkom intervencijom.