Život ispunjen divljenjem velikom dizajnu svemira

Polovicom ožujka umro je Stephen Hawking. U ovom članku Ivica Puljak podsjeća na njegova znanstvena dostignuća, njegove oklade, njegove popularne knjige, na njegov život

• Naslovna slika: Hawking iskušava bestežinsko stanje (Zero-G)

Ako spadate među one koje je teško impresionirati i koji na pitanje o idolima u svom životu trebaju dobro razmisliti, ovo je priča za vas. U sljedećih 5 minuta, koliko otprilike traje čitanje ovog teksta, pokušat ću vas uvjeriti u moje mišljenje da je profesor Stephen Hawking jedan od najvećih ljudi modernog čovječanstva, koji zaslužuje divljenje i poštovanje.

Profesor Hawking je za sebe govorio da je “najprije znanstvenik, zatim popularizator znanosti, te na kraju u svemu što je važno, normalno ljudsko biće s određenim željama, potrebama, snovima i ambicijama kao bilo koja druga osoba”.

Krenimo od kraja. Život profesora Hawkinga sigurno nije bilo lagan. U dobi od 21 godine dijagnosticirana mu je rijetka motorička neuronska bolest (poznata kao i Lou Gehringova bolest), a  doktori su mu predvidjeli još dvije godine života. Na sreću, radilo se o sporo progresivnoj bolesti i profesor je poživio do 76 godine, mirno završivši svoj život u krugu obitelji 14. ožujka ove godine. Zanimljiva je slučajna veza s još dva velikana ljudskog roda: rođen je na 300. godišnjicu Galileiove smrti, a umro je na 139. godišnjicu Einstenova rođenja.

Zastanite sad na trenutak. Zamislite da imate 21 godinu i da vam dijagnosticiraju opaku bolest i predvide samo dvije godine života. Vrlo vjerojatno bi upali u depresiju iz kakve se većina nas ne bi izvukla. Depresija se dogodila i mladom Hawkingu, ali ju je uz pomoć svog mentora uspio prevladati, te nastavio svoj doktorat. Malo po malo učio je živjeti s bolešću i pored svih teškoća, kada bi se mnogi od nas predali, živio je život velikog čovjeka. Možete li zamisliti koliko je ljudi sa sličnim teškoćama baš u njegovom primjeru pronalazilo i još pronalazi motivaciju, nadu i volju za izdržati sve izazove. Samo je ova komponenta života profesora Hawkinga  dovoljna da ga smatramo velikim čovjekom.

Naravno, nikad nije sve idealno, niti je takav bio njegov osobni život, već je bio prepun uspona i padova. S prvom ženom, Jane Wilde, imao je troje djece, a rastali su se nakon 30 godina braka. Profesor se nedugo nakon toga oženio svojom bolničarkom, Elaine Mason, s kojom je brak trajao jedanaest godina, nakon čega se ponovo zbližio s prvom suprugom i djecom, i s njima ostao blizak sve do svoje smrti.

Možda i najvažniji znanstveni doprinos profesora Hawkinga je spoznaja da crne rupe ipak zrače i na takav način mogu nestati, što se danas naziva “Hawkingovo zračenje”.

Profesor Hawking je bio izvanredan znanstvenik. Cijelu karijeru se bavio velikim pitanjima, od početka svemira u Velikom prasku, preko fizike crnih rupa, do pokušaja rješavanja jednog od najvećih intelektualnih izazova moderne znanosti, ujedinjavanja opće teorije relativnosti i kvantne mehanike u konačnu Teoriju svega. Na početku svog znanstvenog rada, zajedno s Rogerom Penroseom, zaključio je da je svemir stvoren u singularitetu – točki ogromne gustoće energije, koju danas zovemo Veliki prasak. Kasnije je, temeljem rješavanja Einstenovih jednadžbi opće teorije relativnosti, spekulirao da prije samog početka svemira nije niti postojao koncept vremena i prostora, nego su nastali zajedno sa svemirom, iz čega bi se moglo zaključiti da je početak svemira u potpunosti određen zakonima prirode.

Drugo veliko područje njegovog rada su crne rupe. Kroz svoj znanstveni rad, a kasnije i kroz popularizaciju znanosti, toliko je promovirao koncept i fiziku crnih rupa, da je taj pojam postao jedan od najzanimljivijih pojmova moderne  znanosti. Kad god pokažem djeci, pa i onoj najmanjoj, sliku galaksije, velika većina njih odmah kaže da se radi o crnoj rupi. I zaista, u središtu svake galaksije nalazi se ogromna crna rupa, nekoliko milijuna puta veće mase od Sunca. Možda i najvažniji znanstveni doprinos profesora Hawkinga je spoznaja da crne rupe ipak zrače i na takav način mogu nestati, što se danas naziva “Hawkingovo zračenje”. Pri kraju svoje karijere se bavio informacijskim paradoksom u crnim rupama, gdje se glavna debata vodila oko sačuvanja ili gubitka informacije. Za svoj znanstveni rad profesor Hawking je dobio mnoga prestižna priznanja i nagrade, u Velikoj Britaniji, SAD-u, Rusiji i drugim zemljama.

Jedan od načina popularizacije znanstvenog rada su bile njegove oklade sa raznim znanstvenicima. Jedna od najpoznatijih je oklada s Kip Thornom, dobitnikom prošlogodišnje Nobelove nagrade za otkriće gravitacijskih valova i znanstvenim producentom filma “Gravitacija”, u kojoj je profesor Hawking tvrdio da zvijezda Labud X-1, izvor X-zraka, nije crna rupa, što mu služilo kao neka vrsta “police osiguranja” od hipoteze da crne rupe ne postoje. Okladu je izgubio, kao i još nekoliko drugih, među kojima i jednu o informacijskom paradoksu u crnim rupama.

Druga zanimljivost je da je tvrdio kako Higgsov bozon ne postoji, što je i javno izjavljivao, a na što se profesor Higgs ljutio, jer je smatrao kako ne bi smio koristiti svoju sliku javne osobe za promociju slabo utemeljenih stavova. Jedna od veličina znanstvenika je priznavanja grešaka i profesor Hawking je nakon otkrića Higgsovog bozona rado priznao da je pogriješio i izjavio da je profesor Higgs zaslužio Nobelovu nagradu, koju je u konačnici i dobio.

Hawking je smatrao da “postoji fundamentalna razlika između religije, koja je zasnovana na autoritetu, i znanosti, koja počiva na promatranjima i razumu. Znanost će pobijediti jer funkcionira.”

Treća komponenta velikog života profesora Hawkinga je popularizacija i promocija znanosti. Najpoznatija je njegova knjiga “Kratka povijest vremena”, koja spada u najbolje znanstveno-popularne knjige svih vremena. Vjerujem da ste je pročitali, a ako niste svakako to napravite, sigurno nećete zažaliti. U svojoj plodnoj karijeri popularizatora znanosti napisao je još nekoliko knjiga, samostalno ili s drugima autorima, i sve su izvanredne te ih toplo preporučujem za čitanje i razmišljanje. Pored toga bio je aktivan kroz mnoge druge oblike popularizacije znanosti, kao što su dokumentarni filmovi, slikovnice za djecu, pojavljivanje u popularnim serijama poput “Zvjezdanih staza” ili “Teorije Velikog praska”. Godine 2014. snimljen je i biografski film “Teorija svega”, koji je imao veliki uspjeh kod publike, a glumac koji ga je glumio u filmu, Eddie Redmayne, za tu ulogu je dobio Oscara.

Na kraju, ne manje bitna su filozofska i religijska uvjerenja profesora Hawkinga, koja su uvijek zaokupljala javnost i o kojima se puno diskutiralo. Jednom je izjavio da je “filozofija mrtva”, jer po njemu filozofi “nisu održali korak s razvojem znanosti” i da su sada znanstvenici “postali nosioci baklje otkrića u našoj potrazi za znanjem”.

Isto tako je rekao da filozofski problemi mogu biti odgovoreni kroz znanost, posebno kroz nove znanstvene teorije koje “nas vode do nove slike svemira i našeg mjesta u njemu”. Profesor nije bio religiozan i smatrao je da “postoji fundamentalna razlika između religije, koja je zasnovana na autoritetu, i znanosti, koja počiva na promatranjima i razumu. Znanost će pobijediti jer funkcionira.”

Završimo ovaj tekst njegovim riječima: “Mi smo svi slobodni vjerovati što želimo i moje osobno mišljenje je kako je najjednostavnije objašnjenje da nema Boga. Nitko nije stvorio svemir i nitko ne upravlja njegovom sudbinom. Što me dovodi do duboke spoznaje: vjerojatno ne postoji niti raj, niti život poslije ovog života. Mi imamo samo ovaj život da se divimo velikom dizajnu svemira, i ja sam za to ekstremno zahvalan.”

•  Ovaj tekst je pripremljen za sveučilišni list Universitas i portal ideje.hr.