obljetnica

Češka 15 godina od ulaska u EU: Najjači euroskpticizam u najuspješnijoj zemlji. Zašto se osjećaju građanima drugog reda?

Sofija Kordić / 25. svibnja 2019. / Članci / čita se 9 minuta

U vrijeme referenduma o ulasku u EU 2003. dvije trećine Čeha se svrstavalo u euro-optimiste, na referendumu je 77 posto građana glasalo za ulazak. Je li izostanak uspostave vladavine prava uzrok razočaranju?

  • Naslovna fotografija: David Cerny, autor kontroverzne skulpture Entropa, postavljene u europskoj prijestolnici već prije deset godina u povodu češkog predsjedanja Unijom koje nije teklo sretno.
  • Autorica je novinarka koja živi u Pragu

S kojom biste emocijom najprije povezali Europsku uniju: sumnja, nada, sigurnost ili strah? Na travanjskoj listi Eurobarometra Češka je na prvom mjestu kad je euroskepticizam u pitanju, polovici čeških građana sumnja je prvo što ih obuzme kad pomisle na EU. Češka je, pak, na posljednjem mjestu s najmanjim udjelom građana koji povezuju nadu i sigurnost s Unijom.

Česi su skeptičniji prema Uniji i od Grka  i od Britanaca prije Brexita, pokazuje zajedničko istraživanje agencija Behavio Labs i STEM i instituta Europeum. Prošlo je točno 15 godina od ulaska Češke u EU. Europsko jedinstveno tržište ključno  je za Češku, tamo ide preko 85 posto izvoza. Češka trenutno bilježi najmanju stopu nezaposlenosti od svih članica, pala je ispod tri posto, u Pragu je takoreći nema, češka prijestolnica je sedma najbogatija regija u EU. Od ulaska, 1. svibnja  2004. do kraja 2017. Češka je iz europskih fondova dobila  700 milijardi kruna više nego što je dala (nešto više od 27 milijardi eura po sadašnjem tečaju). Prilikom ulaska u EU životni standard u Češkoj bio je na razini 69 posto prosjeka tadašnje petnaestorice, a 2017. se popeo na 83 posto.

Vaclav Klaus, nekadašnji predsjednik, tranzicijski premijer, poziva na izlaz iz  EU

Ova slika Češke nije u skladu s tabelama i ljestvicama istraživanja, i domaćih i stranih, koja pokazuju da su Česi najveći euroskeptici, da su razočarani Bruxellesom, da ne izlaze na evropske izbore, da su ravnodušni, da ne znaju niti ih zanima kako EU funkcionira i da su uvjereni da Češka na to nema nikakav utjecaj. U vrijeme referenduma o ulasku u EU 2003. dvije trećine Čeha se svrstavalo u euro-optimiste, na referendumu je 77 posto građana glasalo za ulazak. Gdje se izgubio optimizam? Komentator dnevnika Hospodářské noviny, Petr Honzejk objašnjava za Ideje.hr da su Česi općenito vrlo oprezni prema onome što dolazi izvana.

„K tome ih je dovelo iskustvo iz povijesti: podređenost Beču, okupacija iz Berlina, pa iz Moskve. Stoga dijelom podliježu onima koji EU opisuju  kao silu koja ograničava narodni suverenitet i ima tendenciju stalno nešto ‘diktirati’. U posljednje je vrijeme često, posebno s krajnje desnice, da se EU uspoređuje čak s nacističkim Trećim Reichom. Veliki utjecaj na češki euroskepticizam ima djelovanje bivšeg predsjednika Vaclava Klausa, koji istupa oštro protiv EU, i sadašnjeg predsjednika Zemana koji je izjavio da je pristalica održavanja referenduma o izlasku iz EU, ali da bi navodno glasao protiv. Skoro nitko od političara u ovakvoj atmosferi nije u stanju objasniti što zapravo članstvo znači, a nije tako jednostavno ni  pokazati što je sve EU Češkoj dala. To je posljedica lošeg korištenja euro-fondova. Dok su se u Poljskoj europskim novcem izgradile kvalitetne auto-ceste, u Češkoj su u podsvijesti javnosti europski fondovi spojeni s krađom i korupcijom. Ipak, većina Čeha ekonomske doprinose članstva hvali“, ističe naš sugovornik.

Bivši predsjednik Klaus ostat će upamćen kao posljednji  koji je odbijao potpisati Lisabonski sporazum i nakon što su ga prihvatili Britanci.  Danas otvoreno poziva na izlaz iz EU. Česi, za razliku od susjeda i nekadašnjih federalnih partnera Slovaka nisu uveli euro. U vrijeme najveće gospodarske krize odbili su sudjelovati u pomoći najugroženijim zemljama poput Grčke, a kad se pojavila izbjeglička kriza bili su među najglasnijima koji su odbijali kvote i zajedničku europsku solidarnost. Istodobno, Češka nije poduzela ništa radikalno protiv svog članstva. Prag je jedna od adresa na koju je francuski predsjednik Macron uputio opasku da EU nije supermarket.

Češki analitičari skloni su objašnjenju da suzdržanost, oprez i sumnja prema vanjskim faktorima potječu ponajprije iz nemilih događaja iz 1938. i 1968.   Mnogi češki građani ne vide svoju državu kao subjekt već kao objekt politike dok određeni češki političari imaju dojam da zapad gubi vjerodostojnost. Predsjednik Zeman se otvoreno okreće prema Rusiji i Kini. Premijer je populist, milijarder Andrej Babiš, koji državu pokušava voditi kao svoju tvrtku. Ni prošlost agenta StB, ni optužbe za pronevjeru fondova EU ni svakodnevni sukob interesa mu ne škode. Kod kuće izigrava čuvara nacionalnog suvereniteta, u Briselu se prikazuje Europejcem.

U posebnom izdanju uglednog tjednika Respekt pod nazivom „Što je Česima dala,  a što uzela Europa“ podsjeća se na moguće uzroke sadašnjih neidiličnih odnosa između Brisela i Praga. Dok su zemlje poput Irske i Španjolske, Poljske i Slovačke gledale na članstvo kao na uspjeh sam po sebi, Česi su na Uniju otpočetka gledali drugačije. Mislili su da se vraćaju u Europu nakon nesretne pauze s željeznom zavjesom. Oslanjali su se na idealizirane uspomene, prosperitet Prve republike za vrijeme Masaryka i priču oko Praškog proljeća, u koje su koncem šezdesetih  prošlog stoljeća bile uprte oči cijelog svijeta.

„Česi, to su Kundera, Forman, Masaryk ili Rašin, ravnopravni narod, koji se vraća tamo gdje pripada“, piše Respekt opisujući zanos nakon Baršunaste revolucije uz opasku politologa Pavela Šaradina da su se Česi tada automatski smatrali dijelom Zapada, što nisu.

Češka, odnosno Čehoslovačka  je nakon 1. svjetskog rata bila multikulturna zemlja. U češkom dijelu zemlje su živjeli Česi, Nijemci, Židovi i Romi, i bila je faktički dvojezična. To je bila zemlja koja je još tada utjelovljavala svojevrsni europski identitet kakav zamišljamo danas (Kafka koji je živio u Pragu, pisao njemački, porijeklom Židov, a smatra se za jednog od najvećih čeških pisaca). Češka je sada etnički homogena država, Židove je pomeo holokaust, nakon drugog svjetskog rata protjerano je više od 2,5 milijuna Nijemaca, romska manjina stjerana je u geta.

Izuzetno je zanimljiva ta češka ambivalentnost: liberalni duh, evropski identitet, nezavisna, bogata kultura s jedne strane, a s druge provincijalizam, zatvorenost, ksenofobija, islamofobija, rasizam, populizam. Mnogi politolozi, analitičari i novinari se slažu da je pomalo romantizirano viđenje liberalne Češke iznad koje lebdi duh dobrodušnog vojnika Švejka, zemlje vrhunskih režisera, duhovitih filmova i sjajne literature, općenito izrazito kulturne nacije s disidentskim šmekom. Sve je to dodatno pojačano Praškim proljećem koje je postalo kult i u zemlji i u inozemstvu, ugušeno sovjetskim tenkovima.

Politolog Petr Kaniok podsjeća za Respekt da je početkom devedesetih znanje Čeha o funkcioniranju tadašnje Europske zajednice bilo ništavno. Nastupilo je grubo otriježnjenje. Česi nisu unikat, niti miljenici zapadne braće koji će se prvi pridružiti Uniji, nisu ni ravnopravni partneri već su kao i ostali kandidati prošli dugotrajni proces i ušli u Uniju zajedno s još devet zemalja.

Procjenjuje se da tvrdo anti Unijno jezgro čini oko 30 posto birača, uglavnom starijih, nižeg obrazovanja i nižih primanja, za koje je EU udaljena, zbunjujuća tvorevina od koje, zbog životne situacije u kojoj su se našli, nemaju nikakve koristi. Ne putuju po Europi, nemaju privremene poslove u zemljama članicama, ne koriste novac iz europskih fondova. Među njima su pristalice konzervativnijeg krila socijaldemokrata, pristalice konzervativca  Klausa,  i Zemana, nekadašnjeg socijaldemokrata i  ekstremno desnog političkog spektra.  Prema rezultatima anketa četvrtina Čeha misli da EU organizira nelegalnu migraciju,  a plašenje izbjeglicama i migrantima, kojih u Češkoj takoreći nema, je svakodnevno na političkoj i medijskoj trpezi.

Retorika tzv. eurooptimista nije većini uvjerljiva i svodi se na fraze koje se ponavljaju godinama, da  nema alternative i da u suprotnom prijeti povratak na istok. Nije pomogla ni financijska kriza 2008. koja je uzdrmala vjeru u stabilnost zapadnog napretka, a ne pomaže ni rast populizma i radikalnih političkih opcija na zapadu.

Respekt primjećuje kako je priljev stotina milijardi eura iz EU fondova za modernizaciju zemlje bio ogromna šansa za obnovu odnosa sa zapadom Europe, ali da su Česi tu šansu prokockali. Češka se utapala u desetinama programa iz čije preraspodjele je bilo jasno da se radi o načinu kako zadovoljiti ambicije političkih klika. Euroskeptici i eurorealisti su to iskoristili za tvrdnju da su subvencije pojačale korupciju i doprinijele kriminalizaciji češke politike.

Za češki odnos prema članstvu indikativan je i događaj za vrijeme predsjedanja Unijom  2009. Od njega se očekivalo  puno. Trebalo je pokazati da je Češka za to sposobna, ali usred predsjedanja pala je konzervativna vlada Mireka Topolaneka. Češki briselski diplomati  tvrde da su zaprepaštenim kolegama morali objašnjavati da se nije dogodio državni udar ni bankrot.

Češko predsjedanje obilježio je i skandal, koji je izazvao umjetnik David Černy svojom instalacijom Entropa postavljenom u čast početka češkog predsjedanja. Plastika u obliku mape s zemljama članicama EU na provokativan način predstavlja stereotipe spojene sa svakom članicom. Instalacija je izazvala poveći skandal, a najljući su bili Bugari čija je zemlja predstavljena kao turski zahod. Gradonačelnik Plovdiva je zabranio češkom umjetniku dolazak u grad i skinuo Entropu s jedne međunarodne izložbe.

Portal a2larm u tekstu posvećenom petnaestogodišnjem članstvu Češke u EU piše da između istoka i zapada Europe postoji još željezna zavjesa, ali ne politička, već u primanjima, te da je nejednakost i sve veći jaz između bogatih i siromašnih problem svih zemalja EU. „Napadati svakog tko se ograđuje od EU ničemu ne vodi. Problemi postoje i osjeća ih nezanemariv broj ljudi“, piše a2larm.

Tjedni prosvjeda protiv ministrice pravosuđa

U međuvremenu, već četvrti tjedan za redom praške trgove i ulice pune prosvjednici koji zahtijevaju ostavku novoimenovane ministrice pravosuđa Marije Benešove. Bivši ministar iznenada je dao ostavku i to dan nakon što je policija zatražila da Babiš bude optužen zbog pronevjere novca iz europskih fondova. Benešovu prosvjednici vide kao Zemanovu i Babišovu poslušnicu koja će učiniti sve da Babiš ne bude ni optužen, a kamoli osuđen, i da uništi neovisnost pravosuđa koje je do sada izdvajalo Češku od ostalih troublemakera iz Višegradske četvorke.

„Ključno je da se građani V4 ne osjećaju kao Europljani druge kategorije. U tom smislu je vrlo simbolična različita kvaliteta proizvoda, koji se često prodaju u istom pakiranju, ali na zapadu su bolje kvalitete od onih u srednjoj Europi. To Čehe jako iritira, osjećaju se poniženima. A s druge strane to i te kako iskorištavaju populisti pri širenju osjećaja protiv Unije“, naglašava Honzejk dodajući da je iznimno važna jedna stvar koja se crpi iz članstva a to je tzv. demokratska dividenda zahvaljujući kojoj su se i u Češkoj učvrstile osnovne vrijednosti na kojima stoji EU – pravna država i liberalna demokracija.