nejednakost

Ginijev koeficijent nejednakosti dohotka 0,44 – 0,51. Hrvatskih 1 posto najbogatijih. HNB-ova anketa o imovini kućanstava

Željko Ivanković / 1. veljače 2020. / Članci / čita se 17 minuta

Anketa o financijama i potrošnji kućanstava koju je provela HNB, napokon omogućava analizu sociodemografskih te poslovnih karakteristika hrvatskih kućanstava u odnosu na njihove imovinske i dohodovne nejednakosti, čime postaju moguće skice nekoliko posto najbogatijih (i najsiromašnijih), a možda i spoznaje kakva je njihova (politička) pozicija kad je riječ o upravljanju institucijama kao zajedničkim resursom

  • Naslovna fotografija: Luksuzni satovi sa stranice The Trend Spotter

Prije gotovo tri godine, u prvoj polovici 2017. agencija Ipsos, u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, provela je za Hrvatsku narodnu banku Anketu o financijama i potrošnji kućanstava (Household Financial and Consumption Survey). Kućanstva su istraživana u koordinaciji sa Europskom središnjom bankom, čijim je posredovanjem među zemljama Europske unije harmoniziran i upitnik. HNB se u Anketu uključila tek u trećem valu (prvi od 2008 do 2010; drugi 2013), budući da je Hrvatska postala članicom EU 2013. godine. Uz sociodemografske karakteristike kućanstava, prikupljeni su podatci o dohotcima, tzv realnoj (mahom materijalnoj) i financijskoj imovini i obavezama, koji omogućavaju analizu imovine i imovinske nejednakosti među kućanstvima, za što dosadašnji izvori podataka nisu bili dovoljno kvalitetni. Na Anketu je odgovorilo 1357 kućanstava (33 posto od bruto uzorka od  više od 4000 kućanstava), a podatci koji su njome prikupljeni odnose se na 2016. godinu.

Nalaze iz Ankete HNB je dosad u javnost puštala na kapaljku u publikacijama Financijska stabilnost i Makroprudencijalna dijagnostika, zacijelo zbog toga što se još obrađuju. Na takav zaključak navodi i činjenica da se u člancima nastalim na temelju Ankete spominju radni materijali HNB-a, za koje je razumno očekivati da s vremenom također budu objavljeni. Prema dosad viđenom, mogli bi biti važni.

U srpnju prošle godine u publikaciji Makroprudencijalna dijagnostika u Okviru 1. (u kojem se analizira ograničenje otplate kredita u ovisnosti o dohotku dužnika), objavljene su dvije slike, od kojih ovdje donosimo prvu. Prema njoj, od ‘neto uzorka’ u kojem je 1357 kućanstava njih manje od 200 ima neto plaću veću od prosjeka, a dakle blizu 1200 ima neto plaću manju od prosjeka.

Slika 1. Hrvatska je narodna banka objavila sliku no ih koje je moguće očitati omjere

Hrvatska narodna banka nije uz ove plavocrvene stupce objavila brojeve, ali se odoka može zaključiti da najmanje 85 kućanstava ima dohodak niži od prosječne neto plaće, što je značajan omjer, osobito uzme li se u obzir podatak ispod druge slike da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj u 2017. bila 5985 kuna.

Slično se ponovilo u publikaciji Makroprudencijalna dijagnostika br. 9, iz listopada prošle godine. U njoj su u Okviru 1 (o ‘komponentama i distribuciji neto imovine kućanstava’) prikazani ‘preliminarni rezultati rada u nastajanju M.Kunovac: Što utječe na imovinski status kućanstava u Hrvatskoj?’ Slika nejednakosti raspodjele dohotka, zatim nejednakosti realne, te financijske i neto imovine, nastala na temelju iste Ankete (AFPK), ponovo je objavljena bez brojčanih pokazatelja, to jest bez Gini koeficijenata prikazanih Lorenzovih krivulja nejednakosti. No, u bilješci 7 u HNB-ovoj se publikaciji navodi da podatci iz ankete Europske unije o dohotku (EU SILC anketa) za 2016. godinu „upućuju na nešto manju nejednakost u raspodjeli dohotka za kućanstva u Hrvatskoj (Ginijev koeficijent dohotka iz EU SILC-a iznosi 0,3, a prema AFPK-u 0,5)“ (kurziv, Ideje.hr).

Slika 2. HNB je objavila krivulje nejednakosti, a Gini koeficijent nejednakosti dohotka kućanstava tek u bilješci ispod teksta

Hrvatska je narodna banka dakle objavila itekako neočekivan podatak, da Gini koeficijent nejednakosti u raspodjeli dohotka kućanstava u Hrvatskoj, prema AFPK iznosi čak 0.5. Nalaz nije neočekivan samo zbog toga što odudara od dosadašnjih izračuna prema kojima je Gini koeficijent nejednakosti dohodaka kućanstava u Hrvatskoj oko 0.3, nego i zbog toga što Hrvatsku, umjesto među zemlje s umjerenom nejednakošću smiješta među zemlje s vrlo visokom nejednakošću.

Dovoljno je konzultirati ljestvicu zemalja koje je prema nejednakosti dohotka rangirala Svjetska banka, na kojoj je nejednakost naviša u Južnoj Africi s Gini koeficijentom 0.63, dok je Hrvatska na 122. mjestu s koeficijentom 0.322 (iz 2014. godine). Na ljestvici pak 157 zemalja koje je prema nejednakosti dohotka kućanstava rangirala CIA,  Hrvatska je na 129. mjestu s Gini koeficijentom 0.308 (procjena za 2015.), dok je prvi Lesoto čiji je koeficijent 0.632. (Valja reći da se Svjetska banka i CIA uglavnom koriste podatcima koje im dostave institucije rangiranih zemalja, tj. ne provode svoja autonomna mjerenja nejednakosti.)

Prema Ginijevom koeficijentu raspodjele dohotka od 0.50 Hrvatska bi bila među najnejednakijima na svijetu. Na ljestvici CIA-e bila bi uz Panamu, Kolumbiju, Čile …

Iako je  – kao što se zna – nejednakija nego nekolicina europskih zemalja, posebno u usporedbi sa Slovenijom gdje je Gini koeficijent oko 0.23, Češkom gdje je oko 0.24, Belgijom – 0.25, Finskom – 0.26, Švedskom, Austrijom, Poljskom i Nizozemskom, u svima oko 0.27 – ipak je još u njihovom društvu. Uostalom, Gini je koeficijent viši u Italiji, Latviji, Estoniji, gdje je oko 0.35, ili u Velikoj Britaniji – oko 0.34. Prema Gini koeficijentu raspodjele dohotka od 0.50 Hrvatska bi bila među najnejednakijima na svijetu. Na ljestvici CIA-e bila bi uz Panamu, Kolumbiju, Čile …

Za potpunije razumijevanje stvari nužno je međutim spomenuti i ogradu koju HNB navodi u istoj bilješci 7 da „anketa vjerojatno djelomično precjenjuje nejednakost u raspodjeli dohotka s obzirom na to da sadržava 7% kućanstava koja su izjavila da nemaju nikakvu vrstu dohotka i čiji je godišnji bruto dohodak nula.“ (kurziv ponovo Ideje.hr)  Riječi koje smo ukosili u citatima iz bilješke 7, prema kojima anketa ‘vjerojatno djelomično precjenjuje’ nejednakost dohotka kućanstava, odnosno da druge ankete upućuju na ‘nešto manju nejednakost’, sugeriraju da Hrvatska narodna banka svoj neočekivani rezultat dakako prihvaća s oprezom, no – nije ga se odrekla. Kako to?

Rezultat je iznenađujući na više načina, u usporedbi s dosadašnjim ispitivanjima nejednakosti te u usporedbi s okolnim zemljama u odnosu na koje je teško očekivati da Hrvatska od njih drastično odskače. U iznenađujuće rezultate nije uputno odmah povjerovati, osobito ako su ovako drastični. S druge strane, ankete, i uopće istraživanja, ne provode se tek da se pretpostavke potvrde, nego da se ispitaju. Utoliko, ‘neobični’ se rezultati u neku ruku i priželjkuju, oni uvijek barem nešto otkrivaju.

U daljnjem ću članku pokušati kontekstualizirati iznenađujući rezultat o nejednakosti dohotka u dosad objavljene i neke druge, možda još važnije rezultate Ankete do kojih sam došao u komunikaciji s HNB-om. Na kraju ću iznijeti neke načelne argumente zašto je ovo, kao i gotovo svako, ispitivanje nejednakosti važno, zašto bi moglo i trebali biti prijelomno, a s njim i prethodni iznenađujući rezultat.

II

Pretpostavka da je Anketa provedena profesionalno i u skladu s pravilima struke ne može se ovdje dovoditi u pitanje. Koliko se može istumačiti iz škrtog teksta u HNB-ovim publikacijama, neočekivani je nalaz provjeravan na više načina. Najvažnijim se, za početak, čini raspraviti spomenutih sedam posto kućanstava koja su izjavila da nemaju nikakvu vrstu dohotka. To je moguće, objašnjava Hrvatska narodna banka, da postoje kućanstva bez ikakvog dohotka: stariji članovi porodice koje izdržavaju njihovi potomci samo su jedan od mogućih primjera. Ipak, istraživači HNB-a pretpostavljaju da se radi o podatcima ‘čija je stvarna vrijednost namjerno izostavljena iz odgovora’. Ne valjda u svim slučajevima, no možda u mnogima. Uz tu je pretpostavku prirodno na neki se način odreći tih upitnika.

Prema ‘korigiranom’ izračunu nejednakosti raspodjele dohotka kućanstava Ginijev je koeficijent i dalje vrlo visokih 044, što Hrvatsku svrstava uz bok zemljama kao što su Tajland, Filipini, Iran

I to je, ‘ na neki način’ i učinjeno. U razgovoru s Hrvatskom narodnom bankom dobio sam informaciju da je načinjen još jedan izračun, za kućanstva čiji je godišnji dohodak veći od 1300 eura, odnosno od 800 kuna mjesečnog zajamčenog dohotka. U tom slučaju Ginijev koeficijent nije više 0,51 ali je još uvijek izrazito visok – 0,44. Drugim riječima, kad se iz uzorka izbace sva kućanstva koja su izjavila da nemaju nikakav dohodak (premda neka od njih zaista mogu ne imati nikakav dohodak), Ginijev koeficijent od 0,44 i dalje svrstava Hrvatsku u zemlje izuzetno visoke nejednakosti dohotka kućanstava. Na spomenutoj ljestvici CIA-e (na koju se referiram jer eksplicite govori o kućanstvima), Sjedinjene Američke Države imaju Gini koeficijent 0,45; a oko 0,44 imaju Tajland, Filipini, Iran. Europske zemlje, zemlje u hrvatskom okruženju, te posebno Slovenija, Češka, Mađarska, Poljska, značajno su jednakije.

Makroprudencijalna dijagnostika br.9 iz listopada prošle godine na još jednom mjestu spominje sedam posto kućanstava bez ikakvog dohotka. Zapaženo je naime da 17 posto kućanstava iz petine onih s najnižim dohotkom (doljnji kvintil) spada u petinu onih s najvišom imovinom (gornji kvintil). I za to u literaturi postoji objašnjenje, navode istraživači HNB-a: može se raditi o transferima imovine (npr. nasljedstvom), ili su neka kućanstva prije izlaska iz skupine radno aktivnih nagomilala imovinu. Kad se i u tom slučaju ‘očiste’ onih sedam posto bez ikakvog dohotka i dalje je puno kućanstava iz kvintila s najnižim dohotkom također u kvintilu s najvišom imovinom. Drugim riječima, i bez spomenutih kućanstava koja nemaju nikakav dohodak – obrasci raspodjele opstaju. Izbacivanje iz obrade sedam posto kućanstava iznenađujući rezultat prigušuje, ali ga ne eliminira. Nejednakost dohotka kućanstava iz ove Ankete i dalje svrstava Hrvatsku među vrlo nejednake zemlje.

III

Prije daljnjeg prikaza, koji je ovdje naravno tek preliminaran i kojim se poziva i druge da se uključe u ispitivanje teme (nije li iznenađujuće da je HNB objavila ovaj drastičan podatak prije više od tri mjeseca a on prolazi potpuno nezapaženo), želim zahvaliti Hrvatskoj narodnoj banci na doljnjoj tablici koju sam dobio na molbu, a u kojoj su izračuni Gini koeficijenta za Lorenzove krivulje s gornje (nijeme) slike na kojoj su raspodjele nejednakosti ne samo dohotka kućanstava nego i realne, financijske i neto imovine, te još nekih podvrsta tih imovina. Uzima se, naravno, da je nejednakost veća što je Gini koeficijent viši: nula je potpuna jednakost a jedan  – krajnja nejednakost.

Slika 3. Nejednakost financijske imovine i imovine od samozapošljavanja teži potpunoj nejednakosti. A koja je druga imovina zaista važna za raspravu o nejednakosti

Uz ovu je tablicu nužno iznijeti neke napomene. Prva se odnosi na kompoziciju imovine. Prema izviješću Europske centralne banke iz 2016. od ukupne imovine kućanstava u Europskoj uniji 17,8 posto (str. 5) otpada na financijsku imovinu, a u Hrvatskoj prema HNB-u, tek 3 posto. Kompozicija imovine od zemlje do zemlje je jako različita i s tom mišlju treba pristupiti i razumijevanju  podataka o nejednakosti, kako ukupnih tako i rezultata nejednakosti po segmentima imovine.

Na primjer, navodi Hrvatska narodna banka, u Austriji je nejednakost u raspodjeli financijske imovine manja od nejednakosti u raspodjeli realne imovine zbog toga što glavnu stambenu jedinicu u vlasništvu ima tek 45 posto kućanstava. U Hrvatskoj 85 posto kućanstava ima u vlasništvu nekretninu u kojoj živi. Podatak iz tablice da je što se tiče nejednakosti ukupne imovine u Hrvatskoj Gini koeficijent 0,6 dok je u Europi, prema spomenutom izviješću 0,685 treba gledati u tom kontekstu, kao i s obzirom na činjenicu da se u Hrvatskoj imovina neograničeno gomila tek tri desetljeća i još nije prošao ni prvi val nasljeđivanja tako skupljene imovine.

Puno je faktora u igri. Onaj tko stvari želi tumačiti u ideološkim terminima može zaključiti da su Hrvati veći individualisti nego Austrijanci, da više žele biti „svoj na svome“ i zato puno veći postotak njih nego Austrijanaca ima u vlasništvu nekretninu u kojoj živi. Interpretacije su dakle otvorene, valja se vratiti podatcima, vrlo, vrlo interesantnima. Pozornost privlače podatci o vrlo visokoj nejednakosti financijske imovine. U tablici se vidi, Gini je tu oko 0.9.

Za razliku od Gini koeficijenta raspodjele dohotka iz ove Ankete koji je značajno različit od drugih nalaza, nejednakost financijske imovine vrlo je sukladna rezultatima koje je Hrvatska narodna banka dobila u prethodnim analizama. U publikaciji Financijska stabilnost br 16. iz 2016. godine, podsjeća HNB, objavljena je Lorenzova krivulja transakcijskih, štednih i oročenih depozita 2014. godine, objavljena je dakle slika nejednakost štednje i novca na tekućim računima.

Slika 4. Hrvatska je narodna banka već jednom ustanovila da je nejednakost štednje nevjerojatno visoka, Gini je oko 0,88. Kad zaista treba stan ili druga nekretnina se ne može lako unovčiti

Već je na prvi pogled vidljivo da je prilično slična slici raspodjele financijske imovine (financijske nejednakosti) dobivene Anketom (s prethodno objavljene slike 2). I Gini koeficijenti su im bliski, unatoč tome što Anketa „snažno potcjenjuje vrijednost financijske imovine budući da statistika financijskih računa pokazuje oko sedam puta veću vrijednost financijske imovine u posjedu kućanstava“.  HNB-ovi istraživači ističu da su anketni nalazi o nejednakosti financijske imovine u skladu s onima iz 2014. Dok je Gini koeficijent raspodjele financijske imovine dobiven Anketom 0,88, koeficijent dobiven analizom depozita i raznih oblika štednje kretali su se oko 0,89 (za oročene depozite 0,73).

To je u neku ruku potvrda i anketne metode. Naime, iz iskustva istraživača poznato je da ispitanici u anketama iskrivljuju ‘osjetljive’ podatke. Zna se, na primjer, da bogati potcjenjuju vrijednost imovine. Kako je financijska imovina, prema nalazima Ankete i prethodnih analiza izrazito koncentrirana, nejednakost je dakle enormna, nije čudno što je ukupna vrijednost financijske imovine u Anketi potcijenjena – bogati su je izbjegli spomenuti. Siromašne je također teško zadovoljavajuće reprezentirati Anketom, koja je, na primjer, ustanovila da 5 posto kućanstava (svako dvadeseto) nema imovine, nemaju ni nekretnine, žive u tuđima, valjda se i sele itd. Utoliko se primjenjuju određene iskustvene metode kojima se nastoji Anketom adekvatno predstaviti uzorak. Sukladnost anketnih rezultata o nejednakost financijske imovine s prijašnjom analizom nejednakosti na temelju bankovnih podataka o štednji, potvrđuje da je uzorak barem u tom dijelu Anketom adekvatno reprezentiran.

IV

To je još jedan argument da se nalaz o vrlo visokoj nejednakosti raspodjele dohotka (0.44-051) zadrži i uključi u daljnju analizu. A tu je i sljedeći razlog: podatak o nejednakosti dohotka, premda nije bio prvenstveni cilj Ankete (nego imovina, napominje HNB), uparuje se s ostalim podatcima kao što su sociodemografski, i kroz tu ‘praktičnu primjenu’ (možda najbolje) ustanovljuje koliko drži vodu. Evo ideje kako bi se iz Ankete moglo napokon početi analizirati tzv. gornji rep raspodjele dohodaka i imovine u Hrvatskoj, onih jedan ili pet posto najimućnijih, koji su, radikalizirajmo malo, i postavljali glavne prepreke nakanama da se pitanje nejednakosti uopće i raspravlja.

Prema prethodnoj tablici na slici 3, Anketa je otkrila da je Gini koeficijent nejednakosti imovine od samozapošljavanja 0,99, kolika je i nejednakost dobrovoljne mirovinske štednje, novca kod kuće itd. Imovina od samozapošljavanja je ona koja se koristi za djelatnost samozapošljavanja. Mogu to biti poslovni prostori, automobili, strojevi ili softver. U sljedećoj se tablici (slika 5), objavljenoj u Makroprudencijalnoj dijagnostici br. 9, vidi da imovinu od samozapošljavanja ima pet posto kućanstava, da je njezina medijalna vrijednost 25 tisuća eura, a prosječna vrijednost čak 209 tisuća eura što ukazuje na enormnu nejednakost raspodjele imovine od i za samozapošljavanje, koju potvrđuje i Ginijev koeficijent.

Slika 5 pokazuje postotak kućanstava koja imaju neku vrstu imovine, medijan i srednju vrijednost. Kad je riječ o dragocjenostima, koje ima svega 4 posto kućanstava, njihova je medijalna vreijednost 2000 eura, što znači da pola kućanstava ima dragocjenosti jefitinije od te svote, a prosječna je vrijednost triput veća. Neka kućanstva imaju vrlo vrijedne dragocjenosti. No, kod imovine od samozapošljavanja koju ima svako dvadeseto kućanstvo, medijan je osam puta manji od prosjeka. (Bruto imovina je zbroj realne i financijske imovine, a neto imovina je bruto umanjena za obaveze. Kako je Anketa harmonizirana među zemljama EU vrijednosti su izražene u eurima, objašnjava HNB.)

Dakle, imovinu od samozapošljavanja ima samo pet posto kućanstava a i samo među njima nejednakost je ogromna. Anketa omogućava da se podatci o kućanstvima koja uopće imaju imovinu od samozapošljavanja, te posebno visoku imovinu od samozapošljavanja, upare s podatcima o kućanstvima koja imaju visoku vrijednost financijske imovine, te s kućanstvima na najvišoj razini dohotka. Dosadašnja istraživanja nisu na taj način mogla obuhvatiti tzv gornji kraj raspodjele, one najbogatije i s najvišim prihodima, a uparivanjima bi se moglo analizirati i iznenadno otkrivenu neobično visoku nejednakost raspodjele dohotka kućanstava.

Rezultat prema kojem je Gini koeficijent nejednakosti dohotka kućanstava 0.44-0.51 potpuno bi neprimjereno bilo odbaciti prije nego ga se upari s podatcima o nejednakosti različitih vrsta imovine, posebno financijske i od samozapošljavanja. Vlasništvo nad stambenom jedinicom spušta ukupnu nejednakost imovine, no je li to gledanje na nejednakost u Hrvatskoj utješno.

V

Ideja ovog članka ni na koji način nije iznijeti neki konačan zaključak o rezultatima nejednakosti koje je donijela Anketa Hrvatske narodne banke, koji se uostalom još obrađuju. Upravo suprotno, Anketa ukazuje koliko je nejednakost složeno, ali u svakom zrelom društvu nezaobilazno pitanje. Jedna sociopolitološka (a možda i psihologijska) analiza mogla bi ustanoviti razloge zbog kojih je, i načine na koje je, to pitanje u Hrvatskoj dosad potiskivano ili minorizirano (često upravo plošnim ‘konačnim zaključcima’), ne samo u političkim nego i u intelektualnim i krugovima koji utječu na puls javnosti (opinion makeri). Umjesto toga, ovdje će biti izneseno samo nekoliko natuknica zašto bi nejednakost trebala postati prioritetni predmet javne rasprave i socijalnih istraživanja.

Prvo, praktični razlozi (oni u Hrvatskoj uvijek imaju prioritet). Hrvatska je narodna banka podatke iz Ankete prvi put iznijela sredinom prošle godine u analizi tereta otplate kredita (slika 1) i oni su nesumnjivo poslužili kao barem dodatni argument za odluku o ograničenju plasmana gotovinskih kredita  koji su prerasli u rizične (pogotovu nakon svega što se dogodilo s kreditima u švicarskom franku). Potkraj prošle godine u Washingtonu su Olivier Blanchard i Dani Rodrik priredili veliku dvodnevnu konferenciju o nejednakosti na kojoj je sudjelovalo mnoštvo znanstvenih celebrityja, ekonomista, filozofa, sociologa, politologa. Na internetu su dostupne prezentacije, neki radovi i desetak sati video-materijala okruglih stolova i rasprava. Jedna od teza bila je da je analiza svih vrsta nejednakosti pretpostavka vođenja uspješnih politika. To je dakle praktički (a donekle i teorijski) razlog za daljnje intenzivno proučavanje nalaza HNB-ove Ankete i za nastavak daljnjeg istraživanja nejednakosti u Hrvatskoj – bez toga su politike osakaćene.

Drugo, pitanje (ne)jednakosti temeljno je u svakoj zajednici i društvu. Potiskivanjem tog pitanja potiskuje se i mogućnost uspostave kakvog takvog povjerenja i (preuzimanja) odgovornosti. Olako odbacivanje rasprave o nejednakosti izražava odnos prema zajednici prema kojem je u njoj – sve u redu.

Na (ne)jednakost nema neutralnog gledanja i potpuno su besmisleni pokušaji dokazivanja kako ‘konačno’ stoji stvar

Treće, (ne)jednakost je uvijek barem do određenog stupnja arbitraran koncept, no to je razlog više za istraživanje i raspravu. Kao što ima argumenata da se uravnilovku tumači kao oblik nejednakosti, jednako bi tako promjena Gini koeficijenta nejednakosti dohotka za samo dva, tri boda u Sloveniji, Češkoj, Belgiji, Finskoj, Švedskoj, Austriji, Poljskoj ili Nizozemskoj, predstavljala drastični rast nejednakosti, i mogla izazvati revolt, dok bi u drugima, na primjer u Bugarskoj, gdje je Gini koeficijent nejednakosti dohotka kućanstava oko 0.39, tih dva tri boda bilo beznačajan pomak. Utoliko se neprestanim ponavljanjem da je u Hrvatskoj Gini koeficijent raspodjele dohotka ‘samo’ 0.30 izražava odnos prema nejednakosti. Na to pitanje nema neutralnog gledanja, i potpuno su besmisleni pokušaji dokazivanja kako ‘konačno’ stoji stvar. Jednako se tako socijalno i političko opredjeljenje izražava zaključcima da nije važana nejednakost nego siromaštvo, premda su to neodvojivi koncepti, ili isticanjem da se Gini koeficijent smanjuje (ili povećava).

Gini koeficijent, naoko neutralan, na žalost je vrlo loš indikator kretanja raznih oblika nejednakosti, koji čak više zavodi nego što otkriva (osobito u nevještim rukama) i to što se smanjuje ili povećava ustvari čak i ne znači da se i nejednakost zaista smanjuje ili povećava. To je još jedan razlog za dubinsku analizu HNB-ove Ankete, u kojoj je ovdje stvar usmjerena prema ispitivanju gornjeg kraja raspodjele za što, čini se, postoji osnova i razlog, a što je uostalom pristup koji je sve značajniji u cijelom svijetu. Ironiziranje Pikettyja u Hrvatskoj, koji je taj pristup afirmirao, također je izraz odnosa prema pitanju nejednakosti.

Harvardska filozofkinja Danielle Allen temeljnom nejednakošću smatra političku nejednakost, posebno nejednakost u upravljanju institucijama kao zajedničkim resursom. Potječe li otud i ekonomska nejednakost

Napokon, na spomenutoj je washingtonskoj konferenciji postavljeno pitanje međuodnosa oblika nejednakosti, ne samo različitih mjera ekonomske nejednakosti, kao što su nejednakost dohotka i raznih vrsta imovine, nego i različitih oblika političke nejednakosti. Filozofkinja Danielle Alllen temeljnom je jednakošću opisala široko shvaćenu političku jednakost koja se ne može svesti na jednako pravo glasa nego mora uključivati i jednako pravo i mogućnost građana da upravljaju institucijama kao zajedničkim resursom. Vrijednost je teze što principijelno povezuje političku i ekonomsku (ne)jednakost. Iako su dostupne na internetu, Ideje.hr će nastojati posebno prikazati neke od wahingtonskih diskusija, u uvjerenju da je zapostavljanje pitanja nejednakosti/jednakosti izraz zaostajanja.