Slovački parlamentarni izbori

Konačni pad korumpiranih socijaldemokrata. Prijete uhićenja. Na vidiku koalicija populista i konzervativaca.

Sofija Kordić / 7. ožujka 2020. / Članci / čita se 8 minuta

Ideja da će Igor Matovič, kojeg su nazivali klaunom parlamenta, političar bez ideologije i programa, strpljivo pregovarati, sastavljati koaliciju i tražiti kompromis za mnoge je na granici znanstvene fantastike. Politička nestabilnost otvara vrata daljnjem nazadovanju

  • Naslovna fotografija: Pobjednik izbora Matovič i predsjednica Slovačke Čaputova (službena fotografija ureda predsjednice)
  • Autorica je novinarka koja živi u Pragu

Emocije, karizma i način vođenja kampanje  biračima vrijede daleko više nego ra

zrađeni program i svjetonazor. Slovačka je na parlamentarnim izborima u subotu 29.02. izabrala populista. Političari se sve više ponašaju kao showmani, a politička scena sve više nalikuje na reality show. Uspijevaju zabavljači  koji, kako se voli reći, govore jednostavnim i razumljivim jezikom. Ipak, dobra je vijest da je završena era Roberta Fica, vladara Slovačke  u posljednjih gotovo 14 godina (kratka pauza od 2010-2012), lidera duboko kompromitirane Socijaldemokratske stranke SMER. Ogrezla u korupciji i skandalima, osramotila ideju socijaldemokracije, Ficova stranka je s 18 posto glasova, najlošijim rezultatom do sada, prvi put izgubila izbore od 2006. godine.

Pobijedio je Igor Matovič, čijem su pokretu OL’ANO (Obični ljudi i nezavisne osobnosti) krajem siječnja istraživanja javnog mišljenja i ankete davale od pet do osam posto glasova. Kako je vrijeme odmicalo  ovom neumornom borcu protiv korupcije ali i, kako ga nazivaju protivnici i analitičari, klaunu i enfant terrible slovačke političke scene, postoci su rasli. Zaustavio se na 25 posto glasova. Stalno je ponavljao da nije tradicionalni političar, uživao u lagodnoj ulozi kritičara i zabavljača, a sad će vjerojatno postati premijer i sastavljati vladu.

Nije se, na sreću, obistinilo čega su se mnogi pribojavali, uzlet neonacista Mariana Kotlebe i njegove  stranke Kotleba- L’SNS kojoj su do prije nekoliko tjedana analitičari i ankete predviđali sigurno drugo,  neki čak i prvo mjesto. Završio je na četvrtom s osam posto glasova. Toliko je dobio i na prethodnim izborima kada je izazvao šok. Matovič je, po svemu sudeći, dobio glasove i Kotlebinih glasača, govoreći da su samo dva posto od njih fašisti, a da su ostali nesretni i očajni ljudi na koje su ostali političari zaboravili. Ponudio im se u borbi protiv sistema, ali nije bilo flerta s ksenofobijom i rasizmom. Dobio je puno glasova neodlučnih i rezigniranih, i bivših pristalica liberalnih  i lijevih stranaka jer je obećao i socijalno osjetljivu politiku. Izgleda da je to bilo dovoljno da pomete Fica i saveznike.

Dva koalicijska partnera SMER-a, stranka mađarske manjine Most-Hid i konzervativci SNS, nisu ni prešli izbornu granicu od pet posto, a koalicija lijevog centra Progresivni Slovensko/Spolu (Napredna Slovačka/Zajedno)  iz koje je proizašla i liberalna predsjednica Zuzana Čaputova nije za dlaku prešla  izborni prag za koalicije od sedam posto. Dobili su 6,96 %  i to je po mnogim analitičarima najveća šteta izbora. Upravo su oni pokrenuli  otpor protiv Kotlebinog neonacizma. Slovačka do sada nije vidjela srčaniji građanski aktivizam i  masovniju kampanju u kojoj su sudjelovali sportaši, reperi, folkloraši, političari, mladi, stari. Nikada nije na temu antifašizma bilo toliko skupova, snimljeno toliko pjesama i video snimaka. Ta stranka je pobijedila i na izborima za Evropski parlament i ostavlja za sobom veliku prazninu na slovačkoj političkoj sceni.

„Kraj mafijaške države i mračnog razdoblja, neočekivana, fenomenalna pobjeda“, uobičajeni su komentari u slovačkim i češkim medijima. Kako je Robert Fico pobjeđivao na svim izborima od kraja ere Vladimira Mečijara, riječ je o zaokretu, iako zbog nepredvidljivosti i karaktera pobjednika nitko ne može prognozirati u kojem će pravcu Slovačka krenuti.

Matovič je pobijedio, tvrde analitičari, jer je najbolje pogodio raspoloženje u slovačkom društvu i jer su birači predosjetili da jedini može ukloniti Fica. Pomoglo mu je i to što se bivši  predsjednik Kiska sa svojom strankom Za ljude odbio ujediniti sa koalicijom Napredna Slovačka/Zajedno. Izgubili su puno u očima  građana koji su ispravno detektirali nespremnost stavljanja na stranu vlastitih ambicija. Mnogi liberali i glasači  demokratske ljevice dali  su glas konzervativcu i populisti Matoviču, pa i u dosadašnjim uporištima liberalnih stranaka poput Bratislave.

Matovič je  dobro znao da su ubojstvo istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove djevojke Martine Kušnirove, te 12 godina vladavine Roberta Fica, čija je vlada, po riječima  Matúša Kostolnog, glavnog urednika dnevnika Denník N, dovela mafiju i do vlade i faktički dopustila ubojstvo, ostavili predubok trag na Slovacima. Tijekom suđenja poduzetniku Marianu Kočneru,  optuženom da je nalogodavac ubojstva, izašlo je na vidjelo koliko je spojen s Ficom i ljudima iz vlade. Istražitelji su u Kočnerovom mobitelu pronašli komunikaciju s bivšom ministricom pravosuđa Monikom Jankovskom, sucima i državnim odvjetnicima, kao i s nekoliko optuženika za dvostruko ubojstvo.

Dok su ostali političari obilazili birače od vrata do vrata, Matovič je otišao, na primjer, u francuski Cannes, u jednu od najluksuznijih  četvrti, stao pred vilu bivšeg slovačkog ministra financija iz SMER-a Jana Počiateka i snimio video u kojem govori da je bivši ministar vilu ukrao i da će je, kad on dođe na vlast, morati vratiti slovačkom narodu.

„Bonjour, dobri ljudi u Slovačkoj. Pozdravljamo vas sa francuske rivijere iz Cannesa. Bonjour, mafijo. Bonjour, Roberte Fico.“ Na vrata dvorišta vile zalijepio je transparent „Imovina Slovačke republike.“ Otišao je i na Cipar gdje je sjedište financijske skupine Penta i pred poštanskim sanducima tvrtki iz skupine poručio vlasniku Jaroslavu Haščaku da će i on u zatvor. U kampanji nije govorio o programu, reformama, o kojima su govorili drugi iz opozicije.

Matovič nije euroskeptik ni radikal, ali je konzervativac iako nedovoljno razrađenog svjetonazora. Najviše zabrinjavaju kandidati na njegovoj izbornoj listi, ljudi skupljeni ‘s koca i konopca’. Ima istinskih demokratskih  liberala, ali i onih s ekstremno konzervativnim pogledom poput Martina Fecka koji je prije nekoliko godina glasao u parlamentu za neuspješni prijedlog zakona koji je predviđao kaznu zatvora za žene koje se odluče za umjetnu oplodnju. Matoviču su se do sada  raspala dva zastupnička kluba (u politici je 10 godina) jer je birao ljude koji nemaju ništa zajedničko. Ovaj put je, među ostalim, okupio bivše slavne sportaše, televizijske zvijezde, ali i članove kršćanskih udruga koji otvoreno govore da ne mogu surađivati s liberalima.

Očekuje se koalicija Matovičevog pokreta OL’ANO s liberalnim konzervativcima iz stranke Svoboda a Solidarita (6,2%) i s liberalnom strankom  Za ľudí , Za ljude (5,8%),  bivšeg predsjednika Andreja Kiske, prethodnika Zuzane Čaputove. To mu je dovoljno za običnu većinu. Bude li htio ustavnu većinu morat će pregovarati s trećeplasiranim (8,2%) izrazito konzervativnim i ksenofobnim populistima iz stranke Jsme rodina (Mi smo obitelj). Njezin lider, poduzetni Boris Kollár  također je osebujna ličnost poput Matoviča; vješti populist, poduzetnik, milijunaš, borac protiv korupcije, ali i borac protiv migracije, neoženjeni konzervativac koji ima deset djece sa devet žena. Predstavlja se zaštitnikom običnih ljudi i protivnikom korumpirane elite. Zalaže se za izgradnju  jeftinih, dostupnih državnih stanova i za pravo iznajmljivanja automobila od države.  Matovič je nakon rezultata izjavio da inzistira na Ministarstvu unutarnjih poslova i da želi ustavnu većinu kako bi pred sud doveo što veći broj onih koji su pod „zaštitom SMER-a potkradali Slovačku i stvorili mafijašku državu.“

Usuđujemo se zastupati i interese slovačkih Mađara, jer ne pravimo razlike. Svi u žilama imamo istu krv bez obzira na to kojim jezikom su nas majke učile govoriti, romskim, mađarskim, rusinskim ili slovačkim. Zastupat ćemo sve građane bez razlike

Komentirajući to što prvi put od 1989. mađarska manjina neće imati predstavnike u parlamentu izjavio je: „Usuđujemo se zastupati i interese slovačkih Mađara, jer ne pravimo razlike. Svi u žilama imamo istu krv bez obzira na to kojim jezikom su nas majke učile govoriti, romskim, mađarskim, rusinskim ili slovačkim. Zastupat ćemo sve građane bez razlike.“

Veliku bojazan od nove koalicije izražava slovačka građanska scena, posebno u ženskim i pravima LGBT zajednice. Koalicija populista i konzervativaca može donijeti i nazadnu politiku u gospodarskoj, socijalnoj i u području ljudskih prava. Aktivisti su uvjereni da će se nastaviti s pokušajima zabrane abortusa, demonizacijom ravnopravnosti spolova i općenito jačanjem ekstremno konzervativnog diskursa u društvu.

Ne treba, međutim, potpuno otpisati diskreditirani SMER. Peter Pellegrini je na premijerskoj funkciji zamijenio Roberta Fica, koji je zajedno s ministrom unutarnjih poslova i šefom policije bio prisiljen dati ostavku nakon likvidacije Kuciaka i Kušnirove. Pellegrini odlazi s premijerskog mjesta, njegova stranka je izgubila, ali on nije. I politički protivnici mu priznaju da je posljednje dvije godine vladao majstorski, dao novo lice SMER-u i faktički spasio stranku s 18% osvojenih glasova  koja bi bez njega, uvjereni su analitičari, pala ispod 10 posto.

Svi se slažu da je Matovič talentirani političar, ali se dosad nije ponašao kao državnik, nego je pravio buku i metež.

„Matovič radi što i svi populisti, dijeli društvo na korumpiranu elitu i milijune ljudi koji to moraju trpjeti. Njegova je politika kameleonska. Osim stalnog protivljenja korupciji, ostalo se mijenja iz dana u dan. On nema nikakvu ideologiju. U parlament je doveo liberale, environmentaliste, ali i bigotne katolike“, upozorava sociolog Michal Vašečka u izjavi za Dennik N.

Ideja da će nepouzdan i nepredvidljivi politički partner bez dugoročne strategije strpljivo pregovarati, sastavljati koaliciju  i tražiti kompromis je za mnoge slovačke novinare, političare i analitičare na granici sci-fi. Vjerojatno bi voljeli da se prevare, jer bi daljnje nazadovanje i politička nestabilnost Slovačke širom otvorilo vrata  Kotlebinim neonacistima.