Najbolja sveučilišta imaju manje od 20.000 studenata, najveća loše rangirana; Zagreb se uklapa

Je li Zagrebačko sveučilište preveliko, treba li ga podijeliti? Jesu li manja sveučilišta uspješnija? Iako manji broj studenata nije jamac kvalitetnijeg i bolje rangiranog sveučilišta, pet najbolje rangiranih europskih sveučilišta ima manje od dvadeset tisuća studenata, a Zagreb blizu sedamdeset tisuća. Zašto usporedba s Bečom nije adekvatna

U ovom ću se članku fokusirati na Sveučilište u Zagrebu, na jedno posebno pitanje donekle izvan glavnih rasprava o sveučilištima, kao što su pitanja kvalitete, financiranja, mobilnosti i rangiranja. Pozabavit ću se pitanjem broja studenata Sveučilišta u Zagrebu, postaviti ga u komparativnu perspektivu i vidjeti koja se pitanja iz toga otvaraju.

Za početak treba istaknuti da je pitanje veličine Sveučilišta u Zagrebu, od strane kritičara, često bilo isticano kao njegov problem i povezivano s njegovom upravljivošću. Pri tome se isticala njegova veličina po pitanju broja sastavnica, studijskih programa, ali i broja studenata. Tako je Žarko Puhovski 2005. godine istaknuo da je ono „mastodontsko, zaostalo sveučilište koje se zbog svoje strukture ne može mijenjati“ (Marinković Škomrlj 2005, 11), a potrebu za raspravom o podjeli Sveučilišta je zagovarao 2010. godine (Lilek 2010). S druge strane, vodeći ljudi Sveučilišta su veličinu isticali kao prednost ili barem negirali kao potencijalni problem. Tako razvojna strategija Sveučilišta u Zagrebu, Iskorak 2001 (UNIZG 2002, 6), kao prednost navodi to što je ono „najveća visokoškolska ustanova prema broju studenata i nastavnika.“ Sličnu poziciju je zauzeo i Aleksa Bjeliš nakon što je odabran za rektora te je istaknuo kako je „veličina Sveučilišta zapravo njegova prednost. Upravo zbog svoje obuhvatnosti ono i jest tako važno u našem društvu“ te dodao da „ima i mnogo većih sveučilišta u Europi i svijetu koja itekako dobro funkcioniraju“ (Grden 2006, 9). Bjeliš je i 2011. godine isticao kako u Europi dolazi do toga da se „manja sveučilišta stapaju u veća kako bi postigla mnoge sinergijske prednosti, a kod nas se neprestano javljaju ideje o usitnjavanju kojima bi se odbacila šansa koju smo zatekli“, a o prijedlozima podjele Sveučilišta je izjavio „da su neprihvatljivi konceptualno“ (Kalogjera Brkić i Rudež 2011, 27).

Konačno, rektor Bjeliš je 2013. postavio znakovito retoričko pitanje koje možemo povezati s veličinom Sveučilišta u Zagrebu. Naime, on je tad naglasio da je Sveučilište tromo zbog svoje veličine, ali i naglasio da ne vidi kakva je korelacija tromosti i neuspješnosti (Dragojević Mijatović, 2013). Jedan od pokazatelja veličine sveučilišta zasigurno je i broj studenata, kojeg su na Sveučilištu u Zagrebu istaknuli kao svoju prednost. S druge strane, (ne)uspješnost pojedinog sveučilišta se zasigurno ogleda u njegovom rangiranju na različitim svjetskim listama.

Iz tog razloga odlučio sam izdvojiti listu The World University Rankings (TWUR) za akademsku godinu 2016./2017. koja uključuje 980 sveučilišta iz cijelog svijeta. Prema ovoj listi moguće je vidjeti rangiranje sveučilišta po pitanju kvalitete koja je procijenjena prema pet kriterija[1], a ona donosi i broj studenta na pojedinim sveučilištima što ju čini prikladnom za ovu vrstu rasprave. Za dva od 980 sveučilišta ne postoje podaci o broju studenata te sam njih isključio iz ovog pregleda, a treba istaknuti da ta dva sveučilišta ne zauzimaju mjesta među prvih 300 sveučilišta. Isto tako, odlučio sam uvrstiti samo europska sveučilišta, s obzirom da su s njima najčešće usporedbe iznesene od strane vodstva Sveučilišta u Zagrebu.

Iz Tablice 1 je vidljivo da je Sveučilište u Zagrebu na jedanaestom mjestu po broju studenata od svih europskih sveučilišta koja su uvrštena na TWUR listu. Isto tako, među jedanaest najvećih europskih sveučilišta s liste niti jedno nije rangirano bolje od 201.-250. mjesta, a pri tome je njih šest rangirano lošije od 400. mjesta i od toga tri lošije od 800. mjesta.

Tablica 1

Među jedanaest najvećih europskih sveučilišta s liste niti jedno nije rangirano bolje od 201.-250. mjesta

	Sveučilište	Broj studenata	Rang mjesto
1.	Sapienza University of Rome (ITA)	115 327	251-300
2.	University of Belgrade (SER)	99 335	801+
3.	Federal University of Toulouse Midi-Pyrénées (FRA)	93 250	301-350
4.	Istanbul University (TUR)	90 614	601-800
5.	University of Bologna (ITA)	84 486	201-250
6.	University of Naples Federico II (ITA)	82 500	401-500
7.	Gazi University (TUR)	76 768	801+
8.	Aix-Marseille University (FRA)	74 345	301-350
9.	The Open University (UK)	70 859	401-500
10.	University of Turin (ITA)	67 678	351-400
11.	University of Zagreb (CRO)	67 332	801+

S druge strane, ako uzmemo u obzir najbolje rangirana europska sveučilišta na ovoj listi (Tablica 2) moguće je vidjeti nešto drugačiji trend. Prvih deset europskih sveučilišta se nalazi među prvih 36 sveučilišta u svijetu prema TWUR listi. Od ovih deset sveučilišta, jedino predzadnje među njima, LMU Munich, ima više od 30.000 studenata. Također, pet najbolje rangiranih europskih sveučilišta ima manje od 20.000 studenata.

Tablica 2

Pet najbolje rangiranih europskih sveučilišta ima manje od 20.000 studenata

	Sveučilište	Broj studenata	Rang mjesto
1.	University of Oxford (UK)	19 718	1
2.	University of Cambridge (UK)	18 605	4
3.	Imperial College London (UK)	15 236	8
4.	ETH Zurich – Swiss Federal Institute of Technology Zurich (SWI)	18 616	9
5.	London School of Economics and Political Science (UK)	9 401	25
6.	University of Edinburgh (UK)	25 279	27
7.	Karolinska Institute (SWE)	7 723	28
8.	École Polytechnique Fédérale de Lausanne (SWI)	9 750	30
9.	LMU Munich (GER)	36 180	30
10.	King’s College London (UK)	21 986	36

Konačno, u Tablici 3 i usporedbi sa sveučilištima iz država u okruženju vidljivo je da se Sveučilište u Zagrebu, uz Sveučilište u Beogradu, ističe po broju studenata te značajno nižom pozicijom na TWUR listi. Osim toga, može se zaključiti i da česte usporedbe sa Sveučilištem u Beču, po pitanju veličine koje su bile isticane od strane vodećih ljudi Sveučilišta u Zagrebu, nisu utemeljene. Sveučilište u Beču je po broju studenata gotovo dvostruko manje, a izrazito bolje je rangirano.

Tablica 3

Sveučilište u Zagrebu, uz Sveučilište u Beogradu, ističe se po broju studenata te značajno nižom pozicijom na TWUR listi

	Sveučilište	Broj studenata	Rang mjesto
1.	University of Belgrade (SER)	99 335	801+
2.	University of Zagreb (CRO)	67 332	801+
3.	Charles University in Prague (CZE)	50 992	401-500
4.	University of Ljubljana (SLO)	45 607	601-800
5.	University of Vienna (AUT)	34 711	161
6.	Eötvös Loránd University (HUN)	24 868	601-800
7.	Comenius University in Bratislava (SLK)	22 683	601-800
8.	University of Graz (AUT)	20 770	401-500

Jasno je da manji broj studenata nije jamac kvalitetnijeg i bolje rangiranog sveučilišta, a to je vidljivo i po mnogim slučajevima u kojima sveučilišta s manjim brojem studenata zauzimaju lošija mjesta na listi. Međutim, Tablice 1 i 2 su indikativne po pitanju odnosa kvantitete i kvalitete. Velik broj studenata zahtjeva dobro upravljanje i koordinaciju sveučilišnih tijela i službi. U slučaju Sveučilišta u Zagrebu upravo je pitanje upravljanja i koordinacije često izazivalo nesuglasice od strane pojedinih sastavnica.

Pri tome je očito da su neke od sastavnica Sveučilišta u Zagrebu i same po broju studenata u rangu pojedinih europskih sveučilišta. Tako je  Žarko Puhovski s Filozofskog fakulteta 2005. godine istaknuo da je taj fakultet „vjerojatno najveći na svijetu, on je zapravo društveno-humanističko sveučilište“ (Marinković Škomrlj 2005, 11), a na sličnom tragu su bile i izjave Nevena Budaka o mogućosti izdvajanja Filozofskog fakulteta u sklopu koje je dodao i da su oni „ionako već malo sveučilište“ (Kalogjera Brkić 2006, 25).

Konačno, iz priloženoga je vidljivo da samo ovakva kratka rasprava o broju studenata Sveučilišta u Zagrebu otvara pitanje kvalitete institucije, ali i upravljivosti. Osim toga, treba se zapitati i o načinu određivanja kvota na Sveučilištu tj. kakva je upisna politika, postoji li ona uopće na razini Sveučilišta i koja je uloga pojedinih sastavnica u kreiranju upisne politike?

• Nikola Baketa, sa Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, doktorirao je na temi promjene politika na sveučilištima na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu

Izvori

Dragojević Mijatović, Aneli. 2013. Vlada će monetizirati i fakultete. Novi list, 27.srpanj, 36. i 45.

Grden, Darko. 2006. Znanje se mora stvarati, a ne samo prenositi. Glas koncila, 15. listopad, 8.-9.

Kalogjera Brkić, Ivana i Tanja Rudež. 2011. Aleksa Bjeliš – Pogled u svijet uzdrmanog rektora. Jutarnji list, 26. lipanj, 24.-27.

Kalogjera Brkić, Ivana. 2006. Budak – Ovakav obrazovni sustav stvara naciju bolesnika. Jutarnji list, 19. kolovoz, 24.-25.

Lilek, Mirela. 2010. Zbornim pjevanjem odbijaju posve umjerenu promjenu. Vjesnik, 6. studeni, 6.-7.

Marinković Škomrlj, Elvira. 2005. Bolonjski proces – samo normativna ikebana. Novi list, 31. svibanj, 10.-11.

Sveučilište u Zagrebu 2002. Iskorak 2001.

Razvojna strategija Sveučilišta u Zagrebu (Pristupljeno 18. ožujka, 2017.)

[1] Za detaljniji pregled kriterija prema kojima su rangirana sveučilišta na ovoj ljestvici pogledati web-stranicu https://www.timeshighereducation.com/world-university-rankings/methodology-world-university-rankings-2016-2017