Nikolina Židek / 12. listopada 2023. / Članci / čita se 14 minuta
Predsjednički kandidat Javier Milei puno priča i puno obećava, a na skupove dolazi s motornom pilom s kojom će "srezati državu", opisuje Nikolina Židek ekstremno desnog, samoprozvanog anarhokapitalista. Podivljala inflacija i zamor birača peronistima i makristima, gurnuli su Mileija na prvo mjesto u preliminarnim izborima, svojevrsnoj probi za predstojeći prvi krug predsjedničkih izbora.
U Argentini su 13. kolovoza održani preliminarni izbori (PASO – Primarias, abiertas, simultaneas y obligatorias – Preliminarni, otvoreni, istovremeni i obavezni izbori) koji se kao takvi organiziraju od 2009. godine. Na njima se prije svega određuje koje se stranke mogu izaći na opće izbore (izborni prag je 3%) te tko će predstavljati svaku stranku. Oni u načelu služe da svaka politička opcija odabere između svojih kandidata, ali pošto u praksi glasa cijelo biračko tijelo, oni su neka vrsta probe za prvi krug izbora te ukazuju na odnos snaga između različitih stranaka.
Ovogodišnji su se izbori odvili u kontekstu duboke gospodarske krize koja se odražava u više od stopostotnoj godišnjoj inflaciji, ali i sve većeg odmaka od dva tradicionalna bloka koji su nošeni polarizacijom koju su i sami poticali uspjeli naizmjence ostati na vlasti od kraja 20. do prve četvrti 21. stoljeća: peronizam, odnosno kirchnerizam od 2003. do 2015. pa makrizam (Juntos por el Cambio, JxC – Zajedno za promjenu) kao nasljednik neoliberalizma iz 1990-tih od 2015. do 2019. te opet šira peronistička platforma predvođena Albertom Fernándezom od 2019. do danas.
I dok su ankete uglavnom predviđale hoće li prvi biti peronisti ili makristi, na iznenađenje mnogih, na prvo mjesto izbio je (paleo)libertarijanac[2] Javier Milei, kandidat opcije Sloboda napreduje (La Libertad Avanza – LLA) s 30% glasova. Na drugom mjestu je stranka desnog centra JxC s 28,2%, a peronizam pod nazivom Unija za domovinu (Unión por la Patria – UP) našao se na trećem mjestu 27,2%, što je najgori izborni rezultat za peroniste od ponovnog dolaska demokracije. Dok je LLA izašao na PASO sa samo jednim kandidatom, Javierom Mileiem, JxC i UP izašli su s dva. Za kandidata za predsjedničke izbore ispred JxC borili su se bivša ministrica sigurnosti Patricia Bullrich koja je velikom većinom porazila predsjednika Vlade Grada Buenos Airesa, Horacia Rodrígueza Larretu. S druge strane, UP je imao dva vrlo različita kandidata i nejednaku borbu, s jedne strane aktualnog ministra gospodarstva Sergia Massu koji je pobijedio aktivista i prijatelja pape Franje Juana Graboisa.
Kako je i sam Grabois izjavio, “uslijed 115% inflacije te 25% pada kupovne moći radnika u neformalnom sektoru u posljednjih sedam godina, od glasača se očekuje da pokažu nemoguću zrelost te da glasaju za one koji su ih iznevjerili”.[3] Stoga rezultat ne bi trebao iznenaditi: više od 70% birača glasalo je protiv platforme na vlasti, a više od polovice (58%) je glasalo za desne opcije. Iako su PASO obavezni izbori, 30% glasača nije izašlo. Dakle, poznato je tko su krivci za neuspjeh i nezadovoljstvo, dva gore spomenuta bloka.
No, tko je Javier Milei i kako je došao do ovog rezultata? Ovaj pedesetdvogodišnji ekonomist postao je poznat 2016. godine (iste godine kad je i Trump postao predsjednik SAD-a) putem televizijskog programa u kojemu je promovirao libertarijanske ideje. Izjavio je da se 2013. „preobratio“ na austrijsku školu ekonomije čiji su predvodnici Ludwig von Mises i Friedrich Hayek. Pored osebujne frizure i stila brzo je privukao pažnju zbog svoje remetilačke i radikalne retorike. Tako je u jednom intervjuu 2018. usporedio državu s pedofilom u vrtiću gdje su djeca u lancima i premazana vazelinom.[4] U 2019. imao je čak i kazališnu predstavu koja se zvala „Mileieva ordinacija“ (El Consultorio de Milei) koja je u formi psihoterapijske sesije davala pregled 70 godina „pacijenta“ – argentinske ekonomske povijesti.[5]
U veljači 2019. pojavio se na festivalu otakua (anima) u Buenos Airesu u kostimu, s maskom na očima i trozupcem te najavio: „Ja sam general AnCap (anarhokapitalist). Dolazim iz Liberlanda, zemlje koja je osnovana na načelu iskonske aproprijacije čovjeka… Moja misija je dati nogu u dupe kurvinim sinovima kejnezijancima i kolektivistima“.[6] Liberland je, možda se sjećate, ona ničija zemlja između Hrvatske i Srbije koju je Čeh Vit Jedlička 2015. proglasio Slobodnom Republikom Liberlandom, samoproglašenom ultraliberatarijanskom mikrodržavicom. Kod nas je pala u zaborav, ali je u inozemstvu dobila na popularnosti pogotovo otkad su francuski novinari Timothé Demellers i Grégoire Osoha 2022. objavili knjigu „Putovanje u Liberland“ [7], koja je nedavno izašla i na španjolskom[8] i postala hit. Milei je Liberland nazvao „libertarijanskim rajem“.
Uz sudjelovanje u emisijama na središnjim televizijskim programima u kojima se samopredstavljao kao anarhokapitalist i govorio kako bi trebalo dići u zrak Središnju banku, postupno je gradio svoj imidž i svoje biračko tijelo te se 2021. odlučio ući u politiku sa strankom La Libertad Avanza (Sloboda napreduje) kada je na izborima osvojio 17% glasova u Buenos Airesu te ušao u Kongres.
U početku je govorio samo o gospodarstvu, no otkad je ušao u politiku, počeo je širiti svoj diskurs tipičan za novu krajnju desnicu: antikomunizam, anti politička korektnost, antikasta, antiprogresizam te pozivanje na slobodu kao jedan opći koncept lišen sadržaja. Mileijev popis neprijatelja ili protivnika je podugačak, a njemu je nedavno pridodao i papu Franju, nazvavši ga „ljevičarskim kurvinim sinom koji po svijetu propovijeda komunizam“ te izjavivši da je „predstavnik zla u kući Božjoj“.[9] Koristi se desničarskim populizmom kao političkom strategijom, a što se tiče političkih veza, povezan je sa španjolskom ultradesničarskom strankom Vox, Bolsonarom u Brazilu, Kastom u Čileu te podržava (i uvelike kopira) Donalda Trumpa. Također, kao iz nekog krajnjedesničarskog priručnika podržava nošenje oružja kao mjere protiv nesigurnosti koje u Argentini, kao i u mnogim latinsko-američkim zemljama ima. Iako je zadrti antiperonist, Milei tvrdi da je najbolji predsjednik u povijesti Argentine bio Carlos Saúl Ménem, peronist, odgovoran za neoliberalne politike 1990-ih i masovne privatizacije. Ovaj promicatelj libertarijanske ideologije i ultradesnice privatizirao bi i ulice. Zagovornik je slobode u gospodarstvu, no ne i u pitanju ženskih prava, jer je protivnik pobačaja te je najavio da će ukinuti Zakon o državnom, besplatnom i sigurnom pobačaju koji je nakon dugotrajne borbe civilnog društva i feminističkih skupina usvojen (tek) 2021. godine.
Sve to, uz osebujan stil s kojim na prvi dojam izgleda kao karikirani lik iz stripa, pretvorilo ga je u politički fenomen koji apelira na određene društvene skupine. Egzotičnih likova u politici ima (od)uvijek, ali je potrebno sagledati trenutak kad takvi likovi odjednom postanu relevantni akteri u politici. A Milei nije izolirani fenomen, on je došao na valu trumpizma, krajnje desnice i antipolitike.
Njegovi zapaljivi govori kanaliziraju bijes i nemoć glasača prema dosad dvije dominantne opcije: mlake desnice i potrošene ljevice koje nisu ispunile obećanja.
Stoga ne čudi da su njegovo početno biračko tijelo pristaše novog vala ultradesnice kao i u ostatku svijeta, no to ne objašnjava zašto je dobio najviše glasova na preliminarnim izborima i zašto je izgledni kandidat makar za drugi krug predsjedničkih izbora. Njegovo se biračko tijelo vrlo brzo proširilo na glasače desnice koji su razočarani “mlakom desnicom” u vidu Macrijeve stranke JxC koja nije ispunila predizborno obećanje i suzbila inflaciju, ali i na glasače peronizma koji su dali novu priliku (staroj) peronističkoj ljevici da bi potom snosili posljedice lošeg upravljanja tijekom pandemije za vrijeme Alberta Fernándeza i još veće inflacije. Na kraju, kako tvrde Semán i Welschinger[10], zadnji dio su oni neodlučni koji tek desetak dana prije izbora odlučuju za koga će glasati te su oni ti koji su doveli do iznenađenja kod Mileijevog izbornog rezultata. Prema jednoj anketi, da na izborima glasaju samo muškarci od dobi između 16 i 25 godina (u Argentini se glasa od 16. godine), Milei bi pobijedio već u prvom krugu s više od 50% glasova.[11] Njegova je poruka da se on ničega ne boji, i ništa mu nije sveto (čak ni Maradona). Njegove skandalozne izjave šire se velikom brzinom jer je, a to je pokazao i slučaj Donalda Trumpa, i negativni publicitet reklama. U kontekstu Argentine on se pojavio kao reakcija na razočaranje u peronizam i makrizam te na nesposobnost oba bloka da suzbiju galopirajuću inflaciju u zemlji. Njegovi zapaljivi govori kanaliziraju bijes i nemoć glasača prema dosad dvije dominantne opcije: mlake desnice i potrošene ljevice koje nisu ispunile obećanja.
Prije nego što je pobijedio na PASO, na snimci je pokazao koja bi ministarstva ukinuo postane li predsjednik te je uz povike: „Van!“ skidao s ploče redom ministarstva: kulture; okoliša i održivog razvoja; žena, roda i raznolikosti; javnih radova („makar se opirali“), znanosti, tehnologije i inovacije („ nešto što spada u privatni sektor“); rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti; obrazovanja („indoktrinacije“); prometa; zdravstva; društvenog razvoja; te bi državu sveo na: ministarstvo ljudskog kapitala, infrastrukture, gospodarstva, pravosuđa, sigurnosti, obrane, vanjskih i unutarnjih poslova.[12] On bi, ukratko, privatizirao sve. On bi i dolarizirao argentinsko gospodarstvo, a time bi u stvari postao Ménem 21. stoljeća, jer je i Carlos Ménem predlagao istu mjeru 2003. godine (a dok je bio na vlasti 1990-ih, jedan argentinski peso „vrijedio je“ jedan američki dolar). Dolarizacija gospodarstva je prema Mileiju rješenje za kroničnu inflaciju a s time bi se i riješio, prema njemu, izvora svih nesreća za argentinsko gospodarstvo, odnosno Središnje banke. I velik dio Mileijevih ideja iz područja gospodarstva dolaze iz menemizma, stoga nisu nikakva novost, a pjesmica koju redovno pjeva na skupovima: „Neka svi odu, nek ne ostane nijedan“ (Que se vayan todos, que no quede ni uno solo) preuzeta je iz post-menemizma, iz građanskih protesta u prosincu 2001. kada je Argentina bankrotirala. A kao što znamo, i sada je gospodarska situacija kritična. Stoga se Mileijeva pojava može tumačiti kao svojevrstan potez očajnika i pokušavanja da se riskira s nečim novim naspram neminovnog neuspjeha starih i potrošenih recepata.
Milei konstantno promovira slobodu od države kao neprijatelja, koja bi se ostvarila (čak i) u neplaćanju poreza. Svojevremeno je izjavio da između države i mafije bira mafiju jer „mafija ima kodekse, mafija se natječe“. On otvoreno hvali neformalno gospodarstvo (u kojem radi 40% argentinskog stanovništva) kao legitimnu konkurenciju formalnom sektoru te time apelira i na široke društvene sektore koji su do sada bili korisnici planova socijalne pomoći koji nažalost nisu uspjeli ukinuti socijalne nepravde, nego su ih samo perpetuirali i produbili. U četiri najvažnija sluma Grada Buenos Airesa, Milei je kandidat koji je osvojio najviše glasova, 30%.[13]
I ekipa koju okuplja oko sebe je u najmanju ruku osebujna. Njegova kandidatkinja za potpredsjednicu Victoria Villarruel koja bi bila zadužena za sigurnost i obranu nema prethodnog iskustva u obavljanju političkih dužnosti. Dolazi iz vojničke obitelji, što je odmah povezuje s diktaturom (1976.-1983.), prema kojoj ima revizionističke stavove, a poznato je i da je osuđenom vođi vojne hunte Jorgeu Rafaelu Videli odlazila u privatne posjete u zatvor. U provinciji Tucumán Milei sklopio je izborni pakt s Ricardom Bussijem, sinom Antonia Dominga Bussija, koji je osuđen za zločine protiv čovječnosti tijekom vojne diktature. To znači da bi se u slučaju pobjede LLA mogla očekivati pomilovanja osuđenih za zločine tijekom diktature.
Na međunarodnom planu izjavio je da “ne sklapa trgovinske paktove s komunistima” što se odnosi na Kinu, iako je rekao da će ispoštovati već potpisane sporazume između Argentine i kineskih poduzeća, kao što su izgradnja dvije brane u Patagoniji i jedne nuklearne elektrane. Ukinuo bi Mercosur (koji je trenutno u postupku pregovora oko trgovinskog sporazuma s EU), distancirao se od Brazila (Lulu je nazvao “ljevičarskim divljakom koji podržava diktatore”)[14] te približio SAD-u i Izraelu. Protivi se i argentinskom pristupanju BRICS-u (o tome u sljedećem članku). Tko zna, možda Mileijeva Argentina bude prva zemlja koja će priznati Liberland. Šalu na stranu, Milei puno priča i puno obećava, a na predizborne skupove dolazi s motornom pilom s kojom će “srezati državu” i koja je postala zaštitni znak njegove kampanje.
Za razliku od svog uzora, Donalda Trumpa, on ne uživa podršku poslodavaca jer sumnjaju da bi osigurao normalno funkcioniranje države i tržišta
Potpora Mileiju pokazuje da su argentinski glasači zasićeni gospodarskom krizom i neinventivnošću dvije političke opcije kojima su dvaput dali šansu i dosta im je. No pitanje je koliko im je uistinu dosta. To će pokazati predstojeći izbori. Milei će najvjerojatnije dospjeti u drugi krug predsjedničkih izbora, a nepoznanica je tko će biti drugi kandidat. Ako to bude Sergio Massa, predstavnik peronizma, mada bliži desnom centru i neoliberalizmu nego njegovi prethodnici, velika je vjerojatnost je da će makristi glasati za Mileia pod svaku cijenu. S druge strane, ako to bude Patricia Bullrich (JxC), peronisti će vjerojatnije radije odabrati Bullrich nego Mileija. Pobijedi li Milei, on neće imati većinu u Kongresu, nego tek trećinu zastupničkih mjesta. Za razliku od svog uzora, Donalda Trumpa, on ne uživa podršku poslodavaca jer sumnjaju da bi osigurao normalno funkcioniranje države i tržišta.
A možda je Milei, kao i Trump i Bolsonaro, na 40. obljetnicu otkad je Argentina povratila demokraciju, još jedno upozorenje da demokraciju nikada ne treba uzeti zdravo za gotovo. Definitivno je upozorenje tradicionalnim strankama da ne uzimaju zdravo za gotovo svoje birače i da ne mogu dugo ostati na vlasti strategijom produbljivanja jaza i sve većom polarizacijom te da su potrošili sve kredite. Birači su zasićeni neinventivnim i zastarjelim politikama koje su se pokazale neuspješnima i u prvom, a pogotovo u drugom pokušaju. Očajna vremena izazivaju očajničke mjere, pa bile one i motorne pile.
[1] SLIKA Facebook Javier Milei: https://www.facebook.com/photo/?fbid=858373222326171&set=pb.100044605021768.-2207520000
[2] Pablo Stefanoni „El paleolibertario que agita la política argentina“ (Paleolibertarijanac koji je prodrmao argentinsku politiku), Nueva Sociedad, ožujak 2023., https://nuso.org/articulo/el-paleolibertario-que-agita-la-politica-argentina/
[3] Uki Goñí, “The ‘false prophet’ v the pope: Argentina faces clash of ideologies in election“, The Guardian, 27. kolovoza 2023. https://www.theguardian.com/world/2023/aug/27/the-false-prophet-v-the-pope-argentina-faces-clash-of-ideologies-in-election
[4] Thomas Dos Reis, „Milei: El Estado es el pedófilo en el jardín de infantes con los nenes encadenados y bañados en vaselina“ (Milei: država je pedofil u vrtiću gdje su djeca u lancima i premazana vazelinom) Dana Diario, 3. rujna 2023., https://www.datadiario.com/politica/milei-el-estado-es-el-pedofilo-en-el-jardin-de-infantes-con-los-nenes-encadenados-y-banados-en-vaselina–2023931140
[5] „Javier Milei: su insólito pasado como protagonista de una obra de teatro“ (Javier Milei: neobična prošlost kao glavnog lika u kazališnoj predstavi), Aire de Santa Fe, 17. kolovoza 2023. https://www.airedesantafe.com.ar/espectaculos/javier-milei-su-insolito-pasado-como-protagonista-una-obra-teatro-n499257
[6] Pablo Stefanoni, „El paraíso libertario donde no vive nadie“ (Libertarijanski raj u kojemu nitko ne živi), Nueva Sociedad, kolovoz 2023. https://nuso.org/articulo/liberland-libertarios/
[7] Voyage au Liberland : gloire et déboires d’une aventure libertarienne au coeur de l’Europe / Timothée Demeillers & Grégoire Osoha https://mediatheque.lormont.fr/doc/SYRACUSE/526687/voyage-au-liberland-gloire-et-deboires-d-une-aventure-libertarienne-au-coeur-de-l-europe-timothee-demeillers-gregoire-osoha
[8] „Viaje a Liberland“; Timothée Demeillers iGrégoire Osohahttps://www.lacajabooks.com/libro/viaje-a-liberland/
[9] Eduardo Campos Lima „Politician who calls Pope ‘imbecile’ and ‘son of a b*’ comes out top in Argentine primaries“, The Catholic Herald, 18. kolovoza 2023. https://catholicherald.co.uk/politician-who-calls-pope-imbecile-and-son-of-a-b-comes-out-top-in-argentine-primaries/
[10] Pablo Semán i Nicolás Welschinger, „11 tesis sobre Milei“ (11 teza o Mileiju), Anfibia, 18. kolovoza 2023. https://www.revistaanfibia.com/11-tesis-sobre-milei/
[11] José Natanson, „Milei, juventud y suicidio“ (Milei, mladi i suicid) El Dipló, listopad 2023. https://www.eldiplo.org/292-la-ilusion-de-vivir-sin-estado/milei-juventud-y-suicidio/?utm_source=Le+Monde+diplomatique&utm_campaign=bbdb97f5cc-EMAIL_CAMPAIGN_2022_12_01_06_01_COPY_01&utm_medium=email&utm_term=0_-e1114dfe68-%5BLIST_EMAIL_ID%5D&mc_cid=bbdb97f5cc&mc_eid=a0832627f2
[12] Milei elimina ministerios (Milei ukida ministarstva), Break point, 9. kolovoza 2023. https://www.youtube.com/watch?v=12De-C6gMCo&ab_channel=BREAKPOINT
[13] Matías Ferrari, “Los números de Milei en las villas porteñas” (Mileijevi rezultati u slumovima Buenos Airesa), El grito del Sur, 23. kolovoza 2023., https://elgritodelsur.com.ar/2023/08/los-numeros-milei-en-las-villas-portenas.html
[14] Javier Milei: “Lula es un zurdo salvaje que apoya a dictadores con las manos manchadas de sangre” (Javier Milei: “Lula je ljevičarski divljak koji podržava diktatore s rukama umrljanim krvlju), Clarín, 31. svibnja 2023. https://www.clarin.com/politica/javier-milei-lula-zurdo-salvaje-apoya-dictadores-manos-manchadas-sangre-_0_hGNcrgZAyZ.html