Autor je hrvatski političar i intelektualac, ministar u Vladi Ivice Račana i bivši veleposlanik u Moskvi.
Ovog se tjedna navršilo 30 godina otkako je 10. prosinca 1989. Savez komunista Hrvatske donio političku odluku o višestranačkim izborima. Kako je tekao proces osnivanja prve hrvatske političke stranke, kako je izabrano ime i politička ideologija o kojoj osnivači nisu znali baš puno, svjedoči Božo Kovačević, jedan od inicijatora
Razumljivo je da sindikati inzistiraju da su motivi za organiziranje štrajka čisto sindikalni. Na to ih obvezuje zakon. Ali je nevjerojatno da premijer zemlje članice EU smatra da se građani – pa makar organizirani u sindikate - ne bi smjeli baviti politikom i organizirano isticati političke zahtjeve. Ispada da se politikom smiju baviti samo političari i stranke.
Politička je teorija, baš kao i povijest, prilično nepouzdana učiteljica, piše Božo Kovačević u izvanredno informativnom osvrtu na zbornik u kojem se prikazuje rast populizma u nekolicini raznorodnih zemalja. U nekima je populizam oblik otpora izvana nametanim političkim rješenjima, no što ga potiče u razvijenim demokracijama? Jesu li SAD uvijek bile populističke i zašto je Cipras izgubio izbore
U trećem članku o populizmu Božo Kovačević sintetizira uvide prethodna dva članka, a zatim posebnu pažnju posvećuje definiciji populizma i analizama Jan-Wernera Müllera koji ističe da „nijedan desni populist još nije došao na vlast nigdje u Zapadnoj Europi ili Sjevernoj Americi bez suradnje konzervativnih elita“
U drugom od tri članka o populizmu Božo Kovačević prikazuje knjigu Nervous States Williama Daviesa čija je teza da je liberalna demokracija izgubila povjerenje ljudi jer je na račun razuma i napretka potisnula njihove (kolektivne) osjećaje. Najzanimljiviji primjer je zloupotreba znanosti, kojima se više ne vjeruje jer su instrumentalizirane i manipulativne. Davies se ipak nada da nije „iščezla sposobnost proizvođenja novih institucija društvenog ugovora i mira“
Samo u prvoj polovici ove godine vodeći su svjetski izdavači objavili mnoštvo autorskih knjiga i zbornika o populizmu. Najveći dio te literature zasnovan je na istim apriornim negativnim stajalištima o populizmu koje zastupa i većina mainstream političara. U tri će povezana članka Božo Kovačević prikazati izabranu literaturu na temelju koje će se referirati na aktualni val populizma i u Hrvatskoj
Zabrinutost za ishod izbora za Europski parlament više je nego očita, kao i da će se nadzirati informacijske servise. Odbijanje da se kao uzrok nezadovoljstva birača razmotre pogreške vlastodržaca i preispitaju neke dosadašnje politike zabrinjava koliko i dezinformacije koje plasiraju njihovi protivnici. Božo Kovačević piše o nastojanjima europske administracije da rast populizma zaustavi cenzurom.
Novo je doba. Ako Trump može voditi SAD zašto Zelenski ne bi vodio Ukrajinu? Gotovo tročetvrtinska većina glasala je protiv političko-oligarhijske elite, piše Božo Kovačević. Čudesna je činjenica da su građani zemlje na čijem se teritoriju vodi rat odbacili slogan "vojska, jezik, vjera" dosadašnjeg predsjednika Porošenka, nastavak agonije u odnosima s Rusijom i daljnji pad standarda. Zbog toga je jedno od obećanja Zelenskog – da će tijekom mandata nastojati promijeniti politički sustav i da nakon toga u Ukrajini više neće biti političara – dobilo tako veliku podršku
Jasno je da nitko neće moći spriječiti predsjednika Trumpa da pokrene rat protiv Venezuele ako on zaključi da bi mu to bio dobar ulog za pobjedu na idućim predsjedničkim izborima, piše Božo Kovačević. Svakome tko prati zbivanja u i oko Venezuele jasno je kamo sve to vodi.
Policija je u slučaju Đurđice Klancir angažirana mimo naloga suda i prije nego što je podignuta optužnica. Božo Kovačević detaljno, kritički raščlanjuje postupke premijera Andreja Plenkovića u vezi s prosvjedom novinara, neskrivenim policijskim zastrašivanjem na radnom mjestu i mnogim drugim slučajevima.