Mirjana Matešić / 23. travnja 2020. / Članci / čita se 9 minuta
Već je niz istraživanja koja potvrđuju vezu čovjekove aktivnosti u staništima životinja s prelaskom virusa na čovjeka. Posebno je vrijedan pažnje prelazak virusa sa ugroženih vrsta. To gotovo da je elementarno - ugrožavanjem životinjske vrste koja nosi patogene, oni prelaze na najlogičniji slijedeći izbor s kojim imaju kontakt – čovjeka. U drugom dijelu članka Mirjana Matešić opsuje Europski zeleni plan koji, usmjeren zaštiti okoliša, predstavlja prvi korak u pokušaju održavanja prirodne ravnoteže
Osim zaraze koju uzrokuje virus COVID-19 sve ostalo kao da je izgubilo na značenju (izuzme li se ptres, ali u Zagrebu). Pitamo se o čemu smo uopće razgovarali prije pandemije. Rado ću vas podsjetiti da je Europska komisija krajem godine objavila Europski zeleni dogovor koji bi trebao postati temeljna strategija razvoja, ili još važnije, transformacije europskog gospodarstva u idućem periodu. Kakve veze Zeleni dogovor ima s pandemijom virusa COVID-19?
U prirodi je svaka životinjska vrsta domaćin jedinstvenih virusa koji su se prilagodili svom domaćinu. Neki od tih virusa prešli su na čovjeka – oni se nazivaju zoonotički virusi. Kako naša populacija stalno raste, širimo se u područja u kojima češće dolazimo u kontakt sa vrstama životinja s kojima nismo kontaktirali. Virusi mogu prijeći na čovjeka sa životinje kao i s čovjeka na čovjeka. Budući da je svaki virus prilagođen svom domaćinu, za prelazak na drugu vrstu je potrebna veća izloženost virusu, ali s vremenom se virus može prilagoditi novom domaćinu. Otprije je poznato da veliki broj virusnih bolesti dijelimo s domaćim životinjama s kojima smo najviše u kontaktu. Pojavom COVID-a 19 ta je tema postala iznimno zanimljiva te se povećao i broj s njom povezanih istraživanja.
Početkom mjeseca, američka znanstvenica Christine K. Johnson je u časopisu Proceedings of the Royal Society B, objavila istraživanje o odnosu čovjeka i životinja u prenošenju virusa. Zarazne bolesti koje napadaju čovjeka često potječu od životinja i predstavljaju globalni izazov. Osim što najviše virusa dijelimo s domaćim životinjama ili onima koje su se prilagodile okolišu kojim dominira čovjek, veliki broj virusa dijelimo i s onim životinjama čiji broj pada zbog eksploatacije ili gubitka staništa, dakle s ugroženim divljim životinjama. Lov, trgovina i prehrana dovode čovjeka u blizak kontakt s divljim životinjama što je preduvjet za prelazak. Eksploatacija i druge antropogene aktivnosti koje utječu na nestanak staništa divljih životinja su povećale mogućnosti interakcije i prelaska zoonotičkih vrsta virusa. C. Johnson i njen tim pružili su dokaze koji dovode u vezu smanjenje populacije divljih životinja zbog eksploatacije i uništenja staništa s brzinom prelaska životinjskih virusa na čovjeka.
Prema Johnson „prelazak virusa sa životinja direktna (je) posljedica naših aktivnosti u staništima divljih životinja i našeg odnosa prema njima. Ove aktivnosti istovremeno ugrožavaju opstanak divljih životinjskih vrsta i povećavaju rizik od prelaska bolesti. Nesretan splet različitih faktora, doveo nas je do pandemije u kojoj se sad nalazimo.“
Stručnjak za ekologiju patogena, prof. Thomas Gillespie, s odjela za znanost okoliša Sveučilišta Emory također proučava odnos smanjenja prirodnih staništa i promjene ponašanja životinja s rizikom da se bolesti preliju sa životinja na ljude. On se priključio znanstvenicima koji zastupaju tezu da smanjenje područja divlje prirode i netaknutih staništa dovodi do smanjenja broja divljih životinja kao i smanjenja barijera između divljih životinja i čovjeka, što pak uzrokuje brži prijenos patogena na čovjeka. Rečeno rječnikom običnog čovjeka: ugrožavanjem životinjske vrste koja nosi patogene, oni prelaze na najlogičniji slijedeći izbor s kojim imaju kontakt – čovjeka. Upravo je destrukcija okoliša, smanjenje staništa divljih životinja zbog njihove eksploatacije ili pak crpljenja resursa staništa, prema ovom tumačenju krivac za pandemiju kojoj svjedočimo.
Iako održivi razvoj kao koncept neće pridonijeti dokidanju trenutne pandemije, ipak nije teško povezati da smanjenjem ugroze koju predstavljamo za prirodnu ravnotežu, primjenom načela održivog razvoja, možemo smanjiti rizik od širenja novih virusa na čovjeka. Moramo pronaći način da očuvamo prirodu i njen divlji svijet te nađemo obrazac zadovoljavanja svojih potreba bez daljnjih destrukcija prirode i planete Zemlje.
Posljedično možemo se samo nadati da će Europski zeleni plan pokrenuti transformaciju. Održivost i prijelaz na učinkovito iskorištavanje resursa ključni su za očuvanje prirodne ravnoteže planete Zemlje te socio-ekonomskog sustava koji izravno ovisi o ovoj ravnoteži.
Europska komisija objašnjava da je „Europski zeleni plan odgovor Europske unije na klimatske i okolišne izazove čije će prevladavanje biti presudna zadaća za ovu generaciju. Riječ je o novoj strategiji rasta koja ima za cilj preobraziti EU u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. više neće biti neto emisija stakleničkih plinova, koje štiti okoliš i zdravlje građana i u kojem je gospodarski rast odvojen od korištenja resursa.“
U skladu s najavom, početkom godine objavljen je Plan ulaganja za održivu Europu, investicijska komponenta Europskog zelenog plana. Cilj dokumenta je: 1. poboljšanje doprinosa financija održivom i uključivom rastu financiranjem dugoročnih potreba društva, i 2. jačanje financijske stabilnosti uključivanjem okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika (ESG) u odluke o ulaganju.
Europska se komisija ovim planom obvezuje iznaći i uložiti 260 milijardi eura godišnje u projekte održivog razvoja. Ukupno se u slijedećih deset godina procjenjuje uložiti bilijun eura u održive projekte. Kako to želi postići, EK je pokušala objasniti na shemi (slika).
Odmah možemo prepoznati da se u privatnom sektoru očekuje da će se razvijati prema klimatski neutralnom, klimatski otpornom i okolišno održivom. Uglavnom se očekuju investicije u zgradarstvo, energetsku učinkovitost, pametni transport. U detaljnoj analizi je nagoviješteno da bi transformacija u niskougljično gospodarstvo mogla zahtijevati dodatna ulaganja i do 2 % BDP-a do 2040. Kako bi se postigla viša razina ambicije rok će možda biti potrebno skratiti na 2030. Kako bi se dobio snažniji odgovor poslovnog sektora valja stvoriti okvir koji će povezati strategiju s financijama.
Šest područja koja su prepoznata kao prioritetna su: sprečavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama, kružno gospodarstvo, sprečavanje zagađenja, održiva uporaba vode i morskih resursa te zdravi ekosustavi. Projekti će se prije ulaska u sustav održivog financiranja evaluirati, a kako bi nominirani projekt ili aktivnost prošla selekciju, morat će zadovoljiti tri kriterija: 1. Da daje značajan doprinos barem jednom od šest definiranih okolišnih tema; 2. Da značajnije ne šteti niti jednoj od preostalih pet okolišnih tema; 3. Da ima integriran barem minimum društvene zaštite.
Počevši od ove godine EK će uvrstiti pitanje okolišne održivosti kao sastavni dio izvještavanja država članica u okviru europskog semestra, pomagat će državama članicama pri utvrđivanju njihovih potreba za održivim ulaganjima te mogućnosti za njihovo financiranje, provjeravati i utvrđivati referentne prakse za izradu zelenog proračuna, predlagati dodatno zakonodavstvo i smjernice o zelenoj javnoj nabavi, pružati smjernice o primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” pri donošenju odluka o ulaganju.
Europska investicijska banka postat će banka Unije za klimu. Najavljeno je da će postupno povećati svoj udio financiranja namijenjenog djelovanju u području klime i okolišne održivosti na 50 % ukupnih investicija u 2025. i nakon toga. Osiguravanjem proračunskog jamstva EU-a kako bi se djelomično pokrio rizik operacija financiranja i ulaganja program InvestEU, slijednik Europskog fonda za strateška ulaganja i 13 drugih financijskih instrumenata EU-a, mobilizirat će sredstva u iznosu od 650 milijardi Eura u razdoblju od sedam godina.
Velika je novost za gospodarstvo odobrenje EK državama članicama financiranje potpora gospodarstvu za dekarbonizaciju ili elektrifikaciju proizvodnih procesa, pod uvjetom da za predmetno ulaganje već ne postoje ekonomski poticaji i da poduzeća smanje svoj utjecaj na okoliš iznad standarda ili referentnih vrijednosti Unije. Ovo je prostor koji i RH može iskoristiti da putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, HBOR-a te drugih razvojnih fondova odobri značajnija sredstva za pomoć gospodarstvu ne samo da prebrodi novonastalu krizu već i da se tehnološki modernizira za održiviju budućnost.
Veliku priliku RH bi mogla ostvariti i preko Mehanizma pravedne tranzicije koji je osmišljen kako bi pomogao djelatnostima, proizvodnim postrojenjima pa čak i čitavim regijama, prelazak na održivije poslove i privredu. Način je to koji bi mogao biti iskorišten da se energetski intenzivne i neprofitabilne industrije prenamijene za nove tehnologije i proizvode budućnosti. Pri tome nabavka tehnologije kao i prekvalifikacija radnika, mogu se financirati putem ovog mehanizma. Šansu u ovom mehanizmu mogla bi prepoznati i poljoprivreda koja bi mogla koristiti sredstva za prelazak s konvencionalne na organsku, edukaciju i prekvalifikaciju poljoprivrednika, vlasnika OPG-ova i drugih proizvođača u poljoprivredi.
U vremenima smo krize, gospodarstvo se ubrzano priprema za novu recesiju. Redovi ispred HZZ-a ukazuju da poslove već gube, uglavnom, zaposlenici u nestručnim, uslužnim poslovima. Bilo bi strateški mudro prepoznati priliku u ovoj krizi, te vrijeme koje nam je sada na raspolaganju iskoristimo za razvoj strategije povlačenja najavljenih sredstava za pregrupiranje, prekvalifikaciju i preorijentaciju gospodarstva te razvoj kompetencija mladih radnika prema održivim, inovativnim djelatnostima. Djelatnostima koje su dovoljno kreativne i profitabilne, koje će gospodarstvo Republike Hrvatske približiti odgovornom, održivom i na buduće krize otpornom gospodarstvu, koje će zaposliti i zadržati mlade u Hrvatskoj.
U okviru izdataka za klimu i okoliš iz proračuna EU-a osigurat će se 503 milijardi eura u razdoblju od 2021. do 2030. Time će se istodobno potaknuti dodatno nacionalno sufinanciranje za klimu i okoliš u iznosu od 114 milijardi eura. U okviru mehanizma za pravednu tranziciju financijskim sredstvima iz proračuna EU-a, sufinanciranjem država članica te doprinosima fonda InvestEU i EIB-a u razdoblju 2021.–2027. mobilizirat će se ulaganja u iznosu od 100 milijardi eura.
Iz Fonda za inovacije i Fonda za modernizaciju, koji nisu dio proračuna EU-a, ali se financiranju dijelom prihoda od dražbi emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama, osigurat će se najmanje 25 milijardi eura za tranziciju EU-a prema klimatskoj neutralnosti.
Različiti programi koje je Komisija predložila za sljedeći višegodišnji financijski okvir EU-a sadržavat će konkretne mjere za čvršće povezivanje izvršenja proračuna EU-a s ciljem zelenije Europe bez ugljika, na primjer: