Hrvatski porezni sustav je socijalistički. Ustav zahtijeva uvođenje poreza na nekretnine

Oporezivanjem prihoda i plaća eliminiran je srednji sloj građana. To je razlog da je naše gospodarstvo nekonkurentno, da u posljednje vrijeme velik dio mladih ljudi odlazi u druge europske zemlje. Sve prednosti poreza na nekretnine poznate su političkim strukturama i znanstvenim krugovima. Stavljanjem osobnog interesa ispred javnog te strukture pridonose siromaštvu hrvatskog društva

Rasprava o porezima (1): Prema porezu na potrošnju, koji više pogađa siromašne, Hrvatska prednjači u EU. U porezu na kapital zaostaje

Rasprava o porezima (2): Devet tvrdnji o porezu na nekretnine i u čemu su pogrešne

Rasprava o porezima (3): Porez na nekretnine – ultimativni test pripadnosti političkoj ljevici ili političkoj desnici

Rasprava o porezima (5): Odgovor Lipe: Porez na nekretnine ili zašto ne vidimo slona u vlastitom dnevnom boravku

Povećanje stope PDV-a, ukidanje međustope za ugostiteljske usluge u turizmu, povećanje cijene električne energije uz kritike i nezadovoljstvo građana vladajući političari provedu i primijene. No, porez na nekretnine s daleko manjim utjecajem na standard građana ne prolazi i odbacuje se prije bilo kakvih ozbiljnjih rasprava u javnosti. Postavlja se pitanje zašto?

Zašto svi političari, vladajući i iz oporbe, odbijaju ozbiljniju i stručnu raspravu o ovom porezu?  Gospođa Sandra Švaljek u svojoj raspravi navodi kako i  znanstvenici i akademska zajednica ne sudjeluju u raspravi o Zakonu. Međutim, civilne udruge vrlo su glasne i ulaze u raspravu bez argumenata, ali s notom zastrašivanja građana kako bi bile prihvaćene od što većeg broja građana. Prateći natpise u medijima stječe se dojam da je cijelo hrvatsko društvo protiv poreza na nekretnine i ističe se osnovni argument zaštite građana koji su svojim radom stekli stan, odnosno sagradili kuću ili naslijedili nekretninu.

Zašto svi političari, vladajući i iz oporbe, odbijaju ozbiljniju i stručnu raspravu o ovom porezu? Ni akademska zajednica ne sudjeluje u raspravi o zakonu. Većina političara, akademskih građana i znanstvenika, građani su sa većim brojem nekretnina, većih vrijednosti te novije gradnje.

Zaista, građani Hrvatske u Europskoj uniji nalaze se pri vrhu po vlasništvu nekretnina, pa ne čudi da su protivnici poreza, agresivni ili potpuno šutljivi i tihi. Nećemo pogriješiti ako tvrdimo da su većina političara, akademskih građana i znanstvenika, građani s većim brojem nekretnina, većih vrijednosti te novije gradnje. Nadalje, mnogi neuspješni poduzetnici privatizacijom su uzrokovali zatvaranje radnih mjesta, ali u isto vrijeme znali su izvući vrijedne nekretnine koje niti su stavljene u funkciju, a niti u promet. Financijske institucije, odnosno banke, nesumnjivo su najveći imatelji nekretnina, koje su svoje neuspješne plasmane naplatile putem hipoteka ili fiducijarnih prava, ne pokušavajući naći druge načine niti pružiti pomoć građanima i poduzetnicima u načinu olakšavanja otplate zajmova, a kako bi ostali vlasnici nekretnina.

Bogatiji građani umjesto ulaganja u poduzetništvo i stvaranja novih vrijednosti svoje su novce ulagali u građevinska zemljišta, stanove i poslovne zgrade. Na taj način došlo je do raslojavanja hrvatskog društva na građane koji žive od svojih skromnih plaća i na bogate. Ne želeći nikome predbacivati bogastvo ili štednju u nekretninama, podsjećam da su vrlo jasne ustavne odredbe koje upućuju na neophodnost uvođenja poreza na nekretnine.

Članak 51. Ustava RH propisuje da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Članak 48. Ustava RH propisuje da vlasništvo obvezuje te da su vlasnici dužni pridonositi općem dobru, a nikako ne nekretnine prepustiti propadanju ili pretvoriti u mrtvi kapital.

Hrvatska i nadalje, nakon dvadeset i osam godina samostalnosti, osnovicu za oporezivanje građana temelji na plaći ili na prihodu. Evidentno je da se nakon dvadeset i osam godina nije napustio model financiranja javnih potreba iz socijalizma, te se oporezivanjem prihoda, a ne imovine, eliminirao srednji sloj građana. Prihodi, odnosno plaće, opterećene su visokim postocima doprinosa za mirovinske sustave i zdravstveni sustav kao i porezima i prirezima, a što je u suprotnosti s člankom 51. Ustava RH koji govori da se u podmirenju javnih troškova sudjeluje u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

Mnoge jedinice lokalne samouprave svoja su skromna financijska sredstva uložile u prostorne planove, komunalnu infrastrukturu te osigurali vodu, struju, plin, zbrinjavanje otpada, telekomunikacijsku i prometnu infrastrukturu, međutim zbog nekorištenja nekretnina nije moguće povratiti uložena sredstva.

Oporezivanjem primanja i plaća stvaramo siromašni dio građana Hrvatske koji žive od prosječne plaće od oko 6000,00 kuna, a što je nedovoljno za podmirenje životnih potreba četveročlane obitelji, dok nam je bruto plaća jedna od viših. To je razlog da je naše gospodarstvo nekonkurentno, da u posljednje vrijeme velik dio mladih ljudi odlazi u druge europske zemlje. Broj zaposlenih u RH pao je ispod milijun i četiri stotine tisuća. Trajni i dugoročni problemi koji nastaju nepravilnim terećenjem zaposlenih rezultirat će i nadalje nedostatkom radne snage, visokim deficitima u mirovinskim fondovima i zdravstvenom fondu te malim plaćama.

Osim što je nepravilna raspodjela tereta poreza, izbjegavanjem uvođenja poreza na nekretnine ne potičemo gospodarsku aktivnost nosioca vlasništva nekretnine. Vlasnici nekretnina nisu stimulirani da svoje nekretnine stave u gospodarsku funkciju niti da kroz promet to omoguće drugima, čak svoju nekretninu drže kao štednju i računaju na špekulativne prihode. Razlog je to da su mnoge vrijedne nekretnine u RH prepuštene propadanju.

Mnoge jedinice lokalne samouprave svoja su skromna financijska sredstva uložile u prostorne planove, komunalnu infrastrukturu te osigurali vodu, struju, plin, zbrinjavanje otpada, telekomunikacijsku i prometnu infrastrukturu, međutim zbog nekorištenja nekretnina nije moguće povratiti uložena sredstva. Nekorištenje nekretnina uzrokuje nedovoljnu gospodarsku aktivnost,  bez otvaranja novih radnih mjesta.

Nedvojbeno, odgovornost za provedbu Ustava RH, vezano za članke 48. i 51., pada na političke strukture.

Neuspjeh je Ministarstva pravosuđa da u 26 godina postojanja hrvatske države uspostavi vjerodostojne evidencije zemljišnih knjiga

Ne ulazeći u konkretna (pozitivna ili negativna) zakonska rješenja koja su uvedena porezom na nekretnine, osvrnut ću se općenito na prednosti i pozitivne efekte operezivanja nekretnina:

1. Porezom na nekretnine lokalnim jedinicama osiguravaju se prihodi proračuna umjesto rješenja o komunalnoj naknadi koji je upravni akt temeljem zakona donijetih još u vrijeme socijalizma. Tako prikupljena sredstva koristila bi se za sve javne potrebe građana jedinice lokalne samouprave, a ne samo ograničeno za komunalnu infrastrukturu.
2. Neuspjeh Ministarstva pravosuđa da u dvadeset i šest godina postojanja Republike Hrvatske uspostavi vjerodostojne evidencije zemljišnih knjiga, te da uskladi zemljišne knjige s katastarskim evidencijama, uvođenjem poreza morat će jedinice lokalne samouprave dodatnim evidencijama o nekretninama otkloniti slabosti javnih knjiga.
3. Porez na nekretnine za građane koji žive od svojih primanja i žive u svojim stanovima i kućama ne donosi nova porezna opterećenja. Ukida se komunalna naknada, a uvodi se porez; to znači jednake izdatke kao i dosad i ne predstavlja novi udar na standard.
4. Mnoge nekretnine, zbog Zakona o nasljeđivanju, podijeljene su u više dijelova koji nisu funkcionalni, a zbog obiteljskih nesloga nekretnine se ne koriste i propadaju. Porez će potaknuti nasljednike na odgovorniji odnos prema vlasništvu. Ruševni objekti bi se popravljali, stvarale bi se nove vrijednosti i mnoge sredine poprimale bi drugačiji izgled.
5. Mnogi prostorni planovi jedinica lokalne samouprave nisu realizirani iz razloga što su neki vlasnici nekretnina bili vrlo aktivni kako bi njihove nekretnine bile dio građevinskog područja. Nakon donošenja prostornih planova, nisu se pobrinuli da nekretnine stave u funcije, a niti putem prometa nekretnina to omogućili drugim poduzetnicima. Rezultat toga je da su neracionalno utrošena sredstva za izradu planova, kao i dodatna sredstva uložena u infrastrukturu. Šteta je još veća iz razloga što mnoge jedinice lokalne samouprave zbog nerealizacije takvih prostornih planova donose nove prostorne planove, pa uzrokuju neodgovorno upravljanje prostorom, a budućim generacijama oduzimaju mogućnost razvoja. Porez na nekretnine ubrzao bi realizaciju planova i odgovornije korištenje prostora.
6. Uvođenjem poreza neminovni pad vrijednosti svih nekretnina omogućio bi mladima i obiteljima stjecanje nekretnina i pokretanje gospodarskih aktivnosti. Taj pad vrijednosti bio bi značajan za nekretnine stečene hipotekama ili fiducijarnim pravima iz razloga što bi zbog pada vrijednosti banke i drugi vjerovnici bili prisiljeni naći kvalitetnija rješenja s dužnicima oko otplate dugova ili bi nekretnine što prije stavili u promet i omogućili stjecanje vlasništva drugim građanima ili poduzetnicima, a ne bi ih godinama držali van funkcije.
7. Porez na nekretnine imao bi utjecaja i na povećanje gospodarskih aktivnosti, a samim tim povećanje broja radnih mjesta. Mnogi napušteni i neodržavani objekti kao i građevinska zemljišta obuhvaćena prostornim planovima priveli bi se svrsi, a time povećala i gospodarska aktivnost. Ubrzala bi se izgradnja svih vrsta infrastrukture, a samim tim javni prihodi jedinica lokalne samouprave i države.
8. Krajnji pozitivni efekt o porezu na nekretnine bio bi smanjenje nameta na plaće i prihode (porez na dohodak i prirez) i time bi omogućio veće neto plaće, a što bi rezultiralo povećanjem broja zaposlenih i manjim odlaskom hrvatskih građana. Politikom pravilnije raspodjele terećenja za javne prihode povećali bi broj zaposlenih s, danas negativnih, milijun i četiristo tisuća, do neophodnih milijun i šesto tisuća. Značajno bi se umanjili deficiti mirovinskih i zdravstvenih fondova što bi omogućilo i rast plaća u javnom sektoru, rast mirovina i veća ulaganja javnih prihoda za obrazovanje, znanost i kulturu.

Sve ove prednosti poreza na nekretnine poznate su političkim strukturama i znanstvenim krugovima. Stavljanjem osobnog interesa ispred javnog te strukture pridonose siromaštvu hrvatskog društva i ne doprinose napretku RH.

Nedvojbeno da se političari i znanstvenici nisu dovoljno uključili u raspravu oko uvođenja poreza na nekretnine pa s tim u vezi i donošenjem boljih rješenja u Zakonu, a što je rezultiralo velikim otporom građana te odgodom primjene poreza na nekretnine.