Lajkovi izazivaju iste reakcije kao seks, ali narcizam u digitalnom dobu ipak ne ekspandira. Ekonomski razlozi

Već nakon sedamdesetih tržište rada sve je nestabilnije, povećava se udio povremenog ili nesigurnog rada, te kombiniranje više izvora prihoda. Zahvaljujući umrežavanju mogući broj suparnika narastao je dramatično. Rezultat je stalna potreba za oglašavanjem svojih usluga i identiteta. Porast narcizma moguće je objasniti i višom zastupljenošću visokog obrazovanja, opadanjem prosječnog broja djece u obitelji i rastom udjela stanovništva koji živi u gradovima, piše Goran Mihelčić

Široko je prihvaćen zaključak da su ljudi u digitalno doba opsjednuti sobom. Reklame impliciraju da većinu vremena mislimo samo na sebe. Čini se kao da smo svi prisiljeni biti zaokupljeni svojim identitetom. Bili to poslovni uspjesi na LinkedInu, izgled na Instagramu, plesovi i duhovitost na Tik-Toku, stalno se oglašava alarm – tehnologija nas čini površnijima i usmjerenjima same na sebe. Vrijedi razmotriti pretvara li stvarno digitalno doba čovječanstvo u plitke i površne ljude zaokupljene samima sobom.

• Pola stoljeće uzbune

Zabrinutost bezobrazlukom i umišljenošću mlađe generacije prisutna je od najranijih vremena. Sokrat je govorio da su „djeca danas tirani. Proturiječe roditeljima, žderu njihovu hranu i tiraniziraju učitelje.“ Moderna je panika starija od digitalnog doba. Prethodi pametnim uređajima, Internetu i osobnim računalima. Francuski sociolog Alain Touraine uočio je 1969. zaokret ekonomskih aktivnosti od proizvodnje prema uslužnim djelatnostima, u kojima je bitan identitet i korisnika i ponuđača usluga. U zapadnom svijetu činilo se da mladi ističu vlastiti identitet nauštrb tradicije ili nacionalnih interesa. Amerikance su šezdesetih godina zabrinuli i porast kontrakulturnih i prosvjednih pokreta. Knjiga The Culture of Narcissism: American Life in An Age of Diminishing Expectations postala je 1979. hit jer je tvrdila da je američko društvo postaje klinički devijantno. Christopher Lasch ustvrdio je to prije ere konzumerizma osamdesetih, prije individualizma devedesetih, i prije pojave Interneta. Baby boomeri, odnosno poslijeratna generacija proglašeni su narcističkom generacijom, zaokupljenom samom sobom. Pomodno proglašavanje uzbune protiv narcizma postalo je sigurna niša za stvaranje karijere. Iduću generaciju, milenijalce, psiholozi Jean Twenge i W. Keith Campbell proglasili su povlaštenom generacijom u knjizi iz 2009. The Narcissism Epidemic. U njoj su zaključili da narcistički poremećaj ličnosti više nije moguće značajno razlikovati od društvenih očekivanja (što uopće nije točno). Slična upozorenja uslijedila su i za iduću generaciju, odraslu u digitalnom dobu i okruženu nizom online usluga koje ohrabruju promoviranje sebe i svojih uspjeha na socijalnim mrežama.

Twenge o ‘epidemiji’ narcizma

• Ima li pandemije?

Samopoštovanje i individualnost u porastu su od kraja Drugog svjetskog rata. Samo se 12% američkih tinejdžera 1963. godine složilo s tvrdnjom „Ja sam važna osoba.“, a 1992. godine čak 77%   Narcizam je bio u porastu i prije socijalnih mreža i Interneta. Riječi i fraze poput „jedinstveno,“ „sve o meni,“ „najbolji sam,“ „poseban sam“ postale su mnogo češće između 1960. i 2008. godine. U popularnim pjesmama između 1980. i 2007. porasla je učestalost riječi vezanih uz sebe, a smanjila se učestalost riječi vezanih uz druge. Samopoštovanje američkih studenata značajno je naraslo između 1968. i 1994., kao i ono učenika u srednjim školama. Američki televizijski program za djecu promijenio je između 1967. i 2007 naglasak sa pripadnosti zajednici na slavu. Samopoštovanje raste zbog većeg naglaska na individualnosti, a narcizam je srednje jako[i] povezan sa samopoštovanjem no za razliku od njega podrazumijeva i manjak suosjećanja s drugima, povlaštenost i sklonosti manipulaciji te iskorištavanju. Prema jednom tumačenju zapadna društva postaju samo više individualistička jer trendovi u promjenama samopoštovanja i narcizma slijede jedan drugog neovisno o kulturi.[ii]  No, istraživanja upućuju da je individualizam više povezan sa narcizmom nego samopoštovanjem. Jedno istraživanje nastojalo je proučiti moguće razlike Nijemaca iz bivše Zapadne Njemačke i Istočne Njemačke te je utvrdilo da su zapadni Nijemci bili izraženijeg narcizma, no nižeg samopoštovanja od istočnih Nijemaca.

Raste od Drugog svjetskog rata. Samopoštovanje američkih učenika i očekivanja da će završiti fakultet iz 1976 i 2006.. Izvor.Trzesniweski i Donnelan, 2017.

Narcizam je izraženiji u djece bez braće ili sestara, višeg socioekonomskog statusa (što uključuje više stupnjeva obrazovanja), te koja žive u većim mjestima, što je potvrđeno i u društvima poput Kine. Istraživanje iz 1996. pokazalo je da su kineski studenti bili narcističniji od američkih. Porast u narcizmu moguće je objasniti dakle promjenama u društvu poput širenja zastupljenosti visokog obrazovanja, opadanjem prosječnog broja djece u obitelji i rastom udjela stanovništva koji živi u gradovima. Promjena socioekonomskih uvjeta, a ne promjena kulture odgovorna je za porast narcizma.

Takozvani inventorij narcističkih čestica (NPI) stvoren je krajem sedamdesetih, i redovito se ispituje na američkim studentima. Između 1982. i 2006. prosječni rezultat na tom testu od 40 pitanja narastao je za dvije jedinice. Pojednostavljeno, mladi u Americi postali su narcističniji, ali otprilike na razini da im netko redovito svakog dana udjeli jedan kompliment. U znanosti je kod obrade podataka vrlo važan takozvani princip pijanice odnosno učinak ulične svjetiljke. Kao što pijana osoba traži izgubljene stvari ne na mjestu gdje ih je izgubila već gdje ima svijetla, tako u znanosti postoji opasnost da se otkrivaju senzacionalni nalazi samo zato jer se traže na najlakši mogući način. Upozorenja na rast narcizma vjerojatno su više povezana s time da je lakše naići na navodne dokaze zaokupljenosti sobom u novija vremena nego ranije.

Suštinski gledano, društvene uloge se nisu mnogo promijenile. Moderna zvanja influensera ili promotora imala su svoje ranije ekvivalente. Prethodnici influensera su zvijezde, a njihovi prethodnici su bili pripadnici scene  za više slojeve. Književnost je puna priča o ambicioznim malim plemićima, pripadnicima srednjeg sloja i raznim društvenjacima koji su stvarali iskrivljenu i lažnu površnu sliku o sebi. Francusko društvo je prije 170 godina skandalizirao Flaubertov roman Madam Bovary koji se u suštini govorio o osobi zaokupljenoj površnom i lažnom slikom o sebi. O pandemiji narcizma je lako pisati kada je lako naići na primjere ponašanja koja svojom unutrašnjom logikom zahtijevaju samopromociju. Radi se o obliku otkrića poput onih da su sportaši fizički snažniji ili da su bolnice pune bolesnih osoba.

• Očekivan i razumljiv porast

Vrlo je moguće da je zabrinutost epidemijom narcizma još jedan problem koji SAD preko svoje velike moći u kulturi projiciraju na ostatak svijeta, a stvorile su ga same zbog svojih društvenih posebnosti. Osamdesetih godina u SAD se pojavila industrija promicanja samopouzdanja i samopoštovanja, vjerovanja u sebe i svoje sposobnosti, te smatranja sebičnosti vrlinom. Kalifornijski činovnik, John ‘Vasco’ Vasconcellos uspio je osnovati državnu radnu grupu za promicanje samopoštovanja kao cjepiva za sve loše socijalne ishode, a drugi su prepoznali njegov uspjeh. Rodila se moderna industrija priručnika za samopomoć koja je devedesetih obuzela svijet i nastavila rasti. Priručnici za samopomoć redovito su najpopularnije knjige, predavanja o samopouzdanju najgledaniji su stručni videouratci na Internetu, a niknula su čitava zanimanja osobnih gurua, trenera za život i drugih pomagačkih zanimanja usmjerenih na osobni identitet, status i samoaktualizaciju.

Kako je rasao narcizam iz generacije u generaciju rasle su i društvene potrebe za iskazivanjem uspjeha, pozitivnog stava i samopouzdanja. Dok bi još sedamdesetih bilo normalno očekivati raditi jedan posao većinu života, svaka generacija suočava se sa sve nestabilnijim tržištem rada, povećanjem udjela povremenog ili nesigurnog rada, te kombiniranja više izvora prihoda. Hobiji postaju dodatni izvori prihoda, a zahvaljujući umrežavanju mogući broj suparnika na tržištu narastao je dramatično. Rezultat je stalna potreba za oglašavanjem svojih usluga i identiteta. Uslužna ekonomija je društvo koje zahtijeva da se svatko ‘brandira’ radi svoje prepoznatljivosti, pogotovo u digitalnoj eri kada se u brojnim zanimanjima ljudi natječu sa tisućama za svaki posao ili svaku mrvicu pažnje. Društvo sve više ohrabruje svaku osobu da otkriva što više o sebi, pa opaženi rast narcizma može biti objašnjen i rastom kulturne norme samootkrivanja drugima. Digitalna era ne voli povučene osobe.

Nalaz o porastu narcizma koji je zapalio javnost iako se radi o porastu od tek samo dvije jedinice na skali od četrdeset čestica. Izvor – Twenge i sur. (2008)

Metaanalize poništavaju prethodne zaključke o rastu narcizma i pokazuju njegovu stabilnost posljednja četiri desetljeća. Ljudi postaju manje kompetitivni i narcistički kako nalaze stabilne uloge u životu, kako u karijeri, tako i u obitelji, pa se brka razlika u generacijama odnosno kohorti sa razlikama u životnom razdoblju. Iz ovog proizlazi i zanimljivo nagađanje da bi trebalo očekivati blagi rast narcizma s obzirom da se u većini postindustrijskih društava mladi sve kasnije osamostaljuju (sele od roditelja, duže se obrazuju, kasnije stupaju u brak) pa samim time i ‘sporije stare’ kada se uspoređuje kronološka doba sa nekim životnim postignućem. Veliko britansko osmogodišnje istraživanje pokazalo je da je povezanost između zadovoljstva životom i korištenja društvenih medija u tinejdžera zanemariva.

Istraživanja dugoročnih promjena u ličnosti upućuju da je i ovaj zanemariv rast u narcizmu vezan uz druge probleme. Tako su američki studenti postali neurotičniji (ono što laici nazivaju živčanost) u isto vrijeme kada su počeli vrednovati sebe više, a također su počeli izražavati da  imaju  manje kontrole nad svojim životom. Ako postaju sve više narcistični, zašto su onda istovremeno neurotičniji i manje uvjereni u kontrolu nad svojom sudbinom? Temeljem metaanalize iz 2017. ustanovljeno je da u američkih mladih ne dolazi do bitnog porasta samopoštovanja, narcizma, individualizma, nesreće, lijenosti, usamljenosti ili manjka kontrole nad životom, ali je došlo do porasta nepovjerenja u druge i ciničnosti, te smanjenja zabrinutosti društvenim problemima. Stalni pad povjerenja u druge bilježi se od samog početka takvih psiholoških istraživanja još četrdesetih godina 20. stoljeća.

Zanimljiva su istraživanja prema kojima narcizam smanjuje iskustva ekonomskih teškoća pri početku adolescencije. Prema Greenfieldovoj teoriji društvene promjene i ljudskog razvoja, ekonomske teškoće smanjuju individualizam i povećavaju kolektivizam. Već je Velika recesija 2008. donijela blagi pad narcizma adolescenata, a zasad je nepoznato hoće li koronakriza i njene dugoročne posljedice imati sličan učinak. Kako se velik dio mladih okrenuo Internetu kao izvoru prihoda učinak bi mogao biti i suprotan.

Procjene prevalencije narcističkog poremećaja ličnosti zasad ne pokazuju da je njegova zastupljenost u općem stanovništvu narasla, iako je važno napomenuti da se one kreću i do 6%. Ako slijedimo Dunbarovu prepostavku da možemo održavati samo 150 prijateljstava, poznanstava i obiteljskih veza, kada bi naša poznanstva zahvaćala reprezentativan uzorak stanovništva poznavali bi barem 9 patološki narcističkih osoba (većinom muškaraca).

• Stvara li digitalno doba narciste

Ostaje neodgovoreno promiče li porast narcizma pretjerano korištenje smartphonea radi Instagrama, socijalnih mreža i sličnih usluga. Kalifornijsko istraživanje iz 2016. potvrdilo je pretpostavku da lajkovi ispod fotografija aktiviraju iste dijelove mozga koje aktivira i uživanje u čokoladi ili seksualnim činovima. Sveprisutni selfiji, između 2011. i 2017. doveli su čak do smrti barem 259 osoba koje su tražeći jedinstvenu okolinu za fotografiju završile padajući sa visina ili pod tračnicama vlakova. Može se  govoriti da dio korisnika zbilja traži užitak od lajkova za selfije ili samopromiciju.

Na narcizam u digitalnom dobu treba gledati kao na ovisnost o opojnim tvarima – dio ljudi mnogo je skloniji pasti u povratnu petlju dopaminske nagrade i potrebe, kao što su neke osobe ranjivije za kockanje ili ovisnost o narkoticima. Njemačko istraživanje iz 2020. pokazalo je rizik od pretjerane upotrebe Facebooka, no ključnim čimbenikom pokazala se tjeskoba (napetost), a ne narcizam. Dodatni su čimbenici manjak bliskosti s obitelji, te neuroticizam. Bitna je i razlika između grandioznog i ranjivog narcizma. Dok osobe izraženog grandioznog narcizma naginju smartphoneovima da ostanu u središtu pozornosti (hvaljenje postignućima), osobe izraženog ranjivog narcizma koriste smartphoneove zbog manjka stimulacije.

• Narcizam kao konstrukt

Vrijedi se osvrnuti na narcizam kao konstrukt. Narcizam je bio jedan od prvih koncepata koji je fascinirao prve psihologe i psihijatre. Uveden je da bi se opisale osobe koje su trajno zaokupljene sobom, ne brinu za osjećaje drugih, i stalno promatraju svijet kroz to kako se odražava na njih. Freud je mislio da je on normalni razvojni stadij u kojem neki ljudi trajno zapnu u odrasloj dobi, a teoretičari koji su ga slijedili vidjeli su u njemu probleme sa pretjeranim ili nedovoljnim samopouzdanjem. Narcističkim osobama nikad nije dovoljno priznanja drugih te im je ono potrebno redovito koliko i kisika u zraku. Suvremena psihologija naglašava osjećaj superiornosti nad drugim osobama da bi ga razlikovala od potrebe za postignućem ili samopouzdanja te mu pridodaje manjak želje za emotivnim vezama s drugima odnosno zabrinutosti za druge.

Danas se narcizam uz makijavelizam i psihopatiju svrstava u mračnu trijadu nepoželjnih osobina, ali je čvrsto vezana uz mnoge druge psihološke osobine ili konstrukte. Samopouzdane osobe nužno su narcističke ili se u nekom okružju narcistički ponašaju jer dijele istu jezgru ponašanja – svjesnost o vlastitoj vrijednosti. Osobe vrlo niskog narcizma nisu ‘normalne’ ili ‘prosječne’ već su izrazito povučene, plašljive, boje se odbijanja, često su neurotične, smatraju da su manje vrijedne i izbjegavaju društvo ili moguća vrednovanja. Zato je narcizam dobar sve dok ga ne prati izraženost drugih mračnih osobina i manjak empatije.

Narcizam nije monolitni koncept i treba razlikovati dva podtipa kojima je karakteristična opsjednutost sobom, no vrlo različitih ishoda i motiva. Kod grandioznog narcizma, pojedinci vjeruju u sebe pa traže povlašteni tretman jer smatraju da ga zaslužuju. Umišljeni su, ekstrovertirani i dominiraju. Oni su stereotipni oblik narcizma. Zbog uvjerenosti u vlastitu superiornost često se pretjerano pouzdaju u svoje odluke i ne vjeruju stručnjacima. Arhetipni su veliki karizmatične vođe pa sumnje na narcistički poremećaj ličnosti obiluju za državnike poput Donalda Trumpa ili Baracka Obame, poduzetnike poput Elizabeth Holmes ili Steva Jobsa, zviždače poput Juliana Assangea ili Edwarda Snowdena, glazbenike poput Kanye Westa ili Taylor Swift. Kod ranjivog narcizma, pojedinci ne vjeruju u sebe pa traže povećanu pozornost drugih. Nervozni su, povučeni i nesigurni te često i ne shvaćaju da su opsjednuti samo sobom. Grandiozni narcisti više i češće koriste društvene medije dok ranjive narciste nesigurnost u određenoj mjeri paralizira kod prekomjerne upotrebe i usmjerava ih više na stalnu emocionalnu ovisnost o krugu prijatelja, umjesto širokoj publici za lajkove. Medijska panika obično se bavi samo grandioznim narcizmom jer ranjivi narcizam nije vidljiv u lajkovima već u skrivenim u privatnim razgovorima i privatnim statusima. Grandiozni narcisti su socijalno vješti i lako skupljaju lajkove, ranjivi narcisti su socijalno nevješti i nastoje izbjegavati neuspjeh – oni brišu neuspjele objave. No, izrazito su ovisni o 24-satnoj podršci drugih.

U pojedinaca koji su tijekom četiri mjeseca 2018. godine objavljivali mnogo fotografija i selfija izraženost osobine grandioznog narcizma porasla je za čak 25%, a povećala se i problematična upotreba Interneta. S druge strane korisnici društvenih mreža koji su usmjereni na tekst (objavljivanje statusa, rasprave, dijeljenje članaka) ostali su zaštićeni od povratne petlje pretjerane upotrebe Interneta. Istraživanje iz 2021. pokazalo je da su grandiozni narcisti vjerovali da su ostvarili željeni društveni status ali nisu osjećali posebnu potrebu za pripadanjem. Ranjivi narcisti nisu smatrali da su ostvarili željeni društveni status ali su se pogotovo osjećali zabrinutima nezadovoljenom potrebom za pripadanjem. Grandiozni narcisti bili su bliže iznimnoj ekstraverziji i psihopatiji, dok su ranjivi narcisti imali povišenu potrebu za zadovoljavanjem slike o sebi zbog trajne nesigurnosti.

• Mračni odraz panike

Stalna rasprava o narcisoidnosti u digitalnom dobu otvorila je još jednu mogućnost – raste li neopravdano naše prepoznavanje narcisoidnosti drugih ljudi? Primjerice jedan od svjetskih hitova iz 2014. godine bila je knjiga The Narcissist Next Door: Understand the Monster in Your Family. U Hrvatskoj je iznimno popularan prijevod knjige Susan Forward iz 1989. Otrovni roditelji. Pretraživanje knjiga o narcizmu urodit će mnoštvom bestselera o tome kako se suočiti, preboljeti ili – riječima jednog od autora – osvetiti se narcistima. Kolumnistica književnog časopisa n+1 Kristin Dombek u svojoj knjizi iz 2016. The Selfishness of Others navodi kako se ljudi danas počinju ponašati više narcistično, ali zbog straha od narcizma drugih uzrokovanih stalnim medijskim otkrivanjem znakova narcizma.

Na svakom studiju psihologije poznato je da brucoši kliničke psihologije učeći osnove u sebi prepoznaju i pet-šest poremećaja ličnosti odjednom (što je nemoguće) uz čitav niz drugih mentalnih problema. Prosječni laik u tome će biti još gori. Iako je korisno prepoznati uistinu toksične osobe, prosječna osoba će vjerojatnije krivo procijeniti narcisoidnost drugih. Razlika između izraženog funkcionalnog i nefunkcionalnog (patološkog) narcizma usporediva je sa razlikom između milijunaša i milijardera. Oba su bogati, ali na potpuno drugim razinama.

Zahvaljujući Internetu, postoji čitava sfera savjeta o tome kako se suočavati sa narcistima. Problem je što ti sami savjeti navode ljude da se iz obrambenih razloga zapravo ponašaju narcistično – lažno, površno i usmjereno samo na sebe kako bi se zaštitili od emocionalnog vezivanja uz navodno toksičnu osobu. Ljudi lakše prepoznaju loše navike u drugih osoba nego u sebi jer imaju uvid u razloge svojeg ponašanja, ali ne i uvid u razloge ponašanja drugih (to je poznato kao temeljna atribucijska pogreška).

Na prividnom porastu narcizma raste industrija samopomoći protiv narcizma

Narcistično ponašanje je danas prividno zastupljenije, no na njemu uspijeva cijela industrija samopomoći protiv narcizma. Iako je neopisivo korisno što ljudima koji su pretrpjeli patnju konačno pruža objašnjenje, često privlači osobe koje žele pronaći opravdanje za navodno loše ponašanje drugih. Pogotovo osobe sklone ranjivom narcizmu, emocionalno nestabilnom ponašanju i dramatičnom ponašanju. Takozvana narcisfera, mreža je stranica, stručnjaka, grupa za potporu, vodiča i drugih usluga namijenjenih žrtvama narcističkih roditelja ili partnera. Krivo primijenjeni savjeti za obrambeno ponašanje potiču rast nepovjerenja prema drugima, nesigurnosti i sklonost obrambenosti. Osobama se istovremeno savjetuju da se lažno ponašaju da ne bi izazivale sukob sa navodno otrovnom osobom. Pri tome zapravo dolazi do induciranja narcističnog ponašanja pod egidom zaštite od njega.

Stalna medijska panika oko narcizma mlađih generacija time možda ironično dolazi do svojeg najnegativnijeg izraza. Poput crvene panike nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, svugdje se vide osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti. Iako se o ovome problemu raspravljalo u kliničkim krugovima, zasad ne postoje istraživanja koliko je ovaj simptomatični problem digitalnog doba ozbiljan. Preliminarna ispitivanja narcisfere pokazala su da ona privlači osobe koje su već granično poremećenog ponašanja, slično kao što društveni mediji već privlače osobe koje su već visoko narcističke u svakodnevnom životu. Osim toga to je oblik samopotvrđivanja jer se prepoznavanjem lažnih ili toksičnih osobina u okolini implicira da je žrtva zapravo puna i prava osoba.

• Nepostojeća pandemija

Iako je gotovo nemoguće pogledati vijesti a da se ne naiđe na upozorenja o narcizmu mladih, istraživanja pokazuju vrlo blagi rast narcizma koji je više uvjetovan socioekonomskim promjenama i produljenim vremenom osamostaljivanja. Kada se uspoređuju generacije u istim točkama života, razlike u narcizmu nestaju. Digitalno doba dakle ne uzrokuje niti pandemiju niti epidemiju narcizma. Stara ponašanja nailaze na nove iskaze u digitalnom okviru, a  narcisoidne osobe na Internetu su i bez njega bile takve. Samouvjerene u vlastitu superiornost i odlučne da dobiju ono što zaslužuju. Jedino što Internet potiče je stvaranje kulture u kojoj se lažno prepoznaju patološki narcističke (opasne) osobe, no i tada, radi se o privlačenju osoba već sklonim takvom načinu razmišljanja. Internet im samo služe da lako dolaze do potvrde drugih i dokaza, a savjeti ih vode da se i same loše ponašaju prema drugima. Ako ičemu treba pripisati porast u narcizmu onda treba ekonomskim promjenama – nestabilnosti prihoda, otežanom osamostaljivanju, smanjivanju obitelji i životu u većim gradovima. Sve što je digitalno doba omogućilo je stvaranje čitavih privrednih grana zasnovanih na pretpostavci da je upravo najmlađa generacija narcisoidna.

• Bilješke

[i] Prema nekoliko metaanaliza samopoštovanja i narcizma iznosi oko r = .3.

[ii] Vrijedi napomenuti da su razlike u narcizmu između visoko individualističkih i nisko individualističkih zemalja dosljedne, ali slabog učinka, npr. istraživanje iz 2003. pokazalo je r = -0.05, no gledano po komponentama narcizma rezultati su razlikovali. Individualistička društva su bila izraženijeg osjećaja autoriteta, superiornosti i samodostatnosti, ali ne i povlaštenosti, sklonosti iskorištavanju, taštini ili ekshibicionizmu.