Reagiranje

Matko Marušić reagira na članak Žarka Puhovskog o raspravi o Istanbulskoj konvenciji

Matko Marušić / 20. ožujka 2018. / Rasprave / čita se 7 minuta

„Bračna vjernost“, kao i „stručak cvijeća“ i „silovanje“ su biološki koncepti teorije evolucije. Na (vrlo) različite načine oni postoje u nebrojenim vrstama i služe samo jednome: životno presudnom osiguranju provedbe spolnoga čina radi reprodukcije

Naslovna slika: Jessica Lange (lijevo) i Dustin Hoffman u filmu Tootsie

G. Žarko Puhovski je na portalu Ideje.hr objavio tekst „Bilo kuda, rod je svuda… od Biblije na dalje“ (16. ožujka 2018.) u kojemu dokazuje da je rod društveni konstrukt koji postoji od pamtivijeka. Spominje i moje mišljenje o rodnoj ideologiji, pa reagiram. Ne ću se upuštati u raskrinkavanje njegovih podmetanja hrvatskim biskupima, Bibliji i katoličkoj vjeri, nego ću to učiniti s dijelovima teksta koji se odnose na biologiju i medicinu.

  1. Puhovski i znanost na koju se poziva

Puhovski navodi Johna Moneya kao autoritet koji je pojmu spola suprotstavio pojam roda. Money je izmislio pojam roda. No treba znati da je Money to smislio u sklopu svojega pokušaja pretvaranja jednoga od dvaju muških blizanaca u ženu, zbog čega su se poslije ubila oba brata blizanca, a naknadno je dokazano da je, osim toga, Money u svojim publikacijama krivotvorio rezultate.

  1. Puhovski i prirodni seks

Puhovski piše (primijetite s koje „visine“):

… biologijska odredba roda ne omogućuje, primjerice, zabranu silovanja, ili nalog bračne vjernosti. Jer, ljudska spolnost u tom shvaćanju zapravo nije bitno različita od one kod drugih sisavaca. Svakako, bik kravi ne donosi stručak cvijeća prije no što naskoči na nju, jer je logika prirode – bio-logika, dakle – u tomu da je za nastavak vrste podoban samo genetski materijal bikova koji mogu – nasilno – oploditi kravu…“

Žarko Puhovski misli da bik siluje kravu! Nije to silovanje nego njihov spolni odnos na koji krava pristaje.

Puhovski misli da je bik agresivan prema kravi. Ne, bik je prema kravi nježan! Naravno, bikovski. On je nasilan prema drugim bikovima! To se uči iz biologije u srednjoj školi!

Bik kravi ne donosi stručak cvijeća, ali i bik i krava imaju „svoje cvijeće“ i bik kravi sigurno „donosi“ ono nešto što je ženi cvijeće.

„Bračna vjernost“, kao i „stručak cvijeća“ i „silovanje“ su biološki koncepti teorije evolucije. Na (vrlo) različite načine oni postoje u nebrojenim vrstama i služe samo jednome: životno presudnom osiguranju provedbe spolnoga čina radi reprodukcije i onda očuvanja potomstva dok se ne osamostali da preživi do spolne zrelosti – opet za isti ciklus. „Bračna vjernost“ je evolucijski koncept koji su ljudi morali prihvatiti, pa su ga opisali kao „vjernost“

Puhovski nadalje (nisam preslikao) iznosi svoju vjeru da su i čovjekovi pretci silovali svoje žen(k)e, nevjerojatno! Da sam ja tako slabo obrazovan o seksu, ne bih se usudio ni „Modroj lasti“ poslati članak o toj temi.

Puhovski tvrdi i da „biologijska odredba roda ne omogućuje nalog bračne vjernosti“, naznačujući da je tu vjernost izmislila Crkva i da je to „društveni konstrukt“ moralista. No, nije: „bračna vjernost“, kao i „stručak cvijeća“ i „silovanje“ su biološki koncepti teorije evolucije. Na (vrlo) različite načine oni postoje u nebrojenim vrstama i služe samo jednome: životno presudnom osiguranju provedbe spolnoga čina radi reprodukcije i onda očuvanja potomstva dok se ne osamostali da preživi do spolne zrelosti – opet za isti ciklus. U čovjeka sazrijevanje jednoga mladunca traje barem petnaest i, s više mladunaca, „bračna vjernost“ potrebna je za cijeli život. „Vjernost“ je tu važna jer – u toj vrsti – mužjaku ne odgovara da se godinama brine za mladunče koje nije njegovo. No, ni to nije sebičnost, nego je evolucijski zadano osiguranje da se trud naplati proširenjem vlastitih, a ne tuđih, gena u populaciji. Drugim riječima, „bračna vjernost“ je evolucijski koncept koji su ljudi morali prihvatiti, pa su ga opisali kao „vjernost“. Tu nije važno ime, nego čuvanje djece od strane obaju roditelja.

  1. Puhovski i pacijenti

Puhovski citira moj članak iz „Kamenjara“, kako slijedi:

„… Veselome se medicinaru čini, naime, da „njegovi pacijenti“ nisu oboljeli zbog „prirodnih zakona“, nego zbog „poremećaja u glavi“. Ostavi li se po strani što bi ova koncepcija značila primjerice za psihijatriju ili psihologiju, ostaje jednostavno pitanje: zastupa li Marušić doista jednu osebujnu („demokratsku“) interpretaciju istine, prema kojoj, eto, „poremećaji“ nisu „istina“ (nego je to, valjda, društvena matica), ili pak smatra da se znanost (posebice medicinska) treba baviti samo uobičajenim (naime: „normalnim“) pacijentima.“

U tom sam članku objasnio da rodna ideologija pozivanjem na transrodne osobe cilja na negiranje važnosti postojanja spola, što je njezina ključna postavka (koja se izričito nalazi i u Istambulskoj konvenciji). Ponavljam: potpuno biološki zdrav muškarac ne može se osjećati kao žena (ni obrnuto). Spol je genetski zadan; geni djeluju da se stvore primarni spolni organi (sjemenik i jajnici), a primarni spolni organi luče hormone koji djeluju na cijelo tijelo, pa od bioloških žena naprave žene a od bioloških muškaraca muškarce.

Spolni hormoni djeluju na sve tjelesne organe, dakle ne samo na mišiće, dojke, oblik zdjelice i raspored dlaka, nego i na (navodim dva koja se malo spominju) imunosni sustav i mozak. To znači da se ženski i muški mozak razlikuju, anatomski, histološki i funkcionalno. Zbog tih specifičnih razlika mozga u dva spola, muškarac se osjeća muškarcem, a žena ženom.

Otkud onda „transrodni“? Poremećaj „osjećaja spola“ nastaje – zbog poremećaja u opisanom putu stvaranja čovjeka od gena do frizure. Poremećaji mogu biti na svim razinama, vrlo su različiti, a često i vrlo diskretni. Transrodni se onda obraćaju liječnicima za pomoć, jer njihovo stanje i život nisu lagani. Pa ih nazivamo – pacijentima. Za liječnika je svaki pacijent svetinja.

A sada pročitajmo ponovno rečenicu Žarka Puhovskoga kojom on tumači moje objašnjenje: „poremećaji“ nisu „istina“ (nego je to, valjda, društvena matica), ili pak smatra da se znanost (posebice medicinska) treba baviti samo uobičajenim (naime: „normalnim“) pacijentima.“ Riječ „istina“ sam upotrijebio kao opis prirodnoga zakona. Prirodni zakon kaže da je prirodno da su oba spola biološki zadani i različiti. Riječ „poremećaj“ sam upotrijebio da definiram ono što odstupa od toga prirodnoga zakona („aberacije“).

„Normalnost“ je podudarnost jedinke u vrsti s golemom većinom drugih jedinaka u vrsti, koje su tamo (u životu) jer su „najprilagođenije“ i mogu preživljavati do spolne zrelosti i razmnožavanja koje vrstu održava na životu. „Poremećaj“ je kad jedinka odstupa od te „normalnosti“

Puhovski izmišlja pojam „normalnih pacijenata“ da bi mi time posredno „kao uvredljivu“ zabranio riječ „poremećaj“ koju sam upotrijebio pri opisu stanja transrodnih osoba. Time podmeće dogmu rodne ideologije da su transrodni „normalni“ kao i svi drugi koji imaju normalan spolni profil. „Normalnost“ je podudarnost jedinke u vrsti s golemom većinom drugih jedinaka u vrsti, koje su tamo (u životu) jer su „najprilagođenije“ i mogu preživljavati do spolne zrelosti i razmnožavanja koje vrstu održava na životu. „Poremećaj“ je kad jedinka odstupa od te „normalnosti“, tako da nije na korist održanju vrste, što god tome bio razlog.

Julie Andrews u filmu Victor Victoria (1982)

U ljudskoj vrsti, bez obzira na poremećaj i njegovu važnost za vrstu, liječimo sve koji za liječenjem osjećaju potrebu. Zato se pacijenti ne dijele na „normalne“ i (valjda) „nenormalne“, nego po tipovima „poremećaja“ (to je medicina). „Poremećaj“ „bolest“ i „stanje“, su stanja koje se razlikuje od zdravlja. Zdravlje je pak „stanje potpunog tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.“

  1. Evo u čemu je tajna nesuglasja g. Puhovskoga i mene

Tko sumnja u tu kratku medicinsku lekciju, trebao bi pregledavati transrodne osobe da vidi kako su to postale. Međutim, rodna ideologija to zabranjuje. Promicatelji rodne ideologije tvrde da su svi LGBTIQT potpuno normalne osobe i da je to – njihov izbor. U Kaliforniji je zabranjeno liječenje homoseksualaca i koji žele liječenje toga svojega „stanja“.

Zato Puhovski meni podmeće nepostojeći pojam „normalnog pacijenta“. Njemu je normalno da si žena dade odsjeći dojke i da traži da uzima muške spolne hormone da bi joj narasla brada i brkovi. I da se onda odjene kao muškarac i da tvrdi da je muškarac. Meni to nije „normalno“, i to kao liječnik moram reći. To je moja profesionalna obveza. Prisegao sam Hipokratu.

Matko Marušić, profesor emeritus
Split