Na temelju prezentacije istraživanja o znanstvenom sustavu, koje je pošlo od činjenice sve većeg osiromašenja znanosti i znanstvenika, održana je rasprava u kojoj je sa strane Ministarstva znanosti sudjelovao Marko Košiček, a sa strane Sindikata znanosti Petar Pervan koji je u subotu, 21. travnja, izabran za predsjednika. Što je to izvrsnost? Jesu li indikatori zamijenili ciljeve?
Uvodno je dr. sc. Jadranka Švarc iznijela neke već poznate zaključke istraživanja te dodatne uvide u situaciju u znanosti i visokom obrazovanju.
Indikativno je da je za istraživanje dobiven fond od 4800 kuna, da znanstvenici sve češće sami participiraju u troškovima sudjelovanja na međunarodnim konferencijama, plaćaju printanje materijala itd.
Petar Pervan spomenuo je da je za konzultante za otkup Ine Vlada namijenila pedesetak (ili čak šezdeset) milijuna kuna. (Op. To je pola svote za znanstvene projekte, a nema dvojbe da bi odabrani hrvatski znanstvenici načinili jednako kvalitetnu studiju – uostalom, konzultanti se i koriste podatcima koje proizvede hrvatska znanost.)
Raspravljalo se o tome što je znanstvena izvrsnost – pribavljanje sredstava (iz EU fondova) ili objavljivanje u prestižnim časopisima, jesu li se znanstvenici prilagodili disfunkcionalnom sustavu, bi li prihvatili promjene pa čak i odricanje od sredstava kad bi buduća raspodjela bila pravedna.
Link na raspravu je:
https://www.youtube.com/watch?v=Jf3Htkb1HJc
Istraživanje su od veljače 2017. do veljače 2018. proveli Jadranka Švarc, Institut Ivo Pilar (koordinatorica), Drago Čengić, Institut Ivo Pilar, Saša Poljanec-Borić, Institut Ivo Pilar, Jasminka Lažnjak, Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za sociologiju i Luka Šikić, Institut Ivo Pilar (I. faza), a u sklopu projekta Reforma znanosti u Hrvatskoj u kontekstu promjene razvojne paradigme.
Iz ovdje dostupnog Sažetka istraživanja izdvajamo sljedeće naglaske:
Velika većina istraživača misli da sustav:
- ne potiče znanstvenu izvrsnost (75%) već znanstvene mediokritete (72%);
- proizvodi više znanstvenih zvanja nego što ima radnih mjesta (68%);
- destimulira znanstvenoistraživački rad i projektne aktivnosti zbog nemogućnosti dobivanja radnog mjesta (71%);
- podržava klijentizam i ortački akademizam (71%);
- nepravedno dodjeljuje iste koeficijente plaća za znanstvena i znanstveno nastavno zvanja (64%).
- blizu 60% istraživača procjenjuje da ima manje sredstava za rad nego prije reforme (od čega 34% bitno manje);
- između 60% i 80% istraživača nema uopće ili ima nedovoljno sredstava za pojedine znanstvenoistraživačke djelatnosti
- blizu 60% istraživača ima nimalo ili malo sredstava za materijalne troškove, a blizu 70% istraživača ima nimalo ili malo sredstva za terenski rad i uredsku opremu;
- 47% istraživača istaknulo je nabavku literature uključujući „full-text“ baze podataka i organizaciju konferencija kao aktivnosti za koje uopće nemaju sredstava;
- gotovo 60% istraživača tvrdi da je moralo, zbog manjka sredstava, smanjiti opseg i intenzitet svojeg istraživačkog rada
