Odlaskom Viktora Orbana Češka ostaje glavna uzdanica Benjamina Netanyahua i njegova ključna zaštitnica od europskog propitivanja zločina u Gazi i na Zapadnoj obali. No o tome se sada barem otvoreno progovorilo, smatra Sofija Kordić.
- Andrej Babiš, Benjamin Netanyahu. (Chatham House / CC 2.0)
- Autorica je novinarka koja živi u Pragu.
Kad god se u Češkoj Republici vode rasprave o tome može li se Izrael opisati kao država apartheida, njegove pristalice stalno ponavljaju da gotovo dva milijuna Arapa u Izraelu ima pravo glasa i da je jedan od njih i sudac Vrhovnog suda. Na ovaj argument palestinska pravnica iz Izraela Sawsan Zaher odgovara ovako: “Prije svega, moramo si postaviti pitanje kako definiramo apartheid. Međunarodno pravo definira ga kao segregaciju na temelju rase, nacionalnosti, vjeroispovijesti ili etničke pripadnosti. Ta segregacija mora biti sustavna i usmjerena protiv određene skupine. U praksi se primjenjivala u Južnoj Africi, ali to nužno ne znači da svaki drugi konkretan primjer apartheida izgleda potpuno isto. Postoje palestinski građani koji žive u Izraelu poput mene. Da, imamo pravo glasa i možemo sudjelovati na izborima. Ali to ne znači da izraelski režim nije apartheidski režim.” Kroz javne proračune u lokalnim samoupravama, zdravstvu, obrazovanju, stanovanju, pravila u sudjelovanju na izbornim listama i zastupljenosti u parlamentu, upozorava Zaher, Izrael ugnjetava Palestince i održava dominaciju jedne skupine.
Češki advokati nasilja
Zaher je sredinom listopada sudjelovala na seminaru u češkom parlamentu pod nazivom “Izrael i Palestina: međunarodno pravo, odgovornost EU i uloga Češke Republike”, što je povijesni događaj u zemlji koja sebe, riječima bivšeg premijera Petra Fiale, naziva glasom Izraela u Europi. Ni sadašnja vlada milijardera Andreja Babiša, koji je osnovao koaliciju s dvije stranke ekstremne desnice, nije odstupila ni milimetar od tih stavova, naprotiv. I nakon tri godine izraelske odmazde u Gazi, koju mnogi pravni stručnjaci, uključujući i neke izraelske, nazivaju genocidom, i brutalnog nasilja na Zapadnoj obali, češkim javnim diskursom i političkom scenom i dalje dominiraju glasovi koji zdušno opravdavaju izraelska kršenja međunarodnog prava dok se Palestinci u potpunosti dehumaniziraju.
“Međunarodno pravo na koje se opravdano pozivamo kako bi zaštitili Ukrajinu je isto međunarodno pravo koje vrijedi u Gazi i na Zapadnoj obali Jordana”, kaže Gabriela Svárovská, jedna od dviju zastupnica Zelenih u parlamentu i organizatorica skupa. “To nisu politička mišljenja – to su obvezujuće norme nastale radi zaštite civilnog stanovništva, bez obzira na nacionalnost ili vjeru. Ako ih ne provodimo ili primjenjujemo dvostruke standarde ugrožavamo arhitekturu međunarodne sigurnosti od koje ovisi i sigurnost naše zemlje”, dodaje njezina kolegica Ferčíková Konečná.
Joav Šemer-Kunz, predstavnik izraelske organizacije B’Tselem, nasilje doseljenika na Zapadnoj obali nazvao je projektom eliminacije i zastrašivanja – od listopada 2023. na Zapadnoj obali ubijeno je više od 1300 ljudi, uključujući 245 maloljetnika, bez ikakvih posljedica. U sistemu eliminacije važnu ulogu prema njegovim riječima ima ograničavanje kretanja.
“Danas na Zapadnoj obali postoji 925 različitih prepreka i kontrolnih točaka koje ograničavaju kretanje Palestinaca. Ako napustite svoj grad, ne znate koliko će vam vremena trebati do odredišta, hoćete li uopće stići i hoćete li se moći vratiti.“
U projekt eliminacije, prema Shemer-Kunzu, uključena su i ekonomska ograničenja, otkazivanje radnih dozvola, smanjenje sredstava za Palestinsku upravu i ograničavanje ili ometanje političkog i društvenog života, etničko čišćenje, stvaranje novih naselja te masovna hapšenja i zatvaranja. “Svjedočimo kako se prakse iz Gaze šire na Zapadnu obalu. Razina dehumanizacije Palestinaca dosegla je takvu razinu da smo mi u B’Tselemu zabrinuti zbog sljedećih planova Izraela. EU i njezine države članice imaju jasnu pravnu obvezu zaštititi ljudska prava i zaustaviti izraelske akcije te ga pozvati na odgovornost. Zahtijevamo djelovanje, a ne samo prozivanja i stajališta“, zaključio je Shemer-Kunz.
Zajednička vanjska politika EU temelji se na jednoglasnosti, pa Češka Republika u ovom pitanju ima daleko veći utjecaj nego što bi njezina veličina sugerirala – u listopadu 2024. bila je jedina zemlja u EU koja je blokirala poziv na prekid vatre u Libanonu. Njezini pregovarači poručuju da neće dopustiti usvajanje bilo kakvih sankcija EU protiv izraelskih naseljenika na Zapadnoj obali, a češki šef diplomacije Petr Macinka u lipnju je zaprijetio da će blokirati sankcije protiv izraelskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira dok se cijeli svijet zgražavao nad njegovim ismijavanjem i ponižavanjem aktivista iz humanitarnog konvoja za Gazu.
Znaju li Česi što radi njihova vlada?
Iako Međunarodni sud pravde još nije donio presudu po tužbi Južnoafričke republike za genocid u Gazi, istražna komisija UN-a zaključila je prošle godine da izraelske akcije ispunjavaju kriterije za genocid. Claudio Francavilla iz organizacije Human Rights Watch istaknuo da međunarodno pravo obvezuje sve zemlje na djelovanje kad postoji ozbiljna sumnja da neka država čini genocid. A Češka ne samo da ne djeluje u skladu s međunarodnim pravom, već ometa napore međunarodne zajednice da izvrši bilo kakav pritisak na Izrael. Europska unija pak stalno ponavlja parole o dvodržavnom rješenju, dodaje Francavilla, dok je istovremeno glavni trgovinski partner Izraela. EU nije poduzela ni konkretne mjere protiv blokade hrane, nije suspendirala ni Ugovor o pridruživanju, a i transfer oružja nesmetano teče iz EU u Izrael.
“Čak je i Češka Republika izjavila da su naselja nezakonita i da predstavljaju prepreku za dvodržavno rješenje. Pa zašto trgujete s nekim takvim? Europska komisija ima dužnost osigurati da je politika EU u skladu s međunarodnim pravom. Većina Čeha možda čak ni ne zna što njihova vlada podržava. Zahvalan sam parlamentu i svima vama što ste ovdje i što ste voljni poslušati nešto što vam mora biti vrlo neugodno. Ovo je slobodarska zemlja. Znate što je okupacija. Znate što je propaganda. Poznati su vam mučenje i tajna policija. I ne vjerujem ni na trenutak da bi češki narod želio podržati da se ovo događa drugima,” zaključio je Francavilla.
Događaj u Zastupničkom domu bio je izniman i zato što je dao glas predstavnici Palestinaca, što se praktički nikada prije nije dogodilo u češkoj javnoj raspravi. Novinar i publicist Jefim Fištejn tražio je od Zaher da navede jednu jedinu zemlju Bliskog Istoka u kojoj bi se židovska odvjetnica mogla zauzimati za Židove, putovati u inozemstvo kako bi kritizirala tu zemlju i vratiti se kući bez opasnosti da bude odmah zatvorena. “Ako vas ono što ste danas čuli nije uvjerilo ili navelo na zaključak da postoji određeni problem s Izraelom i načinom na koji djeluje, onda vam je možda potrebno više povijesnih seminara u ovom parlamentu”, uzvratila je Zaher. “Ako želite nešto poduzeti po pitanju izraelskih zločina slobodno to učinite, ali ako odobravate hladnokrvna ubojstva, etničko čišćenje, istrebljenje i diskriminaciju, to je strana koju ste odabrali i nije moja moralna dužnost govoriti vam što da činite.” Yoav Shemer-Kunz dodaje, “Je li Izrael demokratski ili ne, nema veze s tim može li počiniti genocid, to je potpuno nebitno”.
Bizarna ljubav europske desnice i Netanyahua
Prema izvještaju Al Jazeere i Reutersa od 3. rujna 2026., Njemačka, Austrija, Češka i Mađarska jasno su se protivile pokušajima uvođenja europskih trgovinskih mjera protiv proizvoda iz izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Italija se također protivi nekim širim mjerama, iako joj je stav o pojedinačnim sankcijama promjenjiv. Iza retorike bojkota i osuda, bilateralna trgovina, obavještajna suradnja i trgovina oružjem između Izraela i ključnih europskih država odvija se uglavnom neometano.
Postoji nešto paradoksalno i bizarno u ljubavi koju dio europske radikalne desnice gaji prema režimu Benjamina Netanyahua. Pokreti koji su nastajali na tradicijama antisemitizma, etničkog nacionalizma i ideje o Europi kao ekskluzivnom prostoru za određene narode, danas se predstavljaju kao najodaniji branioci Izraela. Istodobno, izraelska vlast, koja svoju međunarodnu legitimnost velikim dijelom gradi na povijesnom iskustvu antisemitizma i Holokausta, pruža političku legitimaciju europskim pokretima čije historijsko nasljeđe upravo to iskustvo čini posebno problematičnim. O tom približavanju pišu i izraelski istraživači Sharon Pardo i Yonatan Touval, ukazujući na spoj političkog pragmatizma i zajedničkog nacionalističkog, antiimigrantskog i antiislamskog pogleda na svijet. https://www.greeneuropeanjournal.eu/wp-content/uploads/pdf/a-dubious-alliance-netanyahus-israel-and-europes-far-right.pdf
Netanyahuov režim u europskoj radikalnoj desnici ne vidi samo ideološke saveznike, već i korisne političke partnere: ona može oslabiti europski pritisak zbog izraelske politike prema Palestincima, relativizirati značaj međunarodnog prava i preusmjeriti političku raspravu s okupacije i ljudskih prava na migracije, islam i sigurnosne probleme. Analiza Centra za istočne studije u Varšavi iz veljače 2026. ukazuje upravo na stratešku povezanost dviju strana. https://www.osw.waw.pl/en/publikacje/osw-commentary/2026-02-13/what-counts-present-israels-alliance-european-right
Ova netipična debata u češkom parlamentu izazvala je i veliki interes javnosti, a reakcije su bile očekivano burne. Zajednica židovskih općina optužila je organizatore za jednostranost i osporila optužbe za genocid. Kažu ipak da ozbiljno shvaćaju stradanje civila u Gazi i priznaju pravo na kritiku izraelske, kao i bilo koje druge vlade. Nedavno je Beth Oppenheim, autorica projekta Europskog vijeća za međunarodne odnose Ideas of Israel u razgovoru za češki DenikN izjavila da se izraelska Vlada može promijeniti, ali da će se ideološki pomak u desno u izraelskom društvu nastaviti. Oppenheim ističe kako su nekad marginalne ideje postale glavna struja u izraelskoj politici, te da taj neliberalni i etnonacionalistički zaokret Izraela predstavlja strukturalnu transformaciju koja nadilazi Benjamina Netanyahua i neće nestati ni nakon njegova konačnog odlaska.