Pet mogućih scenarija Brexita

Tin Radovani (vrlo duhovito i pronicljivo) razmatra a) sadržaj dogovora; b) probleme koji su teško rješivi c) plemena u britanskom parlamentu d) faktore koji utječu na nihovo opredjeljivanje iz čega izvodi pet scenarija raspleta situacije nakon usvajanja dogovora o Brexitu između vrha EU i britanske premijerke May u koje danas gleda cijeli svijet

• Tin Radovani je viši savjetnik za strategiju na BBC

Dogovor

Godinu i pet mjeseci u nastanku, pet ministarskih ostavki (and counting)[1], 585 stranica teksta o razvodu, samo 7 stranica političke deklaracije o okvirima budućih odnosa. Kabinet je usvojio, vjerojatno će na Barnierovu preporuku i EU na samitu, a nakon toga i svih 27 članica. To je razmjerno izvjestan dio cijele priče.

Međutim, sada slijedi onaj nimalo izvjestan – usvajanje, ili tzv. ‘meaningful vote’, u Donjem domu britanskog parlamenta. Što se sadržaja sporazuma o razvodu tiče čini se da je rješenje za Sjevernu Irsku protegnuto na cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo, tj. da ono ostaje u carinskoj uniji u prijelaznom razdoblju dok se ne postigne dogovor o budućim odnosima[2], dakle,  UK ostaje u tzv. ‘teritoriju jedinstvene carinske unije’[3], s time da je Sjeverna Irska nešto malo ‘dublje’ u tom teritoriju od matice zemlje[4]. To onda postaje temeljem od kojeg bi se trebalo poći u određivanju budućih odnosa nakon razvoda. Postojat će neki mehanizam koji trebao regulirati bilo prestanak konvergencije standarda, bilo mogućnost britanskog istupa iz carinske unije u tom razdoblju. Taj bi mehanizam trebao spriječiti unilateralni potez Londona po tim pitanjima. Europski sud pravde (ECJ) imat će neki oblik nadležnosti nad pitanjima harmonizacije standarda. Čini se da britanske robe i poljoprivredna dobra i dalje imaju neometani pristup jedinstvenom tržištu. Stvari oko ribarenja i pristupa teritorijalnim vodama će se kasnije dogovoriti[5]. To je nekako to.

Teško rješiv problem

Konceptualni problem koji je uvelike otežavao proces dogovora o razvodu i koji cijelu konstrukciju čini vrlo labilnom i složenom tiče se obrnutog pravca kretanja odnosa između EU i UK. Naime, izuzetno je teško pravno formalizirati ideju o postupnoj divergenciji standarda u nekom ugovoru o slobodnoj trgovini jer je normalna putanja takvih odnosa (kao recimo kod dogovora između EU i Kanade) ka postupnoj konvergenciji i harmonizaciji standardna roba i usluga kako bi se osigurao njihov nesmetani protok. U tim slučajevima riječ je o formalizaciji duha suradnje u kojem su sporovi iznimka, a ne pravilo u odnosima. Velika Britanija i EU se u tom pogledu nalaze na obrnutom pravcu putanje od konvergencije standarda ka njihovoj divergenciji, više-manje zbog britanskog inzistiranja na slobodnim rukama u realizaciji trgovinskih odnosa s trećim zemljama. Formalizacija takvog odnosa je u ovom slučaju, kako bi rekao Rocco Lampone glede mogućnosti nasilnog obustavljanja nastavljene egzistencije Hymana Rotha, teško izvediva ali ne i nemoguća.

Prema tome, cijelo se pitanje sada svodi na ovo: je li razina slobode u prijelaznom razdoblju koja je dogovorena u ugovoru o razvodu prihvatljiva za dovoljan broj zastupnika da bi ga oni usvojili, tj. postoji li parlamentarna aritmetika za njegovu ratifikaciju. Tu situacija postaje gotovo nemoguća za predvidjeti jer je riječ o vrlo finoj ravnoteži između onih kojima je do prestanka harmonizacije i onima koji bi je htjeli zadržati. Dakle,  može li se istovremeno oko ugovora okupiti s jedne strane dostatan broj zastupnika koji smatraju da on daje dovoljno slobode za neometane odnose s trećim zemljama u prijelaznom razdoblju, i s druge strane onih koji smatraju da daje dovoljno otvoreni pristup jedinstvenom tržištu kroz harmonizaciju standarda s EU.

Plemena

Dakle, ugrubo situacija u Donjem domu britanskog parlamenta izgleda ovako po plemenima:

a) Demokratska unionistička stranka (DUP): protestantski fundamentalisti o kojima izravno ovisi manjinska konzervativna vlada Therese May. Karakterizira ih paranoidni strah od svega što se dogodilo nakon sredine 19. stoljeća: teorija evolucije, električna struja, legalizacija pobačaja, gay prava, Jeremy Corbyn, motori s unutarnim izgaranjem, Republika Irska. Vrlo vjerovatno protiv ugovora jer smatraju da daje veće ovlasti Dublinu nego Londonu. Jedino bi ih strah od Corbyna u ulici Downing mogao natjerati na izglasavanje ugovora o razvodu, no kako se čini u zadnje vrijeme više ih je strah Dublina nego Corbyna. Ima ih 10.

b) European Research Group (ERG): skupina hard Brexit torijevskih zastupnika koju predvodi Jacob Rees Moggi i kojemu je zamjenik Mark Francois (ironiji u Brexitlandu nikad kraja). Nominalno ih je 80, no po nekim procjenama samo bi ih 40-ak rušilo ugovor, tj. smatralo da on ne daje dovoljno slobode, a valjda bi time htjeli rušiti i May[6]. Tih 40ak je ono što se obično naziva fanaticima ili puritancima: samo čisti, ustupcima neukaljani oblik Brexita dolazi u obzir. Sve se mora žrtvovati za njegovu realizaciju: djevice, mačke, mala djeca, zdravi razum, Theresa May, možda čak i vlada.

c) Ostali Torijevci: middle of the road, garden variety konzervativci, uglavnom Remaineri, vrlo vjerovatno velikom većinom glasaju za ugovor. Jedino je nejasno što će napraviti manjina izrazitih hard Remainera tipa Anna Soubry, Dominic Grieve i odnedavno pametniji brat Johnson. Ima ih oko 230.

d) Laburisti: komplicirano, jako komplicirano[7]. Ima ih 257.

e) Škoti: već su rekli da ruše što god May podnese parlamentu. Ima ih 35.

f) LibDems: vidi e). Ima ih 12.

Faktori

Faktori koji bi mogli utjecati na odluku parlamentarnih zastupnika:

a) ‘Momentum’ (ne onaj laburistički): ako iza ugovora uz kabinet stane i EU, May iza sebe ima zamah i institucionalnu snagu obiju strana u pregovorima te bi jednostavno mogla reći: ‘To je to, nema dalje, my way or the highway’, tj. Brexitovce bi mogla plašiti time da neće biti Brexita, a Remainere time da će biti Brexit bez dogovora – ‘cliff edge Brexit’.

b) ‘Bolje nekakav Brexit nego nikakav’: dio hard core Brexitovaca bi mogao procijeniti da se nema smisla dalje zezati i da su barem u ovom razdoblju dobili maximum, te da mogu kasnije stvar preokrenuti na svoje. To je pristup koji favorizira Michael Gove.

c) ‘Tko ako ne May?’: kako nema izglednog kandidata ili kandidatkinje za njezino mjesto, za mjesto čelnika ili čelnice stranke (i vlade), bolje je ne dizati buku oko toga i stoga glasati za dogovor o razvodu. A ako bi se i našao netko za koga ili za koju će zatvorenim nosom glasati dovoljan broj Torijevaca, onda je vrlo neizvjesno da novih izbora ne bi trebalo biti, a onda vidi d).

d) ‘Corbyn kao najjači saveznik Therese May’: rijetko što kao taj ‘ex hippy’ fokusira deliberativni dio torijevske kolektivne pameti. Dakle, bude li novih izbora u kontekstu propalih pregovora, all bets are off i Laburisti bi se mogli ušetati u ulicu Downing skoro po defaultu. Jedino je, kao i uvijek kod njih, pitanje: vole li Torijevci više vlast ili regicid.

e) ‘Glavom kroz zid’: vjera u postimperijalni san o snazi Velike Britanije koja sama vlada (bez mornarice) trgovinskim morima 21. stoljeća. Torijevski fanatizam i puritanizam Brexita prevlada razum i regicid je jači od želje za vlašću.

Scenariji

Elem, ovisno o parlamentarnoj aritmetici mogući su ovi glavni scenariji (varijanti ima gotovo bezbroj):

a) Stvar pada / nastavak pregovora: May (ili netko drugi) pokušava zamrznuti A50[8] i pokuša se vratiti u parlament s nečim prihvatljivijim. Torijevci u napetom iščekivanju. Corbyn nesretan. EU jako nesretna.

b) Stvar pada / izvanredni izbori: May pada i sazivaju se novi izbori (usput se možda ustoliči novi čelnik konzervativaca). Zamrzava se A50. Torijevci imaju nervni slom. Corbyn zadovoljan. EU neutralna.

c) Stvar pada / drugi referendum: May (ili netko drugi) zamrzava A50 jer se saziva drugi referendum s idejom da plebs instruira parlament što izglasati i da li uopće izaći iz EU. May ima nervni slom. Torijevci zbunjeni i podijeljeni s time da neki hard Brexitovci (oni iz ERGa) razmišljaju o samospaljivanju. Corbyn zbunjen, dobar dio Laburista u ekstazi, ostali nervni slom. EU zadovoljna.

d) Stvar pada / nema dogovora: May diže ruke, UK ispada iz EU bez dogovora. Hard Brexitovci (ERG) u ekstazi, garden variety Torijevci nervni slom. Corbyn ne zna što bi, dobar dio Laburista nervni slom, a manji dio otvara šampanjac. EU nervni slom.

e) Stvar prolazi: kraj. UK izlazi iz EU i vjerovatno godinama pregovara o budućim odnosima za koje vrijeme efektivno ostaje u carinskoj uniji, s harmoniziranim standardima koje definira Bruxelles, a bez prava glasa o njima, i s robom koja ima neometani pristup jedinstvenom tržištu. Svi se lagano dure.

Prag za usvajanje dogovora o razvodu je 320 glasova u Donjem domu.

Naravno da mi ne pada na pamet davati prognoze.

[1] U trenutku pisanja ovog teksta zaustavili smo se na dvije ministarske ostavke samo u jednom danu do ručka – Raab i McVey. Nije isključeno da još neke slijede (uskoro su stigle još tri) u kojem slučaju se postavlja pitanje održivosti vlade i May kao premijerke. Obzirom da je već jednom preživjela ostavke nakon Chequers plana nije isključeno da preživi i ove. Tekst nastavljamo pod pretpostavkom da se vlada održala jer time problemi nisu rješeni obzirom na ono što tek May čeka u parlamentu, a ovaj tekst je više manje o tome.

[2] To bi nominalno trebalo trajati do 31. prosinca 2020.

[3] Single customs  territory

[4] Što je već jako iznerviralo Škote koji bi isto tako htjeli biti vrlo ‘duboko’ u carinskoj uniji i jedinstvenom tržištu.

[5] I to je isto iznerviralo Škote.

[6] E sada pravila o smjeni čelnika konzervativne stranke idu nekako ovako: najmanje 15%  zastupnika (tj. sada je to njih 48) stranke mora uložiti ‘pismo’ u kojem iskazuje svoje nezadovoljstvo predsjedniku ‘1922. Odbora’ koji okuplja Tory backbenchere. Samo on zna je li sakupljen dovoljan broj pisama i ako dobije dozvolu od svakog od tih zastupnika da javno kaže da je primio njegovo ili njezino pismo onda može sazvati glasanje o nepovjerenju čelniku stranke. Ako 50% zastupnika (njih 155) potvrdi nepovjerenje čelnik je smijenjen i ne smije se kandidirati za izbor novog. Ako ne prođe glasanje o nepovjerenju onda ostaje na mjestu i godinu dana svi imaju biti kuš. Mali kuriozum, do danas  Jacob Rees Mogg opetovano tvrdi da nije poslao svoje pismo za smjenu Therese May. Danas ga je poslao.

[7] Laburističko se pleme ugrubo dijeli na:

1. a) one koji su odani Corbynu i ne žele drugi referendum
2. b) one koji su odani Corbynu i žele drugi referendum
3. c) one koji nisu odani Corbynu i ne žele drugi referendum
4. d) one koji nisu odani Corbynu i žele drugi referendum
5. e) one koji ponekad jesu, a ponekad nisu odani Corbynu ali ne žele Brexit
6. f) one koji ponekad jesu, a ponekad nisu odani Corbynu ali žele Brexit.

Naime, ono što muči većinu laburističkih zastupnika je nedoumica između dvije optike: što je gore, podržati May i Torijevce ili skriviti by default Brexit bez dogovora i ekonomsku kataklizmu koja bi uslijedila.

Uz to Laburisti imaju 6 testova ili kriterija za ‘uspješni Brexit’ (što god da to značilo) dizajn kojih je smišljen tako da ih May nikako ne može ispuniti, i da oni moraju glasati protiv nje. Doduše nema UK pregovaračkog tima, bio on laburistički ili ne, koji bi mogao zadovoljiti tih 6 kriterija, jer se uglavnom svode na to da zemlji nečlanici daju bolje uvjete nego zemlji članici: kontrolu nad granicama i slobodan pristup jedinstvenom tržištu i carinskoj uniji. To je laburistički ‘Brexit koji čuva radna mjesta’.

[8] Pomalo je nejasno može li se ili ne zaustaviti A50 i može li se to napraviti unilateralno. U svakom slučaju trebao bi neki oblik pristanka ostatka EU. O cijelom pitanju uskoro treba raspravljati ECJ, no za ove potrebe pretpostavimo da se može.