U ponedjeljak, 23. rujna u 12 sati, u prostorijama Sindikata znanosti u Zagrebu, Florijana Andrašeca 18a/I održat će se rasprava o plaćama, u Hrvatskoj i drugim zemljama. Uvodno će sudionicima rasprave i publici svoja iskustva prenijeti vodeći europski i slovenski sindikalni dužnosnik Branimir Štrukelj. U panel raspravi nakon izlaganja sudjelovat će čelnici sindikata srednjih škola te znanosti i visokog obrazovanja Branimir Mihalinec i Igor Radeka, kao i analitičari Željko Lovrinčević i Dragan Bagić
Plaće u usporedivim zemljama rastu brže, iseljavanje se iz Hrvatske nastavlja i postavlja se pitanje kakva će biti demografska slika za desetak godina. Plaće tu igraju jednu od ključnih uloga. Vlada RH generira suficit proračuna, ali ne potiče rast plaća, već ga suzbija: porezno ne rasterećuje rad, a subvencionira ugostitelje i trgovce. Koje su mogućnosti i ograničenja rasta plaća u zemlji, što će biti s plaćama zaposlenih u javnim službama, što za plaće građana znači ulazak u eurozonu i što Hrvatska može naučiti od Slovenije? O tim će se temama raspravljati u ponedjeljak, 23. rujna s početkom u 12 sati, u prostorijama Sindikata znanosti u Zagrebu, Florijana Andrašeca 18a, u organizaciji Sindikata znanosti, Matice hrvatskih sindikata, a što će medijski pratiti Ideje.hr.
Uvodničar će biti g. Branimir Štrukelj, potpredsjednik ETUCE-a (European Trade Union Committee for Education) koja udružuje više od 11 milijuna učitelja i nastavnika iz 48 europskih zemalja te bivši dugogodišnji član Izvršnog odbora najveće svjetske konfederacije Education International koja okuplja više od 30 milijuna članova diljem svijeta. Štrukelj je ujedno i glavni tajnik Sindikata odgoja, obrazovanja, znanosti i kulture Slovenije te predsjednik Konfederacije sindikata javnog sektora Slovenije. Sukladno tome, posljednjih je deset godina vodio brojne pregovore o plaćama s vladama u Sloveniji te je bio jedan od ključnih aktera sindikalnog pokreta tijekom uvođenja eura u Sloveniji.
Pitanja o kojima će Štrukelj govoriti su:
Panelisti u raspravi bit će:
Raspravu će moderirati Matija Kroflin, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja
Uvodno, podsjećamo na neka podatke o plaćama i kretanju plaća.
Tablica 1. Povećanje plaća u 2018. u odnosnu na 2008. u odabranim sektorima
Zdravstvo i socijalna skrb | Obrazovanje | Poslovni sektor | |||
Bulgaria | 104,5% | Bulgaria | 100,0% | Bulgaria | 114,3% |
Slovakia | 80,9% | Slovakia | 88,4% | Latvia | 61,7% |
Estonia | 56,1% | Estonia | 77,4% | Slovakia | 61,1% |
Czechia | 54,1% | Lithuania | 42,9% | Estonia | 57,6% |
Lithuania | 51,2% | Czechia | 39,1% | Lithuania | 48,8% |
Latvia | 48,9% | Poland | 37,0% | Hungary | 39,3% |
Poland | 24,2% | Latvia | 31,3% | Slovenia | 36,6% |
Slovenia | 20,8% | Hungary | 27,6% | Czechia | 35,3% |
EU28 | 19,0% | EU28 | 13,3% | Poland | 30,6% |
Croatia | 10,0% | Croatia | 10,8% | EU28 | 24,7% |
Hungary | 0,0% | Slovenia | 5,8% | Croatia | 21,1% |
Izvor: Eurostat
Podaci Eurostata pokazuju kako je godišnja neto plaća samca s prosječnom plaćom u RH prošle godine iznosila 9.067 eura. U Njemačkoj je ona iznosila 30.474 eura, u susjednoj Austriji 31.663 eura, Švedskoj 33.082 eura. Po stupnju razvoja, nama bližoj Estoniji plaća je bila 13.700 eura, u Sloveniji 13.000 eura. Veća nego u Hrvatskoj bila je i u Češkoj, Poljskoj i Slovačkoj, a nešto manja, od 8.500 do 9.000 eura bila je u Latviji, Litvi i Mađarskoj. Snažnije zaostaju jedino Rumunjska i Bugarska s plaćama od 5.900 i 5.500 eura.
Što se tiče dinamike kretanja bruto plaća (Tablica 1.), u Hrvatskoj su u poslovnom sektoru prošle godine one bile nominalno veće 21 posto nego 2008. godine; sve su posttranzicijske zemlje imale snažniji rast. Čak je i cijela EU koja uključuje zemlje s višestruko većim plaćama od Hrvatske u promatranom periodu ostvarila veći rast plaća.
Podaci pokazuju zašto plaće u RH trebaju biti važna tema i zašto trebaju rasti.
No, čini se kako Vlada RH vidi stvari drugačije. Povećala je kvote za zapošljavanje stranih radnika a porezno rasterećenje uvela kroz sustav poreza na dobit, dohodak, te u posljednje dvije godine i snažno proširila mogućnosti neoporezivih isplata. Time je pokušala direktno i indirektno utjecati na smanjenje cijene rada, odnosno olakšati poslodavcima da lakše podnose povećanje cijene rada, a do kojeg je došlo primarno zbog činjenice da su ostali bez radnika. Razlog vjerojatno nisu odlični uvjeti rada u RH. Građani su shvatili da su oni i njihov rad u drugim zemljama EU puno cjenjeniji nego u Hrvatskoj.
Podaci sugeriraju kako je u suzbijanju rasta cijene rada Vlada RH uspješna jer je rast plaća u ovoj godini u nekim sektorima usporen, a u nekima potpuno zaustavljen. Kao ključni razlog nameću se neoporezive isplate koje statistika o plaćama ne lovi. Time je pomognuto poslodavcima, ali su oštećeni drugi: radnici jer su im uplaćeni manji doprinosi za mirovinsko i bit će im manje mirovine, proračuni lokalnih jedinica jer su smanjene uplate poreza na dohodak, a na dodatnom je gubitku i prenapregnuti zdravstveni sustav. Time gube i trenutni umirovljenici jer im na rast mirovina utječe i rast plaća.
Plaće u javnim službama u Hrvatskoj zaostaju za rastom plaća u privredi. U nekim drugim posttranzicijskim zemaljama, pod pritiskom odljeva ljudi iz nekih ključnih segmenata poput zdravstva i prosvjete, plaće u javnom sektoru rastu brže od plaća u privredi.
Trenutno veće plaće traže prosvjetari, liječnici i medicinari, a Vlada početak pregovora o osnovici za plaće svih zaposlenih u javnim službama odgađa još od svibnja. Kroz poreznu reformu Vlada nije htjela dodatno utjecati na opće povećanje plaća već je 2 mlrd kuna, kroz smanjenje PDV-a, pretočila u marže trgovaca i ugostitelja. Očigledno je procijenila da je to trenutno važnije. Treba vidjeti kakav će odnos imati prema svojim zaposlenicima i kakav će biti dogovor sa sindikatima javnih službi.
U prvom kvartalu gospodarstvo raste iznad 3 posto, prihodi od poreza u prvih 5 mjeseci ove godine povećani su za 2,5 mlrd kuna ili 8,5 posto. EK je u srpnju podigla prognozu realnog rasta u RH s 2,6 na 3,1 posto. U RH trenutno postoje pozitivne ekonomske okolnosti koje se mogu iskoristiti za povećanje plaća. Međutim, hoće li doći do rasta plaća ili daljnjeg osujećivanja rasta plaća, pitanje je političkog odabira, a onda kasnije i odgovornosti za takav odabir.