Odlučnost Gospićana pokrenula je niz građanskih pobuna diljem Hrvatske, od Našica do Raše. Njihove zahtjeve analizira Veronika Rešković.
„Nikada ne sumnjajte u to da mala grupa predanih ljudi može promijeniti svijet. Zapravo, to je jedino što ga je ikad promijenilo“, riječi su koje se pripisuju američkoj antropologinji Margaret Mead. Jednako su aktualne danas kao i prije šezdesetak godina, a čini se da su u Hrvatskoj posljednjih mjeseci dobile i novi zamah. Naše „male grupe predanih ljudi“ sve su glasnije i upornije. One nisu političke stranke. One nisu ni nevladine organizacije. To su inicijative građana, neformalne grupe koje čine sumještani, prijatelji, susjedi… Ima ih od Siska i Ludbrega, preko već nadaleko čuvenog Gospića, pa do Osijeka, Koromačnog i Našica. Ne daju se zaustaviti i ušutkati. Ljudi u jednoj zajednici, s istim problemom koji utječe na njihove živote, ad hoc su se organizirali i krenuli tražiti odgovore i – odgovorne. Ne žele šutjeti i mirno gledati. Traže da ih se uzme u obzir i da ih se informira. Da ih se pita, sluša i čuje. O pitanjima važnim za njihovo mjesto, za njihov zavičaj. Dio inicijativa građana organizirao se oko nelegalnih odlagališta otpada, negdje je to problem izgradnje peradarskih megafarmi i loša cesta, drugdje novi kamenolom, smrdljiva kompostana ili sumnjivi projekt dekarbonizacije. Neke inicijative građana postoje već dvije-tri godine, neke samo koji mjesec ili tjedan, ali sve ih obilježava visoka motiviranost uključenih građana, volonterski rad, vrlo dobra informiranost i svijest o vlastitoj zajednici i njezinoj dobrobiti, o onome što nisu samo njihova pojedinačna dvorišta i što nije život samo unutar njihova četiri zida.
Jednostavno rečeno, pokreće ih briga za njihovu zajednicu i zajedničko dobro, bio to čisti zrak, pitka voda ili, na primjer, zdravo tlo. Postojanje građanskih inicijativa, ad hoc skupljenih u rješavanju nekog akutnog problema, možda više od ičega čini neki grad ili mjesto pravom zajednicom temeljenom na povjerenju, solidarnosti i zajedništvu. Grad može imati relativno dobre pristupne ceste, osnovnu i srednju školu, vrtić, knjižnicu, dom zdravlja, poštu i kino, vatrogasce, komunalne službe, čak i sud. Ali ako je taj isti grad, recimo, izgubio svoje temeljne resurse za život i razvoj, poput upravljanja vodom, ili ostaje bez dijelova morske obale, ako javnu prometnicu smanjuje kako bi proširio obližnji ugostiteljski objekt ili koncesiju za upravljanjem gradskim prostorom dodjeljuje velikom hotelskom lancu, a ne lokalnim obrtima – i sve to ta tzv. zajednica prešuti – onda je taj grad samo skup ljudi koji žive jedni pored drugih, za svoj račun i za svoje dvorište. To nije zajednica. Građanske inicijative takve situacije nastoje spriječiti ili popraviti. One su indikator kolika je kohezija stanovnika nekog mjesta oko onoga što se zove javno dobro i ima li je uopće.
Od ilegalnog otpada do megafarmi
Gospićke građanske inicijative, predvođene najeksponiranijom, „Gospić je naš dom“, uspjele su problem 37 tisuća tona nelegalno odloženog opasnog otpada u tom gradu dići na nacionalni nivo. O njemu se danas raspravlja u Vladi i Saboru. Problem gospićke ekološke bombe bio je i pred Europskim parlamentom. Fokus javnosti i medija ne posustaje. Deseci tisuća građana nedavno su zbog toga protestirali na glavnom zagrebačkom trgu. Na gospićkom valu, dižu se i stanovnici drugih mjesta po Hrvatskoj. Građani Našica usprotivili su se najavi dovoženja i spaljivanja dijela otpada iz Gospića u našičkoj cementari tvrtke „Nexe“. Prije nekoliko dana javno su prosvjedovali u središtu grada tražeći da se to ilegalno smeće vrati odakle je došlo, i da se ne dovozi ne samo u Našice nego nigdje u Hrvatskoj. Sada je na potezu tamošnja politika. Dok osječko-baranjska županica Nataša Tramišak (HDZ) pokušava umiriti građane tvrdeći da će „Nexe“ dovoziti iz Gospića samo otpad koji će se moći iskoristiti u cementari, Klub vijećnika SDP-a i Možemo! traži sazivanje sjednice Županijske skupštine na kojoj bi se raspravljalo o postupanju s otpadom iz Like. Isto su zatražili i iz stranke Most. Pobunili su se i stanovnici Koromačnog u Istri. Protive se najavi Vlade da će se u pećima Holcimove Tvornice cementa spaliti 300 tona ličkog otpada. Na nedavnom protestnom skupu u Raši okupilo se više stotina građana Istre i Kvarnera. Skupština Istarske županije zatim je izglasala zaključak kojim od Vlade traži ukidanje odluke o spaljivanju otpada u Koromačnom, ali nezadovoljni građani u međuvremenu su počeli i blokirati prometnice.
Građanske inicijative pokušavaju pokrenuti nadležne institucije i oko drugih tema. Tako su mještani Novog Golubovca u Krapinsko-zagorskoj županiji prosvjedovali protiv otvaranja kamenoloma „Sipina-Hum“ u blizini njihovih kuća, traže preispitivanje dokumentacije o kamenolomu, a sve su prijavili Državnom inspektoratu i USKOK-u. Zatražili su i hitno sazivanje općinskog vijeća. Za sada ih je podržao načelnik općine Ivan Delija (SDP). Dvjestotinjak građana protestiralo je nedavno i u Ludbregu protiv izgradnje megafarme pilića u prigradskom naselju Apatija, ali i bilo gdje u Hrvatskoj. Iz Građanske inicijative Apatija upozorili su da je planirani uzgoj farme u vlasništvu Perutnine Ptuj – Pipo d.o.o. oko tri milijuna pilića godišnje, odnosno gotovo 10 posto ukupne hrvatske proizvodnje. Građani su zabrinuti da takva megaproizvodnja može ugroziti kvalitetu vode, zraka i tla, a time i zdravlje i svakodnevni život mještana Apatije. Do zaključenja ovog teksta nema reakcije nadležnih vlasti.
„Ljudi su strateški projekt, a ne novac“
Bilo da je riječ o otpadu, izgradnji novih megatvornica ili kamenoloma, građanske inicijative u osnovi traže isto. Za početak: da ih se informira i pita za mišljenje prije donošenja odluka. Da ih vlasti ne zaobilaze i ne podrazumijevaju. Primjer koji slijedi jasno to pokazuje. Na nedavnom skupu u Raši, upozoreno je i na planiranu dekarbonizaciju u Tvornici cementa tvrtke Holcim u Koromačnom kroz strateški projekt „KOdeCo net zero“, vrijedan 237 milijuna eura. Tanja Pejić, jedna od organizatorica prosvjeda, prozvala je političare da šute o projektu i njegovom mogućem riziku. „Ovaj takozvani strateški projekt Vlade „KOdeCO net zero“ pokušava se agresivno, ispod radara, nametnuti u Koromačnom, zahvaljujući šutnji političara. Vi to amenujete šutnjom što je jednako izdaji. Nitko, ama baš nitko od političara u Istri, a koliko mi je poznato i šire, nije javno pisao ni ukazivao na rizike koje ovaj eksperiment nosi. U zemljama Europe o tome se vodi ozbiljna javna rasprava, održavaju se parlamentarne rasprave i razni znanstveni forumi, lokalne konzultacije, a kod nas – ništa“, upozorila je Tanja Pejić. Pozvala je načelnika općine Raša Lea Knapića (IDS) da naruči izradu neovisne studije kako bi „vijećnicima i građanima pružio objektivan uvid prije donošenja sudbonosnih odluka o izmjenama prostornog plana“.
Nije zaboravila zatražiti i ono najvažnije – dovoljno vremena za informiranje građana prije bilo kakve odluke. “Mi građani imamo puno pravo tražiti mjesece odgode kako bi se provelo na desetke javnih prezentacija i tribina u svakom mjestu, jer mi građani imamo pravo i imamo vremena biti informirani kako treba. Vlada ne može dekretom izbrisati ustavom zajamčena prava. Mi imamo vremena braniti svoje do kraja“, poručila je Tanja Pejić na prosvjedu protiv projekta koji bi trebao uključivati dolazak 70-80 tankera godišnje, ugrožavajući uz okoliš i lokalni turizam i ribarstvo.
Građanske inicijative posljednjih mjeseci pokazale su se kao puno agilnije, konkretnije i senzibiliziranije od političara, ali i od dijela nevladinih organizacija. Iako se udruge pojavljuju kao podrška nekim građanskim inicijativama, one su (pre)često sporije i kruće u akcijama, ograničene obavezama i rokovima koji ime se nameću kroz raznorazne projekte. Građanske inicijative u tom se smislu čine autentičnije, njihov aktivizam je ovdje i sada, dok su nevladine organizacije, silom prilika, nerijetko kastrirane tzv. projektnim aktivizmom: planiranjima, provedbama i evaluacijama. I jedni i drugi ipak, svatko na svoj način, daju doprinos u formiranju javnih politika. Naravno, onoliko koliko ih nadležni žele čuti i koliko (ni)su spremni na kompromise. I na kraju, još jedna poruka Tanje Pejić s prosvjeda u Raši onima koji će – kad dođe vrijeme – znati kalkulirati i brojati glasove birača, a sada ih olako zaobilaze. Upozorenje koje političari očito shvaćaju samo jednom u četiri godine: „Mi ljudi smo vam strateški projekt, a ne novac za koji se borite!“. Vrijeme je da vlast to ozbiljno shvati.
