Predstavljanje knjige skupine autora o Novim tendencijama u MSU u svibnju 2023. potaknulo je Matka Meštrovića na prisjećanje i rekapitulaciju. Svoje impulse koji su obilježili njegov cjelokupni intelektualni i moralni lik reinkarnirao je kroz niz natuknica bez razrade, i s tek kojom dopunom. Nakon svake natuknice dodana je i referenca na koju autor upućuje. Ideje.hr ponosne su što im je gospodin Meštrović omogućio objaviti te inspirativne natuknice s ujedno i dokumentarnom vrijednošću.

• Naslovna fotografija: Ivan Picelj, Nove tendencije 2, 1963., plakat. Fotografija autora: Josip Regović / PIXSELL

• Ideje.hr u ovom članku objavljuju predavanje koje je Matko Meštrović održao u Muzeju suvremene umjetnosti 9. svibnja 2023., povodom izlaska knjige Suglasja i razlike: Nove tendencije 60 godina poslije.  Uvodni dio teksta napisala je Jadranka Pintarić.

• Matko Meštrović je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i društveni teoretičar, jedan od osnivača avangardnih Novih tendencija.

U razgovoru s Ilarijom Bignotti, talijanskom kritičarkom i kustosicom, Matko Meštrović je, sumirajući nakon pedeset godina važnost umjetničkog pokreta Nove tendencije, rekao: “U svakom povijesnom procesu nužno je analizirati suglasja i razlike; nijedan povijesni put nije linearan, nego je sačinjen od ponavljanja i ponovnih pokušaja.” Ta “suglasja i razlike” upravo su zato preuzeta za naslov knjige koju je objavio zagrebački Muzej suvremene umjetnosti u kojoj su okupljeni tekstovi stranih teoretičara i kritičara koji su proteklih šest desetljeća pisali o fenomenu zbog kojeg je Zagreb jedan jedini put bio središte svjetski važne umjetnosti. A Matko Meštrović bio je spiritus movens tih događanja.

Pismo Almira Mavigniera upućeno Matku Meštroviću iz Ulma, 24. 2. 1961. Kliknuti na slike za punu veličinu.

Moglo bi se reći da je svojevrsnom legendom postao jedan susret iz kojeg je začet slavni pokret: te 1960. Matko Meštrović bio je likovni kritičar Radio Zagreba i posjetio je 30. bijenale u Veneciji o kojem je napisao tekst pod nazivom “Trgovci“ jer je prevladavajući dojam bio “buka oko nagrada, prodaja i komercijalni uspjesi i neuspjesi“. Ujesen iste godine u Zagrebu je na proputovanju bio brazilski slikar Almir Mavignier, vraćajući se iz Venecije s Bijenala u Ulm, gdje je predavao na glasovitoj Visokoj školi za dizajn. Njih dvojica slučajno su se susreli, otišli na kavu, razmijenili dojmove o Bijenalu, zaključivši da je jedini zanimljivi rad bio onaj talijanskog slikara Piera Dorazija. Sve ostalo je povijest: dogovorili su se da treba okupiti umjetnike sličnog izričaja u čemu im je na ruku išao Božo Beck, tadašnji ravnatelj Galerije suvremene umjetnosti. Prva izložba održana je već sljedeće godine.

Na pet izložbi Novih tendencija (1961. – 1973.), popraćenih simpozijima i publikacijama, sudjelovali su brojni umjetnici i umjetničke grupe iz čitavog svijeta, a pokretu su se priključili i mnogi poznati domaći i strani teoretičari umjetnosti. Svaka od tih bijenalnih manifestacija, otvarala je nova poglavlja u umjetnosti, od konstruktivne i kinetičke, do kompjutorske i konceptualne. Nove tendencije, kao najvažniji umjetnički pokret iz druge polovine 20. st. kojem je izvorište i sjedište bilo u Zagrebu, nije se događao samo u nas, a odjeci su bili još dalekosežniji – utjecaje i tragove moguće je pratiti do danas.

Matko Meštrović, Biljana Tomić i Ješa Denegri u MSU, 9. 5. 2023.

Na razgovoru o Novim tendencijama održanom u MSU 9. svibnja 2023. Matko Meštrović održao je predavanje uvodno rekavši da ga je publikacija MSU-a ponukala “da se prisjetim mojih osobnih iskustava i saznanja u tom vremenskom rasponu od šezdesetak godina. To prisjećanje izazvalo je stanovitu rekapitulaciju/aktualizaciju začetnih impulsa koji su obilježili moj cjelokupni intelektualni i moralni lik. A mogao se reinkarnirati tek nizom natuknica bez razrade i s tek kojom dopunom. Pritom, pokazalo se očitim da se sve to ne može jednokratno ni jednoznačno obuhvatiti/protumačiti, već da Nove tendencije,  kao povijesna pojava i društveno zbivanje imaju multiplicitet značenja svoje aktualne važnosti za vrijeme i prostor koje živimo. ”

Jadranka Pintarić

Šaputanje muza

Kolaž uvida u kompleksnu značitost* pojave Novih tendencija

Prostor/vrijeme

• Dorazio

Nova ”tendencija” kao da se nalazi u prevladavanju svih dosadašnjih … hoće li novo nastati iz svega ovoga, ili će se javiti kao sinteza svega na jednom novom planu …

Piero Dorazio, Esmeralda III, 1960., ulje/platno

… sličnim mislima treba pristupiti i mladom talijanskom slikaru Pieru Doraziju: postojanje jeste beskonačnost momenata i ispunjeno je njima, a mi smo prostor njihova odvijanja i u njemu smo. Ne postoji vrijeme niti prostor mimo nas, mi smo i jedno i drugo i oni su od nas. Tko bi ih mogao podijeliti i odijeliti. Ta spoznaja sugerirana je na platnima likovnim jezikom potpuno nove discipline. U gustim tkanjima, kojima su jednolično ispunjena, nema vremena, a prostor je možda tek tačka.

Ref: 1967. Meštrović, “Trgovci – Trideseti bijenale u Veneciji, 1960”, Od pojedinačnog općem, Mladost, Zagreb, 1967., str. 80-81, 83. (ponovljeno izdanje Daf, 2005.)

• Rovelli

Od čega se sastoji svijet? Postoje li vrijeme i prostor? Što je proširena sadašnjost? I što je točno stvarnost? – pitanja su koja postavlja talijanski teoretski fizičar i pisac Carlo Rovelli. Razumijevanje dubinske strukture stvarnosti cilj je istraživanja kvantne gravitacije i istinski izazov suvremene znanosti. U pitanje je dovedeno sve naše znanje o onome što nas okružuje.

Deset godina prije nego što će otkriti teoriju opće relativnosti, Einstein je shvatio da vrijeme i prostor nisu dva odvojena entiteta, nego dva aspekta jednoga te istog entiteta. Obično mislimo kako je vrijeme nešto sveobuhvatno pa da se zato ima smisla pitati što se točno u ovom trenutku događa na nekom drugom mjestu u svemiru. No, tomu nije tako. Vrijeme ne protječe svugdje na isti način. Mi imamo svoje vrijeme, a galaksija Andromeda svoje, i ta dva vremena, općenito gledano, ne mogu se dovesti u vezu. Nesigurnost našeg znanja i neizvjesnost koja stoji na rubu ponora našeg neznanja život ne čine besmislenim.

Ref: Carlo Rovelli, Stvarnost nije kakvom se čini, TIM press, Zagreb, 2014/2021.

• Krishnamurti/Bohm

Poznati indijski filozof i pisac Jiddu Krishnamurti (1895–1986) i jedan od najutjecajnijih kvantnih fizičara David Bohm (1912–1922) vodili su seriju dijaloga objavljenih u dvije knjige, jedna pod nazivom Kraj vremena, a druga Budućnost čovječanstva. U koncentriranom razgovoru, krajnje pažljivoj razmjeni/dopuni pitanja i odgovora razvijaju svoje ideje o prirodi naše svijesti i ljudskog iskustva, o budućnosti našeg društva, morala i djelovanja. Jedan je duhovni učitelj a drugi vrhunski znanstvenik. Ne nadmeću se i nadglasavaju. Duhovnost bez znanosti može skliznuti u jalovo naklapanje o neprovjerljivim iskustvima, a znanost bez duhovnosti u oskudno istraživanje biti materijalne stvarnosti.

Ref: Jiddu Krishnamurti i dr. David Bohm, Kraj vremena / Budućnost čovječanstva. Nadahnuti dijalog znanosti i duhovnosti, VBZ, 2012.

Vrijeme – povijesno i društveno

• Sociolog

Donedavno je prevladavalo uvjerenje da će moderna epoha, prije svega putem znanosti, dati odgovore na pitanja koje prethodne epohe nisu mogle odgovoriti, ili barem ne uvjerljivo. Jedno od tih pitanja je i kamo ide ljudsko društvo. Danas, kada svjedočimo nestajanju progresivne crte modernosti, koja se na koncu svela na difuzijonističku ideju o širenju zapadnog modela kapitalizma i (liberalne) demokracije na ostatak svijeta, pitanje o smjeru svjetskog razvoja gubi smisao. Ako je ukupan razvoj ipak višesmjeran ili, u najboljem slučaju, pluralistički, to ne znači da je i konzistentan. Čini se da je teleološko pitanje zaostalo iz jednog drugog stoljeća, devetnaestog, dapače da živimo u uvjetima koje nalaže njegova produljena verzija.

Ref: Vjeran Katunarić, (Pre)dugo devetnaesto stoljeće: kritika linearnog vremena i evolucije, Sociologija, 58 (3): 478-49, Beograd, 2021.

• 1961/1968.

Slušajući današnja izlaganja pokušao sam sebi formulirati jedan kritički stav prema dosadašnjoj evoluciji toga pokreta i čini mi se da bi se dosadašnji period mogao označiti, najblaže rečeno, mladenačkim. Činjenica je da je prije više od pola decenija ili gotovo decenij, jedna zaista mlada generacija izašla s vizijom novog svijeta, generacija koja je računala više s budućnošću nego s prošlošću. I ona je intuitivno vidjela u nauci jedan od putokaza svoga ponašanja. Možda i ne znajući zapravo što je nauka, čemu služi i kako se može njome služiti.

Ivan Picelj, Tendencije 5, 1973., plakat

U toku godina nakon prvih, drugih i trećih Tendencija u Zagrebu postajalo je jasno da se konzistencija pokreta neće održati, ali nije bilo jasno u čemu su stvarni razlozi nemogućnosti njegove unutarnje konzistencije. Ti su razlozi u društvenim otporima idejnoj radikalizaciji, a što se tiče nauke, koja je i sama otuđena i manipulirana, s njom stvarne veze nije ni bilo. Isto tako nije bilo jasno da idejni angažman treba da bude i politički angažman. Danas je na primjer ta generacija u Italiji zatečena činjenicom da nema svoga mjesta u tome društvu ili da nema onakvo mjesto o kojem je manje-više utopistički sanjala. I ona se naknadno politički angažira. I ulazi u opasnost da možda zaboravi osnove sa kojih je pošla.

Ref: Matko Meštrović, “o situaciji nt“, riječ na kolokviju ”kompjuteri i vizualna istraživanja“, zagreb, 3-4 kolovoza 1968, BIT International 3, pp. 43-44

• Biasi/Nake

Reakcija naših talijanskih kolega koji, po izjavi Biasija, nisu došli na ovaj skup upravo zbog toga što im nije jasno šta mi ovdje hoćemo, najbolje ilustrira njihovu zbunjenost. Međutim, ta je zbunjenost vrlo opravdana. Ja nemam boljih riječi nego što ih je našao kolega Nake da objasnim uzroke te zbunjenosti, ali isto tako nemam boljih riječi da opišem ponašanje koje je potrebno da se prevladaju dileme u kojima se nalazi ne samo ta generacija nego suvremeni svijet uopće. Opasno je idealizirati Istok jednako kao što je opasno idealizirati Zapad. Htjeli ili ne htjeli, ipak bitni procesi u suvremenom društvu, bez obzira na distinkciju što je socijalna a što znanstvena ili tehnička revolucija, međusobno konvergiraju i, ako treba u perspektivi gledati neki cilj, to je onda još mutan ali jedini pouzdani cilj: jedinstvenost svijeta u cjelini. Možda su kompjuteri, bez obzira na to koliko su nam strani, jedno od sredstava jedinstva, tehničkog u najmanju ruku.

Ref: Meštrović, Ibd.

• Povijesni kontekst

Jasno je da su Nove tendencije bile mnogo više, a ne samo tendencijalno proeuropski umjetnički pokret, podsjeća Alberto Biasi u pismu 2009. Govorim o tome jer mi je sve neshvatljivije zašto je ovaj aspekt bio i neprestano se uklanja u povijesnim reinterpretacijama, počevši od “Posljednje avangarde” koju je predstavila Lea Vergine u Milanu 1983. I želim pojačati ‘argument’ ponovnim povezivanjem te 1960. s nekim mojim sjećanjima. Prije svega, kratko spominjanje političkih događaja. Bila je to godina Kennedyjeva izbora, malo prije nego što je Hruščov grmio protiv kulta ličnosti i sankcionirao kraj staljinizma, dok je papa Ivan XXIII. obnovio Crkvu. U Italiji, opet 1960., Tambronijeva vlada je pala i bio je to početak Fanfanijevih vlada u potrazi za “paralelnim konvergencijama” koje je podržavao Aldo Moro. U svijetu je to bio početak osamostaljenja od Commonwealtha, a koloniziranim zemljama priznato je pravo na samoodređenje, kao na primjer u Alžiru.

Na tehnološkom planu bila je to godina prvog mikrovalnog optičkog lasera i prvog “pacemakera” u Velikoj Britaniji. Već je bilo govora o osvajanju svemira, a iduće godine, 1961., neposredno prije Novih tendencija, Gagarin je iz svoje perspektive, u orbiti oko Zemlje, uzviknuo “zemlja je plava, nebo je crno”.

Članovi i prijatelji grupe Gorgona: Boris Kelemen, Josip Vaništa, Radoslav Putar, Milan Steiner, Slobodan Vuličević, Đuro Seder, Julije Knifer i Matko Meštrović. Pozdravljaju dolazak Novih tendencija u GSU, Zagreb, 1961.

Mediji i televizija su sve to svakodnevno prenosili i svi su vidjeli i bili obaviješteni o svemu. Tito se bojao da ne povrijedi osjetljivost Sovjetskog Saveza, ali je u isto vrijeme bio odlučan slijediti “jugoslavenski put” u demokraciju, priznati samoupravljanje u unutarnjoj politici osnaženo nesvrstavanjem u vanjskoj politici. Naime, Prva konferencija “nesvrstanih zemalja” održana je u Beogradu 1961. godine. Poklapa se s NT1 u Zagrebu.

Ref: Biasi, pismo, 2009 NTrc

Ekonomija i samoupravnost umjetnosti

• Dvije knjige 2016.

Da je umjetnost politička dokazano je u raspravama kroz povijest znanosti o čovjeku, a ako je nukleus umjetnosti ljudsko biće, onda taj čovjek mora biti homo politicus, koliko i homo economicus. Postoji, međutim, tendencija da se taj factum brutum zaboravlja, posebice kada je riječ o određenim geopolitičkim prostorima i rezovima u vremenu. Jedan od njih, sklon selektivnom zaboravu, jest prostor koji se nekoć nazivao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) ili Druga Jugoslavija, a koji je postojao od 1945. do 1991.

Ovdje vjerujem da je Aristotelova definicija svrhe umjetnosti kao javnog angažmana prikladna, kaže Marija Tepavac, recenzentica knjige o učincima otuđenja u izvedbi samoupravljanja u Jugoslaviji.

Ref: Branislav Jakovljević, Alienation Effects: Performance and Self-Management in Yugoslavia, 1945–91. Ann Arbor: University of Michigan Press, 2016.

Autor međunarodne reputacije, Branislav Jakovljević, istaknuti profesor iz studija performansa, pokazuje da su ekonomija, geopolitička situacija i rad organski dijelovi umjetnosti, a to se posebno odnosi na konceptualnu i izvedbenu umjetnost.

Ref: Article in Arcadia – International Journal for Literary Studies, October 2018 DOI: 10.1515/arcadia-2018-0031

O toj knjizi piše i Ivana Bago prikazujući je zajedno s knjigom Armina Medoscha, a obje je iste godine objavio američki nakladnik MIT press, što ona uočava kao značitu činjenicu, povezujući je sa širim kulturnim i akademskim trendovima posljednjeg desetljeća, obilježenim povećanom prominencijom marksističke misli.

Armin Medosch, New Tendencies: Art at the Threshold of the Information Revolution ( 1961–1978), Cambridge, MA: MIT Press, 2016.; Ivana Bago, Yugoslavia as World History: The Political Economy of Self-Managed Art, ARTMargins & the Massachusetts Institute of Technology 2019, 8-1

• Armin

Nove tendencije pokrenule su i razvile važan diskurs o ulozi umjetnosti u društvima koja su koristila napredne načine proizvodnje, pa tako predstavljaju kariku koja nedostaje između konstruktivističkih avangardi 1920-ih i medijske umjetnosti 1980-ih. Ipak, za razliku od velikog dijela današnje medijske umjetnosti, Nove tendencije nisu postojale u getu izvan umjetničkog sustava, niti je njihovo bavljenje tehnologijom bilo nekritično ili naivno tehnoutopističko. Naglasio je Armin Medosch u jednom svom ranijem članku naslovljenom Prevladavanje otuđenja / Nove tendencije 1961.

Žiriranje na izložbi tendencije 4 u Galeriji suvremene umjetnosti, 1969. Slijeva nadesno: Gabriele Devecchi, Matko Meštrović, Gianni Colombo, Biljana Tomić, Vladimir Bobačić, Umberto Eco, Martin Krampen

Neostvareni potencijali NT-a leže u konstruktivnom angažmanu sa znanošću i tehnologijom na temelju emancipatorske socijalističko-humanističke agende. Takav se pristup danas čini još više marginaliziranim nego što je bio 1960-ih, temeljen na lažnoj dihotomiji da bi konstruktivan angažman sa znanošću i tehnologijom prirodno, automatski podrazumijevao nekritičnost vis-à-vis društveno dominantnih snaga. Dok je radikalno definiranim programom demistifikacije umjetnosti i društvenim angažmanom pokret pomogao postaviti tlo za planetarno prijelomni trenutak 1968., NT nisu postale “umjetnost revolucije”.

Ref: Armin Medosch, “Overcoming Alienation / New Tendencies 1961”, u L’International Post-War Avant-Garde Between 1957 and 1986, ur. Christian Hoeller, str. 251-260

• Anticipacije

U članku veoma zahtjevnog naslova Društvene predodžbe, slojevi vremena i anticipacija u tri poznata umjetnička djela (2020), Vjeran Katunarić izložio je dvije razine svoga pristupa: analizu različitih pojava društvene svijesti i analizu spoznaje različitih društvenih vremena, uključujući anticipaciju budućnosti. Anticipacija je kombinacija umjetnikove transpozicije nekih mitsko-simboličkih sadržaja i intuitivnog raščlanjivanja slojevite sadašnjosti. Katunarić je u međuvremenu priredio za stranog nakladnika zamašnu, nedano objavljenu knjigu The Whispers of the Muses – Artworks as Time Travelers. U njoj nas vodi svojom interpretacijom djela markantnih autora, u raznim umjetničkim rodovima kroz stoljeća, očitavajući njihova obuhvatnija i povijesno dalekosežnija značenja. Pa i o postmodernizmu u kapitalističkoj ekonomiji. Po njegovom uvidu, avangarda ne uvodi samo radikalnu promjenu u vizualnu komunikaciju, nego i anticipira totalnu komodifikaciju.

Ref: Vjeran Katunarić,  The Whispers of the Muses. Artworks as Time Travelers, ibidem Press, 2022.

Amnezija, ili svjesni zaborav

• Darko Fritz, rođen 1966.

Susreo se s dvije neiscrpne i nesavladive teme koje će postati njegova stalna preokupacija: translacija među medijima i efemernost njihovih učinaka. Uz iskustvo o nemogućnosti da se pohrani događajnost drukčije nego fiksacijom, uplelo se u njegova razmišljanja i saznanje o ljudskom zaboravu vremena. Poglavito nakon naknadnog otkrića o tome što se sve zbivalo u doba njegova ranog djetinjstva 60-ih godina u Zagrebu.

Naslovnica časopisa BIT-International, broj 8/9

Iz toga uvida rodio se i njegov poriv da se trajno bori protiv ignorancije ne samo domaće nego i svjetske stručne javnosti koja je zaboravila da se u fundusu zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti nalaze prva djela kompjuterske umjetnosti u svijetu, da je tu objavljeno devet brojeva časopisa BIT-International, da je Vladimir Bonačić svoje elektroničke radove instalirao u javnim prostorima toga grada (vidi na Internetu I am still alive – 2000. Amnesia International).

• Paul Stubbs

Britanski sociolog, u Hrvatskoj živi i radi od 1990-ih. Bio je aktivist civilnog društva, ali i njegov kritičar. Posljednjih godina svjedoči ponovnom oživljavanju znanstvenog i aktivističkog interesa za povijest pokreta nesvrstanih. U svom istraživanju usredotočen je na odnos između socijalističkih i dekolonijalnih procesa u globalnom kontekstu, nadilazeći ono što on naziva ortodoksnom poviješću Hladnog rata. Ta se povijest svodila na dva konkurentska bloka, “Zapad” i “Istok”, u procesu istodobnog marginaliziranja Globalnog Juga, socijalističke Jugoslavije, pa i samog pokreta NAM (non-aligned movement).

Razloge za amneziju, sličniju aktivnom zaboravljanju, nije teško dokučiti. U Hrvatskoj, na primjer, državna televizija neće niti spominjati tu zemlju kad slavi povijesne sportske nastupe, radije će govoriti o “bivšoj državi”, u kojoj inače “ničeg dobrog nije bilo“.

Ref: Paul Stubbs, Non-Aligned Internationalism: in search of emancipatory afterlives, The Institute of Economics, Zagreb, 2020.

• Digitalna tranzicija

Uspon digitalnih tehnologija stvorio je nove mogućnosti za kapital da zahvati vrijednost u profitnom smislu. Sada se značajna vrijednost može zahvatiti izvan izravnog najamnog rada. U digitalnom kapitalizmu kapital iskorištava samo naše postojanje, naše misli i osjećaje, naše mreže, naše digitalne tragove. Ušli smo u fazu onoga što Jodi Dean naziva “komunikativnim kapitalizmom”, razdobljem digitalne tranzicije. Nije riječ o tranziciji stadija tehnologije, već o društvenim, kulturnim, ekonomskim i političkim tranzicijama. Tehnologije su se duboko promijenile, naša politička ekonomija nije, još ne. Za opstanak našeg planeta to se mora dogoditi.

Ref: Andreas Wittel, Digital Transitions, LAP LAMBERT Academic Publishing, 2016, pp. 8-9

Što se događa kada je kapitalizam globalan? Okreće se u sebe, generirajući, zatvarajući i rudareći značajke ljudskog života putem digitalnih mreža i masovnih personaliziranih medija. Ova samokanibalizacija proizvodi nove gospodare i kmetove, ogromna bogatstva i ekstremnu nejednakost, te podijeljene suverenitete koji osiguravaju tu nejednakost, dok mnogi lutaju i čame u zaleđu.

Ref: Jodi Dean, Neofeudalism: The End of Capitalism?, Routledge. U Los Angeles Review of books, svibanj 2020.

Što nas čeka?

• Zlomislić/Derrida

Početkom 1990-ih osnovan je u Zagrebu Institut društvenih znanosti koji će kasnije dobiti status javne ustanove i ime prema hrvatskom pravniku i povjesničaru Ivi Pilaru, a u programu znanstvenih istraživanja na području društvenih i humanističkih znanosti posebno naglasiti sociologiju, psihologiju, povijest, teologiju i filozofiju.

Tu se našao i mladi istraživač Marko Zlomislić, rođen 1966. u Mostaru, koji je zajedno sa svojim kolegom Zdenkom Zemanom objavio veoma zanimljivu knjigu Smjeranje prema drugom: Drugi smjer Jacquesa Derride. U to sam vrijeme u Ekonomskom institutu Zagreb pripremao knjigu Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj i zatražio sam kontakt s njim. Njega više u Pilaru nije bilo, ali sam saznao adresu: tragom bliskih rodbinskih predšasnika iz hercegovačkog brdskog naselja Rakitno, skrasio se u Kanadi. Dobio sam njegovu suradnju uz žarku preporuku: za sadašnju situaciju u Hrvatskoj najvažnije je prevesti Derridinu knjigu, čiju je englesku verziju, Specters of Marx ostavio u Zagrebu.

• 1989.

Ta Derridina knjiga izvorno i nije napisana, nego je najvećim dijelom izgovorena u dvodnevnom predavanju 22. i 23. travnja 1993. godine na Kalifornijskom sveučilištu u Riversideu, na kolokviju što su ga upriličili Bern Magnus i Stefen Cullenberg. Njima je bilo stalo do toga da pred komornim sastavom najeminentnijih mislitelja iz raznolikih zemalja svijeta čuju najprije Derridu što ima reći na njihov upit: Kamo ide marksizam?

Matko Meštrović, MSU, 9. 5. 2023.

Što je ime budućnosti koja nas čeka? – mogli bismo se zapitati zajedno s Derridom. Njena najava je sablasna, on kaže, ali je još ne otjerujemo, premda je već stvarna zbilja. Koje je vrijeme i koja zbilja te zbiljske sablasti? Prije svakog odgovora valja ponajprije posumnjati u suvremenost sadašnjosti, to jest: koja je sadašnjost sebi suvremena? Podrazumijevajući pritom da se zapravo pitamo: čija za koga? I kojem sebi?

 Diferencijalno širenje teletehnologije prisiljava nas više nego ikada da promislimo virtualizaciju prostora i vremena, mnogostrukost virtualnih događaja čija nam kretanja i brzina od sada zabranjuju da suprotstavimo prisutnost i njezinu reprezentaciju, ”stvarno vrijeme” i ”odgođeno vrijeme”, efikasnost i njezin simulakrum, živo i neživo, živo biće i žive mrtvace njegovih sablasti. U virtualnom prostoru svih tele-tehno-znanosti, u općoj dis-lokaciji za koju je naše vrijeme predodređeno, mesijansko drhti na rubu samog tog događaja. Ono jest to oklijevanje, ono nema druge vibracije.

Ref: Jacques Derrida, Sablasti Marxa, preveo s francuskog Srđan Rahelić, pogovor Matko Meštrović Derridin Marx, pp. 235-236, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003.

• Banalnosti i duh

Hrvatsko izdanje Derridinog Marxa trebalo je biti promovirano u svibnju 2003. uz njegovu prisutnost u Zagrebu, o čemu je izravno tadašnji naš veleposlanik Božo Gagro dogovarao s autorom. Ali zdravstveno stanje njegovo nije to dopustilo.

Zlomislićev doktorat Jacques Derrida’s Aporetic Ethics, voluminozna je knjiga za koju se potencijalni nakladnik hrvatskog prijevoda pribojavao da bi u našim uvjetima to bio neisplativ projekt. Zlomislić je njegov opus pratio do kraja i zabilježio značajan zaokret: Derrida se obratio poeziji. Slijedeći Hopkinsa, po njemu, možemo se zapitati kako nas stvari u svijetu dotiču, obuzimaju i preuzimaju dok tražimo, posjećujemo, ispitujemo i slijedimo ono što nas traži.

Latinski tactus odnosi se na riječ tangenta. Tangenta je točka susreta. To je točka u kojoj se preuzima ili zanemaruje odgovornost dok se njegovo Ja susreće/jede sebe i druge u singularnosti i jedinstvenosti koje se ne mogu izjednačiti. Hopkinsovim riječima, smatram svoje jastvo, svoju svijest i osjećaj sebe, taj okus sebe ja i mene iznad i u svemu, karakterističnijim od okusa piva ili stipse, karakterističnijim od mirisa orahovog lista ili kamfora, neprenosivim ni na koji način drugom čovjeku.

Ref: Marko Zlomislic, Derrida’s Turn to Franciscan Philosophy, http://www.kritike.org/journal/issue_4/zlomislic_december2008.pdf, ISSN 1908-7330

Zlomislić je, začudo, u moto svoje disertacije/knjige upisao:

Duša je strasna u dubini

(In its depths the soul is full of passion)

Tin Ujević, Notturno

Matko Meštrović

Naslovnica knjige Suglasja i razlike: Nove tendencije 60 godina poslije (MSU, 2023). Autori: Armin Medosch, Margit Rosen, Marina Viculin, Ivana Bago, Darko Fritz, Alessio Fransoni, Ilaria Bignotti, Jerko Denegri, Snježana Pintarić, Jasna Jakšić. Urednice Jadranka Pintarić i Jasna Jakšić.

• Bilješka

* Autorova kovanica koja znači multiplicitet značenja