Snimka razgovora o knjizi Raula Raunića Filozofija i politika

Tema je bilo napretek: pitanja instrumentalne racionalnosti, scientifikacije i tržišta; vrijednosni pluralizam, politika identiteta i tolerancija; status prosvjetiteljskih pojmova; Burke i Rousseau, zapisala je Ana Matan

U srijedu, 22. prosinca u 13:00 Klub Batina koji su osnovale Ideje.hr predstavljena je knjiga Filozofija i politika, autora Raula Raunića, sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Knjigu je objavio Jesenski i Turk. Nakon razgovora Ana Matan, sudionica u razgovoru zajedno sa zajedno sa Mislavom Žitkom, Božom Kovačevićem, autorom knjige Raulom Raunićem, urednikom i izdavačem Ognjenom Strpićem te Željkom Ivankovićem je zapisala: Možete poslušati youtube, ali možda bolje uzeti i knjigu u ruke. Ovo prvo vam je kao da gledate kako drugi uživaju u jelu i piću i pričaju o tome, a drugo je kao kad i sami probate ono o čemu ste slušali. Uživajte:

U najavi razgovora Ideje.hr su zapisale:

Dva vrlo različita mislioca, Jean Jacques Rousseau i Edmund Burke, okosnica su knjige Raula Raunića Filozofija i politika u izdanju Jesenski i Turka. Rousseau je teoretičar društvenog ugovora, koji polazi od zamišljenog dobrog, pretpovijesnog prirodnog čovjeka. Općenito se smatra da je filozofski inspirirao Francusku revoluciju. Burke, “državnik, ekonomist i filozof” kritičar je te revolucije, osobito njezine nasilne strane. Njegov pristup nije veliki misaoni eksperiment, kao kod Rousseaua. Obojica pak, piše Raunić, nastoje “povezati i pomiriti klasične političke vrline i moderni povijesni svijet privatnih interesa i koristi”.

No Raunićeva knjiga ne može se svesti na pitanje odnosa vrlina i interesa, iako je ono i danas očito dominantno, nego zahvaća puno dublje u cijeli niz problema kojima se bavi suvremena filozofija politike. Tako već na početku Raunić ističe:

“Pored takvih središnjih problema legitimacije i distribucijske pravednosti, novovjekovna i moderna filozofija politike eksplicitno otvaraju i sljedeće povezane probleme : a) odnos političke teorije i političke prakse; b) posebnu narav praktičkog uma primjerenog prosuđivanju političkog djelovanja, a koji povezuje opća načela s konkretnim povijesnim okolnostima; c) probleme suverenosti i predstavništva; d) napetost između poretka i promjene, odnosno konzervativnih i revolucionarnih aspekata političke teorije; d) odnos općih, posebnih i pojedinačnih interesa; e) racionalnosti i strasti u političkom odlučivanju i djelovanju; f) odnos ljudske prirode i političkih institucija; g) odnos razborito disponirljivog i nedisponirljivog u političkom životu; h) odnos razboritoga filozofskog konstruktivizma i tradicijom posredovanih kolektivnih iskustava; i) odnos političke i socijalne sfere života; j) odnos slobode i jednakosti; k) tuzemne i međunarodne pravednosti; l) društvenih sukoba i političkog mira; m) vrijednosnog pluralizam i konstitucije političke zajednice; n) odnos privatne i javne moralnosti; o) subjekata tolerancije i njezinih granica; p) slojeva i dinamičnosti građanskog identiteta: posebnih privrženosti i političkog identiteta; r) odnosa individualnih i kolektivnih prava; s) strukturnog nasilja i dominacije koje dovodi do toga da silu zamjenjuje ne manje paralizirajuća nužnost; t) poznanstvljenje politike i iščezavanja emancipacijskih potencijala.”