Središnji događaj globalne izborne godine. Borba da izbori u SAD-u ne budu i posljednji

Donald Trump se obraća svima koji se osjećaju izigrani od postojećeg sustava: On je njihova osveta. Kaos koji će posijati je njihova zadovoljština. Biden poziva na jedinstvo građana i suradnju sa saveznicima u izgradnji boljeg i pravednijeg svijeta. Čovjek bi, piše Ivo Škorić, greškom mogao pomisliti da je tu izbor jasan.

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

• Naslovna fotografija: Omča postavljena ispred zgrade Kongresa 6. siječnja 2021. (Tyler Merbler / CC BY 2.0)

Godina 2024. je, politički, vrlo neobična. Jedinstvena globalna godina izbora. U neku ruku prekretnica stoljeća i budućnosti vrste. Izbori su ove godine, osim u SAD-u, i u Rusiji, Indiji, Pakistanu, Indoneziji, Južnoj Africi, Ujedinjenom Kraljevstvu, EU, a bili su već na Tajvanu. Bit će i u Hrvatskoj. Sve skupa u više od 50 zemalja. No, dok je u nekim od tih zemalja borba da se kriminalce i prevarante ukloni s vlasti, u SAD-u je borba da im se spriječi povratak na vlast.

I za SAD je ovo vrlo neobična izborna godina. Na više razina. Prvo, gotovo da i nema unutarstranačke borbe, na koju smo navikli iz prethodnih nekoliko izbora, i vodeći kandidati se uopće niti ne pojavljuju u TV sučeljavanjima. Demokratska stranka se od početka konsolidirala iza predsjednika Bidena, i on se nije pojavio niti na jednom od TV sučeljavanja drugih demokratskih kandidata. Unutar Republikanske stranke bilo je i drugih kandidata, kao DeSantis, Haley, Ramaswami, Burgum i Scott. No, Trump je, također, potpuno ignorirao TV sučeljavanja dok se oni nisu međusobno iscrpili i jedan po jedan otpali, a zatim ili svrstali iza Trumpa (Scott, Ramaswami, Burgum), ili odlučili odgoditi svoje ambicije za 2028. (DeSantis), ili prešli u oporbu (Christie, Haley). Haley je izdržala najduže, no jedina država u kojoj je pobijedila je Vermont, i to zato što su ljudi ovdje, koji inače glasaju za demokrate, odlučili glasati kao republikanci i za nju, samo da napakoste Trumpu i da budemo jedina država u kojoj nije pobijedio.

Drugo, i Biden i Trump pobjeđuju na unutarstranačkim izborima po državama bez ikakve kampanje. I to iako su obojica izrazito nepopularni, među najnepopularnijim kandidatima u povijesti. Dok su se drugi republikanski kandidati potrgali oko Iowe obećanjima lokalnoj agro-industriji, Trump nije nogom kročio u Iowu. I pobijedio. U New Hampshireu, Haley je obišla svaku općinu u državi. I izgubila. Trump se bavio svojim sudskim procesima, i došao u New Hampshire tek nakon pobjede, s lakejima Scottom, Burgumom i Ramaswamijem u pratnji. Ramaswami je dobio šansu da napadne “ukrajinske kleptokrate” i Haley, koja stavlja “Ameriku zadnju”. Tim Scott je zavapio: “Mi trebamo predsjednika koji će uspostaviti red i zakon! Mi treeebamo Donald Trumpa!”

Bidenovo ime čak i nije bilo na glasačkim listićima (kao posljedica unutarstranačke svađe: savezno vodstvo Demokratske stranke bi željelo promijeniti redoslijed državnih izbora tako da rasno diverzificiranija Južna Karolina bude prije sasvim bijelog New Hampshirea, pa je skinulo Bidenovo ime sa listića): ljudi su ga dopisali i pobijedio je. U Nevadi, Trumpovo ime tako nije bilo na listiću, a nije se moglo dopisati, pa je većina republikanskih glasača glasalo za “nikoga od ponuđenih kandidata”. Haley je izgubila od Nikoga. U Južnoj Karolini, državi kojoj je bila guverner, dva puta, Haley je vodila kampanju agresivno, potrošila brdo novca, svakodnevno vrtila reklame na televiziji, i debelo izgubila.

Treće, samo 4 bivša predsjednika SAD-a su se ponovno kandidirala za poziciju nakon što su ju jednom izgubili, ovako kao Trump, i samo je jedan u povijesti pobijedio: Grover Cleveland 1892. – u izborima u kojima gotovo i nije bilo kampanje jer je supruga predsjednika Harrisona oboljela i umrla od tuberkuloze u izbornoj godini. Kada bi Trump pobijedio, to bi bilo prvi puta u 130 godina da se tako nešto ponovi. Četvrto, kako Nate Silver piše za New York Times, oba kandidata su najstariji u povijesti američkih predsjedničkih izbora – Biden je najstariji predsjednik koji se ponovno kandidira, i Trump je najstariji izazivač. I taj rekord su postavili već 2020., gdje su bili u obrnutim ulogama, a sad ga postavljaju i po drugi puta. Američka politika generacijski izgleda kao Sovjetski Savez prije Gorbačova.

Nezavisni kandidati, poput Roberta Kennedyja, ove bi godine mogli uzeti dovoljno glasova da ni Trump niti Biden ne mogu osvojiti natpolovičnu većinu. U tom slučaju predsjednika bira Dom zastupnika. (Gage Skidmore / CC BY-SA 2.0)

Peto, za razliku od većine nedavnih izbora, ovog puta, iako nema uspješnih unutarstranačkih protivnika vodećim kandidatima, imamo više popularnih nezavisnih predsjedničkih kandidata, koji bi svaki mogli uzeti po 5% glasova (Robert Kennedy, Jill Stein, Cornel West), tako da je moguće da ni Trump niti Biden ne osvoje 51% većinu elektora – što onda izbor predsjednika nakon 200 godina po drugi puta u povijesti prepušta Domu Zastupnika (koji, prema 12. amandmanu Ustava, bira između 3 vodeća kandidata), kojim danas dominiraju Trumpovski Republikanci. Jill Stein se već n-ti puta kandidira kao Zelena i ima svoje sljedbenike. Cornel West dominira među mladima, među obojenima i unutar ekipe kojima je Gaza najvažnija tema. Kennedy je Kennedy i kandidira se kao Kennedy na lovorikama svog oca i strica, računajući na nostalgiju dijela birača za vremenom kad su Amerikanci šetali mjesecom, kad je Amerika bila zaista velika. Ili će odluka opet biti na Vrhovnom Sudu, kao 2000. između Busha i Gorea, ovaj puta u sastavu gdje je Trump posjeo trećinu sudaca.

Izbori 1824. su ostali zapamćeni kao korumpirani. Od četiri kandidata – Andrew Jackson, John Quincy Adams, Henry Clay i William Crawford – Jackson je osvojio najveći broj glasova i elektora, ali ne i natpolovičnu većinu, a u izboru između njega, Adamsa i Crawforda, Dom zastupnika je potom izabrao Adamsa, nakon što se otpali Clay svrstao iza njega. Nakon izbora, predsjednik Adams imenovao je Claya svojim državnim tajnikom – što je zauvijek obilježilo te izbore kao korumpirane. Danas nije teško zamisliti da će Trump osvojiti najveći broj glasova, ali ne i natpolovičnu većinu i da će izbor u Kongresu biti između njega, Bidena i Kennedyja. Stein i West će se sigurno svrstati uz Bidena. I vidjet ćemo tko će od njih dvoje završiti kao tajnik ili tajnica.

Šesto, ovo su izbori gdje se protiv jednog od kandidata vodi niz ozbiljnih sudskih procesa. Trump je pod 91 kriminalnom optužbom u 4 državne jurisdikcije, plus pred Vrhovnim Sudom. Istjerali su ga iz rodnog grada, New Yorka. Zabranili su njemu i njegovim sinovima da rade bilo kakav posao u državi New York sljedeće tri godine. I kaznili ga preko 355 milijuna dolara za varanje na procjenama vrijednosti nekretnina da bi dobio povoljnije uvijete od banaka. Zatim je tu tužba E. Jean Caroll, zaposlenice koju je davno seksualno napastovao, pa rekao da ona o tome laže, pa ga je ona tužila za klevetu: sud je presudio da njoj mora platiti 83 milijuna dolara. Trump se pojavio na suđenju, iako nije morao. I sotto voce mrmljao u bradu kako je suđenje lov na vještice i prevara. Kad mu je sudac zaprijetio da će ga izbaciti iz sudnice, Trump je uzvratio: “Baš bih volio.” Ozbiljniji procesi se vode oko njegovih protuzakonitih pokušaja utjecaja na elektore da promjene rezultate glasanja 2020. u njegovu korist (Georgia) i poticanja rulje na nerede tijekom pokušaja prevrata demokratskog sustava 6. siječnja 2021. (Washington DC).

Kad ništa od planova za preokretanje rezultata izbora nije urodilo plodom, Trump je nahuškao rulju da napadne saveznu skupštinu. (Brett Davis / CC BY-NC 2.0)

Kako je izgubio izbore u studenom 2020., Trump je naime odmah počeo činiti sve što može da to preokrene, ne uvijek u skladu sa zakonom. Prvo, pritiskom na izborne službenike u ključnim državama (Georgia), članove državnih skupština (Pennsylvania), državne tužioce (Arizona), pa tužbama (62), prijetnjama, pritiskom na svog potpredsjednika Pencea, da “nađu” glasove za njega i preokrenu rezultat izbora u njegovu korist. I kad ništa od toga nije urodilo plodom, nahuškao je rulju da napadne saveznu skupštinu – Kongres – u stilu neke istočnoeuropske obojene revolucije, i onda pokušao privoljeti vojsku da stane na njegovu stranu. No, vojska je stala na stranu Kongresa. I Trumpov državni udar nije uspio. Ustavni ključ funkcionirajuće američke demokracije je da strana koja izgubi izbore prizna poraz i napusti prostoriju mirno. Trumpu to nije bilo ni na kraj pameti. No ovaj sustav, da bi opstao, to ne može dozvoliti.

Nažalost, unatoč mnogim očitim “crvenim linijama” koje je Trumpova kampanja već davno prešla, statistika nije na strani Bidena. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da i dalje zaostaje za Trumpom, a povijesna statistika kaže da dužnosnici koji zaostaju za izazivačem u anketama manje od devet mjeseci prije izbora uglavnom gube izbore. Alternativa, kao što Ezra Klein predlaže u New York Timesu, da Demokrati u Chicagu u kolovozu održe tzv. otvorenu konvenciju, gdje bi se drugi mogli kandidirati (pa da onda izbornici tamo na licu mjesta odluče da kandidat bude recimo Gavin Newsom, guverner Kalifornije; a spominju se i Gretchen Whitmer i Raphael Warnock), nije nipošto sigurna. Zadnji put kad su to učinili, 1968., također u Chicagu, jer je predsjednik Johnson povukao svoju kandidaturu zbog loše percepcije u anketama, unatoč  revolucionarnim ekonomskim i građansko-pravnim reformama koje je proveo (ili možda baš zbog njih). Stranka se tada rasula, i Nixon je pobijedio.

A pokušaji da se Trumpa zaustavi sudskim putem ne izgledaju kao da će uroditi plodom na vrijeme. U državama Colorado, Maine i Illinois pokušali su sudski zabraniti, a u 12 drugih država su sudovi razmatrali pokušati zabraniti Trumpu da se kandidira na osnovu ustavne prohibicije, koja zabranjuje da netko, tko je aktivno napao ustavni poredak, bude ponovno biran za saveznu političku poziciju. Vrhovni Sud je međutim presudio – jednoglasno, 9:0, dakle i lijevi suci su se složili s većinom – da države nemaju pravo selektivno svaka za sebe odlučivati tko se smije a tko ne pojavljivati na izbornim listićima za savezne političke funkcije. Tako da će Trump na jesen svuda biti na listićima. Osim možda u Vermontu – jedinoj državi u kojoj je izgubio na unutarstranačkim izborima.

Još uvijek čekamo na ključnu presudu Vrhovnog Suda, o kojoj ovise suđenja u Georgiji i Washington DC-u, da li Trump ima imunitet od suđenja za akcije koje je činio kao predsjednik, i lako je moguće da ćemo čekati na istu do ljeta i da će onda biti premalo vremena da se procesi protiv njega privedu kraju prije izbora (a ako pobjedi onda će lako izdati sebi oprost i prekinuti sve procese). Sutkinja Tanya Chutkan u procesu u DC prekinula je suđenje i rekla da će odrediti novi datum ako i kada pitanje Trumpovog imuniteta bude riješeno. Savezni apelacioni sud za DC je jednoglasnom odlukom 3 suca presudio da Trump nema taj imunitet. Njegovi odvjetnici su se žalili, i slučaj je sad pred Vrhovnim Sudom. Oni kao obranu citiraju presedan iz 1982. u slučaju Nixon v. Fitzgerald, gdje je Vrhovni Sud presudio da predsjednik ima apsolutni imunitet pred zakonom od privatnih tužbi (Fitzgerald je izgubio posao zbog Nixonovih akcija) za štetu koju je mogao nanijeti svojim odlukama na funkciji predsjednika. Trumpovi protivnici naglašavaju kako je to bila sasvim drugačija tužba, i kako Vrhovni Sud nije dodijelio predsjedniku imunitet pred zakonom od krivičnih djela poput izdaje zemlje i poticanja rušenja pravnog poretka.

Zašto Trump nastavlja inspirirati entuzijazam svojih sljedbenika, a Biden ne?

Dakle, fokusirajmo se na to zašto je Trump i dalje tako popularan, unatoč tome što je dokumentirano prevarant, lopov, seksualni zlostavljač, prevratnik i izdajica?! I zašto je Biden tako nevoljen bez obzira na relativno uspješnu ekonomiju i politiku? Zašto Trump nastavlja inspirirati entuzijazam svojih sljedbenika, a Biden ne? Prijelomne teme ovih izbora su ekonomija, imigracija, Ukrajina (i budućnost NATO saveza), Gaza i kvalificiranost kandidata – jednog što je, zlobnici tvrde, na samrti, a drugog što je osvjedočeni kriminalac. Teško je, naime, biti entuzijastičan oko kandidata za kojeg mislimo da će umrijeti tijekom mandata.

Ekonomija: ok, cijene su porasle 9% u godinu dana, no, nakon što je pod Trumpom nezaposlenost rasla svake godine (jedini predsjednik kome se to desilo nakon Herbert Hoovera), pod Bidenom je pala s 6.3% na ispod 4%. Jaz rasne nejednakosti, produbljen u prošla 4 desetljeća, se bar malo izravnao: u postpandemijskom oporavku bogatstvo crnaca i hispanoamerikanaca poraslo je 61% i 47%, a bijelaca 31%. Nasilni kriminal je na pedesetgodišnjem minimumu. Biden je oprostio dio studentskog duga, ali su Republikanci u Kongresu blokirali implementaciju oprosta. Više Amerikanaca je zdravstveno osigurano i zemlja proizvodi više energije nego ikada u povijesti; Južna Dakota danas proizvodi 84% energije iz obnovljivih izvora, dok su, ovog siječnja, S&P 500 i Dow Jones indeksi dostigli najvišu razinu u povijesti. Nobelovac ekonomist Paul Krugman kaže da, iako većina građana nema nikakvog udjela na tržištu dionica, budući da su dionice neprestano u medijima, stanje na burzi disproporcionalno diktira potrošački sentiment društva. Krugman također kaže da je rat protiv inflacije završen. No ipak, tek 29% ispitanika u Quinnipack i Poll Americans anketama početkom veljače ove godine izjavljuje da je zemlja ekonomski na pravom putu. Povjerenje potrošača gotovo je obrnuto proporcionalno njihovim raspoloživim primanjima. Obrtnici, kojima ide sasvim dobro trenutno, smatraju da je zemlja na krivom putu i da je ekonomija loša. Dionice rastu, ali ljudi očekuju krah svakog jutra. S druge strane, trenutačni ekonomski oporavak je zaista uvelike financiran kreditnim karticama. Privatni dug na karticama je najviši u povijesti. Uz kamate od 25-30%. Val bankrota je neminovan.

A tek smo na početku, ali smo time i na sigurnom putu u slijedeći krah tržišta nekretnina. Radio i Spotify su puni reklama  koje anticipiraju da ljudi neće moći otplatiti svoj eksplodirajući dug na karticama. Kampanja (Rocket Mortgage, Quick Loans) se zove: “just ask your home.” Reklame idu otprilike ovako: Trebate novac? Dijete vam je otišlo na fakultet? Ne znate kako ćete platiti? Samo pitajte svoju kuću! Jedino što raste je vaš dug na karticama? Samopitajtesvojukuću.com! Tj. založite kuću za fiksni zajam pod sadašnjim visokim kamatama da platite djetetu faks ili da otplatite svoj dug na karticama. A danas sutra, kad isti nećete moći otplatiti, uzet ćemo vam kuću (taj dio se ne spominje u reklamama). Na Spotifyu iza te reklame dolazi reklama za Kraken cryptocurrency i upozorenje da nam je zadnji čas da uskočimo na AI vlak. Ne mogu nas tu od vlastite propasti ni Trump ni Biden spasiti.

­
Viktor Orbán je nedavno došao poljubiti ruku velikog vođe u Mar-a-Lago, reafirmirajući Trumpovu nakanu da ukine svaku pomoć Ukrajini ako bude izabran.

Ukrajina/NATO: Trump prijeti da će otpustiti 50 tisuća državnih službenika lojalnih Ustavu i zamijeniti ih ljudima lojalnim njemu. Dok je 2016. bilo nejasno koje koristi Putin ima od Trumpove pobjede, danas je sasvim jasno: Trump je jasno nagovijestio da će prekinuti vojno pomagati Ukrajinu, a Ukrajina se ne može oduprijeti Rusiji bez američkog oružja i municije, posebno proturaketnih raketa (kao Patriot), bez kojih neće moći zaštititi svoje urbane centre od raketiranja (srodni iliberalni lider Viktor Orbán je nedavno došao poljubiti ruku velikog vođe u Mar-a-Lago, reafirmirajući Trumpovu nakanu da ukine svaku pomoć Ukrajini ako bude izabran). Ukrajina ne samo da nije uspjela osloboditi ništa od okupiranog teritorija, nego je pred par tjedana izgubila još jedan grad: Avdivku. Osim toga, Trump najavljuje kako će povući SAD iz NATO-a i kako Putin slobodno može činiti što hoće NATO članicama koje ne uplaćuju dovoljno u zajedničku obranu.

Imigracija: Ovog prosinca je 250 tisuća migranata prešlo južnu granicu SAD-a. Republikanski guverneri Floride i Teksasa platili su autobuse da dio migranata pošalju iz svojih država u New Jersey, New York i Massachussetts. Nakon što je nagli dolazak više od 100 tisuća migranata u grad New York preopteretio neophodne sustave za njihovo zbrinjavanje u gradu, gradonačelnik Adams zabranio je daljnje iskrcavanje autobusa u gradu. Vozači su onda dobili instrukcije da ostave migrante u New Jerseyu na stanicama prigradskih vlakova koji voze u New York. Dok je Amerika uvijek bila imigrantska zemlja, i mnogi Amerikanci, bez obzira na politiku, prihvaćaju nove imigrante, te nedavne brojke nisu održive. Uslijed siromaštva, klimatskih promjena, i političke deterioracija, te rezultirajućeg manjka sigurnosti u zemljama juga, stotine tisuća ljudi iz Srednje Amerike, Venezuele, ali i iz Afrike i s Bliskog Istoka (čiji stanovnici mogu bez vize ući u nekoliko južnoameričkih zemalja), pojavljuje se svakog mjeseca na granici SAD-a i Meksika, očajnički pokušavajući ući u SAD i tu zatražiti azil. Američko pravosuđe je time potpuno preopterećeno, i rješavanje njihovih zahtjeva već sada traje po 10 godina.  U tih 10 godina djeca se rode, krenu u školu, i je li zahtjev njihovih roditelja za azil bio opravdan ili ne, postane irelevantno iz humanitarnih razloga. Ne nazire se rješenje na saveznoj razini.

­
Nacionalna garda Teksasa okupirala je saveznu državnu granicu s Meksikom i razapela bodljikavu žicu kroz Rio Grande.

Tako je Texas odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Prvo slanjem autobusa s migrantima na sjever. A onda i okupacijom savezne granice s Meksikom kod Orlovog prijelaza (Eagle Pass). Krajem prošle godine, Nacionalna garda Teksasa okupirala je saveznu državnu granicu s Meksikom i razapela bodljikavu žicu kroz rijeku Rio Grande, kako bi spriječila migrante da ju preplivaju. I spriječila pristup granici službenicima savezne carinske i pogranične kontrole, u stilu Slovenije 1991. Savezni službenici su željeli spasiti nekoliko migranata uhvaćenih u žicu iz rijeke. Texas to nije dozvolio, nego je pustio da se migranti utope. Najmanje troje je poginulo, koliko se zna. Za primjer drugima. Vrhovni Sud je dozvolio saveznim službenicima da uklone žicu. Texas je nastavio postavljati više žice drugdje. Čak 25 republikanskih guvernera drugih država (svi republikanski guverneri osim guvernera Vermonta, Phila Scotta) podržalo je Teksas. Guverneri Floride i Oklahome, Ron DeSantis i Kevin Stitt, ponudili su da pošalju svoju Nacionalnu Gardu u Teksas da pomognu Teksasu protiv savezne vlasti.

Republikanski vođa Doma zastupnika, Mike Johnson, izrazio je podršku tom otporu. Pojavile su se šačice naoružanih paravojnih dobrovoljaca iz svih država pod imenom “Božja armija” na strani teksaške Nacionalne Garde. Najavljen je pohod kamiondžija na granicu. No, od očekivanih 100 tisuća, ipak se pojavilo tek između 70 i 300 kamiona prema raznim procjenama. Trump je pozvao države da uzmu oružje u ruke u obranu svojih država od savezne vlasti, koja ne čini ništa da zaustavi imigraciju. Ministarstvo domovinske sigurnosti izdalo je ultimatum Teksasu da makne žicu i dozvoli saveznim pograničnim službenicima pristup granici. Republikanci u Kongresu su pokrenuli postupak za uklanjanje ministra Alejandra Mayorkasa. Demokratski zastupnici iz Texasa, Joaquin Castro i Greg Casar, zatražili su od Bidena da uspostavi saveznu kontrolu nad Nacionalnom Gardom Texasa. Kad ultimatum nije ispoštovan, MDS je podnijelo tužbu protiv Teksasa Vrhovnom Sudu SAD-a. Vrhovni Sud je presudio da Texas nema pravo kontrolirati saveznu državnu granicu i da mora vratiti kontrolu MDS-u.

Dvostranačka mjera da se istovremeno pomogne Ukrajini i riješi kriza na granici već je bila dogovorena početkom godine i skoro sigurna da će proći kroz Dom zastupnika i Senat, kad je Trump, shvativši da mu kontinuirana kriza na granici tijekom izborne godine, u kojoj on nije na poziciji predsjednika, samo koristi, tweetao 25. siječnja: “Dogovor oko granice sada bio bi samo još jedan poklon radikalno lijevim demokratima.” S tih nekoliko riječi torpedirao je dogovor jer su njegovi pokorni sljedbenici u Domu zastupnika onda odmah svi rekli da su protiv. Tako se kriza na granici nastavlja da bi on mogao kriviti Bidena za nju. A Ukrajina je ostavljena na cjedilu.

Gaza: Na unutarstranačkim izborima u Michiganu, državi s najvećim brojem arapskih Amerikanaca u SAD-u (500 tisuća), kojima je situacija u Gazi presudna za koga će glasati, i Trump i Biden su pobijedili u svojim unutarstranačkim izborima. Biden s 81%, a Trump sa 68%. No, budući da je znatno više građana Michigana glasalo u republikanskim (milijun i sto tisuća) nego u demokratskim (760 tisuća) izborima, tako je Trump, unatoč manjem unutarstranačkom postotku, dobio znatno više glasova nego Biden (750 prema 620 tisuća). Za Bidena može biti presudno na jesen to što je više od 100 tisuća ljudi u demokratskim unutarstranačkim izborima odlučilo protestno glasati za niti jednog od ponuđenih kandidata, budući da je 2020. pobijedio u Michiganu s razlikom od samo 150 tisuća glasova.

Biden jeza većinu birača prestar, iako su zapravo obojica najstariji kandidati u povijesti američkih izbora. (NYT)

Kvalificiranost kandidata: Biden je prestar. Trump je kriminalac. Trump je svoju kampanju započeo prošle godine u Wacou, Texas – na mjestu gdje je pred 30 godina izgorjela zgrada Branch Davidian kulta tijekom sukoba s FBI-em, i s porukom kako je upravo on taj koji će zaštititi Ameriku od tiranijskog režima. Stajao je na bini i s rukom na srcu recitirao zakletvu zastavi uz muziku “Justice for All”, gdje uznici šestosiječanjskog puča u zatvoru pjevaju američku himnu (pjesma je bila na vrhu Billboard liste). Biden je svoju započeo u Valley Forge, Pennsylvania – na mjestu gdje je George Washington 1777. udružio paravojne grupice u kohezivnu snagu za oslobođenje američkih kolonija od jarma Britanskog Imperija.

Zaključak: Mjesta gdje su Trump i Biden započeli svoje kampanje govori dosta o sukobu njihovih načela. I o američkom sučeljavanju dvije koncepcije domoljublja i/ili slobodoljublja. Trump je izabrao mjesto klimaksa lažnog, destruktivnog domoljublja i slobodoljublja zavedene gomile skupljene oko kulta ličnosti jedne poremećene osobe, Davida Koresha. Trump, kao i Koresh, poziva “narod” da uzme oružje u ruke u obranu “slobode” od tiranijske savezne države (slučaj Orlovog prijelaza i Božje armije) i poziva geopolitičkog protivnika, Putina, da napadne naše saveznike. Trump poručuje svima koji se na neki način osjećaju izigrani od postojećeg etabliranog sustava: on je njihova osveta. Kaos, koji obećava posijati, je njihova zadovoljština. Biden je izabrao mjesto konstruktivnog, revolucionarnog slobodoljublja i domoljublja, demokratski dogovorenog među jednakim i slobodnim pojedincima. Biden, kao nekad predsjednik George Washington, poziva na jedinstvo građana, povjerenje u demokratski izabranu vlast, suradnju sa saveznicima u izgradnji boljeg, sigurnijeg i pravednijeg svijeta. Čovjek bi mogao greškom pomisliti da je tu izbor jasan, no mnogi Amerikanci su naprosto zadrti mazohisti.

• Članak je proširen 30. ožujka 2024. godine dopunom autora o izborima 1824. godine