Duboke i već dugotrajne promjene SAD-a će se nastaviti, nezaustavljivo

Kompromis je bio srž američkog političkog sustava, a danas je gotovo nepostojeći, napisao je Domagoj Juričić prije predsjedničkih izbora ali su uvidi i dalje vrijedni. Juričić izdvaja društvene i političke trendove koji dovode do erozije zajedničkog identiteta, zajedničkog narativa i percepcije stvarnosti. Riječ je o kulturnim i raskolima među federalnim jedinicama, o ideološkoj polarizaciji, društvenim podjelama, ekonomskoj nejednakosti. Dugo se mijenja i globalna američka pozicija. Pred zemljom je da se redefinira ako bi htjela postići stabilnost i ponovo osvojiti lidersku poziciju

•  Naslovna fotografija: Kamala Harris i Donald Trump (Kamala Harris Facebook / Donald Trump Facebook)

• Domagoj Juričić je savjetnik za upravljanje političkim rizicima. Bio je i predstojnik Ureda predsjednika i imao visoke dužnosti u Vladi i diplomaciji. Radio je na globalnim regulatornim reformama za Svjetsku banku, redoviti je govornik za The Economist Impact te član Novog pariškog kluba. Diplomirao je novinarstvo u Zagrebu, specijalizirao se za transformacijsko vodstvo na  Sveučilištu George Washington  te za procjenu učinaka propisa na belgijskom College of Europe. Na berlinskom IBMI-u usavršavao se na polju međunarodne politike i međunarodnog prava.
  

Kao što se sve nužno mijenja i promijeniti mora, mijenja se i Amerika kakvu znamo. Promjena traje već dugo, samo što nam se čini da se onaj trenutak kada sve postane drugačije dogodio preko noći. Bez obzira na to tko pobijedi na predsjedničkim izborima, Sjedinjene Američke Države su stubokom izmijenjene. Trenutni izbori nisu samo borba između dva kandidata – oni su simbol dubljih, fundamentalnih promjena koje redefiniraju samu američku strukturu, identitet i globalnu poziciju. Američko društvo prolazilo je kroz različite faze – od industrijske revolucije, koja je promijenila ekonomsku i društvenu strukturu, do socijalnih pokreta šezdesetih, kada su ključna postala pitanja građanskih prava, rodne ravnopravnosti i ekološke odgovornosti. Današnja faza transformacije možda je jednako duboka, ali i kompleksnija. Transformacija kojoj svjedočimo nosi u sebi dodatan izazov – eroziju zajedničkog narativa i zajedničke percepcije stvarnosti.

Kroz povijest su Amerikanci, čak i u trenucima krize, dijelili osjećaj zajedničkog identiteta – bilo kroz “američki san” ili vjeru u demokratske institucije. Danas, međutim, čini se da se taj temeljni narativ raspada. To se vidi u sve češćim pitanjima o tome što znači “biti Amerikanac” i u kojoj mjeri su povijesne vrijednosti relevantne za novu generaciju. Na primjer, rušenje kipova koje su mnogi smatrali simbolima opresije ukazuje na to kako različite generacije i demografske skupine redefiniraju identitet nacije i njene vrijednosti. Dok neki vide povijesne ličnosti kao simbole slobode i napretka, drugi ih percipiraju kao ostatke kolonijalizma i rasizma. Ekonomska globalizacija je uzrokovala nejednakost među državama i unutar SAD-a. Ovdje se može povući paralela s industrijskom revolucijom: kao što je prijelaz iz poljoprivredne u industrijsku ekonomiju donio velike koristi, ali i značajnu nepravdu i neravnomjernu raspodjelu bogatstva, tehnološki napredak i globalizacija danas  dovode do sličnih problema. Srednja klasa, koja je nekoć bila temelj američke snage, danas je sve tanja, a mnogi se osjećaju zapostavljeno u ovom novom ekonomskom sustavu. Prijelaz u informacijsko društvo također je duboko promijenio način života, komunikacije i identiteta Amerikanaca.

• Politički sustav pod pritiskom

Kompromis je nekoć bio srž američkog političkog sustava, a danas je gotovo nepostojeći. Ključno je pitanje što to znači za budućnost vladanja u SAD-u. Primjerice, blokada ključnih zakona i stalna borba između izvršne i zakonodavne vlasti ukazuje na to da, bez obzira tko bude na vlasti, sustav više ne može učinkovito odgovoriti na stvarne probleme građana. Danas je američki politički sustav pod velikim pritiskom unutarnjih podjela i nesigurnosti. Demokratska i republikanska stranka, umjesto da funkcioniraju kao mostovi unutar društva, često djeluju kao ideološki i kulturni protivnici. Posljednjih nekoliko godina pokazalo se da ni jedna strana ne želi i ne može postići kompromis, zbog čega su pitanja poput zdravstvene zaštite, obrazovanja i klimatske politike stalno na čekanju. Ilustracija tog stanja je Infrastrukturni zakon iz 2021. godine. Iako na kraju donesen uz podršku obiju strana, proces donošenja istaknuo je koliko je bilo teško postići dogovor čak i o temeljnoj infrastrukturi koja je od koristi svim građanima.

Politička podijeljenost na lokalnim razinama također postaje sve izraženija. U Kaliforniji i New Yorku dominiraju liberalne politike i strogi ekološki zakoni, dok su u državama poput Teksasa i Floride na snazi potpuno drugačiji zakoni i socijalne norme. Američka politička scena sve više podsjeća na savezni sustav sličan Europskoj uniji, gdje pojedine države postaju gotovo autonomne u ključnim pitanjima. Primjer je zakonodavstvo vezano za prava LGBTQ+ zajednice – dok su u nekim državama postignuta značajna prava, druge države donose ograničavajuće zakone.

Kultura konflikta: ideološki ekstremi su ne samo legitimizirani, već i komercijalizirani

Društveni mediji, koji su trebali biti alat za povezivanje i informiranje, postali su izvor razdora i manipulacije. Algoritmi potiču polarizaciju, usmjeravajući korisnike prema sadržaju koji potvrđuje njihove predrasude, što dodatno radikalizira njihove stavove. To se ne događa samo u Americi, ali na američko društvo ima posebno snažan utjecaj. S obzirom na ideološku podjelu koju produbljuju društvene mreže, suočeni smo s fenomenom “kulture konflikta”. Tezu možemo dodatno produbiti uvidom kako su ideološki ekstremi ne samo legitimizirani, već i komercijalizirani. Platforme poput Facebooka i X-a (nekadašnji Twitter) kroz algoritme potiču sadržaj koji izaziva najviše reakcija. To rezultira “mjehurićima” u kojima se korisnici međusobno potvrđuju u svojim stavovima, bez otvorenog dijaloga s onima koji misle drugačije.

Pitanje je koliko će sve to utjecati na mentalno zdravlje nacije i koliko će dodatno polarizirati američko društvo u godinama koje dolaze. Dodatna je ilustracija sve češći trend “otkazivanja” pojedinaca i institucija zbog suprotstavljenih stavova, što dodatno ograničava prostor za kompromis i dijalog. Posljednji izbori, kao i događaji poput upada u Kongres 6. siječnja 2021. godine, pokazuju kako su ekstremi postali dijelom političkog mainstreama. Kad predsjednički kandidati ne samo da ignoriraju, već i potiču retoriku mržnje i razdvajanja, to na obje strane političkog spektra legitimira ekstremizam.

Prema Pew Research Centru, više od 70 posto Amerikanaca smatra ljude iz one druge političke stranke “neprijateljima” koji “ugrožavaju Ameriku.” Istovremeno, birači obje strane čvrsto vjeruju da upravo oni brane vrijednosti slobode i demokracije, što otkriva duboku razliku u načinu na koji razumiju te temeljne pojmove. Taj razlaz, u kojem svaka strana vidi sebe kao čuvara američkih ideala, a onu drugu kao prijetnju, ne samo da produbljuje podjele već redefinira i prirodu političke borbe u SAD-u.

Po brojnim istraživanjima, većina gubi povjerenje u medije i političke institucije, što dovodi do daljnje izolacije u “ideološkim mjehurima”.

• Ekonomska nejednakost i nova pravila igre

Ekonomska nejednakost nije samo pitanje prihoda – ona sve više oblikuje društvene klase i način na koji pojedinci vide sebe i svoju ulogu u društvu. Tradicionalno, “američki san” bio je duboko ukorijenjen u ideji kako svatko može uspjeti kroz rad i predanost. No, s porastom troškova života, dugovima od studentskih zajmova i stagnacijom plaća, ovaj san postaje sve nedostižniji za mlađe generacije.

Ideja “američkog sna” danas je postala upitna. Razvoj tehnologije, outsourcing i globalna konkurencija stvorili su ekonomiju u kojoj većina profita ide malom broju pojedinaca, dok radnička i srednja klasa ostaju stagnirati. Fenomen “gig ekonomije”, gdje su mnogi prisiljeni raditi više poslova bez osnovnih beneficija, stabilnosti ili sigurnosti radnog mjesta dobro ilustrira stanje stvari. Taj model, iako fleksibilan, u praksi produbljuje ekonomske razlike i onemogućava mnogima da ostvare financijsku stabilnost, čime se dodatno urušava povjerenje u ekonomski sustav. Industrijski gradovi u “Rust Beltu” poput Detroita i Pittsburgha izgubili su na tisuće radnih mjesta zbog odlaska industrije u zemlje s jeftinijom radnom snagom. Sredinom 20. stoljeća bili su industrijska središta, ali su propali uslijed deindustrijalizacije i gubitka radnih mjesta. Dugi niz godina ovi su gradovi bili sinonim za pad američkog industrijskog sektora, sve dok nisu pokušali revitalizirati gospodarstvo kroz inovacije u tehnologiji i zelenoj energiji.

Pandemija COVID-a 19 dodatno je pogoršala ovu situaciju, jer je jasno pokazala koliko su mnogi poslovi nestabilni i ranjivi. I dok je tehnološki sektor prosperirao, mali poduzetnici i radnici u uslužnim djelatnostima suočili su se s nesigurnošću i gubitkom posla. Pitanje “pravedne ekonomije” sada postaje ključno, jer raste pritisak na vladu da uvede progresivne porezne reforme i programe socijalne zaštite.

Klimatske promjene jedno su od rijetkih pitanja oko kojih se slaže većina Amerikanaca, no unatoč tome pristupi rješavanju tog problema znatno se razlikuju. Demokrati i republikanci imaju oprečne vizije – dok jedni zagovaraju drastične reforme i prijelaz na obnovljive izvore energije, drugi se fokusiraju na održavanje energetske sigurnosti i ekonomskih interesa u fosilnim gorivima. Dok jedni vide prelazak na obnovljive izvore kao neizbježan, drugi strahuju od nesigurnosti koju bi taj prelazak mogao donijeti.

Kalifornija, sa svojim ambicioznim ciljevima smanjenja emisija, i dalje predstavlja primjer zaokreta prema zelenoj energiji, dok Teksas naglašava važnost energetske sigurnosti i gospodarstva zasnovanog na fosilnim gorivima. Sukob oko ovih pitanja reflektira duboke vrijednosne razlike između država. Teško je očekivati da Amerika postane svjetski lider u ekološkoj tranziciji kada unutarnja neslaganja predstavljaju tako veliki izazov.

• Multilateralizam ili unilateralizam? SAD na globalnoj sceni

Dugotrajna američka pozicija vodeće svjetske sile sve je više pod pritiskom, zbog promjena u međunarodnom poretku i rastućeg utjecaja Kine i drugih zemalja. Uloga Amerike kao globalnog lidera sve je upitnija u svijetu koji postaje multipolaran. Povijesno, SAD su bile vodeća sila koja je osiguravala globalnu stabilnost, ali sada se čini da mnoge države razvijaju ‘plan B’ za slučaj američkog povlačenja. Formiranje novih saveza, poput BRICS-a, partnerstva između Kine, Rusije i drugih, jasni su znakovi kako se drugi globalni igrači pripremaju za budućnost u kojoj SAD neće imati istu moć i utjecaj kao prije.

Trumpova doktrina America First simbolizira novu vrstu američkog izolacionizma, u kojem se fokus stavljao na unutarnje interese, dok su globalne odgovornosti zanemarivane. Taj je pristup među tradicionalnim saveznicima uzdrmao povjerenje u Sjedinjene Države. Američki izolacionizam ima dugu povijest, ali sada je intenziviran sve prisutnijim rivalstvom s Kinom i nesigurnošću oko međunarodnih saveza. U nekoliko je navrata Trumpova administracija prijetila povlačenjem iz NATO-a, dok Harris podjednako kao i Biden želi obnoviti povjerenje među saveznicima.

Bidenova administracija pokušala je povratiti multilateralni pristup i ponovno uspostaviti američku poziciju i ulogu na globalnoj sceni, primjerice ponovnim pristupanjem Pariškom klimatskom sporazumu. Harris nedvojbeno teži slijediti takvu strategiju. No, dublje promjene u načinu na koji Amerika definira svoje interese – kao i rastući skepticizam prema globalnim institucijama unutar američkog društva – znače da pitanje multilateralizma i unilateralizma ostaje otvoreno. Mnogi se pitaju može li Amerika preuzeti lidersku ulogu u svijetu koji se sve više okreće prema multipolarnom sustavu.

­
Pitanja što to znači biti Amerikanac (i tko to zaslužuje) kompleksnije je nego ikad prije

Različiti valovi imigracije, koji su oblikovali američku demografiju i kulturu, danas su stalna meta političkih napada. Novi val migracija izaziva rasprave o tome ‘tko zaslužuje’ biti Amerikanac. U isto vrijeme, mladi Amerikanci sve manje dijele tradicionalne vrijednosti i sve su otvoreniji za ideje koje dolaze iz drugih kultura i političkih sustava. Američki identitet, u povijesti definiran individualizmom i jednakom pravima i prilikama za sve, prolazi kroz duboku krizu. Identitet nacije sada se fragmentira pod pritiskom različitih kulturnih i političkih sila. Mladi sada sve više usvajaju globalizirane vrijednosti koje često uključuju socijalnu pravdu, prava radnika i kolektivnu odgovornost, što je značajan odmak od tradicionalnih američkih vrijednosti individualizma.

Spomenuta tranzicija otvara pitanje može li se američki identitet mijenjati tako da zadržava osnovne vrijednosti, a istovremeno integrira nova očekivanja i norme? Pokreti poput Black Lives Matter pokazali su koliko su pitanja identiteta i pravde duboko ukorijenjena u američkom društvu. Mladi, uključujući i pripadnike manjinskih zajednica, sve glasnije zahtijevaju promjene. Pitanje “Što znači biti Amerikanac?” dublje je i kompleksnije nego ikada prije, a odgovor na to pitanje oblikovat će budućnost SAD-a.

• Transformacija koja traje

Bilo da govorimo o političkoj, ekonomskoj, kulturnoj ili ekološkoj sferi, jasno je kako su SAD pred jednom od najvećih transformacija u svojoj povijesti. Te promjene nisu samo površinske – one prožimaju sve aspekte američkog društva. Amerika, koja se nekoć definirala stabilnim temeljem demokratskih vrijednosti i ekonomskog prosperiteta, sada je u tranziciji, država koja redefinira svoju ulogu, identitet i put kojim želi krenuti.

Promjena američkog identiteta, kako na unutarnjoj tako i na globalnoj sceni, predstavlja dvostruki izazov. Na domaćem planu, društvo mora pronaći načine za izgradnju mostova među ideološki podijeljenim zajednicama, prihvaćajući pluralizam i različitosti kao osnovu za buduću stabilnost. Na globalnom planu, Amerika će morati definirati svoj novi položaj u multipolarnom svijetu gdje se više ne može osloniti na nekadašnju dominaciju.

Pred SAD-om je razdoblje koje će se možda doživljavati kao vrijeme nesigurnosti i turbulencije, ali promjena može biti prilika za stvaranje bolje i inkluzivnije Amerike

Bez obzira na to tko pobijedi na predsjedničkim izborima, već su prisutne strukturne promjene koje će oblikovati američku budućnost. Pred SAD-om je razdoblje prilagodbe, koje će se možda doživljavati kao vrijeme nesigurnosti i turbulencije. No, kao i uvijek u američkoj povijesti, nadam se, ključna će biti sposobnost reinvencije i adaptacije.

Povijest nas uči da su SAD često reagirale na krize inovativnim i radikalnim promjenama – od New Deala u vrijeme Velike depresije do osvajanja svemira u jeku Hladnog rata. Možda će i sadašnja tranzicija, unatoč izazovima i nesigurnostima, omogućiti zemlji da pronađe novi način postojanja, prilagođen suvremenom svijetu.

Dok promatramo Ameriku u ovom procesu, važno je sjetiti se kako promjene koje se danas čine kaotične i zbunjujuće često dovode do novih prilika i otvaraju put novim vizijama. Bez obzira na ishod izbora, SAD su nepovratno promijenjene, ali ta promjena, iako izazovna, također može biti prilika za stvaranje bolje i inkluzivnije Amerike, koja može ponovno inspirirati svoje građane, baš kao i svijet.