Tvrtke poštanski sandučići dobivaju od Vlade RH jamstva u milijunskim eurskim iznosima

Vlada Republike Hrvatske jamstva za gradnju brodova u domaćim brodogradilištima daje tvrtkama skrivenih vlasnika, nepoznatog kapitala i rezultata poslovanja, registriranima u poreznoj oazi na Maršalovim Otocima, otkriva i objašnjava Ratko Bošković. No to nije sve. Jamstva se daju i za gradnju brodova koja brodogradilišta grade sama za sebe

• Naslovna fotografija Brodosplit: “U utorak 02. lipnja 2020. položena je kobilica za novogradnju 485, putničkog broda za krstarenja polarnim područjima, koji će nositi ime ‘Janssonius’. Riječ je o brodu za polarne ekspedicije, koji je ugovoren za krajnjeg naručitelja tvrtku Oceanwide Expeditions, koja je specijalizirana za ekspedicijska putovanja na Antarktiku i Arktik. Polaganju kobilice su prisustvovali Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita i Wijnand van Gessel, vlasnik tvrtke Oceanwide Expeditions, te Zvonimir Novak, pomoćnik ministra gospodarstva i Ruđer Friganović, direktor Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod i brojni uzvanici…”

Od Drugog svjetskog rata u hrvatskim velikim brodogradilištima bez državnih jamstava devet od deset brodova vjerojatno nikad ne bi bilo naručeno, sagrađeno, naplaćeno i isporučeno. Kako se to moglo dogoditi? Kao i puno drugih sličnih pojava, i ta se na gospodarsku scenu uvukla pomalo i „prirodno“.

Neposredno poslije rata gradili su se mali i jeftini brodovi koje bi naručitelji lako platili odjednom. No kako se javljala potreba za sve većim i sve skupljim, tako su potkraj 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća naručitelji počeli od brodogradilišta tražiti kredite za gradnju svojih brodova. Škverovi, međutim, nisu imali vlastita obrtnog kapitala za kreditiranje brodovlasnika pa su kredite zatražili od poslovnih banaka. One su, pak, zahtijevale da im za povrat kredita netko garantira. A tko je mogao biti bolji jamac od države koja je, uostalom, bila i vlasnica svih brodogradilišta?

Tako je i u četvrtak 18. lipnja Vlada premijera Plenkovića, ovaj put privatnoj tvrtki Brodotrogir Cruise d.o.o., rutinski i bez ikakva pitanja i rasprave ministara, odobrila 62,4 milijuna eura (gotovo pola milijarde kuna) jamstva za gradnju dva polarna cruisera. Jer, velika i prebogata američka investicijska tvrtka za ulaganje kapitala u brodove Delos Shipping LLC navodno ne želi u Trogiru graditi dva polarna cruisera bez da joj trogirski škver za avanse izda bankarsku garanciju, a banka ne želi izdati garanciju bez garancije hrvatskih poreznih obveznika za tu garanciju. Nije ni čudno da banka za svoju garanciju traži supergaranciju države kad Brodotrogir Cruise d.o.o. Danka Končara ima vlastiti jamstveni kapital od 20 tisuća kuna.

Za radnike, njihove obitelji i grad Trogir

Posljednjih godina, međutim, olako i neodgovorno davanje državnih jamstava brodovlasnicima koji naručuju gradnju brodova u hrvatskim brodogradilištima, koje je hrvatskom državnom proračunu nanijelo štetu od nekoliko milijardi kuna, poprimilo je novi izopačeni oblik: država je rizik isporuke brodova odlučila prenijeti na porezne obveznike i kad privatni brodograditelji grade brodove za sebe same i kad samo o njima ovisi hoće li ti brodovi biti sagrađeni i isporučeni ili neće.

No još je gore da prijedloge Vladi za davanje jamstava resorna ministarstva i državne banke obrazlažu obmanjujućim tvrdnjama i nevjerodostojnim ugovorima, a garancije na teret poreznih prihoda Hrvatske daju off-shore kompanijama skrivenih vlasnika, bez poznatog kapitala, poslovnih rezultata i boniteta, osnovanima u notornim svjetskim poreznim oazama.

U ponedjeljak 28. siječnja ove godine u splitskom brodogradilištu održana je svečanost početka rezanja čelika za Novogradnju 487. Kako je škver objavio na svojim web stranicama (www.brodosplit.hr/hr/novosti), „Quark Expeditions, lider u polarnim avanturama već tri desetljeća, danas je proslavio rezanje čelika za svoj novi revolucionarni brod pokrećući tako jedno novo uzbudljivo poglavlje u polarnim istraživanjima.“

Sudeći po onome što se može vidjeti na internetu, Quark Expeditions je velika američka tvrtka specijalizirana za organizaciju turističkih putovanja na Arktik i Antarktik. Svečanosti početka gradnje Novogradnje 487 ili polarnog kruzera u Splitu nazočio je i predsjednik tvrtke Andrew White, a Brodosplitove web stranice, između puno drugih, objavile su i fotografiju srdačnog prigodnog rukovanja Whitea i Brodosplitova vlasnika Tomislava Debeljaka. Ali, kako slika otkriva više od tisuću riječi, na njoj se može vidjeti i ploča na kojoj piše da kupac („buyer“) Nov. 487 nije Quark Expeditions, nego stanovita tvrtka Polaris Exploration Inc. s Maršalovih Otoka.

Virtualni posjet Registru poduzeća i brodara Maršalovih Otoka, male otočne države u Tihom oceanu s oko 50.000 stanovnika (https://www.register-iri.com/), otkriva pak da je u toj državici firma za pružanje usluge registriranja i vođenja poduzeća The Trust Company of the Marshall Islands Inc. zaista pod identifikacijskim brojem 94596 dana 22. prosinca 2017. na svojoj adresi Trust Company Complex, Ajeltake Road, Ajeltake Island, Majuro, pod nazivom Polaris Exploration Inc. registrirala tipičnu „off-shore SPV“ ili tvrtku posebne namjene, za koju javnosti nisu dostupni ni ime vlasnika, ni iznos kapitala, ni rezultati poslovanja (pa tako ni kreditna sposobnost), i koja uopće ne mora izrađivati ni bilo kome podnositi bilancu niti Maršalovim Otocima plaćati bilo kakav porez osim pristojbi i naknada – ukupno godišnje 1.900,00 US dolara.

Osnivanje i registracija takve kompanije stoji od 3.500,00 dolara naviše, a Trust Company joj može osigurati i „nominirane“ (lažne) direktore i bankovne račune. Pa tko je onda zapravo naručio gradnju polarnog kruzera u Brodosplitu?

Rješenje te zagonetke nudi dokument Vlade Republike Hrvatske (vlada.gov.hr) Nov 487 jamstvo Vlade RH, „Prijedlog Odluke o davanju državnih jamstava za osiguranje avansnih uplata u korist kupca broda Nov. 487 Polaris Exploration Inc., čiju je gradnju ugovorilo društvo Brodograđevna Industrija Split d.d., Split, u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak i/ili drugih poslovnih banaka u zemlji i/ili inozemstvu za osiguranje izdavanja izravnih i/ili neizravnih bankarskih garancija radi osiguranja avansnih uplata“.

U Obrazloženju tog Prijedloga (koji je, kako smo službeno saznali od državne tvrtke HB Jadranbrod d.d., Vlada premijera Plenkovića na 96. sjednici održanoj 16. svibnja 2018. zaista i usvojila), stoji da je Polaris Exploration Inc. „u vlasništvu društva Brodosplit-Plovidba d.o.o., a ono je u 100-postotnom vlasništvu društva Brodograđevna industrija Split d.d.“ Iz toga nedvojbeno proizlazi da je splitski škver 28. siječnja ove godine zapravo proslavio početak rezanja čelika za brod koji gradi sam za sebe, ni za koga drugog.

Iz Vladinog dokumenta proistječe da je splitski škver 28. siječnja ove godine zapravo proslavio početak rezanja čelika za brod koji gradi sam za sebe, ni za koga drugog.

Ono što se također može vidjeti iz Vladina dokumenta jest da je Polaris Exploration za Novogradnju 487 dobio kredit „Hrvatske banke za obnovu i razvitak i/ili drugih poslovnih banaka u zemlji i/ili inozemstvu“ od 68.085.114,18 eura (oko 504,5 milijuna kuna) koje uplaćuje Brodosplitu kao avans za Novogradnju 487, a Brodosplit od Vlade traži da Polarisu Explorationu s Maršalovih Otoka jamči da će ona umjesto Polaris Explorationa isplatiti 80 posto tog iznosa „toj nekoj banci“ ako Brodosplit ne sagradi i ne isporuči taj brod sam sebi.

No, kakva su jamstva Polaris Explorationa da će on sam biti u stanju vratiti taj kredit, ima li on ikakav bonitet? Jedino što je Vladi predočeno u smislu kreditne sposobnosti Polaris Explorationa jest da je on „ugovorio dugoročni charter s društvom Vinson Expeditions LLC, također sa Maršalovih Otoka, na način da odmah po isporuci broda isti preuzima u dugoročni charter na najdulje deset godina po cijeni od 957.446,92 EUR/mjesečno, te nakon kojih mora preuzeti brod u vlasništvo po ugovorenoj cijeni od 38.000.842,01 EUR.“ U Vladinom dokumentu američki Quark Expeditions uopće se ne spominje.

Ponovni brzinski pregled već spomenutog Registra otkriva da je i Vinson Expeditions tipični „off-shore SPV“ ili „tvrtka-poštanski sandučić“ koju je također iz usluge osnovala i registrirala ista The Trust Company na istoj adresi kao i Polaris Exploration, ali tek 15. ožujka 2018., dakle samo nekoliko dana prije no što je Brodosplit od Vlade na temelju navodnog Polarisovog ugovora s njom zatražio državno jamstvo.

I Vinson Expeditions je skrivenih vlasnika, nepoznatog kapitala i rezultata poslovanja (kojeg, zbog kratkoće vremena, nije ni moglo biti) pa bi svaka normalna banka, ministarstvo i vlada ugovor o čarteru Polarisa i Vinsona sklopljen na Maršalovim Otocima morala tretirati kao najvjerojatnije fiktivan i obmanjujući. Vlada premijera Plenkovića, međutim, ipak ga je prihvatila kao vjerodostojan i samo na temelju njega odlučila je riskirati 400 milijuna kuna hrvatskih poreznih obveznika.

Svaka bi normalna banka, ministarstvo i vlada ugovor o čarteru Polarisa i Vinsona sklopljen na Maršalovim Otocima morala tretirati kao najvjerojatnije fiktivan i obmanjujući

Ostali argumenti u prilog odobravanju državnog jamstva, naime, su da Brodosplit posluje bez gubitaka, da je ugovorena cijena broda povoljna (što i nije neobično kad je plaća sam sebi) i slično. Ali, „HBOR i/ili druga poslovna banka u zemlji i/ili inozemstvu“ kredit za koji se od Vlade tražilo državno jamstvo nisu dali hrvatskom Brodosplitu, nego off-shore firmi s Maršalovih Otoka.

Gotovo identična priča ponovila se ovih dana. Kako je objavila džavna izvještajna agencija Hina, a prenijeli svi hrvatski mediji, „u utorak 2. lipnja u Brodosplitu je položena kobilica za Novogradnju 485, broda za krstarenje polarnim područjima (to je sada u modi), koji će nositi ime ‘Jassonius’. Naručitelj je tvrtka Oceanwide Expeditions.“ I za taj brod Vlada premijera Andreja Plenkovića dala je 32 milijuna eura garancije za avanse. No u Vladinoj odluci i Obrazloženju za tu odluku  (Jamstvo 485) ponovo piše nešto sasvim drugo: tvrtka kojoj Vlada daje garanciju „u korist HBOR-a i/ili drugih poslovnih banaka u zemlji i/ili inozemstvu“ zapravo je „Polaris Expeditions Inc., Marshall Islands, Reg. No. 94597, koji je u 100-postotnom vlasništvu društva Brodograđevna industrija Split.“ A što Polaris s Maršalovih otoka čini sposobnim za vraćanje 32 milijuna eura hrvatskim poreznim obveznicima? To što je, navodi se u Vladinom dokumentu, „ugovorio dugoročni charter sa Janssonius Sheepsreizen B.V. na način da odmah po isporuci broda isti preuzima u dugoročni charter na najdulje deset godina po cijeni od 420.000,00 EUR mjesečno“. Sjedište tvrtke Janssonius Sheepsreizen B.V. ovaj put se i ne navodi, a internetska tražilica je ne pronalazi.

Vlada jamči brodogradilištu koje gradi brod samo za sebe. Zar ne bi i svaki hrvatski građanin mogao zatražiti jamstvo za svaki svoj poslovni pothvat

A zašto je država uopće odlučila jamčiti nekom brodovlasniku za njegov avans brodogradilištu, ako on sam gradi brod za sebe i samo o njemu ovisi hoće li brod biti sagrađen i isporučen ili neće?

Državna jamstva, do 80 posto uplate, za avanse i kredite naručitelja brodova u brodogradilištima Europskoj su uniji prihvatljiva i ne smatraju se državnom potporom jer brodovlasnici nemaju drugog načina osigurati se da brodogradilišta njihov novac neće potrošiti na nešto drugo, a ne na gradnju njihova broda (kao što se dogodilo u Uljaniku). Država to svojim mehanizmima ipak (donekle) može nadzirati i za to jamčiti, pa tako i osigurati posao svojim brodogradilištima. Ali, ako hrvatsko brodogradilište može dobiti državnu garanciju za brod koji gradi samo za sebe, to je nešto posve novo, bez presedana. U tom slučaju i svaki drugi hrvatski građanin i poduzetnik po Ustavu RH ima pravo zatražiti i dobiti državnu garanciju za 80 posto svakog bankovnog kredita, domaćeg i/ili inozemnog, kojim financira bilo koji svoj poslovni poduhvat: stambenu zgradu, tvornicu, vjetroelektranu …

Još je manje razumljivo i prihvatljivo da državna Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) financira obnovu i razvoj Republike Maršalovi Otoci, a da hrvatsko Ministarstvo financija izdaje financijska jamstva tvrtki osnovanoj u notornom poreznom utočištu samo s jednim ciljem i razlogom, a to je da izbjegne nadležnost hrvatskog pravnog poretka i plaćanje poreza u Hrvatskoj.

Nakon svega, vlasniku Brodosplita Tomislavu Debeljaku treba odati i priznanje. U korištenju novca hrvatskih poreznih obveznika za izgradnju svojega poslovnog carstva pokazao se kao izuzetno vješt poduzetnik, kakav se u Hrvatskoj dugo nije pojavio. Brodove za vlastitu flotu na Maršalovim Otocima sagradit će u vlastitom brodogradilištu za koje je primio izdašnu državnu potporu i državnim novcem. Otplatit će ih davanjem u najam i, ako ga ne zadesi neka nepredviđena oluja, za desetak godina bit će vlasnik flote manjih cruisera koja će mu donositi samo čisti profit. S hrvatskim poreznim obveznicima koji su ga financirali neće ga morati dijeliti. Međutim, ni drugi brodovlasnici nisu nevježe: vidjeli su što Debeljaku polazi za rukom u Hrvatskoj pa su sigurno rekli – a zašto ne bismo isto i mi?

Tako je od Vlade premijera Plenkovića garanciju od čak 80,13 milijuna eura zatražilo, a u četvrtak 18. lipnja ove godine i dobilo stanovito poduzeće registrirano u Rijeci MKM Yachts d.o.o. I ono za povrat više od 600 milijuna kuna, uvećanih za nespecificirane troškove i kamate, hrvatskim poreznim obveznicima garantira sa 20 tisuća kuna vlastitoga uplaćenoga jamstvenog kapitala.

Suvišno je reći: i vlasnik i naručitelj broda su skrivenih vlasnika i pravih direktora

Vlasnik tog poduzeća je tvrtka SGH LLC registrirana u poznatoj poreznoj oazi Delawareu, SAD. Naručitelj broda, kojega također najvjerojatnije kreditira Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR – Vladina garancija je u njegovu korist) ovoga puta nije sa Maršalovih Otoka nego sa Malte i zove se PEC 2 Limited. Suvišno je reći: i vlasnik i naručitelj broda su skrivenih vlasnika i pravih direktora, bez javno dostupnih rezultata poslovanja i boniteta, kao i bez ikakve mogućnosti demokratskog nadzora hrvatskih poreznih obveznika.