Nakon potopa
Ujedinjeno Kraljevstvo rašiveno po šavovima. Zdravstveni sustav, temelj društva, ugrožen kombinacijom Covida-19 i Brexita
Nino Bantić / 16. siječnja 2021. / Članci / čita se 17 minuta
Nino Bantić / 16. siječnja 2021. / Članci / čita se 17 minuta
Na političke i društvene događaje te na živote stanovnika utječu kvalitete i kapaciteti institucija i odluke donesene i prije nekoliko desetljeća. Nino Bantić objašnjava kako su odluke o Brexitu i upitne protupandemijske mjere ugrozile funkcioniranje najvažnije nacionalne infrastrukture, britanskog zdravstvenog sustava, pokazale rezultate reforme kojima su Škotska, Wales i Sjeverna Irska dobili parlamente i vlade i podsjetile na povijesni mirovni sporazum iz 1998. godine
Novi soj Covid-19 virusa agresivno se širi, prvo Londonom i jugom, zatim i ostatkom zemlje. Londonske su bolnice gotovo popunjene, zdravstveni sustav (NHS) u najtežoj je situaciji u 72-godišnjoj povijesti. A najjači udar pandemije očekuje se početkom veljače. Britanski premijer Boris Johnson ponovo donosi odluku o postroženju epidemioloških mjera – Engleska ulazi u lockdown kaskajući za ostalim nacijama Kraljevstva. Premalo, prekasno i neodlučno, po mišljenju mnogih. Građani se, međutim, ne drže mjera jednako disciplinirano kao u proljeće prošle godine. Parkovi, ulice i javni prijevoz vidno su puni.
Prema nekim podacima krajem prvog tjedna ove godine u pojedinim dijelovima Londona svaki je petnaesti stanovnik bio zaražen. Broj teško oboljelih na respiratorima udvostručio se od Božića, 50 posto bolničkih kapaciteta zauzimaju covid-pacijenti. Londonski gradonačelnik Sadiq Khan proglasio je krizno stanje u bolnicama i obratio se javnosti:
“Hitna pomoć odrađuje posao na zavidnom nivou i s požrtvovanjem – prosječno dnevno odgovara na 8-9 tisuća poziva. Hitnoj pomoći nedostaju vozači, uskočili su vatrogasci, a uskoro će za upravljače i policajci. Pozivam premijera da zatvori crkve, džamije, sinagoge i ostala mjesta za molitvu. Pozivam ga da hitno pojača cijepljenje u dijelovima Londona u kojima se zaraza širi najbrže. Moramo pružiti dodatnu novčanu pomoć građanima koji nemaju izbora i koji zbog nepovoljnih radnih ugovora (tzv. ‘zero hour’ contracts) moraju raditi izvan kuće kako bi prehranili obitelji. Imamo paradoksalnu situaciju u kojoj se takvi ljudi – ne svojom krivnjom – moraju kretati gradom i pridonositi širenju zaraze. Morate shvatiti ozbiljnost situacije: nikada nisam bio zabrinut koliko ovih dana.”
Britanija se tako u novoj godini ponovo našla na prozorima i balkonima, pljeskom odajući počast ‘herojima NHS-a’. Sudeći po odzivu, ne s prevelikim entuzijazmom. Oduševljenja nema ni kod onih kojima se aplaudira. Od zadnjeg pljeska u proljeće 2020. život je od Covida izgubilo i nekoliko stotina zaposlenika NHS-a, što mnogi povezuju s nedostatnom zaštitnom opremom i višegodišnjim neulaganjem u zdravstveni sustav. Zbog velikog vala pacijenata osoblju na Covid-19 odjelima priskaču pedijatri, neurolozi, internisti, ginekolozi… Najveći je problem manjak stručnih medicinskih sestara i bolničara specijaliziranih za rad u intenzivnoj njezi. “Ne plješćite nam, ostanite kod kuće, ne širite zarazu i omogućite nam da radimo u normalnim uvjetima”, poručuju iz NHS-a. “Dobro je što su pronađeni novi, efikasniji načini liječenja… ali medicinske sestre, bolničari, tehničari, liječnici, čistačice i čistači, vozači, ne mogu se pronaći preko noći”, rekao je gradonačelnik Khan.
Nacionalni zdravstveni sustav (NHS) najveći je i najdugosežniji uspjeh prve vlade nakon rata, koji nadmašuje i potiskuje u sjenu sve uspjehe bilo koje kasnije vlade. Rođen je 1948., osmislio ga je i u djelo proveo Aneurin Bevan, ministar zdravstva u laburističkoj vladi koju je vodio Clement Attlee a pobijedila je na izborima 1945. NHS je bio prvi nacionalni sustav u Zapadnom svijetu koji građanima jamči besplatnu zdravstvenu skrb na temelju državljanstva a ne na visini financijskog doprinosa. Na 70. rođendan 2018. godine NHS je zapošljavao 1.7 milijuna ljudi, najveći broj činile su medicinske sestre i bolničari.
NHS je nacionalni ponos i vjerojatno jedna od najčvršćih karika britanskog društva. NHS je lakmus papir javnog mnijenja, temelj svih izbornih programa svih stranaka Ujedinjenog Kraljevstva. Tako se našao i u programu Leave kampanje na Brexit referendumu 2016. godine. Kampanja, koju je izmedju ostalih provodio i sadašnji premijer Boris Johnson, glasačima je predočila bombastičan, ali netočan podatak – izlazak iz EU tjedno će 350 milijuna funti, koje je Britanija navodno plaćala za članstvo, usmjeravati u blagajnu NHS-a. Stvarna je članarina bila znatno manja, a obećana cifra fiktivna konstrukcija. Posljednjih desetak godina NHS je bio žrtvom vladinih štednji, te je po mišljenju mnogih, a osobito opozicije, nespreman dočekao pandemiju.
Leave tabor obećao je i rigorozniju kontrolu imigracije. Prema Nacionalnom savjetu za sestrinstvo i porodiljstvo (Nursing and Midwifery Council) u posljednje tri godine NHS je napustilo preko pet tisuća sestara i bolničarki iz zemalja EU. Doduše, povećan je priliv iz drugih zemalja, ali kapaciteti se popunjavaju nedovoljno brzo. U mnogočemu duboko podijeljena javnost ovih se dana slaže u konstataciji: ovako nije trebao izgledati početak obećavajuće i dugo očekivane 2021. godine. Razlike su naravno u mišljenjima kako smo se našli tu gdje smo i kako bi stvari trebale izgledati u budućnosti. Vlada tvrdi da su ključni razlozi krize u tome što su građani umorni od mjera pa ih se ne pridržavaju dovoljno te u agresivnosti novog soja virusa.
Kontrast između nada i želja građana i realnosti možda se najbolje vidio u novogodišnjem tv-programu: reklamni blokovi komercijalnih kanala bili su preplavljeni porukama avio-prijevoznika i tour-operatera – cjepivo je tu, rezervirajte svoje godišnje odmore što prije. ‘Cijepite se i uskočite u naš avion”, poručivao je poznati niskobudžetni avio-prijevoznik. Vijesti nakon reklama bile su međutim pune izvještaja o rekordnom broju zaraženih i umrlih. Unatoč brojevima Britanci se slabo pridržavaju mjera. Uvođenje strožih i strožih pravila ne pomaže suzbijanju pandemije ako ih se ignorira. Olako obećana brzina uspjeha cjepiva sigurno je odigrala bitnu ulogu u opuštenosti stanovništva.
Koncem 2020. vlada je na velika zvona objavila da Ujedinjeno Kraljevstvo vodi s svjetskoj utrci za učinkovitim cjepivom. Britanski znanstvenici usitinu su odigrali, i još igraju, bitnu ulogu u globalnim naporima za proizvodnju učinkovitih cjepiva. Britanske vlasti među prvima su odobrile cjepiva i na sceni su već tri. Vlada je s ponosom objavila da je izvela više imunizacija nego cijela Europa zajedno, i predočila ambiciozan program: dostići najmanje dva milijuna cijepljenih tjedno. Cilj je do polovice veljače cijepiti trinaest milijuna stanovnika. Medjutim, javnosti nije dovoljno jasno dano do znanja da se radi o procesu čiji će se prvi rezultati u cjelini društva, osobito u pogledu mogućnosti otvaranja, osjetiti tek za nekoliko mjeseci. ‘Radi se o maratonu a ne o sprintu’ – slogan je koji se posljednjih dana ponavlja u medijima. Za to vrijeme brojevi zaraženih i umrlih nadmašuju brojeve iz najgorih dana početka pandemije. U utrci između virusa i cjepiva trenutačno vodi virus – još je jedna fraza koju je često čuti ovih dana.
Opozicija, ali i mnogi epidemiolozi, za novu krizu okrivljuju premijera. Po njihovu mišljenju napravio je grešku koncem prošle godine. Usprkos savjetima epidemiološkog stožera, umjesto da podrži jedinstveni lockdown za cijelu zemlju, koji je jasno zagovarao i vođa laburističke opozicije Starmer, Johnson se odlučio za regionalni sistem mjera od nekoliko stupnjeva. Uskoro je promijenio odluku i u studenom proglasio lockdown, koji je ukinuo početkom prosinca. Nedugo zatim ponovo uvodi 4-tier lockdown, koji preko Božića privremeno ublažuje, spuštajući ga na nižu kategoriju, koja omogućuje obiteljska druženja za blagdane, ne želeći ući u povijest kao premijer koji naciji ukida Božić. Ta je odluka po mišljenju kritičara bitno ubrzala širenje novog soja virusa.
Posljednji dani 2020. za Britance su bili naročito stresni. U subotu, 19. prosinca, Johnson, koji je i sam prije deset mjeseci završio na intenzivnoj njezi zarażen Covidom-19, objavljuje postojanje novog, agresivnog soja i uvodi nove mjere. Zatvaraju se restorani i pubovi, rekreacijski centri i sve trgovine osim onih s hranom. Građani se upozoravaju da nepotrebno ne napuštaju domove, izlazak iz zone obuhvaćene tim mjerama strogo je zabranjen. Na vijestima se međutim vide prepune željezničke stanice, ljudi evidentno kršeći mjere pokušavaju napustiti London i otići obiteljima izvan grada.
Škotska zatvara granice prema Engleskoj. Samo nekoliko minuta nakon premijerove tiskovne konferencije zemlje širom svijeta uvode zabrane slijetanja zrakoplova iz Britanije. Nizozemska je prva, u lančanoj reakciji pridružuje se još četrdesetak zemalja. Do kraja vikenda otkazani letovi broje se u stotinama. Najvažnija je ipak odluka Francuske, najbližeg morskog susjeda Ujedinjenog Kraljevstva: zabranjuje se ulazak svim transportnim vozilima iz Britanije, obustavlja se trajektni promet. Velika Britanija odsječena je od Europe. Na prilaznim cestama Doveru stvaraju se kilometarske kolone kamiona, prepunih lako kvarljive hrane koja se trebala naći na prazničnim stolovima kontinentalne Europe. Na francuskoj strani čekaju kamioni s robom za britanske supermarkete i tržnice. Supermarketi ipak ohrabruju – imamo zaliha za još dva tjedna.
Istovremeno sve oči javnosti uprte su u Brussels u kojem se, svim pregaženim rokovima usprkos, pregovara o budućim odnosima nakon konačnog izlaska Britanije iz Unije krajem prosinca. U slučaju nepostizanja dogovora, tzv. No-Deal scenarij, ulazak u 2021. za britansku ekonomiju i građane bio bi katastrofalan. Izgledno bi bilo zatvaranje mnogih stočarskih gospodarstava, za očekivati je bio rast cijena i nestašice nekih prehrambenih proizvoda. Kilometarske kolone kamiona postale bi svakodnevicom. Za Badnjak postiže se sporazum s EU, a premijer privremeno ublažuje epidemiološke mjere.
Tih desetak kaotičnih prosinačkih dana podsjećali su na finalnu epizodu nekog tv-serijala u kojoj su se odjednom izmiješali svi likovi i radnje iz prijašnjih epizoda, a da pritom nikome nije u potpunosti jasno koja je glavna radnja, koji su glavni a koji sporedni likovi, gdje su ključna mjesta radnje, koje će promjene utjecati na živote junaka, čije su sudbine zapečaćene, za koga će biti mjesta u novoj sezoni te kako će izgledati kraj priče. U stvarnom se životu zapravo radi o zavidnoj količini naizgled nepovezanih problema koji su godinama pometani pod veliki tepih, i koji su za vrijeme kataklizme izbili na površinu.
Glavnu ulogu u prošloj godini igrao je Covid-19. Epidemija je dosad u Ujedinjenom Kraljevstvu odnijela blizu 90.000 tisuća života. Nepotrebno je naglašavati da je Covid-19 zadao udarac cijelom svijetu i ubrzao mnoge procese na globalnoj razini, potcrtao socijalne razlike i na vidjelo iznio mnoge neriješene probleme. U Britaniji se pandemija pokazala odličnom zavjesom za prikrivanje negativnih posljedica Brexita. Medicinskim rječnikom – simptome jedne dijagnoze donekle prikrivaju simptomi druge.
Pandemija je na svijetlo dana iznijela i još jedan nimalo nebitan fenomen. Takozvani devolucijski proces – izborno obećanje Blairovih laburista – u sklopu tranzicije vlasti podrazumijevao je da Škotska, Wales i Sjeverna Irska 1999. godine dobiju svoje parlamente i vlade. Škotski parlament ima budžet od 40 milijardi funti godišnje i odlučuje o zdravstvu, poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, obrazovanju, okolišu, društvenoj skrbi, stanovanju i stambenom planiranju, zakonodavstvu, policiji, jedinicama lokalne uprave, o sportu i kulturi. Slično je i s ostalim nacijama. Epidemiološke odluke Britanskog parlamenta i vlade ne odnose se dakle na Sjevernu Irsku, Škotsku i Wales, čije nacionalne vlade donose samostalne odluke i zasebne mjere, neovisno o Westminsteru.
U slučaju Covida 19, Britanska vlada djeluje zapravo samo kao Engleska vlada. A ‘Engleska vlada’, barem zasad, ne postoji. Škotska je u prosincu kontrolirala svoje granice, ne dopuštajući ulaske iz Engleske. Slično je prošlog ljeta bilo i s Walesom, doduše vrlo kratko. No, nije ni cijela Engleska bila podjednako pokrivena mjerama. Sjever je u nekim trenucima podnosio veći teret od ostatka zemlje, stoga će i posljedice biti vjerojatno teže nego u ostatku Engleske. Prošle jeseni vodila se prava bitka gradonačelnika Liverpoola i Manchestera s Britanskom vladom, oko različitih stupnjeva mjera. Sjever je zagovarao jedinstveni sustav mjera i osjećao se nepravedno pogođenim tier-sistemom.
Stvarna se opozicija vlasti zapravo preselila iz parlamenta ‘na teren’. Najviše sjedala u škotskom parlamentu drži SNP (Škotska nacionalna stranka) iz čijih redova dolazi i premijerka Nicola Sturgeon, koja se snažno zauzima za samostalnost Škotske. Članovi SNP-a sjede i u Britanskom parlamentu u Westminsteru i glasni su protivnici politike vlade. Škotska je na referendumu glasala za ostanak u EU. Sturgeon je u potpunosti iskoristila situaciju – državničkim stavom i odlučnošću donosila je jasne mjere i odluke, jasno je komunicrala, dobivajući PR rat s britanskim premijerom.
Tradicionalno i nominalno, Laburisti predstavljaju glavnu opozicijsku stranku i čelnik stranke Keir Starmer nosi titulu vođe opozicije. Sjever Engleske i velik dio Škotske desetljećima su bili čvrstim uporištima laburista. Sjever Engleske nosio je čak i kolokvijalni naziv ‘crveni zid’. Bivši industrijski dio zemlje odavno je uzdrman globalnom ekonomijom. U posljednja tri desetljeća gospodarska slika Britanije se bitno promijenila, udio proizvodnje se bitno smanjio a financijskog sektora bitno povećao. Nezadovoljstvo gašenjem industrije i gubitkom poslova uslijed globalizacije jasno se odrazilo na referendumu o odlasku iz EU, te na parlamentarnim izborima 2019. Na referendumu 2016. postalo je jasno da sjever u EU vidi glavnog krivca. U izborima 2019. Konzervativna stranka predstavila se kao stranka koja će raskinuti s EU i osigurati prosperitet sjeveru. Laburisti su doslovce pometeni sa scene.
Nedlučnost vlade oko uvođenjena jedinstvenih epidemioloških mjera, te različito stupnjevane regionalne mjere mogli bi možda na nekim budućim izborima pogodovati povratku sjevernih teritorija Laburistima. No pitanje je hoće li ta stranka, koja se nakon posljednjih izbora odrekla svoje izražene lijeve opcije, uspjeti pridobiti povjerenje nezaposlenih koji očekuju neku bitnu i vidljivu promjenu. Starmer je, imajuci u vidu sjever, u potpunosti podržao vladin Brexit ugovor s EU – što Laburiste baš i ne stavlja u naročit opozicijski položaj.
Sjeverna Irska ima drugu specifičnost koja dodatno komplicira odnose u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon desetljeća religijskih i nacionalnih sukoba, razdoblja ovdje poznatijeg kao ‘nevolje’, uslijedio je 1998. povijesni Good Friday dogovor, koji je svakoj strani omogućio osjećaj pobjede, kako je to odlično opisano u jednom ranijem tekstu na Idejama: “Ključ je bila meka granica s Irskom, gotovo nevidljiva ali dovoljno jasna da zadovolji unionističke želje da Sjeverna Irska neupitno bude u Ujedinjenom Kraljevstvu i jednako jake republikanske želje da irski otok bude jedinstven.”
Sjeverna Irska je komadićak UK koji ima fizičku, kopnenu granicu s EU. Iako su tvrdi Brexitovci pokušali ignorirati Good Friday sporazum – EU, Irska i Sjeverna Irska jasno su se suprostavili toj ideji. U sporazumu s EU ostaje nevidljiva meka granica izmedju Sjeverne Irske i Irske, uspostavlja se carinska granica na Irskom moru izmedju Britanije i Sjeverne Irske, što Sjevernu Irsku zapravo ostavlja jednom nogom u EU. Na takav privilegij Sjeverne Irske uskoro će sasvim sigurno ukazati Škotska predstavljajuci svoje argumente za novi referendum o samostalnosti. Ovih dana police supermarketa u Sjeveroj Irskoj su prazne, nestašica britanske robe izazvana je kontrolom prometa na kanalu. Dio Ujedinjenog Kraljevstva koje je izaslo iz EU našao se u paradoksalnoj siutaciji – lakše je police supermarketa popuniti robom iz EU koja ulazi iz preko meke kopnene granice iz Republike Irske nego proizvodima iz vlastite države koji dolaze preko mora.
Jedna od glavnih vodilja Leave tabora bilo je vraćanje suvereniteta u iz Brusselsa u Westminster. ‘Ostati svoj na svome’, ‘naši ribari na našem moru’ bile su poruke s plakata i letaka. Neposredno prije sporazuma s EU Britanska vlada stavila je u pripravnost ratnu mornaricu koja je trebala štititi britanske teritorijalne vode u slučaju nepostizanja dogovora. Ribarstvo se na kraju nije našlo u Božićnom sporazumu s EU-om, europski ribari će nastaviti loviti u britanskim vodama, koristeći ne samo svoje kvote, već i one britanske koje su im britanski ribari samoincijativno prodali početkom devedestih godina prošlog stoljeća. Imajući u vidu tu činjenicu, kao i ranije navedene probleme sa Sjevernom Irskom i Škotskom, Brexit pozivi na uspostavu suvereniteta kod mnogih ovih dana bude asocijacije na bumerang koji se vraća jadnakom brzinom nazad tko ga je bacio. ‘Pazi čemu se nadaš’ rekla bi jedna popularna engleska uzrečica.
Brexit referendum 2016. uzrokovao je duboke i dugoročne tektonske poremećaje na političkoj sceni i u društvu Ujedinjenog Kraljevstva. Osim što je stajao glave dva konzervativna premijera, podijelio zemlju i Laburističku stranku na sjever i jug, podijelio obitelji, uništio brakove i prijateljstva, Brexit je i ugrozio standard svih stanovnika. Iako se odavno znalo da Ujedninjeno Kraljevstvo konačno i u potpunosti izlazi iz EU zadnjeg dana prošle godine, drama se odvijala do samog kraja prosinca. Većina građana nije u potpunosti odmotala poklon pod borom i neće nikad detaljno prelistati 1246 stranica sporazuma. Za građane je ipak najvažnije da izlazak iz EU ne bi trebao utjecati na cijene te im ostaje nada da neće bitno utjecati i na kvalitetu i raznolikost ponude iz EU. Ugovor doduše ne pokriva financijski sektor koji cini sedam posto britanskog gospodarstva. Ne pokriva u potpunosti ni ribarstvo, čiji je udio tek 1 posto, no čija je uloga u izglasavanju Brexita bila izuzetno bitna.
U srijedu 30. prosinca Boris Johnson je Parlamentu na ratifikaciju predao sporazum koji je britanski ministar financija nazvao povijesnim. “Ovo je jedan od najobimnijih trgovinskih sporazuma ikad potpisanih, dobar je za britanske obitelji, britanski poslovni sektor i za britanska radna mjesta. Ugovor predstavlja odličnu polaznu točku za nove korake. Sadržava bestarifni pristup jedinstvenom EU tržištu i otvara nove mogućnosti, bilo da se radi o novim trgovinskim ugovorima s ostatkom svijeta – do sada smo potpisali 58 različitih ugovora u vrijednosti od 250 milijardi funti – ili o traženju novih opcija kao što su slobodne (bestarifne) luke koje će povećati promet i otvoriti nova radna mjesta.”
Najveći i najbitniji od trgovinskih ugovora trebao se potpisati s vladom dosadašnjeg američkog predsjednika. Na razočarenje jastrebova u Brexit-taboru Trump je izbore izgubio i ugovor će se sada potpisivati s Bidenovom administracijom, koja je jasno istakla da je prioritet vanjske politike popravljanje odnosa s EU.
Ovih dana sva ta uzročno-poljedična umrežena povijest i sadašnjost ipak pada u drugi plan. Britanski premijer objavio je da se u ponedjeljak 18. siječnja zatvaraju ‘svi putnički koridori’ prema Ujedinjenom Kraljevstvu, radi zaštite od novih sojeva Covida 19. No ta odluka zapravo ne znači prekid prometa, već da se u zemlju neće moći ući s negativnim Covid-testom. Letovi iz Portugala, Brazila i Juzne Afrike međutim već su ukinuti. Ujedinjeno Kraljevstvo priprema se za najteže dane pademije.
Krhkost ljudske potrebe da ukroti događaje kalendarima i rokovima dolazi do izražaja. Dolazak nove, optimistične 2021. godine odgađa se do ljeta, kako se sada čini. Kada bi se radilo o seriji, možda bi imalo smisla predvidjeti da će dobar dio budućih sezona obilovati škotskim pejsažima. Kad se jednom povuče plimni val pandemije, postat će jasnije što je donio a što odnio s britanskih obala. Taj prizor neće imati prilike vidjeti tisuće sugrađana koji će nas napustiti u idućih nekoliko mjeseci. Rasprave o tome kako smo se našli tu gdje smo za njih će biti nevažne.
Izvori:
3,86
(7)
Loading...
25. listopada 2024. / Aktualno
16. rujna 2024. / Aktualno
20. studenoga 2024. / Članci
13. studenoga 2024. / Članci
9. studenoga 2024. / Članci
8. studenoga 2024. / Članci
