Utjecaj sporazuma EU i Mercosura na Hrvatsku. Jeftinije meso za potrošače i udar na proizvođače

Ako se sporazum EU i Mercosura u konačnici i primjeni, na Hrvatsku bi neposredni trgovinski utjecaj bio negativan, ali ne bi mnogo promijenio sadašnje stanje stvari, piše Josip Lučev u svojoj analizi. Nešto jeftinije i nešto dostupnije meso iz Brazila neće nam mnogo pogoršati situaciju, jednostavno zato što se loše nosimo s već aktivnom konkurencijom unutar EU. Proizvodimo tek dvije trećine hrane koju konzumiramo, i to unatoč EU potporama i usprkos tome što u poljoprivredi radi 5% stanovništva, što je relativno mnogo.

• Naslovna fotografija: Rudnik Niobija u Brazilu. (CMOC Brasil)

• Dr. sc. Josip Lučev docent je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Predstavnici Europske unije i Mercosura su u prosincu 2024. nakon dugog natezanja potpisali trgovinski sporazum. U tijeku su procesi koji će dovesti do potvrđivanja sporazuma, ali njegova puna provedba je vrlo upitna. Koliko nam treba biti stalo? Kakav je učinak tog sporazuma na svijet, EU i Hrvatsku?

U osnovi sporazuma je područje slobodne trgovine (Free Trade Agreement ili FTA) Europske unije sa četiri članice Mercosura: Argentinom, Paragvajem, Urugvajem i Brazilom. Takvo područje smanjuje ili ukida prepreke slobodnoj trgovini kod potpisnica. Često se radi o složenom dokumentu kod kojeg se o svakom ključnom proizvodu dugo razmišlja, odvaguje, pregovara i uvjetuje. U ovom slučaju temeljni problem predstavlja činjenica da su zemlje Mercosura veliki izvoznici mesa. S druge strane je jedna od osnovnih politika EU Zajednička poljoprivredna politika, koja je osmišljena izrazito protekcionistički i koja usprkos modifikacijama i promjenama i dalje pomaže osigurati autonomiju proizvodnje hrane u EU kao cjelini. U toj očitoj napetosti se sakriva osnova današnjih izazova u ratifikaciji sporazuma.

­
Temeljni problem predstavlja činjenica da su zemlje Mercosura veliki izvoznici mesa.

EU s Mercosurom o ovom dogovoru pregovara već četvrt stoljeća. U pregovore se krenulo 1999., kad je ideja slobodne trgovine bila potpuno paradigmatska, a projekti regionalne integracije bili naročito primamljivi. Tek 2019. su pregovori završeni, a načelni dogovor potpisan. Tada je ključno pitanje predstavljala deforestacija Brazila. Od tadašnjeg se predsjednika Brazila – Jaira Bolsonara tražilo ustupke povezane s prestankom iskorištavanja Amazone. Nije pomogao ni Bolsonarov komentar koji se na društvenim mrežama uključio u usporedbu fizičkog izgleda gospođa Bolsonaro (tada stare 37 godina) i Macron (tada stare 66 godina). Macron je taj komentar osudio kao iznimno nepristojan i tužan.

Područje slobodne trgovine s Mercosurom je jedno u vrlo dugom nizu sličnih sporazuma s nizom trgovinskih partnera. Dakako, u sve njih je bez iznimke uključena i Hrvatska kao članica EU. O njima se danas rijetko piše i moguće je da u javnosti ne vlada ikakva svijest o tome da je danas Hrvatska uključena u takva područja s Alžirom, Angolom, Egiptom, Izraelom, Japanom, Meksikom, Južnom Korejom, Južnoafričkom Republikom, Vijetnamom, UK, Turskom, Ukrajinom ali i brojnim drugim manjim državama poput nama važnih trgovinskih partnera BiH, Srbije, Crne Gore, S. Makedonije i Kosovom. U kontekstu trgovine sa zemljama Južne Amerike je u protekle dvije godine došlo do niza pozitivnih promjena.

Dogovor sa šest zemalja središnje Amerike (Kostarika, Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Panama i El Salvador) je potpisan 2012. godine, ali je od 2024. u punoj primjeni. S Čileom je potpisan sporazum već 2002. godine (u primjeni od 2005.), ali je krajem 2023. potpisana nova i mnogo produbljenija verzija sporazuma koja važi od početka 2025. godine. S Andskom zajednicom (Kolumbija, Ekvador i Peru) je sporazum potpisan 2012. godine, a u punoj primjeni je od 2024. EU ima i čitav niz sporazuma koji se primjenjuju parcijalno u očekivanju ratifikacije. Među njima je i 15 članica Karipske zajednice (uključuju Haiti, Dominikansku Republiku i Jamajku). U tom kontekstu potpis sporazuma s Mercosurom predstavlja zaokruživanje Latinske Amerike od Meksika do Čilea. Iznimke su samo Venezuela, Kuba i Bolivija – potonja svojom odlukom jer bi kao članica Andske zajednice mogla tražiti proširenje sporazuma na sebe, a od srpnja 2024. je i članica Mercosura, ali proces prilagodbe tu još traje. S time je EU solidno obuhvatila dio svijeta koji se tradicionalno smatrao američkim dvorištem.

­
Sporazum s Kinom je ispregovaran ali nepotpisan. Ne sviđa se ni SAD-u ni Europskom parlamentu, koji ga blokira.

Postojao je i trajan interes za uspostavljanjem sličnih odnosa s ostalim velikim ekonomijama. Trenutačno je u limbu ratifikacije zapeo sporazum s Kanadom (ali je velika većina tog sporazuma zapravo u primjeni). S Kinom je sporazum ispregovaran ali nepotpisan. Ne sviđa se ni SAD-u ni Europskom parlamentu, koji ga blokira. S Indijom se u više navrata pregovaralo, ponovno od 2022., možda će se s vremenom postići dogovor, mada bi taj tip otvaranja bio netipičan za Indiju.

Dio sporazuma s Mercosurom je i vrlo ambiciozno zamišljena zelena agenda. Pariški sporazum je ugrađen tako da se sporazum između EU i Mercosura može obustaviti ako jedna od dvije strane ozbiljno prekrši Pariški sporazum. Do 2030. godine je predviđen kraj deforestacije, a sve to podržava i EU-LAC Global Gateway Investment Agenda fond od 1,8 milijardi € koji pomaže zelenoj tranziciji u Latinskoj Americi.

Hrvatska s Mercosurom ima zanemariv obujam trgovine. U robnoj razmjeni u pet članica Mercosura  Hrvatska izvozi tek vrijednost 15,6 milijuna USD, što je 0,06% ukupnog izvoza. U usporedbi s 67,4% koliko otpada na EU, 10,2% koliko otpada na BiH i 5,5% koliko otpada na Srbiju. Čak se i na razmjerno maleno tržište Kosova izvozi 185 milijuna USD, dakle više nego 12 puta više nego u svih pet današnjih članica Mercosura zajedno.

Slično je i s uvozom – tek 43,9 milijuna USD se uvozi iz Mercosura, odnosno 0,1% ukupnog uvoza u Hrvatsku[1]. Učinak slobodnije trgovine zbog potpisanog sporazuma bi trebao taj uvoz i izvoz povećati. Ali, imajmo na umu početno stanje. Moralo bi doći do povećanja uvoza i izvoza od nekoliko desetaka puta prije nego što bi mogli uočiti da se događa nešto relevantno, nešto što mijenja postojeće obrasce trgovine.

Omjeri trgovine s Mercosurom se ponešto razlikuju kod drugih članica EU, ali ne stvaraju potresno drukčiju sliku. Za Francusku i Njemačku izvoz na tržišta Mercosura predstavlja 1% ukupnog izvoza, za Italiju 1,2%, a za Španjolsku 1,3%. Tako za razliku od Hrvatske, trgovina velikih gospodarstava u EU nije baš potpuno zanemariva, ali se ipak radi o izvozu i uvozu relativno malog obujma iz europske perspektive.

Konačno, s obzirom na tvrdoglavo protivljenje članica poput Francuske ovom dogovoru, nije vjerojatno da će se moći ratificirati kod svih 27 članica EU. Samim time, ne možemo očekivati da će cijeli tekst sporazuma biti implementiran.

No, ono što će u tom slučaju biti implementirano je viši stupanj slobodne trgovine, a to je upravo stavka koja brine europske farmere. S jedne strane to znači ukidanje određenih protekcionističkih mjera koje su usmjerene protiv nas – primjerice 10% carinske stope na europski izvoz maslinovog ulja, 35% na vino, 20% na čokoladu i 28% na sir (mada ćemo bescarinski smjeti izvesti samo 30000 tona). S vremenom će se potpuno osloboditi i uvoz automobila iz EU – za 10 godina klasična a za 18 godina električna vozila (European Parliament, 2025). Uzvratno, EU dozvoljava slobodniji uvoz mesa s nešto nižom carinskom stopom – odnosno 99000 tona se smije uvesti ocarinjeno s 7,5%, a 180.000 tona peradi se smije uvesti bescarinski. Stvara se i kvota od 450.000 tona etanola i 45.000 tona meda i 60.000 tona riže (European Commission, 2025).

Europska komisija razumije da će veći uvoz biti konkurencija europskim farmerima  i namjerava osloboditi milijardu eura dodatne pomoći za njih

Iznosi su uglavnom podešeni na pokrivanje trenutnih nenamirenih potreba u EU ili omogućavaju bolje uvjete za uvoz koji već postoji. Tako se recimo već uvozi skoro 200.000 tona govedine, ali s višom carinskom stopom (kroz WTO se omogućava Hilton kvota na uvoz 66.000 tona govedine s carinskom stopom od 20%, a daleko veća je carinska stopa izvan kvote i penje se sve do 60%). Učinak će biti jeftiniji uvoz na određenu, relativno malenu kvotu, pa se može očekivati da će se ukupni uvoz ipak donekle povećati jer će prosječna cijena biti niža. Konačno, Europska komisija razumije da će veći uvoz biti konkurencija europskim farmerima  i namjerava osloboditi milijardu eura dodatne pomoći za njih.

Sporazum je osnovan na tri stupa. Prvi se tiče trgovine. Europska komisija je bila zadužena za pregovore i objavila je cjelovite trenutno dostupne dokumente povezane s trgovinskom komponentom sporazuma. Ovi dokumenti su ipak podložni promjenama sve do konačnih potpisa. Drugi stup obuhvaća politički dijalog a treći suradnju. Za pregovore je bila zadužena European External Action Service. Ovi dokumenti nisu još dostupni javnosti, a načelno obuhvaćaju brigu za okoliš, ljudska prava, porezna pitanja, borbu protiv organiziranog kriminala, dijalog između predstavničkih tijela Mercosura i EU i slično (European Parliament, 2024).

Postoje dvije mogućnosti u ratificiranju ovakvog sporazuma. Može se ponuditi kao objedinjeni mješoviti dokument. Takav dokument obuhvaća elemente koji su pod ingerencijom država članica i elemente koji su pod ingerencijom EU – a potrebna je ratifikacija na obje razine. Takav dokument bi u potpunosti moglo spriječiti protivljenje samo jedne članice. No, može se ponuditi i kao paket dva dokumenta u kojem su ingerencije EU i članica razdvojeni. Tako jedna ili više članica može osporiti samo dio ukupnog sporazuma. Pregovori o carinskim stopama su pod ingerencijom EU a ne članica EU. To je zapravo prvi stup sporazuma. Ako ratifikacija svih članica izostane (a valjda hoće), i dalje će u primjenu ići sve ono u sporazumu za što nije potrebna ratifikacija – a to je upravo sadržaj koji se tiče slobodne trgovine.

Trenutačno je u tijeku proces prijevoda teksta u sve službene jezike EU. Sredinom 2025. godine bi Europska komisija trebala Vijeću EU predložiti potpisivanje i zaključivanje sporazuma. Tada ćemo znati radi li se o mješovitom ili razdvojenom dokumentu. Vjerojatno bi razdvajanje dokumenta pružalo najbolju priliku samom sporazumu. Europski parlament će morati dati pristanak jednostavnom većinom jer se radi o međunarodnom sporazumu, a nakon toga Vijeće EU glasa dvostrukom kvalificiranom većinom (European Parliament, 2024). Najvjerojatnije pristanak unutar EP neće biti problem. Trenutačne rasprave u kontekstu EP o ovom sporazumu već pružaju uvid u konačni ishod tog budućeg glasovanja. One su se u siječnju dijelom orijentirale prema nacionalnoj pripadnosti zastupnika – pa je jasno da se zastupnici iz Francuske, Poljske i Irske protive a zastupnici iz Njemačke, Španjolske i Portugala zalažu za sporazum (Simon Arboleas i Sanchez Manzanaro, 2025).

­
Protivnici sporazuma se nadaju da će se uz njih svrstati i Italija, koja bi s 13,1% europske populacije uistinu mogla prevagnuti u kvalificiranom glasanju.

Kvalificirana većina u Vijeću EU je pak veća prepreka. Tu će za prolaz biti potrebno osigurati glasove predstavnika Vlada država članica koji istovremeno predstavljaju 55% članica (dakle 15 članica) i 65% stanovništva EU. Prijedlog mogu blokirati barem 4 članice s više od 35% stanovništva EU. Ovo je osnovna demokratska procedura u EU i oko 80% svih zakonodavnih procesa u sebi sadrže i glasovanje na osnovi kvalificirane većine u Vijeću. Kako sada stvari stoje, jasno se protive Francuska (15,2% stanovništva EU), Poljska (8,2%) i Irska (1,2%). Ako se njihovi predstavnici u Vijeću uistinu izjasne protiv sporazuma, nedostajat će im još barem jedna članica s barem 10,5% stanovništva EU. Protivnici sporazuma se nadaju Italiji koja bi s 13,1% uistinu mogla prevagnuti  – a bez nje bi malo značili i glasovi članica koje su prošle kroz velike anti-Mercosur proteste poput Austrije s 2% stanovništva, Belgije s 2,6% ili Češke s 2,4%. Doduše je velik protest prošla i Španjolska, ali se ne čini da će to utjecati na njezin formalni stav.

Na koncu, treba nam biti stalo. Najvažniji učinak za EU u cjelini je onaj geopolitički. Suočeni s nestabilnosti globalnog trgovinskog sustava (trgovinski rat s SAD i aktivne sankcije Rusiji, disfunkcionalni WTO), EU s ovakvim sporazumima alternativnim sredstvima osigurava trgovinske partnere po cijelom svijetu. Osim toga je tu i mogućnost utjecanja na niz dodatnih pitanja zanimljivih EU (investicije i deforestacija – ako bi se sporazum našao u punoj provedbi), a i meka moć EU raste ako se članice EU pojavljuju kao važan trgovinski partner. Ovakvi sporazumi nisu ekskluzivni i ne sprječavaju druge aktere u potpisu istih takvih s Mercosurom. Tako EU teško može nekoga ovim putem izravno istisnuti. Sličan sporazum Mercosuru danas nudi Rusija kroz Euroazijsku ekonomsku uniju, tradicionalni glavni trgovinski partner ovih zemalja je bio SAD, danas je to bez iznimke Kina. Tako se EU pojavljuje samo kao još jedna trgovinska varijanta. U današnjem je svijetu to razumni minimum potrebne aktivnosti.

Redefinicija međunarodnog trgovinskog sustava u drugom Trumpovom mandatu nas sve stavlja u potpuno nov položaj. Ako carinske stope ostanu na razini na kojoj su definirane 2. travnja, cijelom svijetu će biti znatno otežano izvoziti u SAD. Ni uzvratne carine SAD-u (i spirala podizanja carina koja vjerojatno slijedi) neće olakšati situaciju. Uvoz SAD predstavlja 13% svjetskog uvoza (World Bank, 2025; vlastiti izračun), a on je upravo jako poskupio. Američki potrošači će sada skuplje 10% skuplje plaćati uvozne proizvode iz svih članica Mercosura, a 20% skuplje iz svih članica EU.  Neminovno, uvoz postaje skuplji za potrošača – inače bi uvoznici, posrednici, trgovine jednostavno apsorbirali taj gubitak, a to bi pak značilo da su u startu imali 10 ili 20% marže a sada naglo postali altruistični. Također neminovno, skuplji uvoz će jednim dijelom biti nadomješten jeftinijim domaćim supstitutima ili će se, ako oni ne postoje, količina potražnje jednostavno smanjiti.

U svakom slučaju će postojati globalni višak dobara u onoj mjeri u kojoj se izvoz u SAD smanjuje. Naravno, i manjak u SAD-u. To su inače prilično loše vijesti za inflaciju u SAD, a pomalo dobre vijesti za inflaciju u ostatku svijeta. Osim toga je to poticaj ostatku svijeta za veći obujam međusobne trgovine. Nove carinske stope naime otežavaju samo trgovinu s SAD-om, ne i trgovinu ostatka svijeta međusobno. No, globalni opskrbni lanci su vrlo kompleksni, a SAD izraziti neto uvoznik (dakle više se zatvaraju vrata za uvoznike na američko tržište nego što se može zatvoriti vrata za izvoznike). Stoga prilagodba na novo normalno neće biti bezbolna ni brza. U SAD-u je recesija ove godine lako moguća u novostvorenim okolnostima, a ni ponovna svjetska velika recesija nije isključena.

Ostatak svijeta tako nema lagano rješenje, ali ima poticaj na jačanje međusobnih veza. EU u tom smislu već vrlo aktivno djeluje, pa je kroz 2024. napravljen niz koraka u smislu osiguranja što većeg obujma trgovine s Latinskom Amerikom, a to uključuje i obnovljen trud na sporazumu s Mercosurom. Tu možemo već uočiti tri faze sporazuma, koje naglašavaju tri motiva međunarodnih ekonomskih odnosa EU. Prva faza je bila liberalna – širenje slobodne trgovine je cilj sam po sebi i u njoj su pregovori i pokrenuti. Druga je bila uvjetovana – EU inzistira na raznim agendama koje nisu trgovinske – u toj su fazi pregovori zamrznuti. A treća je trenutna i geopolitička – u njoj ponovno živahno pokrećemo nove sporazume da bi mogli opstati u sve multipolarnijem svijetu. Jedan od njih je i sporazum s Mercosurom.

Ako se sporazum primijeni, na Hrvatsku bi neposredni trgovinski utjecaj znao biti blago negativan, ali nam nažalost ne mijenja puno na stvari. Hrvatska je veliki uvoznik dobara, a to uključuje i poljoprivredne proizvode. Ukupno proizvodimo  tek oko dvije trećine hrane koju konzumiramo. Isti omjer je u igri i za omjer proizvodnje i potrošnje mesa općenito, kao i goveđeg mesa posebno (Agroklub, 2025). I to usprkos zajedničkoj poljoprivrednoj politici i mjerama koje iz nje proizlaze. I usprkos tome što u poljoprivredi radi oko 5% radno aktivnog stanovništva što je relativno visoko. Tu nam nešto jeftinije i nešto dostupnije meso iz Brazila neće mnogo pogoršati situaciju, jednostavno zato što se loše nosimo s već aktivnom konkurencijom unutar EU.

Za potrošače, rezultat bi trebala biti nešto malo niža cijena. Za proizvođače, nešto malo veća konkurencija. U Hrvatskoj je prvih mnogo a drugih danas sve manje. Da barem imamo više za izgubiti. Ovako nam je skoro pa svejedno. Ogromni nagomilani problemi hrvatske poljoprivrede se nažalost neće razriješiti tako što se sitni uvoz iz Brazila (manje od 100 milijuna € 2022. godine, uglavnom šećer i kava[2]) ne bi povećao i kroz uvoz govedine. Poljoprivredne probleme moramo sami riješiti sustavno i usprkos konkurenciji.

• Bilješke

[1] Podaci za izvoz se odnose na 2023. godinu, a za uvoz na 2022. godinu, radi se izračunu iz podataka dostupnih u bazi podataka IMF Direction of Trade (IMF, 2024).

[2] Harvard Complexity Atlas, 2025

• Literatura

Agroklub (2025, 6. siječnja). Tušek: Samo jedna proizvodnja mesa bilježi porast. https://www.agroklub.com/stocarstvo/tusek-samo-jedna-proizvodnja-mesa-biljezi-porast/101126/

Harvard Complexity Atlas (2025). The Atlas of Economic Complexity. https://atlas.hks.harvard.edu/

IMF (2024). IMF Direction of Trade. https://data.imf.org/

European Commission (2025). Factsheet: EU-Mercosur partnership agreement – Opening opportunities for European farmers. https://policy.trade.ec.europa.eu/eu-trade-relationships-country-and-region/countries-and-regions/mercosur/eu-mercosur-agreement/factsheet-eu-mercosur-partnership-agreement-opening-opportunities-european-farmers_en

European Parliament (2024). Ratification scenarios for the EU-Mercosur agreement. https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/ATAG/2024/767166/EPRS_ATA(2024)767166_EN.pdf

European Parliament (2025). EU-Mercosur Partnership Agreement: Trade pillar. https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2025/769537/EPRS_BRI(2025)769537_EN.pdf

Simon Arboleas, M. i Sanchez Manzanaro, S. (2025, 1 siječnja). Nationality to take over ideology in MEP debate on Mercosur. Euractiv. https://www.euractiv.com/section/agriculture-food/news/nationality-to-take-over-ideology-in-mep-debate-on-mercosur/

World Bank (2025). Data. https://data.worldbank.org/