Veći je negativni utjecaj ortačkog kapitalizma nego navodnih kulturnih faktora

Prema rezultatima istraživanja kulturni faktori kao što su sklonost individualizmu i kolektivizmu, maskulinitetu ili feminitetu, autoritarnosti ili liberalnosti malo govore o inovativnosti u Hrvatskoj. Autorice su sklonije vjerovati da na nisku inovativnost daleko više utječu klijentelizam i korupcija, razvijeni tijekom post-socijalističkog razdoblja

U izdanju Instituta Ivo Pilar upravo je objavljena knjiga Innovation Culture in Crony Capitalism: Does Hofstede’s Model Matter? Jadranke Švarc i Jasminke Lažnjak. Ljubaznošću autorica ovdje objavljujemo dio prikaza sadržaja tog važnog teorijskog i empirijskog istraživanja koje ispituje koliko u slučaju regionalnih razlika u Hrvatskoj na gospodarsku razvijenost utječu kulturni faktori a koliko politekonomski model.

Kad je riječ o kulturnim faktorima tu se ispituje Hofstedeov model u kojem se ističu sklonosti individualizmu i kolektivizmu, maskulinitetu ili feminitetu, autoritarnosti ili liberalnosti, orijentaciji prema budućnosti ili neposrednom zadovoljenju želja. U završnom dijelu knjige autorice se osvrću na aktualne političke događaje, fenomen korupcije i politički diskurs.

U prvom dijelu ovog prikaza sadržaja knjige, koji su autorice priredile s drugom svrhom, izdvajamo tezu i zaključak, a u drugom dijelu čitatelju dajemo mogućnost i u detaljniji uvid u sadržaj.

I

Inovacijska kultura je nedovoljno istražena, ne samo u Hrvatskoj nego i na globalnoj razini. Obično se identificira s organizacijskom kulturom. Taj pristup potpuno zanemaruje širi društveni ili ‘kolektivni’ kulturni aspekt koji utječe na inovativnost na nacionalnoj ili sub-nacionalnoj razini („kolektivno programiranje uma” u smislu Hofstedea), koji može imati značajan utjecaj na inovacijske aktivnosti na razini širih društvenih skupina, uključujući cijele nacije ili regije unutar  nacije.

Naš interes za inovacijsku kulturu je potaknut, s jedne strane, nedostatkom teorijskog utemeljenja koncepta inovacijske kulture koji nam može dati analitički i normativni okvir za proučavanje društvenih aspekata našega inovacijskog zaostajanja i sporog gospodarskog rasta. Isto tako, iniciran je  dugoročnom recesijom Hrvatske i padom BDP-a koji ne samo da ugrožava ekonomski razvoj, već i  razvoj civilnog društva i socijalnu državu.

Drugi faktor koji je utjecao na istraživanje povezan je s velikim regionalnim razlikama u gospodarskom razvoju u Hrvatskoj, a inspirirao nas je za istraživanje regionalnih razlika u inovacijskoj kulturi primjenom Hofstedeovog kulturnog modela, još uvijek vodećeg modela za proučavanje kulturnih utjecaja na razvoj. Glavni je cilj razumjeti “nevidljivu ruku kulturnih faktora“ za koje s velikom vjerojatnošću  možemo reći da utječu na inovacijske kapacitete i razvoj regija  kroz svjetonazor, mentalitet ili dublje slojeve nesvjesnih uvjerenja.

Dobiveni podaci ne daju uvjerljiv dokaz da regionalna kultura ima utjecaj na inovacije i da ima ulogu u objašnjavanju regionalnih varijacija u sklonostima inovacijama i poduzetništvu. Sklonije smo vjerovati da  klijentelizam i korupcija, razvijeni tijekom post-socijalističkog razdoblja, imaju daleko važniju ulogu kao društveno-politički i kulturni čimbenici niske inovativnost

Jednostavno, željeli smo utvrditi da li postoji veza između Hofstedeovih dimenzija nacionalne kulture kao što su naše sklonosti individualizmu i kolektivizmu, maskulinitetu ili feminitetu, autoritarnosti ili liberalnosti, orijentaciji prema budućnosti ili neposrednom zadovoljenju želja i inovativnosti regija, te posljedično tome razvoja regija i prema tome cijele Hrvatske.

Glavni je zaključak da su rezultati istraživanja prilično razočaravajući. Slično nekim ranijim inozemnim istraživanjima, rezultati nisu ispunili očekivanja o povezanosti regionalne kulture i sklonosti inovacijama i općenito razlika u regionalnoj razvijenosti. Dobiveni podaci ne daju jednoznačan i uvjerljiv dokaz da regionalna kultura ima utjecaj na inovacije i da ima ulogu u objašnjavanju regionalnih varijacija u sklonostima inovacijama i poduzetništvu. Ispostavilo se da su kulturne dimenzije definirane  prema Hofstedeu, u slučaju Hrvatske, “sadržajno prazne“ i da govore vrlo malo o kulturnim aspektima inovativnosti. Inovacijska kultura, barem unutar Hofstedeovog okvira, pokazala se kao nedovoljan faktor za objašnjenje i razumijevanje sklonosti inovacijama i poduzetništvu i posljedičnog gospodarskog rasta analiziranih regija.

To u osnovi znači da se Hofstedeov pristup nije pokazao kao produktivan teorijski i analitički okvir za istraživanje utjecaja regionalne inovacijske kulture na inovativnost unutar jedne zemlje. Barem ne unutar  Hrvatske. Hofstedeov pristup, koji je metodološki prilično jednostavan i sklon hiper empirizmu, pokazao se daleko plodonosnijim u istraživanju među-kulturnih razlika na globalnoj razini između više zemlja.

Završni dio knjige sugerira da se prevlada Hofstedeov  model, te da se  pronađe alternativni pristup za proučavanje “skrivenih” društvenih čimbenika  koji utječu na slabu dinamiku inovacija i poduzetništva. Iako  teorije  o prijeđenom putu imaju jake argumente i smislu percipiranja kulturne inercije i nasljedstva socijalističkog sustava vrijednosti kao glavnih uzroka niske inovativnosti, mi smo sklonije vjerovati da  klijentelizam i korupcija, razvijeni tijekom post-socijalističkog razdoblja, imaju daleko važniju ulogu kao društveno-politički i kulturni čimbenici niske inovativnost. Budući da se korupcija percipira kao glavna prepreku za inovacije i napredak u hrvatskom društvu i gospodarstvu,  opisani su različiti pristupi  korupciji kao  faktoru koji utječe na inovacije. Analiza dovodi do općeg zaključka da je potrebno suzbiti korupcije i osnažiti moralnu ekonomiju kao glavni preduvjet za poticanje dinamike inovacija i društvenog napretka.

II

Knjiga se sastoji od tri glavna dijela. Prvi dio nastoji pojasniti teorijski okvir i koncept inovacija i inovacijske kulture. Sastoji se od pet potpoglavlja.

Prvo potpoglavlje opisuje koncept inovacije i ulogu inovacije u kontekstu europskog gospodarstva. Raspravlja o prerastanju koncepta inovacije iz pukog tehnološkog proizvoda u složen društveni fenomen u okviru gospodarstva usluga. Ova evolucija uključuje prijelaz s koncepta tehnološke inovacije utemeljene u znanstvenim istraživanjima razvijen unutar industrijskog društva u „meki“ koncept inovacije koji se identificira s gotovo svakom kreativnom djelatnošću u sklopu danas dominantne digitalne ekonomije usluga. Pomak od inovacija kao proizvoda velikih industrijskih korporacija prema inovaciji kao proizvoda malih i srednjih poduzeća opisan je kroz tranziciju dirigirane ekonomije (managed economy) prema poduzetničkoj ekonomiji (entrepreneurial economy).

Slijedeće potpoglavlje identificira različite doprinose iz drugih disciplina – sociologije, ekonomije  i teorije socijalnog kapitala – pri definiranju društvenih determinanti inovacija s ciljem da se izgradi koncept inovacije kao društvenog procesa koji je podvrgnut kulturnim i političkim utjecajima šireg okruženja.  Ne treba posebno naglašavati da su takvi procesi vrlo važni  ako analiziramo kulturne aspekte sklonosti inovacijama i posljedičnom razvoju.

U trećem potpoglavlju daje se opći okvir za proučavanje inovacijske kulture s posebnim osvrtom na organizacijsku kulturu. Oslanjajući se na mnoge autore kao što su Huntington, Harrison, Schein, Landes, Herbig i Dunphy, Kumar, Taylor i Wilson ovo potpoglavlje govori o kompleksnosti koncepta nacionalne kulture inovacija i njegove visoke kontekstualnosti i kontigentnosti. Također se diskutiraju poteškoće u definiranju pro-inovacijskih kulturnih obilježja i problemi u utvrđivanju jedinstvene definicije inovacijske kulture. Posebno se raspravlja o organizacijskoj inovacijskoj kulturi kako bi se čitatelji upoznali s ovim konceptom, te kako bi se pokazalo da se organizacijska inovacija kultura ne može identificirati s inovacijskom kulturom na nacionalnoj ili regionalnoj razini zbog posve različitih čimbenika koji utječu na inovacije na tim različitim razinama.

Četvrto potpoglavlje daje relativno detaljnu analizu “velikih pet” teorija nacionalne kulture, one Hofstedea, Schwartza, Housea (GLOBE projekt), Hampden-Turner i Trompenaarsa i Ingleharta. Poseban osvrt dan je na rezultate ovih istraživanja u Hrvatskoj. Hofstedeov model opisan je detaljno jer se empirijska istraživanja u cijelosti temelje na ovom modelu. Osim opisa Hofstedeovih  kulturnih dimenzija,  sažeto su opisane  i glavne kritike te apologetski pristupi Hofstedeovoj teoriji. Poseban dio posvećen je prethodnim znanstvenim istraživanjima i spoznajama o odnosu između nacionalne kulture i sklonosti inovacijama. Dan je i obuhvatan pregled međukulturalnih studija o nacionalnoj sklonosti inovacijama koje se temelje na Hofstedeovim kulturnim dimenzijama, počevši od  Shaneovih inicijalnih radova do radova recentnih autora.

Peto potpoglavlje bavi se regionalnom inovacijskom kulturom koja je u središtu empirijskog istraživanja. Objašnjava se koncept regija u Europskoj uniji i koncept regionalnog sustava inovacija. Također se diskutira rastuća spoznaja o potrebi proučavanja nacionalnih subkultura s obzirom da se smatra da su nacije rijetko kulturno homogene. Regionalne kulturne razlike unutar jedne zemlje  mogu biti veće od razlike među zemljama. Opisuju se prethodna istraživanja na tom području uz naglasak na činjenicu da su istraživanja regionalnog inovacijske kulture prilično rijetka.

Drugi dio knjige predstavlja empirijsko istraživanje među-regionalnih kulturnih razlika u Hrvatskoj primjenom Hofstedeovog modela s ciljem identificiranja mogućih implikacija kulturnih razlika  na regionalne inovacijske kapacitete i sveukupni razvoj. Ovaj dio sastoji se od tri pod-poglavlja. Prvo potpoglavlje posvećeno je opisu svrhe, koncepta i metodologije istraživanja. Središnji dio čini drugo potpoglavlje koje donosi rezultate empirijskog istraživanja. Treće potpoglavlje donosi zaključke i prijedloge za alternativna istraživanja.

Drugo potpoglavlje koje prikazuje rezultate empirijskog istraživanja sastoji se od četiri dijela:

Prvi dio sadrži opis odabranih pet regija u Hrvatskoj (čija je podjela uvjetovana prethodnim istraživanjima i dostupnošću podataka) prema Hofstedeovim dimenzijama nacionalne kulture.

Drugi dio daje opis regija prema inovacijama-pogodnim i inovacijama-nepogodnim  kulturnim dimenzijama.

Treći dio je središnji dio empirijskog istraživanja koji nastoji utvrditi da li dimenzije nacionalne kulture utječu na inovacijski kapacitet regija. Sklonost inovacijama mjerena je kompozitnim indikatorom „Tehnologija i inovacije“ preuzetim iz Regionalnog indeksa konkurentnosti. Također su  analizirani odnosi između kulturnih dimenzija i drugih faktora koji su povezani s inovacijskim kapacitetima, kao što su  razina korupcije, vladavina prava, regionalni razvojni indeks,  bruto plaće i sl. koji su također preuzeti iz Regionalnog inovacijskog indeksa. Sklonost prema poduzetništvu mjerena je  temeljem  neobjavljenih podatka za GEM 2016.  Razina regionalnog BDP-a preuzeta je iz Priopćenja Državnog zavoda za statistiku.

Četvrti dio opisuje dimenzije nacionalne kulture prema socio-demografskim  obilježjima ispitanika (dob, spol, politička pripadnost, religioznosti i status zaposlenosti).

To potvrđuje naš glavni zaključak da je korupcija i krivi politički diskurs koji razjedinjuje hrvatsko društvo prema zastarjelim ideologijama, političkim stavovima, etičkim vrijednostima, svjetonazorima i ponašanjima, koje  u načelu grade same kulturološke značajke društva ili društvenih grupa, najveća prepreka za inovacije i poduzetništvo, i uzrokuje zastoje u gospodarskom rastu. Zaključuje se da globalne kulturološke teorije, kao to je Hofstedeova, imaju mali eksplikativan značaj za naše prilike kao i mali mobilizacijski potencijal za promjene.

Treći dio knjige sugerira da se nadiđe Hofstedeovog  model, te da se  pronađe alternativni pristup za proučavanje “skrivenih” društvenih čimbenika  koji utječu na slabu dinamiku inovacija i poduzetništva. Plodno tlo za takav alternativni pristup pronađen je u relativno  bogatoj literaturi  hrvatskih autora koji su analizirali različite socio-kulturne i političke faktore slabog gospodarskog rasta Hrvatske tijekom tranzicije. Ove studije razvrstane u dvije glavne skupine koje su opisane u dva uzastopna potpoglavlja.

Prvo potpoglavlje posvećeno je  teorijama  o „prijeđenom putu“  koje su razvili uglavnom sociolozi, dok je drugo potpoglavlje posvećeno specifičnoj vrsti kapitalizma razvijenog u Hrvatskoj tijekom tranzicije, tzv. klijentelistički kapitalizam koji su opisali uglavnom politički ekonomisti.

Iako  teorije  o prijeđenom putu imaju jake argumente i smislu percipiranja kulturne inercije i nasljedstva socijalističkog sustava vrijednosti kao glavnih uzroka niske inovativnosti, mi smo skloniji vjerovati da  klijentelizam i korupcija, razvijeni tijekom post-socijalističkog razdoblja, imaju daleko važniju ulogu kao društveno-politički i kulturni čimbenici niske inovativnost. Budući da se korupcija percipira kao glavna prepreku za inovacije i napredak u hrvatskom društvu i gospodarstvu,  opisani su različiti pristupi  korupciji kao  faktoru koji utječe na inovacije. Analiza dovodi do općeg zaključka da je potrebno suzbiti korupcije i osnažiti moralnu ekonomiju kao glavni preduvjet za poticanje dinamike inovacija i društvenog napretka.

Epilog opisuje nedavne političke prilike  koje su dovele do kolapsa Hrvatske vlade tek 6 mjeseci nakon parlamentarnih izbora u prosincu 2015. To potvrđuje naš glavni zaključak da je korupcija i krivi politički diskurs koji razjedinjuje hrvatsko društvo prema zastarjelim ideologijama, političkim stavovima, etičkim vrijednostima, svjetonazorima i ponašanjima, koje  u načelu grade same kulturološke značajke društva ili društvenih grupa, najveća prepreka za inovacije i poduzetništvo, i uzrokuje zastoje u gospodarskom rastu.

Zaključuje se da globalne kulturološke teorije, kao to je Hofstedeova, imaju mali eksplikativan značaj za naše prilike kao i mali mobilizacijski potencijal za promjene. Nasuprot tome, teorijski i metodološki pristup istraživanju gospodarskog i inovacijskog zaostajanja proizlazi iz lokalno specifičnih društveno-ekonomskih okolnosti koje ujedno omogućuju i kreiranje akcija za nadilaženje prepreka razvoju.