Virus veći od bolesti. Njemački odgovor. Kako bi suzbijanje virusa moglo utjecati na izbor premijera

Nakon što ga je već tko zna koja televizijska ekipa dovukla pred kameru, stručnjak instituta Robert Koch je odbrusio: umjesto da šire paniku, Nijemci bi se trebali sjetiti kako je običan sapun prilično dobro sredstvo protiv virusa, završava Anđelko Šubić pregledni članak o njemačkom odgovoru na koronavirus. Zaista, u jednoj anketi 75 posto je izjavilo da sad ruke peru češće i pažljivije, no to nije jedini efekt. Epidemija je na kušnju stavila zdravstveni sustav, gospodarstvo ali utječe i na političke izbore

• Naslovna slika: Jahači Apokalipse, slijeva – Smrt, Glad, Rat i Osvajač, autora Viktora Vasnetsova iz 1887. (Wikipedia)

• Autor je suradnik Deutsche Welle u Koelnu

Ako je suditi po vijestima njemačke televizije, izbori kod američkih Demokrata, sukob u Siriji, nove tisuće migranata na granici Grčke – sve to još jedva stane prije vremenske prognoze. Glavna je vijest širenje koronavirusa:  detaljno se objavljuju novi oboljeli i preminuli, u svijetu i pogotovo u Europi. Iz Njemačke se objavljuje i gotovo svaki sumnjivi slučaj, prikazuje se karta u kojim pokrajinama je zaraza već došla, u kojima tek prijeti. Tabloidi se otimaju za priču tipa ‘moj život s bolešću’ od sad već oko osamsto oboljelih u Njemačkoj (6.3.), a ozbiljni listovi smatraju svojom obvezom objaviti barem razgovor s nekim medicinarom ili virologom.  Čini se kako nam je u genima refleksna reakcija na Četvrtog jahača Apokalipse: bolest i smrt. Iako ovo nije kuga, ni španjolska gripa od koje je od konca Prvog svjetskog rata pa u dvadesetim godinama umrlo više od 20 milijuna ljudi (među njima i Frederick Trump, djed američkog predsjednika), dvostruko nego u ratu. Nije (zasad) ni honkonška gripa od koje je u Njemačkoj umrlo tridesetak tisuća ljudi, u svijetu više od milijuna.

Političari i dužnosnici, dakako, ne žele staviti glavu na panj i tvrditi kako ‘sve to nije ništa’. U Njemačkoj spremno priznaju kako se epidemija otela kontroli. Pokazalo se i kako je doista veoma zarazna: jedan od izvorišta širenja virusa SARS-CoV-2 je bila proslava karnevala u okrugu Heinsberg. Jedan od karnevalista je bio i vojnik Ratnog zrakoplovstva, tako da je i u Bundeswehru uzbuna. Liječnici upozoravaju kako imaju pune ruke posla i s baš svim njemačkim hipohondrima, no doista nije dobro ako stvarni bolesnik i potencijalni izvor zaraze čeka satima u prepunoj liječničkoj ordinaciji.

Prema novim smjernicama Udruge liječnika savjetuje im se telefonom pokušati utvrditi ima li osnove sumnjati u ovaj virus. Zdravstveni sustav radi punom parom: kao što je to slučaj kod svih zaraznih bolesti, kućni i svaki liječnik je dužan prijaviti oboljenje Zdravstvenoj službi (Gesundheitsamt). Ona pokušava analizirati put širenja zaraze i ovlaštena je pozvati na pregled sve osobe za koje se sumnja da bi mogle biti zaražene jer je moguće da su bile u kontaktu sa oboljelom osobom. Uobičajen je i nalog neka ostanu dva tjedna u kućnoj karanteni što je i njemačke tvrtke potaknulo da dopuste zaposlenima raditi i od kuće ako postoji i najmanja sumnja da bi bili zaraženi. Zdravstvena služba od početka epidemije automatski šalje na analizu u institut Robert Koch i uzorke slučajno odabranih pacijenata kako bi otkrila moguće novo žarište zaraze.

Isprva se svaki potvrđeni slučaj odmah upućivao na bolničko liječenje, ali s obzirom na broj slučajeva i iskustva u liječenju to se promijenilo: virus je opasan u prvom redu za starije osobe i osobe koje već boluju od neke bolesti, mladi i zdravi prebole zarazu gotovo bez problema. Zato je uvedena i mogućnost ambulantnog liječenja – naravno, uz poštivanje stroge karantene. Ali cilj je u bolnice dovesti samo osobe kod kojih bi se mogle očekivati komplikacije.

Građanima je preporučeno da sami odluče hoće li na putovanje – naravno, s izuzetkom žarišta zaraze, direktori škola mogu sami odlučiti hoće li prekinuti nastavu, organizatori velikih manifestacija hoće li ih ipak održati. Iako se preporuka može činiti razumnom, rezultat je zbrka

U usporedbi sa drugim državama Europe, Nijemci su još prilično bezbrižni: prema ispitivanju agencije Infratest-dimap (5. ožujka), tek 6% upitanih osjeća ‘veoma veliku’ opasnost od zaraze, 17% smatra kako je opasnost ‘velika’ – dakle 77% ne vjeruje da ih može pogoditi to zlo. Ali zabrinutih je dvostruko više nego u veljači (3% ‘veoma’ i 7% tek ‘velika’ zabrinutost) dok istovremeno i rapidno pada povjerenje u mjere: u prošlom ispitivanju je još 82% upitanih vjerovalo kako službe situaciju imaju pod kontrolom, ovog tjedna 66%.

Službe sad pozivaju na ‘vlastitu procjenu’ opasnosti. Iako se preporuka može činiti razumnom, rezultat je – zbrka. Građani sami trebaju odlučiti hoće li na putovanje – naravno, sa izuzetkom odredišta poznatih žarišta zaraze, direktori škola mogu sami odlučiti hoće li prekinuti nastavu, organizatori velikih manifestacija hoće li ih ipak održati …

Neki velesajmovi se održavaju – pred bitno manje publike jer prema spomenutom ispitivanju 43% kaže kako su za svaki slučaj otkazali putovanje ili posjet nekoj manifestaciji. Sajam knjiga u Leipzigu je otkazan, kao i golemi turistički sajam ITB u Berlinu – kobni znakovi za turističke djelatnike; zračni prijevoznici su već počeli tražiti pomoć.

Hieronymus Bosch, Pakao (Wikimedia)

Ipak, prave panike još nema i njemački gradovi još ne izgledaju kao slike Hieronymusa Boscha. Gužve su nešto manje, no jedva da ćete vidjeti ikoga sa zaštitnom maskom, koje su – međutim, razgrabljene iako ustvari ne pomažu. Prije otprilike dva tjedna se počelo sa stvaranjem zaliha tako da su i neke police njemačkih samoposluga podsjećale na doba rata. Može se shvatiti da su razgrabljene zaštitne maske i tekućine za dezinfekciju. Ali zašto je izbila pomama za praškom za perilice? Toaletnim papirom? Je li netko stavio nekoliko paketa u kolica pa su to počeli činiti i drugi? Police s tjesteninom nisu baš sve bile ispražnjene, ali nije bilo ni daleko od toga. Ipak, s opskrbom još nema problema, a u međuvremenu su trgovci izvojevali dozvolu i nedjeljom puniti police.

Pomama je ipak ograničena: prema ispitivanju agencije Infratest-dimap, samo 11% upitanih priznaje kako su ‘kupili veću zalihu namirnica’, svi su ostali s nevjericom gledali prazne police. Jedan od povoda stampedu je bio i možda neoprezan savjet neka građani popune zalihe: svima za koje se sumnja kako bi mogli biti zaraženi se nalaže neka ne izlaze iz kuće dva tjedna. To jest strateški problem: današnji stanovnici gradova su ovisni o nesmetanoj liniji opskrbe. Iz arhitekture su nestale smočnice, a ono što imaju u malenim kuhinjama može biti dovoljno tek za nekoliko dana.

Linija opskrbe je zabrinula i ljude u gospodarstvu. U globalnom svijetu ona obuhvaća cio planet, a epidemija ističe ovisnost Njemačke i Europe o Kini. Francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire je proglasio da će ova epidemija biti Gamechanger, osobito kad je riječ o farmaceutskim proizvodima. Njemački gospodarstvenici su oprezni: bez obzira na virus, gospodarstvo je umreženo i nema povratka na staro. Obzirom na ove okolnosti kad doista prijeti usko grlo u isporuci iz Kine pa su i brodari već značajno smanjili broj brodova koje tamo šalju, neke tvrtke već užurbano pokušavaju organizirati alternativna rješenja . Ali čitava logistika se ne može organizirati preko noći. No globalno gospodarstvo je nešto što je od životne važnosti za njemačku privredu, u golemoj mjeri ovisnoj o izvozu.

Epidemija koja mijenja svjetsku ekonomiju: francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire (Wikimedia)

Virus SARS-CoV-2 je očito već postao nešto mnogo veće od bolesti. U Njemačkoj je povrh toga to i veliko političko pitanje. Nakon ostavke predsjednice CDU Annegret Kramp-Karrenbauer jedan od aspiranata je i predsjednik vlade pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija Armin Laschet koji je povukao mudar politički potez: kao partnera je pozvao – Jensa Spahna. Zapravo je i prilikom izbora Kramp-Karrenbauer Spahn osvojio gotovo 16% glasova delegata kršćanskih demokrata što je već bilo prilično iznenađenje obzirom na njegovu razmjernu mladost – a nekim dužnosnicima CDU-a svakako smeta i što se ne stidi svoje homoseksualnosti.

Jens Spahn je i trenutni njemački ministar zdravstva: trenutačno, Nijemci imaju dojam kako dobro radi svoj posao i popularnost mu raste. Prema posljednjim ispitivanjima mnijenja, Friedrich Merz je još u malenoj prednosti, makar je to političar koji duboko dijeli mišljenja: mnogo ih je više i koji su odlučno protiv da Merz postane predsjednik CDU-a i budući njemački kancelar. Ali ako Spahn zabrlja posao sa koronavirusom, to bi lako mogao biti i kraj za dvojac Laschet-Spahn.

Efikasnost u suzbijanju virusa mogla bi utjecati na izbor budućeg premijera. Jens Spahn (Wikipedia)

Zato sad baš svi prate nesretni virus. Mazda Adli, autor knjige “Stress and the City: Zašto nas gradovi čine bolesnima. I zašto su usprkos tome dobri za nas”, u intervjuu za magazin Cicero komentira kako se izvještava o širenju virusa: “Te neprestane informacije o sve većem broju zaraženih ili o manifestacijama koje su otkazane kod nas stvaraju osjećaj: čeka nas nešto strašno. Rizik koji se ne može procijeniti. Opasnost koja se vjerojatno ne može izbjeći i kojoj smo potpuno izloženi. A kad neku opasnost doživljavamo bez kontrole i nepredvidljivu, onda automatski nastaje golem strah. (…) Ali to je iracionalan strah koji se stimulira osjećajem kako smo užasno ugroženi. Sve dok ne možemo procijeniti rizik, skloni smo Worst-Case scenariju. To je potpuno normalno. Povrh toga je to prijetnja koja istovremeno može pogoditi veoma mnogo ljudi. Već po evoluciji, na to reagiramo osobito osjetljivo. Tako nastaje strah koji može postati ekstreman”, kaže stručnjak za stres Mazda Adli.

Ipak i tom strahu od virusa ima donekle lijeka. Nakon što ga je već tko zna koja televizijska ekipa dovukla pred kameru, jedan stručnjak instituta za zarazne bolesti Robert Koch je izgubio živce i odbrusio novinarima: umjesto da šire paniku, Nijemci bi se trebali sjetiti kako je običan sapun prilično dobro sredstvo protiv virusa. Treba redovito prati ruke i velike su šanse da sve prođe bez problema. A sapuna ima, hvala Bogu, u gotovo neograničenim količinama.

Kako se pokazalo, upravo zastrašujući broj građana to ne čini ili tek ovlaš namoče umjesto da dobro peru ruke “prije jela i nakon ispražnjenja tijela” kako su i kod nas nekoć poučavali narodni kalendari. Ipak, u posljednjem ispitivanju Infratest-dimapa je 75% upitanih objavilo kako peru ruke češće i pažljivije.