Imovina kojoj se više vjeruje nego što se o njoj želi znati – sigurna imovina?! A potražnja raste.

Posljedice Velike recesije još su s nama, ako ni zbog čega drugoga ono zbog neprestanog očekivanja nove krize. Sudionici tržišta se ponašaju s time u skladu, igraju na imovinu kojoj vjeruju a ne žele ispitivati njezinu rizičnost. Očito, nije riječ samo o tome kakva su vremena i kakva su tržišta nego kakva je percepcija o njima i kako se prema njima odnose tržišni sudionici. Zanimljiv članak Karla Vujeve

• Naslovna fotografija iz knjige Kako narod gradi, čiji je autor Idis Turato

• Autor je asistent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za financije i student doktorskog studija. Na Sveučilištu Carlos III u Madridu (Universidad Carlos III de Madrid) obranio je tezu na temu “Growth Diagnostics of Croatia” i stekao naslov Master of Economic Development and Growth (MEDEG)

Posljednjih se godina sve više ekonomske literature bavi oblicima i odnosima tržišnih sudionika prema tzv. sigurnoj imovini. Potražnja za njom raste unatoč niskim, nepostojećim ili čak i negativnim prinosima, zacijelo i zbog percepcije da ne živimo u ‘normalnim’ dakle sigurnim vremenima. Paradigmatski oblici sigurne imovine su fiat valuta, zlato njemačka obveznica, dolar… Za koncept sigurne imovine ključno je – nepostojanje informacija. Dok je u standardnoj makroekonomskoj analizi najčešća pretpostavka o racionalnosti i savršenoj informiranosti agenata, za shvaćanje sigurne imovine najbitnija je upravo – neinformiranost, odnosno, tzv. NQA (No Questions Asked) koncept. Otud i alternativni naziv: informacijski neosjetljiva imovina.

Ovaj članak u kojem autor ispituje postojanje i makroekonomsku ulogu sigurnih oblika imovine, sastoji se od dva dijela. U prvom se dijelu opisuje uloga i koliko je sigurna imovina važna u ekonomiji. Također se analizira pristup prema kojem agenti u ‘normalnim’ vremenima ne ispituju rizičnost i karakteristike sigurne imovine, odnosno pretpostavku da je neispitivanje upravo njezina glavna karakteristika. U financijskim se krizama NQA princip napušta. Autor zaključuje da je zadatak regulacije što žurnije vratiti ekonomiju u stanje informacijske neosjetljivosti. Potom se prikazuju suvremeni globalni trendovi, a diskusija se fokusira na ‘zamku sigurnosti’, odnosno hipotezu o globalnom manjku sigurne imovine.

U drugom dijelu članka evaluiraju se mogućnosti nositelja ekonomske politike pred sljedeću fazu poslovnog ciklusa. Konkretno, problematizira se dezorijentiranost monetarne politike i potencijalno stabilizacijska uloga fiskalne politike u uvjetima sekularne stagnacije razvijenih zemalja. Autor zaključuje da je agregatnu potražnju danas uputnije prepustiti fiskalnoj politici, dok se monetarna treba osloboditi beskompromisnog ‘ekspanzivnog’ djelovanja, koje u suvremenom financijskom sustavu može imati široku distribuciju (nepredviđenih) posljedica, pogotovo iz perspektive manjka sigurne imovine.

Cjeloviti članak dostupan je na linku:vujeva sigurna imovina