SVEUČILIŠTA

Sveučilište u Rijeci misli ozbiljno

Nikola Baketa / 19. lipnja 2017. / Članci / čita se 11 minuta

Sveučilište u Rijeci donijelo je strategiju i tog se dokumenta - drži. Očituje se to i u nedavnom izboru Snježane Prijić-Samaržija za rektoricu, a i u ciljevima koje je istaknula

Sveučilište u Rijeci je u posljednjih desetak godina napravilo značajan iskorak po pitanju infrastrukture i zapošljavanja, ali i po pitanju razvoja institucionalnih politika i kvalitete. Zašto je tome tako i kakvi su planovi nove rektorice Sveučilišta u Rijeci Snježane Prijić-Samaržije?

Odgovor je moguće tražiti u sustavnom pristupu razvoju Sveučilišta na nekoliko razina. Prvo i osnovno to se odnosi na donošenje Strategije Sveučilišta u Rijeci 2007-2013. Naime, ono je bilo prvo sveučilište u Hrvatskoj koje je donijelo takav dokument. Osim toga, samo za Strategiju Sveučilišta u Rijeci bilo je moguće pronaći godišnje izvještaje o provedbi, a u izmjenama i dopunama indikatora strategije odražava se da je postojalo promišljanje strateških ciljeva. Nadalje, Sveučilište u Rijeci je i prvo naše sveučilište koje je zaključilo ciklus jedne strategije i započelo s drugom strategijom razvoja za razdoblje 2014. – 2020.

Naravno, prigovor uvijek može ići u smjeru da su strategije samo popis želja za koje nitko ne može jamčiti da će ih ostvariti. Međutim, sa stajališta javnih politika ovakav sustavan i strateški pristup koji uključuje postavljanje ciljeva i indikatora, godišnju provjeru stanja i zatvaranje policy ciklusa na kraju perioda provedbe je zasigurno pozitivan aspekt iz nekoliko razloga. Naime, institucija time jasno određuje ciljeve koje će nastojati ostvariti i pokazuje kakav profil nastoji izgraditi. Nadalje, definiraju se indikatori koji će se pratiti te se time postavlja osnova za procjenu uspješnosti vodećih ljudi sveučilišta i njihovog djelovanja tijekom upravljanja isntitucijom. Konačno, moguće je odrediti kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove iz razloga što pojedini ciljevi nisu ostvarivi unutar jednog mandata te se stvara prilika za kontinuitet razvoja.

Usporedba

S druge strane, Sveučilište u Zagrebu je tek 2010. godine kreiralo polazne pretpostavke za dokument Razvoj i preobrazba Sveučilišta u Zagrebu, a koje su dodatno razrađene 2013. godine. Nadalje, Sveučilište u Zagrebu je u periodu od 2012. do 2014. godine izradilo osam strategija za različita područja djelovanja. Što znači da je započelo sa provedbom mjera u vrijeme kada je Sveučilište u Rijeci zaključivalo šestogodišnji period provedbe prve strategije.

Već površnim pregledom tih strateških dokumenata vidljiva je njihova metodološka neusklađenost. Tako neki dokumenti imaju naznačene samo ciljeve, neki aktivnosti i ciljeve, a neki aktivnosti, ciljeve, indikatore, rizike, vremenske rokove i potencijalne izvore sredstava. Osim neusklađene metodologije, ističu se i različiti vremenski periodi koje pojedini strateški dokumenti pokrivaju. Različiti vremenski okviri uvećavaju broj policy ciklusa koje nadležni moraju pratiti, a raznovrsni metodološki pristupi usložnjavaju analizu ostvarenih ciljeva svake pojedine strategije. Naravno, to je pod pretpostavkom da se praćenje ostvarenja ciljeva i zatvaranje policy ciklusa zaista i prati, a s obzirom da nema dostupnih godišnjih izvještaja o provedbi ovih strategija onda nije uopće moguće procijeniti ostvarivanje zacrtanih ciljeva.

Osiguranje kvalitete

Vratimo se Sveučilištu u Rijeci. Kao primjer kroz koji se može vidjeti strateški pristup pojedinoj politici na Sveučilištu u Rijeci, ali i u komparaciji s drugim sveučilištima u Hrvatskoj, se može uzeti područje osiguravanje kvalitete. Naime, kada se pogleda vremenska crta donošenja ključnih dokumenata, uspostava tijela i ciljeva koji su postavljeni, onda je vidljiv kontinuitet u razvoju ove politike na Sveučilištu u Rijeci. Uz Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci je bilo prvo koje je počelo s uspostavom sustava za osiguravanje kvalitete.

Tako je već 2002/2003 uspostavljen Ured za promociju kvalitete. Dok je Sveučilište u Zagrebu imalo dvije značajne rupe u razvoju na ovom području (prvu od 2002/2003 do 2005/2006 godine, a drugu od 2005/2006 do 2010/2011), u Rijeci su 2003/2004 u Statut uvrstili odredbu da je unaprjeđenje kvalitete obveza svake od sastavnica. Ova odredba je pogotovo važna iz perspektive neintegriranosti sveučilišta u Hrvatskoj. Sveučilište u Rijeci je nastavilo s jasnom politikom razvoja u ovom području kroz osnivanje Centra za osiguravanje kvalitete 2005/2006 te usvajanjem Pravilnika o osiguravanju kvalitete te iste godine. S takvom praksom je nastavljeno i u narednom periodu te su dokumenti unaprjeđivani za iduće stepenice razvoja sustava ili su donešeni novi.

Može se primijetiti da je npr. Sveučilište u Osijeku intenzivnije s razvojem politike osiguravanja kvalitete krenulo 2005/2006, a Sveučilište u Splitu tek 2008/2009. Upravo se intenziviranje rada na ovom području kod svih naših sveučilišta može vidjeti od 2009. godine kada je donesen Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. To je izrazito vidljivo kod Sveučilišta u Zagrebu koje je po pitanju donošenja dokumenata, aktivnosti i uspostave nadležnih tijela imalo spomenuti period mirovanja od 2005/2006 do 2010/2011.

Rezultati

Naravno, uvijek je moguće tvrditi da su uspostavljena tijela i doneseni dokumenti bili adekvatni te da nije bilo potrebe za daljnjim aktivnostima na tom planu. Međutim, iz tog razloga je dobro pogledati i što pokazuju rezultati vanjske prosudbe sustava osiguravanja kvalitete sveučilišta koje je provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO). Iz njih je jasno vidljivo da je Sveučilište u Rijeci jedino koje je postiglo naprednu fazu u pojedinim kriterijima, a uz to je i jedino koje niti u jednom kriteriju nije ispod razvijene faze (Tablica 1). Osim samih ESG[1] pokazatelja i narativni dio izvješća AZVO-a ukazuje na razloge zbog kojih je Sveučilište u Rijeci korak ispred ostalih. Tako se ističe da je ono sustavno podupiralo politiku osiguravanja kvalitete, transparentnost i kontinuitet u razvoju kulture kvalitete. Navodi se i da su postavljani jasni benchmark indikatori za pojedine sastavnice, sustavno je provođenje samovrednovanja nastavnika i studentskih anketa.

Kod ostalih većih sveučilišta (Zagreb, Osijek i Split) prigovori su uglavnom usmjereni na izostanak jedinstvenog dokumenta (u trenutku provedbe prosudbe) te izostanak harmonizacije sustava osiguravanja kvalitete na razini sveučilišta tj. raznoliki pristupi ovom pitanju na razini sveučilišta i sastavnica. Tu valja podsjetiti na to da je Sveulilište u Rijeci, kao što je spomenuto, već 2003/2004 počelo raditi na obvezi sastavnica u ovom području, a 2005/2006 i kroz uspostavu Centra za osiguravanje kvalitete na ujednačavanju politike osiguravanja kvalitete, ali i istaknuti da je i kod njih bilo potrebno određeno usklađivanje što je navedeno u izvještaju AZVO-a.

Tablica 1 – Rezultati vanjskog vrednovanja unutarnjih sustava osiguravanja kvalitete

PR – Pripremna, P – Početna, R – Razvijena, N – Napredna
Tablica je izrađena na temelju izvještaja Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

Socijalna dimenzija

Politika osiguravanja kvalitete samo je jedan plastičan primjer koji pokazuje važnost pravovremenog, kontinuiranog i strateškog planiranja koje je dalo rezultate na Sveučilištu u Rijeci. Svakako bi se tu moglo pričati i o socijalnoj dimenziji ili civilnoj misiji sveučilišta koje su isto tako jasno zamišljene i sustavno razvijane kroz duži period. Potvrda toga je došla i od strane eksperta u području visokog obrazovanja s kojima sam radio intervjue za potrebe doktorske disertacije. Oni su uglavnom isticali strateški pristup, jasnu viziju, kontinuitet te kvalitetu vodstva Sveučilišta u Rijeci kao pozitivan primjer u pristupu razvoja institucionalnih politika.

Naravno, na svakoj instituciji postoje problemi i nezadovoljstva pa su tako bile i izražene jasne kritike rektoru Lučinu u pogledu nedovoljnog korištenja opreme dobivene kroz EU fondove, nedostatku primjenjivih istraživanja i neuspostavljanja doktorske škole na razini Sveučilišta. Međutim, čini se da je uspostavljen određen princip djelovanja, kultura strateškog promišljanja i kontinuiranog rada. Taj kontinuitet je vidljiv i kod odabira nove rektorice Snježane Prijić-Samaržije koja je od 2009. godine obavljala funkciju prorektorice te u njenom programu.

Kontinuitet

Njegovanje pristupa temeljenog na institucijskom istraživanju i informirano donošenje odluka Prijić-Samaržija je istaknula kao jedno od načela svog programa prilikom izbora za rektoricu. Uz to, kao viziju svog djelovanja je navela strateško upravljanje kao najbolji mehanizam upravljanja promjenama. Ovo upućuje na to da će pristup razvoju institucionalnih politika ostati baziran na dosadašnjim principima koji su se uglavnom pokazali kao učinkoviti. Osim toga, u njezinom programu se može primijetiti i jasan kontinuitet razvoja, s obzirom da su ciljevi koje je predstavila temeljeni na trenutno važećoj Strategiji razvoja Sveučilišta u Rijeci. U tom segmentu se očituje, prije spomenuta, uloga dugoročnog strateškog planiranja koje predstavlja jasan smjer razvoja institucije. U planu Prijić-Samaržije to je vidljivo i u aspektu daljnje infrastrukturne izgradnje, znanstvenoj djelatnosti, ali i profiliranju Sveučilišta u Rijeci u pogledu socijalne odgovornosti i razvoja zajednice. Ostaje za vidjeti na koji način i u kojem smjeru će rektorica u iduće četiri godine razvijati Sveučilište u Rijeci te hoće li biti uspješna u ostvarenju svog programa.

Konačno, pojedini trendovi razvoja Sveučilišta u Rijeci ukazuju na to da je ono napravilo iskorak i uspostavilo kvalitetan pristup institucionalnom razvoju, a to su prepoznali i eksperti iz područja visokog obrazovanja. Kao najveći dobitak Sveučilišta u Rijeci čine se okrenutost lokalnoj zajednici, uspostava kulture kvalitete i promišljenog pristupa institucionalnim politikama. Takav napredak često nije moguće kvantitativno izraziti i ne očituje se u kratkom vremenskom periodu pa će ga mnogi i osporavati. Međutim, dugoročno je izgradnja kulture kvalitete, odgovornosti i transparentnosti temelj na kojem je moguće ostvarivati ostale zacrtane ciljeve.

*Nikola Baketa doktorirao je na temi promjene politika na sveučilištima na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu

Na naslovnoj slici inauguracija rektorice Prijić-Samaržija s kojom je njezin prethodnik Lučin

[1] ESG – Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete na Europskom prostoru visokog obrazovanja – ESG 1.1. Politika kvalitete i procedure osiguravanja kvalitete, ESG 1.2.1. Odobravanje, promatranje i periodična revizija studijskih programa i stupnjeva obrazovanja, ESG 1.2.2. Znanstveno-istraživački rad, ESG 1.3. Ocjenjivanje studenata, ESG 1.4. Osiguravanje kvalitete nastavnog osoblja, njegova interakcija, utjecaj na društvo te doprinos regionalnom razvoju, ESG 1.5. Resursi za učenje i potporu studentima, ESG 1.6. Važnost i pristup informacijama sustava za osiguravanje kvalitete, ESG 1.7. Javno informiranje.