Nevia Čičin-Šain / 14. ožujka 2018. / Članci / čita se 8 minuta
U drugom članku o tome kako multinacionalke izbjegavaju porez, autorica objašnjava da je irska porezna uprava izdala perfektno legalna rješenja koja međutim nisu odražavala ekonomsku stvarnost, zbog čega je Europska komisija naložila da Apple naknadno plati 13 milijardi eura poreza uvećano za kamate
Izbjegavanje poreza (1): Pljačka stoljeća, a sve po zakonu i uz pisanu dozvolu vlasti
U lipnju 2014. godine, Europska komisija pokrenula je dubinsku istragu u slučaju Apple. Ishod istrage pokazao je da su izdana dva porezna mišljenja (tax ruling) kojime je porez koji je Apple u Irskoj plaćao znatno umanjen. Prvo je mišljenje Porezne uprave Irske doneseno 1991. godine te je njime odobren način utvrđivanja oporezive dobiti u dvama irskim društvima grupe Apple (Apple Sales International te Apple Operations Europe) koji nije odražavao ekonomsku stvarnost.
Skoro sva dobit od prodaje kupcima Apple-ovih proizvoda diljem svijeta, koja je bila evidentirana u poslovnim knjigama tih dvaju društva na kraju je pripisana „sjedištima” (headquarters) koja su međutim postojala samo na papiru te nisu ni na koji način mogla ostvariti takvu dobit. Dobit pripisana „sjedištima” nije podlijegala plaćanju poreza ni u jednoj zemlji u skladu s posebnim odredbama irskog poreznog zakona koje više nisu na snazi. Zbog metode raspodjele odobrene poreznim rješenjima Apple je porez na dobit platio po efektivnoj stopi poreza na dobit koja se sa 1 % 2003. u 2014. smanjila na samo 0,005 % dobiti Apple Sales International.
To selektivno porezno postupanje Irske prema Appleu nezakonito je prema pravilima EU-a o državnim potporama budući da priskrbljuje Appleu znatnu prednost nad drugim poduzetnicima koji podliježu istim nacionalnim poreznim pravilima. Komisija je svojom odlukom (SA.38373) naložila Irskoj da od Apple-a ubere porez koji nije bio plaćan za razdoblje od 2003. do 2014. u vrijednosti do 13 milijardi EUR, uvećano za kamate.
Appleova porezna struktura u Europi sastojala se od sljedećih trgovačkih društava. Apple Sales International i Apple Operations Europe dva su irska društva u potpunom vlasništvu grupe Apple, pod krajnjom kontrolom matičnog društva Apple Inc. iz Sjedinjenih Američkih Država. Nositelji su prava na korištenje Appleova intelektualnog vlasništva u cilju proizvodnje i prodaje Appleovih proizvoda izvan Sjeverne i Južne Amerike u okviru tzv. „sporazuma o podjeli troškova” (cost-sharing agreement) s Apple Inc. Prema tom sporazumu Apple Sales International i Apple Operations Europe jedanput godišnje Appleu u SAD-u doznačivali su sredstva za financiranje istraživačkih i razvojnih aktivnosti koja se u Sjedinjenim Državama provode u korist tih dvaju irskih društva. Iznos tih plaćanja dosegnuo je oko 2 milijarde USD u 2011. godini, s time da se 2014. godine znatno povećao. Tim se iznosima, koje je u biti većinom snosio Apple Sales International, financiralo više od polovine svih istraživačkih aktivnosti grupe Apple u SAD-u u cilju razvoja njezina intelektualnog vlasništva u cijelom svijetu. U skladu s općim poreznim pravilima Irske, ti se rashodi svake godine oduzimaju od prihoda od prodaje proizvoda koje su Apple Sales International i Apple Operations Europe evidentirali u Irskoj.
Ako se društvo inkorporira u jednoj državi koja ima siège réel teoriju, ali se uprava sastaje u drugoj državi koja primjenjuje pravila inkorporacije (kao Hrvatska recimo), tada je vrlo lako izigrati pravila i postići da se to društvo ne smatra poreznim rezidentom niti jedne države
Poreznim mišljenjem iz 1991. godine koje je izdala Irska porezna uprava, takva je praksa određivanja oporezive dobiti društva Apple Sales International odobrena kao sukladna pravilima. Godine 2007. prvo porezno mišljenje zamijenjeno je drugim, suštinski vrlo sličnim poreznim mišljenjem. Ovo potonje mišljenje zamijenjeno je tek 2015. godine, kada je promijenjena poslovna struktura Apple-a u Irskoj.
Potrebno je objasniti kako ova vrsta strukture ne bi bila moguća bez domaćih poreznih pravila Irske, koja se oslanjaju na siège réel teoriju. Sukladno tim pravilima društvo je porezni rezident u onoj državi u kojoj se nalazi stvarno mjesto uprave, a ne nužno tamo gdje je društvo inkorporirano. Stoga je u potpunosti moguće da jedno irsko trgovačko društvo ne plaća porez na dobit u Irskoj, ukoliko mu se članovi uprave i nadzornih organa sastaju u nekoj drugoj državi (primjerice Britanskom djevičanskom otočju).
Tako je i trgovačko društvo Apple Sales International (ASI), u 100% vlasništvu drugog irskog društva Apple Operations Europe AOE, društvo koje je inkorporirano u Irskoj, ali nije njen porezni obveznik. Ono je zaduženo za kupnju dijelova za Appleove proizvode od proizvođača dijelova diljem svijeta i naknadnu prodaju tih proizvoda u Europi (te na Bliskom istoku, u Africi i Indiji). Apple je pak svoj sustav prodaje u Europi uspostavio na način da su kupci, temeljem ugovora o kupoprodaji, Appleove proizvode zapravo kupovali od društva Apple Sales International u Irskoj, a ne od trgovina u kojima su kupci fizički kupovali Appleove proizvode u svojoj zemlji. Tako je Apple svu prodaju i dobit od te prodaje bilježio izravno u Irskoj (gdje je stopa poreza na dobit već bila svega 12,5% – najniža u Europskoj uniji).
Dva porezna rješenja koje je izdala Irska odnosila su se primarno na interno pripisivanje ostvarene poslovne dobiti unutar samog Apple Sales International (a ne toliko na širi sustav prodaje Apple u Europi). Konkretno, tim je mišljenjima odobrena alokacija profita unutar samog ASI-ja na način da je veći dio dobiti bio interno pripisivan „sjedištu” (headquarters) unutar Apple Sales International, koje se nalazilo izvan Irske. To „sjedište” nije bilo registrirano ni u jednoj zemlji, nije imalo zaposlenika ni vlastiti prostor. U potpunosti je moguće da društvo porezno gledano ne pripada niti jednoj državi, ako se zna manipulirati pravilima dviju država. Naime, ako se društvo inkorporira u jednoj državi koja ima siège réel teoriju, ali se uprava sastaje u drugoj državi koja primjenjuje pravila inkorporacije (kao Hrvatska recimo), tada je vrlo lako izigrati pravila i postići da se to društvo ne smatra poreznim rezidentom niti jedne države. Jedine aktivnosti headquarters ASI-ja bile su povremeni sastanci uprave. Irskoj podružnici Apple Sales International pripisivao se samo manji dio dobiti koji je podlijegao oporezivanju u Irskoj. Preostala velika većina dobiti pripisivala se „sjedištu”, gdje na nju porez nikad nije bio plaćen.
Apple Sales International je, primjerice, 2011. (prema podacima objavljenima nakon javnih saslušanja u američkom Senatu) evidentirao dobit od 22 milijarde USD (oko 16 milijardi EUR), ali se prema uvjetima poreznog rješenja samo oko 50 milijuna EUR smatralo oporezivima u Irskoj, što znači da na dobit od 15,95 milijardi EUR nije plaćen porez. Zbog toga je Apple Sales International 2011. platio manje od 10 milijuna EUR poreza na dobit u Irskoj, što odgovara efektivnoj stopi poreza na njegovu ukupnu godišnju dobit od oko 0,05 %. U godinama koje su slijedile evidentirana dobit Apple Sales International nastavila je rasti, ali dobit koja se u Irskoj smatra oporezivom nije. Stoga se efektivna porezna stopa dodatno smanjila na samo 0,005 % 2014.
Komisijina je istraga pokazala da je poreznim rješenjima koje je izdala Irska odobrena umjetna raspodjela dobiti unutar Apple Sales International i Apple Operations Europe, za koje ne postoji činjenično ili ekonomsko opravdanje. Dobit među društvima određene korporacije i među različitim dijelovima istog društva mora se pripisivati tako da odražava ekonomsku stvarnost.
Na temelju istih dvaju poreznih rješenja iz 1991. i 2007. drugom društvu – Apple Operations Europe je odobreno korištenje sličnog poreznog aranžmana. To je trgovačko društvo bilo zaduženo za proizvodnju specijalih linija računala za grupu Apple. Većina dobiti tog društva također je interno pripisivana njegovu „sjedištu” i na nju nigdje nije plaćen porez.
Komisija je ocijenila kako su sporna porezna mišljenja u potpunosti legalna. Naime radi se o obvezujućim stajalištima koja izdaju porezna tijela kako bi društvu razjasnila kako će se izračunavati njegov porez na dobit ili kako se primjenjuju posebne porezne odredbe. Komisijina je istraga pokazala da je poreznim rješenjima koje je izdala Irska odobrena umjetna interna raspodjela dobiti unutar Apple Sales International i Apple Operations Europe, za koje ne postoji činjenično ili ekonomsko opravdanje. Konkretno, dobit među društvima određene korporacije i među različitim dijelovima istog društva mora se pripisivati tako da odražava ekonomsku stvarnost. To znači da bi pripisivanje trebalo biti u skladu s režimom komercijalnih uvjeta između neovisnih društva (tzv. načelo transakcije po tržišnim uvjetima – arm’s length principle).
Zbog tih poreznih rješenja većina dobiti koju je Apple Sales International ostvario prodajom bila je pripisivana njegovu „sjedištu” iako to „sjedište” nije imalo operativnih kapaciteta za vođenje i upravljanje poslovima distribucije, a ni bilo kojim drugim stvarnim poslom. Samo je irska podružnica Apple Sales International bila sposobna ostvariti bilo kakvu dobit od trgovine, odnosno distribucije Appleovih proizvoda. Stoga se dobit Apple Sales International od prodaje trebala evidentirati u irskoj podružnici i tamo je na nju trebao biti plaćen porez.
Isto je tako samo irska podružnica Apple Operations Europe bila sposobna ostvariti bilo kakvu dobit od trgovine, odnosno proizvodnje određenih linija računala za Apple grupu. Stoga se dobit Apple Operations Europe od prodaje trebala evidentirati u irskoj podružnici i tamo je na nju trebao biti plaćen porez.
Komisija je na temelju toga zaključila da se poreznim rješenjima koje je izdala Irska odobrila umjetna raspodjela dobiti Apple Sales International i Apple Operations Europe od prodaje njihovim „sjedištima”, gdje na nju nije plaćen porez. Stoga su porezna rješenja omogućila Appleu plaćanje bitno manjeg poreza od drugih društva, što je protivno pravilima EU-a o državnim potporama.