Donald Trump i šutnja ‘reaganovskih’ konzervativaca

Američki konzervativizam kakvog je predstavljao Ronald Reagan i njegovi politički sljedbenici snažno se razlikuje od onoga što konzervativizmom proglašava Trumpova administracija, no istaknuti reaganovski konzervativci ne dižu glas protiv zaokreta njihove stranke pod Trumpom. Jeremy Shearmur analizira zašto bi tome moglo biti tako, te što bi Reaganovi Republikanci mogli i trebali učiniti ako žele djelovati u skladu s vlastitim idealima dugoročnog boljitka SAD-a.

• Naslovna fotografija: Minimalistička ilustracija sučeljavanja Ronalda Reagana i Donalda Trumpa. (Midjourney v8)

• Jeremy Shearmur emeritus je na Australian National University. Jedan je od najznačajnijih hayekijanaca i popperijanaca. Bio je osam godina asistent Karla Poppera na LSE, predavao na sveučilištima Edinburgh, Manchester i deset godina  na Sveučilištu George Mason u SAD, gdje i dalje redovito sudjeluje u akademskom životu.  Sad živi u mjestu Dumfries u Škotskoj.

1. Uvod

Na trenutačnoj političkoj sceni u Sjedinjenim Državama jedna je od neobičnih pojava šutnja reaganovskih konzervativaca pred Donaldom Trumpom. Trump i njegovi savjetnici često sebe nazivaju ‘konzervativcima’. Ali ono što oni predstavljaju u dramatičnom je kontrastu u odnosu na ono što je američki konzervativizam predstavljao u razdoblju koje im je neposredno prethodilo, a koji je sam po sebi bio čudna mješavina. Na intelektualnoj razini uključivao je u nelagodnu koaliciju ljude koji su se, u razdoblju New Deala, ponajprije protivili raznim oblicima vladinog intervencionizma. Uključivao je ljude koji su osjećali nostalgičnu naklonost prema agrarnim tradicijama američkog Juga, uključivao je one koji su se oslanjali na razne europske konzervativce i na misao Edmunda Burkea^[1]. Prije svega, radi se o pokušaju da se spoji religijski i društveni tradicionalizam (koji se povezuje s Frankom Meyerom i Williamom Buckleyjem), zatim agresivna vanjska politika i ekonomija slobodnog tržišta. Moglo bi se reći da je to bilo naglašeno u retorici – ako ne uvijek i u praksi – Ronalda Reagana kao predsjednika SAD-a.

Ni same te ideje nisu bile bez unutrašnjih napetosti. U vanjskoj politici vidjela se napetost između snažnog zagovaranja Hladnog rata i tradicionalne američke izolacionističke struje. Uz to, očita je bila napetost između zagovaranja male vlade i onoga što je bilo potrebno za provedbu opsežnih vojnih aktivnosti. Bila je stvarna i napetost između zagovaranja ekonomskog liberalizma i tradicionalizma, jer je razvoj snažnog komercijalnog društva izazivao raznovrsne pritiske na konkretne društvene aranžmane, koji su podupirali tradicije i vjerske prakse kojima su konzervativci bili vezani^[2]. Konačno, bila je primjetna i napetost između praktične stvarnosti velike vlade – njezinih rashoda i nagrada koje treba podijeliti određenim regijama, pristašama i lobistima – i retorike koja je zagovarala individualizam kao moralno načelo, ekonomiju slobodnog tržišta i malu vladu.

­
Politike Reagana i Republikanaca u njegovo vrijeme bile su izrazito drugačije od današnjih politika Donalda Trumpa.

Sve se to izrazito razlikuje od Donalda Trumpa. Njegovo prvo predsjedništvo obilježio je kaos^[3]. Neke od njegovih divljih i impulzivnih ideja provjeravali su tradicionalniji savjetnici ili republikanci starijeg kova u njegovom osoblju. Ali u drugom mandatu imenovao je savjetnike koji su mu osobno odani. Istovremeno došlo je do značajnog pomaka i u samom američkom ‘konzervativnom’ mišljenju.

To se može podijeliti u tri kategorije. Prvo, niz je pristupa u američkom konzervativizmu na različite načine pokušavao legitimirati nametanje snažno utemeljenih moralnih ideja putem moćne izvršne vlasti^[4]. Drugo, bilo je pokušaja legitimiranja nekih samih Trumpovih ideja, na način da se formuliraju onako kako bi mogle izgledati kad bi se razvile sustavnije nego što je to sam Trump mogao učiniti^[5]. Treće, postojale su neke strategije o tome kako bi Trump mogao zaobići neke od mehanizama provjere i ravnoteže koji su činili dio američkog ustavnog sustava^[6]. Doista, Trump u drugom mandatu gotovo je antiteza onoga što su zagovarali američki konzervativci starijeg kova.

Bilo bi prelako ostatak ovog teksta jednostavno ispuniti pregledom Trumpovih izjava i aktivnosti tijekom drugog mandata. Srećom, dva članka u The New York Timesu već nude koristan pregled. Trump je obećao radikalne promjene u svom drugom mandatu. Evo što je do sada napravio, objavljen je 27. prosinca 2025.^[7]. A Thomas B. Edsall objavio je 30. prosinca, posebno zanimljiv članak Kako se Trump uspijeva izvući s time što čini?^[8]. Edsallov se članak oslanja na stariji članak jednog američkog akademika u specijaliziranom časopisu u kojem se piše o razmjeni e-mail poruka između Edsalla i drugih stručnjaka, a istražuje kako je moguće da je Trump osobno i institucionalno radio to što je radio. Edsall je istraživao kako se Trump, kombinacijom vlastite bestidnosti i prijenosom vlastite moći unutar općeameričkog pomaka prema predsjedništvu, mogao ponašati na način drukčiji nego drugi predsjednici^[9]. No neću prikazivati ono što je Trump činio, već pitati: zašto više reaganovskih konzervativaca nije uspjelo utjecati na njega?

Zašto, mogli biste pitati, bi to trebalo biti važno? Čini mi se da je važno iz dva razloga. Prvo, postoje Amerikanci koji se protive Trumpu, ali koji se, iz raznih razloga, snažno protive aspektima programa Demokrata. Ako se suoče s izborom između glasanja za Demokrate ili Trumpa, začepit će nos i glasati za Trumpa. Drugo, Amerika je trenutno snažno politički polarizirana^[10]. Postoji rizik da Trump i njegovi pristaše odbace vjerodostojnu kritiku ako je iznose Demokrati ili ljudi koji se mogu otpisati kao Demokrati.

2. Nikad Trump?

Nije da se reaganovski Republikanci nisu trudili^[11]. Niz konzervativaca bio je vrlo kritičan prema Trumpu, a neki su formirali i pokret ‘Nikad Trump’, ali sa slabim učinkom. Pokušat ću objasniti neke temeljne razloge zašto su tradicionalniji konzervativci bili neučinkoviti. Čini mi se da su imali puno bolje intelektualne argumente, ali bez značajnog efekta. Mislim da za to postoje tri praktična razloga, ali i neki drugi, dublje ukorijenjeni, koji su u vezi s izbornom politikom u Sjedinjenim Državama.

Dopustite da počnem s praktičnim pitanjima. Prvo je to što su neki birači podržali Trumpa jer se uspješno borio protiv nekih pojava koje im se najviše nisu sviđale u američkom političkom životu. Iz njihove perspektive, zapanjujuće je do kojeg se stupnja tijekom dvadesetog stoljeća došlo do udaljavanja od ideja koje su favorizirali. Činilo im se da se Vrhovni sud stalno kretao u liberalnom smjeru, u američkom značenju te riječi. Nadalje, činilo se da intelektualnim životom dominiraju različiti oblici liberalizma. Na sveučilištima, profesori su pretežno liberalni^[12]. Također, kada je Trumpova administracija intervenirala protiv liberalnih uvjeta kojima su u programima vladinih potpora za znanstvene svrhe težili ostvarenju “jednakosti, raznolikosti i uključivosti”, stupanj do kojeg su ti uvjeti bili postavljeni za sve vrste istraživačkih potpora bio im je zapanjujući. (Oni kojima je ovo smetalo nisu nužno bili protiv ideje da istraživački timovi budu raznoliki; jednostavno su bili protiv toga da ti uvjeti budu ugrađeni u zahtjev za istraživačku potporu gotovo svakom projektu. Njihov se prigovor stoga tipično odnosio na liberalni socijalni inženjering.) U nekim društvenim i humanističkim znanostima također je bio primjetan utjecaj woke stavova i radova, koji po mišljenju tradicionalnije orijentiranih znanstvenika, jednostavno nisu intelektualno ‘držali vodu’^[13]. S obzirom na te probleme, dogodilo se da pojedinci, koji bi u drugim okolnostima bili liberalniji u staromodnom smislu, nisu bili kritični koliko su trebali biti kada su Trumpova savezna administracija i slično orijentirani režimi u pojedinim državama, grubo intervenirali.

Trump i njegovi pristaše jednostavno odbacuju svaku kritiku s ljevice, ne obraćajući pažnju na njezinu bit. (Fibonacci Blue / CC BY 4.0)

Drugi razlog za neučinkovitost bio je taj što su neki konzervativci i klasični liberali (ili ‘libertarijanci’), suočeni s rastućim autoritarizmom Trumpovog režima, udružili snage s ljudima iz prosvjeda “Bez kraljeva“^[14]. No, među prosvjednicima iz listopada 2025., 90 posto bilo je politički lijevo orijentiranih^[15]. Sudjelovanje ne-ljevičara mogla je biti gesta protiv polarizacije u američkoj politici, no relativno mali broj uključenih ne-ljevičara riskira da se njihova prisutnost izgubi u široj masi. Problem je u tome što u trenutnim okolnostima Trump i njegovi pristaše jednostavno odbacuju svaku kritiku s ljevice, ne obraćajući pažnju na njezinu bit.

Značajnu ulogu ima to što se ljudi jednostavno – boje Trumpa

Treći razlog za neučinkovitost je u problemu da se ljudi jednostavno boje Trumpa. To funkcionira na dvije razine. Što se tiče američke unutarnje politike, Republikanci koji se ne slažu s Trumpom riskiraju da Trump podrži njihove protukandidate na stranačkim predizborima. (Postupci odabira u nekim su državama otvoreni za sve birače, dok su u drugima ograničeni na registrirane pristaše stranke.) S obzirom na Trumpovu popularnost među stranačkim aktivistima, ovaj je razlog odigrao značajnu ulogu. Općenito govoreći, Trump je u svom drugom mandatu u potpunosti iskoristio ovlasti američkog predsjedništva kako bi zastrašio ljude koji nisu podržavali ono što je on favorizirao.

To je uključivalo otpuštanje viših javnih službenika koji su mu davali informacije s kojima se nije slagao, do onoga što se smatra oružjem Ministarstva pravosuđa za progon političkih protivnika. Kao što sam komentirao, Trump je u potpunosti iskoristio ono što se ionako čini pretjerano proširenim ovlastima američkog predsjedništva i koristio ih je bez obzira na ono što se u prošlosti smatralo uobičajenim ograničenjima njihova korištenja. Usvajanje taktike “preplavljivanja zone” (vidi bilješku 8) proširilo je te ovlasti na načine za koje se tvrdi da su nezakoniti i neustavni.

3. Ali zašto je Trump popularan?

Sve nas to, međutim, vraća na pitanje zašto je Trump uopće bio toliko izvanredno popularan. Ovo je pitanje o kojem je proveden niz akademskih istraživanja – ne samo zato što su američki akademici bili pretežno protiv Trumpa i šokirani su njegovim izborom i reizborom. Ovo je složeno pitanje koje je još u fazi stalne mjene, posebno pitanje podrške ruralnih birača. Pokušat ću ponuditi objašnjenje na pitanje zašto je dobio podršku onih koji nisu bili toliko skloni Reaganovim Republikancima.

3.1 Odjeci antikomunizma

Jedna od karakteristika američkog konzervativizma starijeg tipa bio je antikomunizam. Bilo je, na primjer, upečatljivo da je jedna od Buckleyjevih ranijih knjiga bila zajednički napor u obrani Josepha McCarthyja^[16]. Općenito, antikomunizam je imao dvostruku metu. S jedne strane, bio je Sovjetski Savez i njegova pretpostavljena predanost jednom obliku marksizma. To je, uz njegovo širenje u istočnoj i srednjoj Europi te utjecaj u Aziji i Latinskoj Americi, dovelo do sumnji treba li sovjetske tvrdnje o “mirnom suživotu” shvatiti doslovno. S druge strane, činjenica je da su komunističke stranke u zapadnim zemljama, iako su privlačile mnoge dobrodušne i idealističke ljude, tražile nekritičku podložnost ideološkom vodstvu iz Moskve, od kojih su neki regrutirani za špijunažu.

U paranoidnoj tradiciji neke su Gramschijeve i ideje s porijeklom u Frankfurtskoj školi iskorištene za neobičnu teoriju zavjere o utjecaju “kulturnih marksista”.

Godine 1964. američki povjesničar Richard Hofstadter napisao je utjecajan esej o “Paranoidnom stilu u američkoj politici“^[17] u kojem je dokumentirao način na koji je u SAD-u postojala tradicija “pretjerivanja, sumnjičavosti i zavjereničke fantazije”. Raspadom Sovjetskog Saveza, najvjerojatnija osnova za to je nestala. Ali ta je tendencija i dalje postojala, karakterizirajući neke tvrdnje o moralnim i vjerskim pitanjima, uključujući paniku oko woke-izma i “kritičke teorije rase”. Već sam spomenuo da je na sveučilištima i u visokom obrazovanju Sjedinjenih Država prevladavala većina ljudi čiji su politički stavovi na ljevici. U tradiciji paranoidnog stila neke su Gramscijeve ideje, kao i ideje pisaca pod utjecajem Frankfurtske škole, iskorištene kao osnove za neobičnu teoriju zavjere o utjecaju “kulturnih marksista”. Iako Trump ne koristi ovu terminologiju, on govori na sličan način, a njegov politički saveznik Ron DeSantis, guverner Floride, to je učinio eksplicitno. U mjeri u kojoj ovo ima ikakvu političku privlačnost, nije jasno jesu li tradicionalniji konzervativci to mogli iskoristiti.

3.2 Južna strategija

Druga važna tema seže u knjigu Kevina Phillipsa, “Nadolazeća republikanska većina” iz 1969. godine (The Emerging Republican Majority). U njoj je Phillips dijagnosticirao kako postoji prilika za Republikance da dobiju podršku na jugu Sjedinjenih Država, tako da prešutno apeliraju na rasističke osjećaje. H.R. Haldeman, šef kabineta predsjednika Nixona, citiran je kako je u svom dnevniku zabilježio da je Nixon “naglasio da se morate suočiti s činjenicom da je cijeli problem zapravo u crncima. Ključ je osmisliti sustav koji to prepoznaje, a da se to ne vidi.”^[19]

Postoji kontroverza oko pitanja jesu li s time nastavili kasniji republikanski predsjednički kandidati. Tvrdi se da je Ronald Reagan to činio, demonstrirajući svoju zabrinutost za prava država i kritizirajući “kraljice socijalne pomoći”. Međutim, kako Jacobs i Shea raspravljaju u svojoj nedavno proširenoj obradi ruralnih birača u Americi^[20], stvar je stalne kontroverze oko toga treba li one koji ističu važnost napornog rada i neutralnosti vlade smatrati rasistima. Ključno je pitanje treba li, ako se može utvrditi da neka politika stavlja određenu skupinu u nepovoljan položaj, tu posljedicu smatrati namjernom. Problem u pozadini jest činjenica da je nakon ukidanja ropstva u SAD-u i nametanja režima južnim američkim državama za postizanje veće jednakosti, došlo do značajne protureakcije. Mjere koje su Afroamerikancima davale pravo glasa i pod kojima su dobivali izabrane predstavnike, odbačene su. Uvedeni su zakoni na državnoj razini koji su sustavno i eksplicitno uvodili različite oblike rasne segregacije. To se nazivalo zakonima “Jima Crowa” koje su ukinuti tek saveznim djelovanjem između 1954. i 1968. godine.

Michelle Alexander tvrdi da je “rat protiv droge” imao užasne posljedice po crnačko muško stanovništvo u SAD-u.

Pitanje novijih zakona koji su svojim posljedicama proizveli slične učinke, najsnažnije se javlja u vezi s “ratom protiv droge”. U knjizi “Novi Jim Crow” (The New Jim Crow)^[21], Michelle Alexander tvrdi da je način na koji se provodio “rat protiv droge” imao užasne posljedice po crnačko muško stanovništvo u Sjedinjenim Državama. Iako je zakonodavstvo bilo neutralno po svojoj prirodi, provodilo se selektivno. Vlasti su progonile prodaju i upotrebu cracka, što je rezultiralo visokim stopama zatvaranja i drugim kaznama u ogromnom broju za mlade crnce. Nasuprot tome, mladi bijelci čije su stope ilegalnog uživanja droge bile slične, nisu tretirani na isti način. Namjeru je ovdje teško procijeniti, ali nakon što je ovaj fenomen objašnjen – knjiga je dobila veliku pozornost – zakon se počeo reformirati^[22] i izgleda da će posljedice zakonodavstva i policijskih praksi doći pod nadzor, čak i kada nisu eksplicitno rasističke prirode.

Eksplicitni rasizam sada je neprihvatljiv u SAD-u, no Donald Trump je tijekom političkih skupova eksplicitno govorio o ne-bijelim imigrantima na vrlo neugodan način

Važno je, međutim, napomenuti da je, osim zakona Jima Crowa, Ku Klux Klan oživljen i aktivan u razdoblju 1915.-1944., a tvrdi se da je sredinom 1920-ih imao 3-6 milijuna članova. Bio je uključen u zastrašivanje i linč Afroamerikanaca, ali je bio neprijateljski raspoložen i prema imigrantima i Židovima. Eksplicitni rasizam sada je neprihvatljiv u SAD-u, no Donald Trump je tijekom političkih skupova eksplicitno govorio o ne-bijelim imigrantima na vrlo neugodan način. Čini mi se da sve to ima sljedeće posljedice; iako bi konzervativni komentator William Buckley, posebno u ranoj karijeri, mogao biti opisan kao paternalistički rasist, nije izvjesno da bi reaganovski Republikanci danas prihvatili bilo kakav oblik eksplicitnog rasizma. Nadalje, iako bi se – iz razloga koje sam objasnio – politike za koje bi se moglo tvrditi da su rasističke po svojim posljedicama i dalje mogle zagovarati (npr. zato što se odnose na druge ideale), vjerojatno je da će biti podvrgnute kritičkoj kontroli. Međutim, neki tvrde da među republikanskim biračima postoji znatan rasizam. Donald Trump javno iznosi ono što je osuđeno kao rasističke primjedbe o kongresmenkama drugih rasa, a govorio je o imigrantima i zemljama iz kojih su došli na načine koje reaganovski Republikanci ne bi slijedili.

3.3 Konzervativna religija

U ranijem članku^[23] raspravljao sam o podršci Trumpu među evangeličkim protestantskim kršćanima. Kao što sam tamo objasnio, to bi se moglo shvatiti kao transakcijske prirode. (Tj. da se politička podrška nudi u zamjenu za mjere koje evangelici podržavaju, bez sugestije da se Trump ozbiljno slaže s njima.) U ‘Scopesovom majmunskom suđenju’ 1925. godine, populističkog konzervativnog evangelika Williama Jenningsa Bryana, glasnogovornika konzervativne kršćanske stvari, smatrali su osobom koja je pretrpjela ponižavajući poraz. Tada su konzervativni kršćani bili skloni tihim političkim stavovima. No, s vremenom su pretrpjeli niz neuspjeha u smislu razvoja širih kulturnih stavova, kao i odluka Vrhovnog suda. Od 1962. različite odluke Vrhovnog suda gurale su protiv ustavnosti molitve u javnim školama. Godine 1973., odluka u slučaju Roe protiv Wadea utvrdila je ustavno pravo žene na pobačaj, na temelju ideje prava na privatnost. Nakon toga, homoseksualni seksualni odnosi dobili su ustavnu zaštitu, a 2015. i homoseksualni brak, te se javila zabrinutost zbog transrodnih pitanja. Osim toga, sudovi su odbili pokušaje lokalnih školskih odbora da podučavaju “inteligentni dizajn” (u stvari, razvodnjeni kreacionizam) uz evolucijsku teoriju^[24].

Sve to dovelo je do otpora konzervativnih kršćana. Poseban poticaj došao je, između ostalih, iz organizacije „Moralna većina“ Jerryja Falwella, osnovane 1979., i upotrebe izravne pošte za prikupljanje sredstava Richarda Viguerieja. Posebna meta postao je slučaj Roe protiv Wadea. Općenito govoreći, Republikanski predsjednički kandidati izražavali su podršku za takve ciljeve, ali nisu ispunili obećanja kada su došli na vlast. Nasuprot tome, Donald Trump slijedio je smjernice pretežno konzervativne organizacije odvjetnika, Federalističkog društva, i predložio kandidate za Vrhovni sud – koji su ratificirani – i koji su na kraju bili odgovorni za poništenje presude Roe protiv Wadea 2022. godine. Također je više puta izrazio podršku za molitve u javnim školama i naložio Ministarstvu obrazovanja da pojasni što učenici imaju pravo raditi privatno, putem vjerskih aktivnosti, u državnim školama.

Izborna podrška Trumpu među evangeličkim kršćanima bila je snažna zbog njegove odlučnosti da djeluje u pogledu pobačaja. (Upečatljivo je da su Trumpovi vlastiti vjerski stavovi minimalni^[25], ali su ga evangelici ipak preferirali u odnosu na Hillary Clinton, unatoč njezinoj vlastitoj iskrenoj, iako vrlo liberalnoj metodističkoj vjeri.) Postojale su i dvije druge struje koje vrijedi spomenuti, a koje izravnije doprinose podršci Trumpu. Prve su ideje “kršćanskog nacionalizma”, koje su postale sve utjecajnije i koje uključuju izravno zagovaranje Trumpovih ideja kao vjerskog uvjerenja^[26]. Druga se tiče tendencija unutar evanđeoskog kršćanstva da se naglašavaju “muške” i agresivne teme u tumačenju kršćanstva – kao što je upečatljivo objašnjeno u djelu Kristin Du Mez, “Isus i John Wayne”^[27]. Sve se to također odnosi na tendenciju nekih evanđeoskih kršćana da Trumpa uspoređuju s likom perzijskog kralja Kira: kao nesavršenog čovjeka koga je Bog iskoristio za vlastite svrhe, pri povratku Izraelaca u Izrael.

3.4 Ruralni glas

Još jedno važno pitanje odnosi se na ruralni glas u Sjedinjenim Državama. S vremenom je došlo do posebno visoke stope podrške Republikancima u ruralnim područjima. To je posebnog važno zato što manje države i države s manjim brojem stanovnika imaju jednaku zastupljenost s drugim državama u američkom Senatu. Kao što Jacobs i Shea opširno tvrde u svom djelu “Ruralni glas”, pogrešno je izjednačavati ruralne glasače s malim i rijetko naseljenim državama. Ipak, iako u predgrađima i gradovima ima više Trumpovih glasača nego u ruralnim područjima, promjene u ruralnom biračkom tijelu bile su značajne. S obzirom na to da su američki akademici i novinari pretežno ne-republikanci, pitanje zašto su ljudi sa sela glasali za Trumpa izazvalo je veliki akademski interes i na tom se području obavlja mnogo važnih istraživanja^[28]. O njima bi bilo korisno iznijeti kraći pregled jer iznose teško rješive probleme za ne-Trumpovske Republikance.

Ključna je stvar da su mala ruralna mjesta u Americi pretežno bijela, iako raste broj hispanskih useljenika. Uz to, ljudi koji tamo žive obično su stariji. Važno je također imati na umu da je broj zaposlenih u poljoprivredi naglo opao, kao posljedica povećanja veličine farmi i mehanizacije. Nadalje, mnogi ljudi u ruralnim područjima ovisni su o zaposlenju u lokalnoj proizvodnoj industriji koja je u međuvremenu pogođena politikom slobodne trgovine. Radna mjesta su opadala nakon sporazuma o slobodnoj trgovini s Meksikom i Kanadom, a onda je i Kina ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2001. Međutim, čini se da je posebno značajna općenitija promjena u karakteru industrijskog zapošljavanja zbog utjecaja robotike, informacijske tehnologije i, u novije vrijeme, umjetne inteligencije. To je dovelo do nestanka nekvalificiranih i polukvalificiranih radnih mjesta. Postoji rizik da sposobni mladi ljudi napuste ruralna područja i odu na fakultete drugdje, nakon čega se nerado vraćaju natrag u male ruralne gradove, dok lokalne tvrtke istovremeno teško pronalaze kvalificirane zaposlenike.

Čak i da se proizvodnja vrati u SAD, nije jasno bi li to promijenilo situaciju u malim gradovima

Čini mi se da sve ovo predstavlja pozadinske probleme za koje je Trump predložio rješenje, barem retorički. Ako je ključni problem pad proizvodnje u Americi, činilo se kao da njegov pristup “Amerika na prvom mjestu” i tarife nude odgovor. Ali to zapravo nije bilo učinkovito^[30] (vidi bilješku 29). Čak i da se sadašnja proizvodnja vrati u SAD, nije jasno bi li to u potpunosti promijenilo situaciju u malim gradovima u ruralnim područjima. Ekonomska situacija koju sam istražio igra ključnu ulogu, no uključeno je i više od toga. Radi se o vrijednostima. O tome priča Thomas Frank u svojoj knjizi “Što je problem u Kanzasu”^[31]. Frank piše o ljudima iz Kanzasa koje su lukavi republikanski ideolozi naveli da glasaju protiv vlastitih ekonomskih interesa. Radi se o ljudima iz Kanzasa i sličnih područja koji su opčinjeni vjerskim, moralnim i pitanjima “kulturnih ratova” što ih je navelo da glasaju za razne simboličke vrijednosti. Ljudi za koje glasaju – Frank ispravno primjećuje – nisu ispunili obećanja u vezi s kulturnim pitanjima, ali ljudi su odvraćeni od svoje ranije podrške programima u stilu New Deala koji su bili u njihovom stvarnom interesu.

Međutim, nedavna istraživanja naglasila su neka prilično drugačija moralna pitanja^[32]. Kad bih – unatoč određenim razlikama u literaturi – sastavio jednu priču, išla bi otprilike ovako. Ljudi u ruralnim područjima koja su proučavana obično su vezani za gradove u kojima žive. Međutim, oni su itekako svjesni da njihovi gradovi propadaju i da je tamošnji život nesiguran. Ali oni, ne samo da vole svoja mjesta, nego doživljavaju život u malim ruralnim gradovima kao kreposno srce Amerike. Ogorčeni su zbog nedostatka pažnje političara prema njihovim brigama, zbog omalovažavanja njihovih vrijednosti, a također i zbog pogrešnog predstavljanja u medijima.

Jacobs i Shea, međutim, nude zanimljiv obrat u svemu ovome. To se odnosi na rad Roberta Putnama o padu dobrovoljnog sudjelovanja i društvenog kapitala u Sjedinjenim Državama. Putnam je na početku u jednom članku iznio svoj argument u knjizi o uvođenju nove razine lokalne samouprave u Italiji, a potom je sve objedinio u svojoj opsežnoj knjizi “Bowling Alone”. Njegov se argument oslanja na de Tocquevillea, a smatra da je komercijalno orijentirani individualizam Amerike bio umjeren tradicijama neformalnog udruživanja, npr. u organizacije lokalne zajednice. Putnam je utvrdio da je došlo do značajnog pada u svim vrstama takvih aktivnosti i da je to povezano s padom međusobnog povjerenja. Jacobs i Shea tvrde da to vrijedi i u ruralnoj Americi, ali tamo je došlo do posebnog obrata. U tim sredinama postoji snažna tendencija da se ljudi pozitivno identificiraju sa svojim gradom ili lokacijom i da se osjećaju loše zbog udaraca na njihovu ekonomsku održivost, čak i kada ih to ne pogađa osobno. Putnamov efekt je prisutan, ali u ruralnom okruženju to je dovelo do neprijateljstva prema vladi i nepovjerenja zbog nerješavanja njihovih problema, kao i zbog snažnih liberalnih vrijednosti koje zastupaju Demokrati.

4. Rezultat

U svjetlu svega ovoga, čini mi se da postaje jasno zašto se Reaganovi Republikanci suočavaju s poteškoćama u ostvarivanju utjecaja na Trumpa i njegove pristaše, čak i kada imaju dobre argumente. Ta se pitanja mogu svrstati u dvije različite skupine. S jedne strane, nije jasno bi li Reaganovim Republikancima bilo lako odgovoriti na probleme ljudi koji podržavaju Trumpa. Vjerojatno su nijansiraniji u svojim stavovima o pitanjima poput molitve u školi, pobačaja, rase i woke tema nego što su to populisti^[33]. Sam Reagan je optužen da je bio dvosmislen o takvim pitanjima. A Trump je bio otvoren, npr. kada je govorio o pobačaju, i obećanja je djelomično ispunio^[34], iako nije jasno u kojoj mjeri on osobno vjeruje u sve to. Trump će jednostavno reći i učiniti ono što smatra potrebnim za postizanje popularnosti, u čemu mu Reaganovi Republikanci teško mogu parirati.

­­

Carr i Kefalas smatraju da se vrlo snažni konzervativni kršćani češće nalaze u predgrađima nego u ruralnim područjima.

Također vrijedi napomenuti da Carr i Kefalas, na temelju opsežnog empirijskog rada, tvrde da vrijednosti ruralnih birača zapravo nisu toliko različite koliko se čini. Vrlo snažni konzervativni kršćani, smatraju oni, češće se nalaze u predgrađima nego u ruralnim područjima. Ono što je specifično jest da je s jedne strane skupina od oko deset posto ruralnih birača koji su vrlo snažno i glasno pro-Trumpovski orijentirani, a s druge su strane, problemi vezani uz sudbinu malih gradova.

To nas dovodi do drugog problema. Mali ruralni gradovi trpjeli su zbog pada zaposlenja u poljoprivredi, ali i zbog opadanja proizvodne industrije. Problem je bio gubitak radnih mjesta ne samo zbog inozemnih proizvođača, već i zbog razvoja mehanizacije i povećane upotrebe IT-a i umjetne inteligencije. To znači da je pao broj radnih mjesta tamo gdje je proizvodnja opstala, ali ih je ostalo još manje za nekvalificirane ili polukvalificirane. Nadalje, uslužni poslovi koji pružaju alternativno zaposlenje ljudima u gradovima i predgrađima obično nisu dostupni na isti način u ruralnim područjima.

Trump i istomišljenici skloni su se značajno poigravati s pitanjima vezanim uz vrijednosti, kao i s idejom vraćanja proizvodnje u Ameriku – npr. putem tarifa. No, rezultati s novim radnim mjestima u proizvodnji bili su slabi (vidi bilješku 29). Također nije jasno u trenutnim okolnostima, bi li obnova visokotehnološke proizvodne industrije u Americi zapravo riješila probleme malih ruralnih gradova. Općenito, ideje o slobodnoj trgovini za koje su se zalagali Republikanci starijeg kova od Reagana nadalje, nisu popularne među ruralnim biračima. Ključni je problem: koje bi alternativne politike zapravo bile izvedive i bi li ih Trumpovi republikanski kritičari mogli prihvatiti? (Nije jasno da bi, recimo, Reaganovi Republikanci mogli prihvatiti programe ruralne pomoći kakvi su usvojeni u Kanadi.) Stvarni je problem što su argumenti za odnos slobodne trgovine i opće dobrobiti snažni. Dok bi, recimo, visokotehnološki sektor u SAD-u sam po sebi bio snažan lobi za ideju da se ne bi trebao suočiti s carinskim ili drugim ograničenjima na globalnoj razini, problem za Reaganove Republikance je ponuditi prijedloge za ruralnu Ameriku suočenu s tim.

5. Što treba učiniti?

Kao što sam pokušao sugerirati, situacija mi se čini teškom. Neke od stvari koje su se svidjele Trumpovim pristašama nisu stvari koje Reaganovi Republikanci mogu lako prihvatiti. Djelomično je to zato što se jednostavno ne slažu da su te mjere u javnom interesu. Djelomično zato što je osornost kojom je Trump prihvatio pitanja poput rase i imigracije značila da su klimanja glavom na koja su u prošlosti bili spremni, sada politički neučinkovita.

Međutim, čini mi se da je Trumpov poseban utjecaj rezultat povećanja moći američkog predsjedništva koji se akumulirao tijekom vremena, određenih političkih problema i prepoznatljivih osobnih karakteristika Trumpa. Iako to može biti teško – ne samo zbog problema prikupljanja novca za ciljeve koji trenutno nisu popularni – čini mi se važnim da Reaganovi Republikanci nastave svoje napore. Moraju raditi na onome što smatraju dugoročnim dobrom Amerike.

To bi uključivalo dobro dokumentiranu i kontinuiranu javnu kritiku Trumpa. Također bi uključivalo pažljivo promišljanje situacije onih koji su navedeni da glasaju za Trumpa i razvoj politika koje se bave njihovim situacijama – ali koje to čine bez stvaranja dodatne društvene polarizacije.

Trumpovi kritičari trenutno se mogu osjećati ohrabreno. Trumpovo sudjelovanje u raznim oblicima stranog intervencionizma izgleda nepopularno. Ekonomisti tvrde da će njegov preferirani pristup carinama na kraju povećati troškove života u Americi. Ljudi će se vjerojatno zasititi njegovog beskrajnog samopromoviranja. Osim toga, nije jasno bi li se bilo koji Trumpov nasljednik mogao izvući s nejasnostima, improvizacijama i preokretima politike koji karakteriziraju Trumpa na vlasti. Iz perspektive Reaganovih Republikanaca, postoji opasnost da će Demokrati imati koristi od svega ovoga. Ne samo da će uvesti politike koje će, iz perspektive Reaganovih Republikanaca, vjerojatno biti štetne za interese zemlje, već, kao stranka koja se poistovjećuje s vladinim aktivizmom, Demokrati vjerojatno neće poduzeti mjere za ograničavanje moći predsjedništva. I, kao što sam već spomenuo, upravo je taj rast, ne samo pod Demokratima, odigrao važnu ulogu u omogućavanju Trumpovog dolaska.

Bilješke

1. Vidi Russell Kirk, The Conservative Mind, Chicago: H. Regnery Co., 1953. ↩
2. Za zanimljivu studiju o pritiscima koje je to stvorilo kod onih koje privlače određena tradicionalistička tumačenja kršćanstva, vidi Rod Dreher, The Benedict Option, New York: Sentinel, 2017. ↩
3. Vidi, kao jedan od mnogih izvještaja, Anonymous [Miles Taylor], A Warning, London: Little, Brown, 2019. ↩
4. Za koristan vodič o različitim aspektima ovoga, vidi knjigu Laure Field Furious Minds, Princeton: Princeton University Press, 2025. Sama Field je sklona – i po mom mišljenju, nekritična prema – utjecaju Lea Straussa. No njezin je rad osebujan jer je i sama liberalna u američkom smislu te snažno zastupa feminističke vrijednosti. ↩
5. Posebice od strane Zaklade Heritage, koja je – u izvanrednom odmaku od svog starijeg, tradicionalnije konzervativnog pristupa – u svom opsežnom ‘Projektu 2025’ ponudila detaljan prikaz kako bi mogao izgledati Trumpov drugi mandat. Vidi na primjer: Independent članak ↩
6. Ovdje bi se mogla uzeti u obzir uloga udruge Federalist Society u pružanju savjeta o konzervativno orijentiranim kandidatima za sudska imenovanja. Na taktičkoj razini, iznimno je bio važan prijedlog bivšeg Trumpovog savjetnika Stevea Bannona da bi Trump mogao dominirati medijima “preplavljivanjem zone” (flooding the zone). Trump je, nudeći mnoštvo izvršnih uredbi i čestim porukama na mreži ‘Truth Social’, uspio dominirati političkom agendom i promijeniti ravnotežu moći između Predsjedništva i drugih državnih institucija. ↩
7. Vidi NYT članak ↩
8. https://www.nytimes.com/2025/12/30/opinion/trump-pardons-republican-party.html ↩
9. Jedina paralela mogao bi biti Franklin D. Roosevelt: vidi, za vrlo kritički pregled, David Beito, FDR: A New Political Life, La Salle, IL: Open Universe, 2025. ↩
10. Vidi Cass Sunstein, #Republic, Princeton: Princeton University Press, 2017., o ovome i pripadajućim posljedicama. ↩
11. Osudio ga je – bez učinka – vodeći američki konzervativni časopis, National Review (poveznica). Dok su različiti konzervativni kritičari formirali labavi pokret “nikad Trump” (never Trump). Vidi Wikipediju za koristan pregled. ↩
12. Vidi, kao nedavni primjer, Matthew Mayhew, ‘Professors’ Politics’, Forbes, 15. rujna 2025., koji citira nedavnu InForm anketu među 1000 sveučilišnih profesora. Forbes članak ↩
13. Upečatljiv primjer toga je način na koji je kritički osvrt Kathleen Stock na rad Judith Butler i drugih autora – koji su naglašavali društveno uvjetovani rod na uštrb biološkog spola – doveo do prosvjeda koji su njezinu poziciju učinili neodrživom. Njezina knjiga Material Girls bila je pošteno napisano djelo u kojem je na jasan, deskriptivan način prvo iznijela stavove koje kritizira, prije nego što je na njih ukazala kroz empirijske i teorijske probleme. Sama Stock u svojim je stavovima više liberalna nego konzervativna, a po seksualnoj orijentaciji je lezbijka. ↩
14. Moglo bi se primijetiti, iz britanske perspektive, da se čini kako moć trenutačnog američkog predsjednika uvelike nadmašuje, recimo, onu kralja Georgea III. protiv kojeg su se Amerikanci pobunili, a da i ne spominjemo čisto ceremonijalne ovlasti sadašnjeg kralja Charlesa III. ↩
15. Vidi Dana R. Fisher, ‘What the No Kings Day protest reveals about support for political violence in America’, Brookings institut. Anketa se, međutim, temeljila na samo 348 osoba na skupu u Washingtonu. ↩
16. William F. Buckley i L. Brent Bozell, McCarthy and His Enemies: The Record and Its Meaning, Chicago: H. Regnery Co., 1954. ↩
17. Vidi Richard Hofstadter, The Paranoid Style in American Politics, New York: Knopf, 1965. ↩
18. Za korisnu raspravu o njegovom utjecaju, vidi Sam Tanenhaus, Buckley, New York: Random House, 2025.
19. Vidi Corey Robin, The Reactionary Mind: Conservatism from Edmund Burke to Donald Trump, drugo izdanje, New York: Oxford University Press, 2018., str. 48. ↩
20. Nicholas Jacobs i Daniel Shea, The Rural Voter, New York: Columbia University Press, 2024. ↩
21. Michelle Alexander, The New Jim Crow, New York: New Press, 2010. ↩
22. Usp. Michelle Alexander, ‘The Newest Jim Crow’, New York Times, 8. studenog 2018.; NYT članak. Obratite pozornost, međutim, na njenu zabrinutost zbog kontinuiranih problema. ↩
23. Vidi Jeremy Shearmur, ‘How is it that American conservative evangelical Christians support Trump?’, Ideje, 2024. ↩
24. Vidi moj tekst ‘Why the “Hopeless War”: Approaching Intelligent Design’, Sophia, 49, izdanje 4 (2010.), str. 475-88. ↩
25. Unatoč pomalo očajničkim naporima Davida Brodyja i Scotta Lamba u The Faith of Donald J. Trump, New York: Harper, 2018. ↩
26. Vidi Andrew Whitehead i Samuel Perry, Taking America Back for God: Christian Nationalism in the United States, New York: Oxford University Press, 2020. ↩
27. Kristin Du Mez, Jesus and John Wayne, New York: Liveright, 2020. ↩
28. Bilo je to donekle mješovite kvalitete – usporedite, na primjer, Toma Schallera i Paula Waldmana, White Rural Rage, New York: Random House, 2024. Ranije djelo Billa Bishopa The Big Sort: Why the Clustering of Like-Minded America Is Tearing Us Apart, Boston, Houghton Mifflin, 2008., u početku je imalo znatan odjek. Međutim, naknadno je pretrpjelo oštre kritike. Vidi Abrams i Fiorina, ‘“The Big Sort” That Wasn’t: A Skeptical Reexamination’, Political Science and Politics 45(02), travanj 2012., DOI: 10.1017/S1049096512000017. ↩
29. O ovome vidi Patrick Carr i Maria Kefalas, Hollowing Out the Middle, Boston: Beacon Press, 2009.
30. No za nedavnu studiju o njezinoj neučinkovitosti, vidi ‘America’s missing manufacturing renaissance’, The Economist, 6. siječnja 2026., The Economist članak ↩
31. New York: Metropolitan, 2004. ↩
32. Ovdje su mi bile korisne knjige The Rural Voter autora Jacobsa i Sheae te The Left Behind: Decline and Rage in Small-Town America Roberta Wuthnowa, Princeton, NJ: Princeton University Press, 2018. Obje studije razmatraju, na različite načine, dokaze s mnoštva lokacija. ↩
33. Upadljivo je da Frank u knjizi What’s the Matter With Kansas tvrdi kako su tradicionalniji, bogatiji republikanci u svojim stavovima o društvenim pitanjima obično bliži liberalima nego ljudima koji će kasnije postati Trumpovi pristaše. ↩
34. Napisao sam “djelomično” naprosto zato što, iako je Trump preferirao suce koji su poništili presudu Roe protiv Wadea, nije se zalagao za potpunu federalnu zabranu pobačaja, nasuprot tome da se pojedinim saveznim državama prepusti donošenje vlastitih odluka. ↩