Flynnov efekt. Kontroverzna rasprava o uzrocima porasta inteligencije. Mogući kraj trenda

Prosječni kvocijent inteligencije postojano je rastao većim dijelom prošlog stoljeća. To se naziva Flynnovim učinkom, objašnjava Goran Mihelčić. Rasprava o toj pojavi je složena. Otvaraju se pitanja koliko su razlike u mjerenoj inteligenciji među rasama i socijalnim grupama posljedica vanjskog utjecaja, do koje granice vanjski faktori mogu utjecati na rast inteligencije, i koliko smo daleko od vrhunca.

• Naslovna fotografija: Nadareno dijete, ilustracija (Public Domain)

Vjerojatno najpoznatiji radni zadatak psihologa je mjerenje inteligencije. Inteligencija ima mnogo definicija među kojima je i tautologija da je inteligencija ono što mjerimo testovima inteligencije. Usprkos desetljećima polemika i politiziranja istraživanja opetovano pokazuju da je ona najbolje moguće mjerilo za predviđanje uspjeha u školi, fakultetu ili radnom mjestu. Visoko je povezana sa životnim vijekom i drugim pokazateljima kvalitete života. Istraživanja nasljeđivanja pokazuju da se u velikoj mjeri nasljeđuje odnosno određena je genima. Mjera inteligencije odraslih osoba je kvocijent inteligencije (KI) kojim se procjenjuje od koliko je drugih odraslih osoba netko inteligentniji (ne i za koliko).[i] No, razmjerno je nepoznato da izmjerena prosječna stopa inteligencije nije stabilna u vremenu. Psiholog James R. Flynn[ii] prije pedesetak godina ustanovio je da se u Americi između 1932. i 1978. prosječan uspjeh na standardiziranim testovima inteligencije povećao za 13.8 jedinica KI što je vrlo blizu iznosa jedne standardne devijacije (koje se katkad oslikavaju kao približna vrijednost jednog stupnja obrazovanja). Pojednostavljeno objašnjeno, između 1932. i 1978. prosječna inteligencija ljudi porasla je za približno vrijednost jednog stupnja obrazovanja. Do 2009. ta je razlika u Americi narasla na 27 jedinica. Mlađe generacije empirijski gledano sustavno postižu snažno i značajno bolje rezultate na testovima inteligencije.

Flynn je otkrio kako je prosjek inteligencije kontinuirano rastao tokom 20. stoljeća, znatno brže nego što bi se moglo objasniti evolucijom. Bio je to dokaz utjecaja vanjskih faktora na razvoj inteligencije. (Wikimedia Commons)

Snaga učinka iznenadila je psihologe. Flynnovu računicu da prosječna vrijednost inteligencije raste za 0.31 jedinice KI godišnje odnosno 2.8 – 2.9 jedinica svakog desetljeća potvrdile su kasnije metaanalize. Flynnov učinak potvrđen je i u drugim razvijenim zemljama (Škotska, Britanija, Izrael, Njemačka, Austrija) neovisno o kulturi ili socioekonomskom statusu. U Nizozemskoj je primjerice utvrđeno da se prosječni rezultat vojničkih novaka rastao nevjerojatnih sedam jedinica svakog desetljeća.

Citirajući Flynna, otvorilo se pitanje: „postajemo li toliko pametniji ili su naši pretci bili mentalno retardirani?“ Primjerice prema standardima s prijelaza iz 20. u 21. stoljeće, 1932. godine četvrtina stanovnika SAD bila bi barem blago retardirana, a prosječni KI bi bio oko 80. No, ovo se može interpretirati i obrnuto. Prema standardima iz 1932., jedna čevrtina američkog stanovništva iz oko 2000. godine bila bi visoko superiornih kognitivnih sposobnosti, a njihov prosječni KI oko 120. Usporedba je još dramatičnija ako bi se uspoređivali ljudi iz 1932. godine i današnjeg vremena – prosječni KI tada bi pao ispod granične vrijednost blaže mentalne retardacije (KI od 75) pa bi prema današnjim normama bar polovica stanovništva bila lakše mentalno hendikepirana.

Testovi inteligencije, poput Ravenovih progresivnih matrica promatranih u ovoj meta-analizi, redovito se kalibriraju kako bi rezultat od 100 bodova predstavljao prosjek, no taj prosjek je rastao iz godine u godinu. (P. Wongupparaj, V. Kumari, R.G. Morris: A Cross-Temporal Meta-Analysis of Raven’s Progressive Matrices; 2015.)

Jedno od očitih objašnjenja za rast prosječnog rezultata inteligencije jest da zbog poboljšanja kvalitete života i produženja razdoblja općeg obrazovanja niže klase sustižu višu po kognitivnim postignućima. Jedno izraelsko istraživanje iz 1987. pokazalo je da školovanje poboljšava ne samo specifične vještine, već i uradak na kognitivnim vještinama apstraktnog razmišljanja i vizualnog rezoniranja. No, Flynnov učinak zabilježen je i u pripadnika viših klasa i najinteligentnijih. Nisu samo ispodprosječno i prosječno inteligentni postali inteligentniji već su i najinteligentniji postali više inteligentni.

Zasad je najbolje objašnjenje da se radi o kognitivnim dobicima koji se pojavljuju u najranijoj dobi, da je porast kvalitete života u najranijoj dobio osigurao dobre temelje za daljnje kognitivne dobitke prirodnim razvojem i starenjem. Rani dobici u odgoju, prehrani i životu omogućuju da inteligencija raste kod svih skupina kognitivne sposobnosti. Među okolinskim čimbenicima koji utječu na Flynnov učinak su smanjenje broja braće i sestara, manje preboljenih zaraznih ili teških bolesti, poboljšanja u prenatalnoj i postnatalnoj prehrani novorođenčadi, pad popularnosti alkohola i nikotina, osobito u trudnica, te nestanak toksičnih elemenata iz okoliša poput azbesta, olova i drugih. Poboljšanja u prehrani već su povezana s drugim promjenama poput porasta prosječne visine, težine i obujma glave u djece i odraslih.

Zabilježeni porast u rezultatima mjerenja faktora opće inteligencije pokazuje visoku razinu korelacije s istovremeno zabilježenim porastom u visini kod uzastopnih generacija. Te brojke daju snažne argumente pobornicima objašnjenja kako je opaženi porast inteligencije povezan sa zdravijom ishranom i životnim okruženjem kojim su izložene trudnice i mala djeca. (Sundet et al. 2004.)

Drugo je objašnjenje da se nije povećala prosječna inteligencija već samo uradak na testovima inteligencije odnosno vještine rješavanja testove inteligencije. Ljudi se tijekom života sve češće susreću sa testovima kognitivne sposobnosti pa se smanjila vjerojatnost da se zbune prilikom rješavanja testova. Širenje dostupnosti i trajanja obrazovanja vjerojatno je proširilo analitički način razmišljanja u svakodnevnom svijetu što omogućuje veći učinak u zadacima koji se zasnivaju na analitičkom načinu razmišljanja. Testovi inteligencije obično se sastoje od više podtestova koji su zasnovani na različitim zadacima. Flynnov učinak ne pojavljuje se na svima podtestovima inteligencije. Primjerice na zadacima aritmetičkih operacija prosječni uradak je slabo narastao. No, zato se uradak značajno povećao na tipovima zadataka koji zahtijevaju sposobnosti dedukcije, indukcije i generalizacije. Nevjerojatno veliki dobici najviše su vidljivi na zadacima koji zahtijevaju pronalaziti sličnosti među slikama ili pojmovima. Flynn je u više radova ukazao da se uradak najviše povećao na pitanjima koja traže od ljudi da pronađu sličnosti između različitih stvari i apstraktnih tipova rješavanja problema.

Pojednostavljeno rečeno, ljudi su prije bili naviknuti funkcionalno razmišljati (npr. okrugle stvari su za kotrljanje, mačke su za lovljenje miševa) dok je moderna era osobito u obrazovanju povećala zahtjeve za analitičkim razmišljanjem (okrugle stvari nemaju ravnih rubova, mačke imaju četiri noge kao i psi). Flynnovim riječima, živimo u svijetu u kojemu je čovjek morao „razviti nove mentalne navike.“ Obrazovanje nije utjecalo na inteligenciju na taj način da samo učenje čini ljude pametnijima preko toga naučenog (kristalizirana inteligencija) već je povećalo opće sposobnosti inteligencije (fluidna inteligencija) kroz izlaganje apstraktnom načinu razmišljanja. Istraživanja pokazuju da mlađe generacije brže rješavaju testove.

Ne radi se samo o analitičkom načinu razmišljanja, već i o porastu učestalosti generaliziranja. Sovjetski neuropsiholog Aleksandar Lurija iz prve polovice 20. stoljeća u intervjuima je ustanovio da su ruski seljaci bili izrazito neskloni razmišljati na generalni način ili donositi zaključke na temelju poznatih činjenica. Vjerovali su samo vlastitim ili tuđim iskustvima i bili su vrlo loše epistemičke higijene. Bilo im je vrlo teško razmišljati o problemu iz tuđe ili neutralne perspektive. Lurija bi primjerice rekao seljacima: „U Njemačkoj nema deva. Hamburg je grad u Njemačkoj. Ima li deva u Hamburgu?“ Iako se radi o najosnovnijem silogizmu, seljaci bi odgovorili da bi u Hamburgu trebalo biti deva ako je Hamburg velik grad.

Lurijin nalaz potvrdili su drugi znanstvenici u radu sa ljudima iz ruralnih sredina, s margine društva i nižeg obrazovanja. Psiholog Michael Cole je članovima plemena Kpelle u Liberiji zadao da sortiraju predmete. Umjesto da svrstaju alate po kategorijima, primjerice sve povrće ili alate zajedno, pripadnici plemena svrstali su nož i gomoljike zajedno vjerojatno zato što se nožem gule gomoljike. Oliver Sacks je u svojim djelima zabilježio priču o migrantskom radniku kojega su psihijatri proglasili mentalno zaostalim zato što je bio slabo informiran i imao poteškoće pri zaključivanju. Naprotiv, Sacks je smatrao da je on znao samo ono što mu je trebalo za svakodnevni život, a kao fizičkom radniku kognitivna higijena nije bila jedan od prioriteta. Takav način razmišljanja uobičajeniji je za djecu i mlade gdje većinu kognitvnih resursa posvećuju vođenju računa o tome tko što zna ili misli, a ne razmišljanju o općim principima ili pravilima.

Jedan od mogućih faktora u porastu mjerene inteligencije je masivni porast u korištenju vještina koje zahtijevaju vizualno rezoniranje, od geometrijskih zadataka u školama do pojava televizora, računala i video igara. Potonje su kroz više studija prepoznate kao jedan od faktora koji podižu prosječni KI u djece. (Unsplash)

Još jedan nedavniji čimbenik koji vrijedi spomenuti je masovni porast zahtjeva za vizualnim rezoniranjem. Geometrijski zadaci, ilustracije u novinama i u knjigama, pojava televizora, računala i pametnih uređaja, stripova, animiranih filmova i kompjutorskih igara masovno stimuliraju i zahtijevaju vještine vizualne analize. Primjerice metaanaliza iz 2022. ustanovila je da je igranje kompjutorskih igara povećalo prosječni KI između devete i jedanaeste godine života za 3.6 jednice čak i kada se pazilo da se isključi učinak socioekonomskog statusa, ustrajnosti, utrošenog vremena ili nasljednih faktora. Brazilsko istraživanje iz 2021. je također pokazalo da je povećana količina vremena provedena u gledanju televizije, radu za računalom i igranjem video igara bila povezano sa boljim rezultatima u radnom pamćenju u odrasloj dobi preko povišenog KI.

Istovremeno većina kognitivnih testova inteligencije oslanja se na neverbalne zadatke poput rotacije, rastavljanja ili sastavljanja objekata kao kulturno invarijantne. Prilog u ovoj tezi govori da dostupni podaci o Flynnovom učinku prate promjene u okolini. Flynnov učinak koji je počeo slabiti prijelazom stoljeća ponovno se počeo javljati u 21. stoljeću što odgovara utjecaju ere pametnih uređaja i detabuizaciji igranja videoigara.

Najvjerojatniji kandidat za prvi poticaj porasta prosječne inteligencije je širenje obaveznog obrazovanja i dramatična poboljšanja u prehrani što se poklapa s početkom 20. stoljeća. (Picryl)

Nepoznata je vremenska točka kada je započelo povećavanje inteligencije. Najraniji podaci o standardiziranom testiranju potječu iz 1932. za glasoviti Stanford-Binetov test inteligencije. Očito je da proces povećavanja prosječne inteligencije započeo u razmjerno nedavnoj modernoj povijesti jer bi inače povijest uočila da su prethodnici modernog stanovništva imali očite kognitivne deficite koje se ne bi mogli objasniti samo dominacijom funkcionalnog načina razmišljanja. Najvjerojatniji kandidat za prvi poticaj porasta prosječne inteligencije je prethodno spomenuto širenje obaveznog obrazovanja i dramatična poboljšanja u prehrani što se poklapa sa početkom 20. stoljeća i prethodi stvaranju testova inteligencije.

Danas se u većini svijeta djecu nastoji navesti da nauče razmišljati izvan svoje perspektive. Flynnov učinak stoga je u značajnoj mjeri posljedica povećanog obrazovnog i kulturnog naglaska na generalizaciju zaključaka. Neka istraživanja su pokazala da su dobici prestali devedesetih godina 20. stoljeća (primjerice u skandinavskim zemljama te Finskoj, Britaniji, Francuskoj, Nizozemskoj i Australiji), no novija istraživanja upućuju da se Flynnov učinak ponovno se u njih nastavio nedavnih godina. Važno je napomenuti da postoje istraživanja koja upućuju da su i pozitivni i negativni Flynnov učinak veće snage u najmanje inteligentnih odnosno najviše inteligentnih osoba – dakle ljudima na rubovima distribucije. Ulogu pri tome ima i samoselekcija – više inteligentni bave se stvarima koje su intelektualno zahtjevnije i druže se sa inteligenijim osobama pa se uspostavlja pozitivna povratna petlja koja osigurava rast kognitivnog učinka.

Flynnov učinak visoko je kontroverzna tema jer se dovodi u vezu sa nalazima o grupnim razlikama u inteligenciji poput onih bijelih i crnih Amerikanca ili niže inteligencija Roma. Dio istraživača pretpostavlja da je on odgovoran za grupne razlike odnosno da Romi i Afroamerikanci nisu bili zahvaćeni socioekonomskim pritiscima i poboljšanjima u životu koji bi uzrokovali povišenje inteligencije. No, dio istraživača ukazuje da Flynnov učinak i grupne razlike imaju različite uzroke. Štoviše postoje nalazi da su Romi jedini dio stanovništva Europe u kojem nije prisutan Flynnov učinak. Ovi nalazi često se napadaju jer upućuju da postoje i čimbenici osim kulturnih razlika koji utječu na kognitivne sposobnosti.

Kao što se ne može reći da Flynnov učinak pokazuje da ljudi postaju pametniji, ne može se reći ni da je rezultat evolucije. Učinak je previše brz i previše rasprostranjen da se radi o evoluciji odnosno posljedici seksualne selekcije, prirodnog odabira ili heteroze[iii], ali se zato izvrsno objašnjava unutar epigenetičkog okvira prema kojemu se prethodno neizraženi genetski potencijali izražavaju zbog povećanog pritiska okoline i poboljšane kvalitete života. Istraživanja pokazuju da Flynnov učinak značajno korelira s mjerama ekonomskog prosperiteta zemalja i socioekonomskog statusa.

Ovdje se ponovno dolazi do nove kontroverze jer se Flynnov učinak dovodi u vezu sa takozvanim nacionalnim KI odnosno navodnu povezanost prosječnog KI u nekoj zemlji i njene tržišne uspješnosti. Nalazi o nacionalnom KI osobito su problematični jer su procjenjivani na temelju uzoraka koji se ne mogu generalizirati na čitavo stanovništvo, no ova kontroverza uz prethodno učinila je Flynnov učinak tabu temom zbog navodnih eugeničko/disgeničkih implikacija. Rezultat toga je da se primjerice članci o Flynnovom učinku cenzuriraju na Wikipediji, a znanstvenici koji se bave psihometrijom KI podvrgavaju se napadima. Kako je inteligencija konceptualizirana kao mjera generalne mentalne sposobnosti, neugodna je istina da se ljudi razlikuju po njoj.

Kako je inteligencija konceptualizirana kao mjera generalne mentalne sposobnosti, neugodna je istina da se ljudi razlikuju po njoj

Pojednostavljeno rečeno, Flynnov učinak najvjerojatnije pokazuje da se čovjekov kognitivni učinak promijenio pod utjecajem modernog života koji postaje zahtjevniji. Kao što se sportaši podvrgavaju strogom rasporedu koji maksimalizira njihove fizičke sposobnosti, tako je i rast kompleksnosti modernog života utjecao na rezoniranje.

Socioekonomska objašnjenja Flynnova učinka predviđala su da će usprkos linearnom rastu inteligencije ona doseći plato što se činilo da je opaženo u većem broju zemlja opaženo tijekom devedesetih godina. No trendovi su se u novije vrijeme promijenili, vjerojatno odražavajući učinak digitalnog odnosno informacijskog doba. Istraživanja za sad ne pokazuju da je dosegnut konačni plato, a ostaje otvorenim i pitanje koliko inteligencija može rasti kao odgovor na okolinu.

Neka istraživanja već ukazuju da se uskoro može očekivati blagi pad rezultata na testvoima inteligencije, jer su pametni uređaji postali “previše pametni” – više ne predstavljaju onu vrstu stimulativnog mentalnog izazova kakvu su imali na prethodne generacije. (Unsplash)

Jesu li ljudi već dosegnuli maksimum realizacije genetskog potencijala neodgovoreno je pitanje. Neka rana istraživanja ukazuju da se može uskoro očekivati blagi pad rezultata na testovima inteligencije jer su pametni uređaji postali previše pametni pa ne izazivaju intelektualno kao ranije generacije. Osim toga u većini razvijenih zemalja obitelji su se već smanjile na jednočlane, pušenje je postalo tabu aktivnost, vitamini i hranjive masti dodaju se u jeftinu i nezdravu hranu itd. Istraživanja usmjerena na Flynnov učinak u 21. stoljeću pokazuju da on postaje sve više heterogen. Primjerice u Njemačkoj je utvrđeno da i dalje rastu faktografske sposobnosti, opada radno pamćenje, stagnira brzina čitanja i pisanja, a nejasno je što se događa sa vizualnim rezoniranjem, kvantitavnim razumijevanjem te brzinom reakcije. Od ovih čimbenika najveći učinak na inteligenciju imat će slabljenje radne memorije koje je vjerojatno posljedica utjecaja digitalnih tehnologija.

Kao što osoba visoka od dva metra neće biti izvanredan košarkaš ako ne igra košarku usprkos očitim biološkim prednostima, tako i inteligencija ne vodi nužno do boljeg rezoniranja u svakodnevnom životu

Vrijedi napomenuti da je generalna inteligencija mjera sposobnost odnosno potencijala koji se može, ali i ne mora realizirati. Kao što osoba visoka od dva metra neće biti izvanredan košarkaš ako ne igra košarku usprkos očitim biološkim prednostima, tako i inteligencija ne vodi nužno do boljeg rezoniranja u svakodnevnom životu. Ona je mjera potencijalne načelne sposobnosti koju osoba može iskazati i njene varijacije u svakodnevnom životu su pod većim utjecajem varijacija u životnim stilovima i okolinama. Primjerice procjenjuje se da uskraćivanje kave kavopijama ili cigareta pušačima mijenja njihov učinak od 5 do 8,5 KI jedinica što je ogroman učinak za banalne navike. Organizacijska psihologija upućuje da samo motivirani zaposlenici mogu dosegnuti maksimum svojih kognitivnih sposobnosti.

Za kraj vrijedi spomenuti i da je možda opažen Flynnov učinak u životinja. Tim istraživača pokazao je da su dvije vrste, laboratorijski miševi (mus musculus) i norveški štakori (rattus norvegicus) postali inteligentniji na mjerama generalne kognitivne sposobnosti životinja u posljednjih stotinu godina. No, upitno je radi li se o istovjetnoj pojavi jer je za razliku od ljudi moguće bilo ciljano uzgojiti inteligentnije štakore (miševi i štakori kratko žive).

• Bilješke

[i] Slikovito objašnjeno kada bi se na isti način mjerila visina, kvocijent visine govorio bi ne za koliko je netko centimetara viši od druge osobe već od koliko je osoba viši.

[ii] Sam Flynn voli isticati da nikad nije proveo testiranje inteligencije na nekome.

[iii] Heteroza je genetska posljedica parenja jedinki genetski različitih subpopulacija. U ljudi bi ona proizašla iz povećane mobilnosti prilikom odabira partnera, urbanizacije, globalizacije i multikulturalizma. No, analiza je pokazala da bi ona kao uzrok Flynnova učinka mogla pridonijeti tek sveukupno 3 jedinice u osamdeset godina.