Kakva je potražnja za visokoobrazovanima u gospodarstvu koje zaostaje? Želi li Hrvatska biti europska gostionica?

Današnja struktura gospodarstva nije sukladna cilju podizanja opće obrazovanosti stanovništva jer su deficitarna zanimanja u najvećem dijelu povezana s nižim razinama obrazovanja, piše Ozana Nadoveza. Struktura potražnje za radom ostavlja dojam viška visokokvalificirane radne snage. S druge strane, u usporedbi s ostalim zemljama članicama EU28, Hrvatska solidno zaostaje po udjelu visokoobrazovanog stanovništva u stanovništvu od 30-34 godine

• Autorica je docentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Dobra vijest za hrvatsku Vladu i njen proračun je da može značajno smanjiti izdatke za tercijarno obrazovanje i u potpunosti se posvetiti obrazovanju dostojnom „europske gostionice“ – obrazujući uglavnom radnike u ugostiteljstvu koji će u ljetnim mjesecima posluživati bogatije Europljane. Pitanje je samo – želi li Hrvatska biti „europska gostionica“?

Prva rečenica ovog teksta donekle je pretjerana, ali ipak nije daleko od istine. Cilj je analize ukazati na neke „mane“ interpretacija (iako često točnih) zaključaka o neravnoteži na tržištu rada u Hrvatskoj. Naime, nerijetko analize neusklađenosti ponude (izvedene iz formalnog obrazovanja nezaposlenih) i potražnje za radom u Hrvatskoj izvode par zaključaka:

1. Nedostatak adekvatno obrazovane i obučene ponude rada na poslovima u ugostiteljstvu i zanatstvu (što je prema podacima o omjeru slobodnih radnih mjesta i broja nezaposlenih na HZZ-u točno)
2. Nedostatak obrazovane radne snage u STEM području (što je prema podacima o omjeru slobodnih radnih mjesta i broja nezaposlenih na HZZ-u točno)
3. Višak visokoobrazovane radne snage u području društvenih znanosti s čestim naglaskom na višak “ekonomista” (što je prema podacima o omjeru slobodnih radnih mjesta i broja nezaposlenih na HZZ-u netočno)

Pokušat ću se u analizi dotaknuti ovih zaključaka i ukazati na neke nedostatke u izvlačenju preporuka za obrazovnu politiku iz ovako predstavljenih zaključaka. Nadam se da će tekst barem ublažiti retoriku i mitsku sliku koja se stvara posebno vezano za potencijalni višak visokoobrazovanog stanovništva u Hrvatskoj bez obzira na područje obrazovanja. Također, tekstom želim apelirati na nositelje ekonomskih politika, prije svega obrazovnih i onih na tržištu rada, da ozbiljnije i studioznije pristupe problemu nezaposlenosti koji hrvatski građani najčešće spominju kao najveći problem u zemlji kako je pokazalo istraživanje Eurobarometra koje je prenio i analizirao Nenad Bakić na svom blogu Eclectica.

Većina zaključaka analize temelji se na podacima iz evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji nužno ne odražavaju potpuni uvid u realno stanje na tržištu rada[1], posebno u nekim njegovim dijelovima[2]. Ipak, s obzirom na ciljeve ove analize evidencija HZZ-a bit će sasvim dovoljna podloga za donošenje ključnih zaključaka.

Razmotrimo li udjele potražnje za zanimanjima koja zahtijevaju višu razinu obrazovanja vidimo da je njihov udio u 13 godina zapravo blago pao i to sa 28% na 26%. Kakav je to „razvoj“ ostvaren u 13 godina kada se u 2017. godini struktura gospodarstva u najboljem slučaju uopće nije promijenila, a ako se i jest – danas tražimo više slabije kvalificiranog rada no prije 13 godina

Kočnica poboljšanjima na tržištu rada – zastarjela gospodarska struktura

Prije no što se upustimo u detaljnu analizu po zanimanjima, promotrimo razvoj (ili stagnaciju, ako ne i nazadovanje) strukture tržišta rada u Hrvatskoj u 2017. godini u odnosu na 2004. godinu. Razmotrimo li na Grafikonu 1 prikazane udjele potražnje za zanimanjima koja zahtijevaju višu razinu obrazovanja (plavo) vidimo da je njihov udio u 13 godina zapravo blago pao i to sa 28% na 26%. Po definiciji se udio traženih radnika s nižom i srednjom stručnom spremom povećao. Postavlja se pitanje kakav je to „razvoj“ ostvaren u 13 godina kada se u 2017. godini struktura gospodarstva u najboljem slučaju uopće nije promijenila, a ako se i jest promijenila – promijenila se na način da danas tražimo više slabije kvalificiranog rada no prije 13 godina[3].

Poboljšanje strukture potražnje (mjereno relativnim udjelom slobodnih radnih mjesta koja zahtijevaju visoku stručnu spremu) za radom vidljivo od 2007. godine, a posebno od 2010. godine posljedica je dobro dokumentirane činjenice da krize najsnažnije pogađaju niže kvalificirane radnike te nije odraz strukturnog i perzistentnog poboljšanja na tržištu rada.

Posljedično, upravo obratnu situaciju vidimo kod udjela u ukupnoj nezaposlenosti koji je za zanimanja koja zahtijevaju višu razinu obrazovanja u 2004.godini iznosio 15%, a u 2017. godini čak 25% (pri čemu treba imati na umu da je udio stanovništva s tercijarnim obrazovanjem značajno rastao od 2009. godine, dok se udio onih sa sekundarnim obrazovanjem smanjivao).

Grafikon 1. Udio pojedinih rodova zanimanja u slobodnim radnim mjestima i nezaposlenosti od 2004. do 2017. godine

a) Udio u slobodnim radnim mjestima

b) Udio u nezaposlenosti

Izvor: HZZ

Ovdje se postavlja pitanje hoćemo li obrazovnu politiku:

1. Prilagoditi trenutnim potrebama tržišta rada: Konstantnim naglašavanjem nedostatka niže obrazovne radne snage i suficita visokoobrazovane radne snage (kod nekih zanimanja) uvjeriti učenike da se s diplomom nekog fakulteta neće zaposliti i tako ih usmjeriti prema zanatskim i ugostiteljskim srednjim školama. Nakon što učenici shvate da za ova zanimanja bolje mogu zaraditi u inozemstvu – ponovno naglašavati njihov deficit. Ponovno ih usmjeriti prema navedenim strukovnim školama. Ponovno ih “izvesti”. Limes od ovog teži u uvoz radne snage, ako itko ostane u Hrvatskoj kome će ta radna snaga trebati. Stoga nema razloga da već danas ne krenemo uvoziti radnu snagu ovog profila, a domaće učenike potičemo na dostizanje što više razine obrazovanja. Učenike zainteresirane i talentirane za određena strukovna zanimanja i/ili nezainteresirane za visoko obrazovanje između ostalog treba poticati da upišu zanatska i/ili ugostiteljska zanimanja za kojima postoji najveća potražnja, ali uz efektivnu regulaciju uvjeta stipendiranja učenika kako bi se osigurao povrat obrazovnih investicija. Smanjenje nezaposlenih nije dobra vijest ukoliko smo jednostavno odselili svoju nezaposlenost, kao što nije ni investiranje u obrazovanje buduće inozemne radne snage.
2. Prilagoditi budućim potrebama razvijenog i modernog tržišta rada: Aktivno (i financijski) poticati sve učenike koji žele upisati fakultet da to i učine. Pritom posebno (izdašnije?) financijski potaknuti učenike da upišu STEM i deficitarne fakultete. Pružiti poticaj fakultetima da razvijaju interdisciplinarne programe te da uvode STEM alate u sva komplementarna područja. Na taj je način moguće oblikovati ne samo buduću ponudu rada već i moderniju i održivu potražnju za radom koja neće pretvoriti Hrvatsku u „europsku gostionicu“. I kod izbora ove politike vrijedi napomena o nužnosti efektivne regulacije zadovoljavanja uvjeta stipendiranja. Kvaka ove privlačnije opcije je što u ovom slučaju treba aktivno raditi na stvaranju potražnje za ovom vrstom rada te osigurati poticajne uvjete rada tim zanimanjima u Hrvatskoj. U suprotnom će (minimalno) dvostruko ili trostruko veće plaće i bolji uvjeti rada za radnike ovog profila u razvijenijim zemljama nedvojbeno dovesti do još većeg odljeva mozgova.

Kvaka 22 – Zašto je nužno simultano stvarati i ponudu i potražnju za radom?

Nažalost, kao što se često i naglašava, današnja struktura gospodarstva nije komplementarna cilju podizanja opće obrazovanosti stanovništva jer su deficitarna zanimanja u najvećem dijelu povezana s nižim razinama obrazovanja. Započet ću analizu s top 30 traženih zanimanja u Hrvatskoj prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u 2017. godini.

U 2017. godini na HZZ-u je ukupno bilo otvoreno 250 216 novih radnih mjesta. Otprilike 65% slobodnih radnih mjesta odnosilo se na 30 zanimanja (od ukupno 390) prikazanih na Grafikonu 2 (163 982 radna mjesta). Od tih 30 zanimanja koja čine preko 60% ukupne potražnje za radom registrirane na HZZ-u, samo 9 crveno označenih zanimanja (23%) zahtijevaju stručnu i/ili sveučilišnu visoku razinu obrazovanja (7 zanimanja od toga je sveučilišno fakultetsko), dok preostalih (čak) 77% slobodnih radnih mjesta u najtraženijim zanimanjima zahtjeva nižu razinu obrazovanja. Od ukupnog broja visokoobrazovanih 40% se odnosi na radna mjesta u obrazovanju i odgoju, 28% traženih mjesta zahtjeva ekonomsko obrazovanje, a 26% odlazi na zanimanja u zdravstvu. Od tri navedena sektora dva su (dominantno) javna diva – zdravstvo i obrazovanje, dok se ekonomisti (i pravnici koji su se također našli na ovoj listi) zapošljavaju u oba sektora (i privatnom i javnom). Nažalost, niti jedno zanimanje povezano sa STEM obrazovanjem[4] se nije našlo na ovom popisu.

Grafikon 2. Top 30 zanimanja prema broju otvorenih radnih mjesta na HZZ-u u 2017. godini

Izvor: HZZ

Ovakva struktura potražnje za radom je nepovoljna te u kombinaciji s postojanjem nezaposlenosti među visoko obrazovanim stanovništvom u određenim znanstvenim područjima (posebice u 6-godišnjem razdoblju krize u Hrvatskoj) ostavlja dojam viška visokokvalificirane radne snage. S druge strane, u usporedbi sa ostalim zemljama članicama EU28, Hrvatska solidno zaostaje po pitanju udjela visokoobrazovanog stanovništva u stanovništvu od 30-34 godine. To je zaključak kojeg možemo izvući iz grafikona 3 na kojem se Hrvatska s udjelom od otprilike 29% visokoobrazovane radne snage smjestila na treću najlošiju poziciju po pitanju pokrivenosti stanovništva u dobi od 30-34 godine visokim obrazovanjem. Takva obrazovna struktura smješta Hrvatsku daleko ispod prosjeka EU28 zemalja u kojima je oko 40% stanovnika u dobi od 30-34 godine visokoobrazovano.

Grafikon 3. Udio visokoobrazovanog stanovništva u ukupnom stanovništvu od 30-34 godine

Izvor: Eurostat

U drugom dijelu teksta detaljnije ću se pozabaviti neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada po zanimanjima te dodatno argumentirati zašto trenutna situacija ne bi trebala biti jedini čimbenik kod donošenja odluka vezanih uz obrazovnu politiku.

 

Bilješke:

[1] U  privatnom sektoru MojPosao je izgradio solidnu reputaciju i prema riječima Ekonomskog instituta u Zagrebu „Za razliku od radnih mjesta oglašavanih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, na portalu MojPosao primarno se oglašava privatni sektor…“. Na temelju tih podataka EIZ računa OVI indeks. Osim toga, poslodavci nisu obvezni objavljivati oglase na HZZ-u od 2002. godine od kada se između ostalog pojavilo mnoštvo drugih mogućnosti za tražitelje zaposlenja i radnika (npr. linkedin, ali i facebook).

[2] S podacima dostupnim na HZZ-u analiza je moguća samo na makro i mezzo razini. Nažalost, na temelju ovih podataka se ne može ništa reći o neusklađenosti na mikro razini. Objašnjenje kako je moguće da se zaključak o (ne)usklađenosti na tržištu rada može razlikovati s obzirom na razinu na kojoj se promatra (makro, mezzo, mikro) je jednostavan. Primjerice, neka je student završio studij/smjer digitalnog marketinga, a zaposlio se u odjelu računovodstva. U ovom slučaju su ponuda i potražnja za radom usklađene na makro i mezzo razini (po kriteriju ekonomsko obrazovanje-ekonomsko zaposlenje). Međutim, na mikro razini se poslovi u digitalnom marketingu i računovodstvu razlikuju po nekim bitnim značajkama. Stoga, na mikro razini (pojedinac/poslodavac) ponuda i potražnja za radom nisu usklađene. Postoji više primjera u kojima se (ne)usklađenost na makro i mezzo te mikro razini mogu razlikovati, ali u ovom trenutku i s dostupnim podacima nije moguće donositi bilo kakve zaključke o (ne)usklađenosti na tržištu rada na mikro razini. Međutim, treba naglasiti da bi takva studija svakako bila dobra podloga za preciznije određivanje obrazovnih politika i politika tržišta rada. 

[3] Analizirane promjene u potražnji temeljene na podacima HZZ-a ne daju savršenu sliku strukture potražnje za radom zbog razloga navedenih ranije. Posebno se navedeno odnosi na neka zanimanja u privatnom sektoru u području informatike i telekomunikacija.

[4] Treba naglasiti dvije stvari: i) unutar zanimanja u obrazovanju i zdravstvu nalaze se i zanimanja koja zahtijevaju visoko obrazovanje u STEM području, a koja nisu pribrojana standardnim STEM zanimanjima, te ii) STEM poslodavci najčešće ne koriste HZZ kao primarno (čak ni sekundarno) sredstvo kod traženja zaposlenika. Stoga otvorena radna mjesta na HZZ-u značajno podcjenjuju potražnju za radom STEM profila.