Napuhuje li umjetna inteligencija financijski balon. Povijesne pouke

Financijski baloni nisu iznimke u povijesti — od tulipomanije u 17. stoljeću do kriptovaluta i umjetne inteligencije danas, uvijek se ponavljaju isti obrasci euforije, lakog kreditiranja i precjenjivanja budućnosti. Kada balon pukne, najveću cijenu plaćaju najzaduženiji i najranjiviji, a posljedice rijetko ostaju samo na burzi.

• Naslovna fotografija: Satira na temu Tulipomanije (Jan Brueghel ml., CC0)

• Predrag Bejaković doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i radio kao znanstveni suradnik u trajnom zvanju na znanstvenom Institutu za javne financije u Zagrebu. Dobitnik je godišnje nagrade Republike Hrvatske za doprinos društvenim znanostima 2009. godine.

Ekonomski balon (češće: financijski balon ili balon cijena imovine) nastaje kada cijena neke imovine (dionica, nekretnina, robe, kriptovaluta, umjetnina…) duže vrijeme raste brže nego njezini realnii temelji (očekivane zarade, najamnina, produktivnost), pogonjena mješavinom optimizma, lakog kreditiranja, imitacijom ponašanja drugih i pričama koje uvjeravaju ljude da je “ovaj put drugačije”. U klasičnoj literaturi o krizama i balonima naglasak je na ponavljajućem obrascu: javlja se euforija koja potiče ekspanziju kredita i rast cijena, što privlači ulazak sve šire publike. Ipak, nakon nekog (kraćeg ili dužeg) vremena dolazi do pucanja i nastanka opće panike te na kraju slijedi čišćenje bilanci (Aliber, Kindleberger i McCauley, 2023).

Važno je naglasiti: balon nije samo “glupa pohlepa”. Baloni su često popratni učinak razdoblja stvarnih inovacija i promjena (nove trgovačke rute, željeznice, internet, financijske inovacije), ali tržište u tim razdobljima često precijeni brzinu i sigurnost budućih dobitaka. Kad se cijene odvoje od temelja, sustav postaje krhak: i mala promjena kamata, očekivanja ili likvidnosti može okrenuti smjer. U nastavku teksta prolazimo kroz najpoznatije balone u povijesti, s naglaskom na posljedice: što se slomilo, tko je platio najvišu cijenu i kako su se društva mijenjala nakon pucanja balona.

Iz kolekcije tulipana (Nepoznati autor, CC BY-SA 4.0)

1) Tulipomanija (Nizozemska, 1630-e): balon kao mit i kao stvarni tržišni šok

Tulipomanija je postala simbol balona, no povjesničari i dalje raspravljaju o razmjeru stvarne “katastrofe” u realnom gospodarstvu. Poznato je da je došlo do spekulativne groznice u rijetkim sortama tulipana i do naglog pada cijena oko 1637. Riječ je o spekulativnoj groznici oko prodaje lukovica u Nizozemskoj, a u popularnim prikazima često se precjenjuje broj ljudi “uništenih preko noći”. Ipak, modernije analize upozoravaju da su neke priče nastale iz pamfleta i moraliziranja, ali su bez sumnje financijski gubici za sudionike bili jako veliki. Mnogi od njih ostali su s imovinom čija je cijena strmoglavo pala; a problemi su postali posebno ozbiljni kad je za kupnju lukovica korišten dug ili ugovori koje je teško raskinuti. To naravno stvara složene pravne i reputacijske učinke jer rasprave o valjanosti ugovora i pokušaji nagodbi često prate pucanje balona, a istodobno značajno slabi povjerenje u određene oblike trgovanja. Dugoročno je to bila lekcija o masovnoj psihologiji jer je tulipomanija kasnije poslužila kao upozorenje kako tržišta mogu “poludjeti”. Čak i kad makroekonomska šteta nije ogromna, društveni utjecaj priče može biti trajan: tulipomanija postaje metafora. Moguća pouka je kako balon ne mora uvijek srušiti cijelo gospodarstvo, ali pokazuje kako se cijene mogu odvojiti od realnosti, pogotovo u uvjetima “novog” tržišta i širenja priča.

2) Mississippi balon (Francuska, 1718.-1720.): spoj državnog duga, papira i panike

Plan je osmislio John Law, škotski avanturist, ekonomski teoretičar i financijski čarobnjak, prijatelj regenta, vojvode od Orléansa. Godine 1716. Law je osnovao Banque Générale, banku s ovlaštenjem izdavanja novčanica. Godinu dana kasnije osnovao je Compagnie d’Occident (“Društvo Zapada“) i za nju dobio ekskluzivnu monopolističku povlasticu za razvoj prostranih francuskih teritorija u dolini rijeke Mississippi u Sjevernoj Americi. Banka je izdavala papirnati novac, dok je kompanija svoj monopolski položaj koristila za restrukturiranje državnog duga. Shema je izazvala spekulativnu groznicu i završila financijskim kolapsom. Ovdje je ključno da balon nije bio samo privatni investicijski pokušaj, nego državno-financijski eksperiment koji je, u trenutku pucanja, postao politička kriza. Kada povjerenje u mogućnost konverzije papira i održivost cijena dionica nestane, počinje opće trčanje na banku, kako bi se nešto spasilo. Posljedice su bile ozbiljan gubitak povjerenja u papirnati novac i institucije. Nakon sloma javnost je postala nepovjerljiva prema novim monetarnim instrumentima pa se inovacija dugo doživljava kao prevara, čak i kad je konceptualno imala smisla. Političke posljedice vezane su uz činjenicu da se nakon pucanja balona tražio krivac; slijedile su čistke, promjene politika i povratak “konzervativnijem” financiranju države. Javile su se i ozbiljne socijalne štete vezane uz isplate koje su dovele do nereda i ozljeda, pa čak i ljudskih žrtava, a proširio se i osjećaj nepravde jer su neki dobili povrat dijela ulaganja, a drugi nisu. Pouka je da kod spajanja balona s državnim financijama, posljedice mogu prevladati mogućnosti investitora i tako postaju pitanje legitimiteta politike.

Balon Južnog mora, scena u Change Alleyju (Edward Matthew ward, CC0)

3) Balon South Sea (Ujedinjeno Kraljevstvo, 1720.): “državni aranžman” koji postaje nacionalna trauma

Balon South Sea nastao je u kontekstu plana da kompanija preuzme dio državnog duga, uz obećanja o trgovini i rastu vrijednosti dionica. Prijedlog je prihvaćen u britanskom Parlamentu te je 1720. uslijedio “nevjerojatan boom” cijene dionica. Harvard.edu pojašnjava da se kralj Đuro (George) II osobno zalagao za projekt kupovine dionica South Sea Company, koji je uključivao zamjenu državnog duga za trgovinska prava s Južnom Amerikom. Iako je stvarna trgovina bila ograničena, dionice su 1720. naglo porasle zbog špekulacija, glasina i lake kreditne politike. Trebalo je otkupiti 1,5 milijuna funti državnog duga i državi odobriti zajam od 778.750 funti (kasnije smanjen na 554.142 funti). Investitori iz svih slojeva društva masovno su kupovali dionice, uvjereni u brzu i laku zaradu. Kada je povjerenje nestalo, cijene su se urušile, uzrokujući financijsku propast i široko rasprostranjene gubitke koje su trpjeli i aristokracija i građanstvo. Slom je doprinuo usvajanju financijske kulture u kojoj je javnost postala svjesnija rizika “priča o bogatstvu bez temelja”. Taj je balon promijenio način na koji je društvo govorilo o ulaganju. Skandali oko insajderskog pogodovanja i trgovine postali su javna tema. Došlo je do političkih istraga i (zakašnjelih) aktivnosti nadležnih tijela u strožoj regulaciji vlasničkog kapitala, čvršćih pravila za osnivanje trgovačkih društava i izdavanje vrijednosnih papira te ograničavanja spekulacija. Pouka je da financijski baloni često razotkriju problem prikrivenih aktivnosti i dogovaranja iza zatvorenih vrata političara i poslovnih ljudi u namještanju pravila. Iako je Engleska pokušala ograničiti broj mešetara dionica i prekinuti štetnu praksu namještanja pravila, u tome nije puno ostvarila, navodi Ferdinand Braudel u svojoj kapitalnoj knjizi Igra razmjene.

4) Željezničke manije i industrijski baloni (Velika Britanija, 19. stoljeće): kada infrastruktura postane “religija rasta”

Željeznička manija bila je jedan od najpoznatijih industrijskih financijskih balona 19. stoljeća, posebno izražena u Velikoj Britaniji 1840-ih godina. Brzi razvoj industrijalizacije i novih tehnologija stvorio je snažno uvjerenje da će željeznice donijeti trajno bogatstvo i gospodarski napredak. Ulagači su masovno ulagali u željezničke kompanije, često bez realne procjene troškova i buduće isplativosti. Dionice su naglo rasle, potaknute špekulacijama, medijskim entuzijazmom i lakim pristupom kapitalu. Kada su se ukazali tehnički problemi, kašnjenja i slabiji prihodi, povjerenje je palo. Slom tržišta uzrokovao je velike financijske gubitke, ali je ostavio trajnu infrastrukturu koja je dugoročno ipak potaknula britanski industrijski razvoj. Slijedom navedenog, kapital je bio preusmjeren iz produktivnih prilika u precijenjene projekte, te je samo dio pruga stvarno bio koristan, a mnogi projekti su bili loše planirani ili duplicirani. Tako su banke i investitori financirali projekte, a kada se očekivani prihodi nisu ostvarili, uslijedilo je stezanje kredita i domino-efekt stečajeva. Baloni u infrastrukturi gotovo uvijek ostave “fizički trag” (pruge, kanale), ali financijski teret može trajati godinama kroz dugove i restrukturiranja. Kao pouka može poslužiti da čak i kad je “temeljna priča” točna (željeznice su budućnost!), tržište može precijeniti njihovu važnost i preplatiti budućnost (Odlyzko, 2010).

Nezaposleni čekaju u redu ispred javne kuhinje koju je otvorio Al Capone 1931. u Chicagu. (Nepoznat autor, National Archive and Records administration, Fair Use)

5) Balon 1920-ih i krah 1929.: balon koji se pretvorio u Veliku depresiju (SAD i kasnije cijeli svijet)

Krah burze 1929. nije bio samo pad cijena dionica; bio je dio šireg financijskog i ekonomskog sloma. Federal Reserve History navodi da je 28. listopada 1929. (Black Monday) Dow Jones pao gotovo 13 posto te ističe da su se čelnici FED-a razilazili oko odgovora i stabilizacije sustava. U širem smislu, 1920-e su imale kombinaciju inovacija (masovna proizvodnja, radio), rasta produktivnosti, ali i rasta špekulacija i kreditnog kupovanja dionica. Kad su cijene počele naglo padati, financijski mehanizam je pojačao pad: uslijedili su mnogi marginalni pozivi (margin calls) o hitnoj prodaji vrijednosnih papira, prisilne prodaje, bankovne krize. Posljedice su bile jako teške i višeslojne. Uslijedila je sveopća financijska zaraza; pad burze ozbiljno je narušio sredstva građana i bilance banaka, te su se smanjili krediti i potrošnja. To je naravno imalo nepovoljne učinke na realno gospodarstvo. Pale su investicije, narasla je nezaposlenost, a deflacija je pojačala teret vraćanja dugova. Ekonomska trauma potaknula je velike političke promjene; rast ekstremizama u Europi, a redefinirala je ulogu države u ekonomiji. Pouka: kad je balon duboko povezan s bankarskim sustavom i kreditom, “pucanje” nije samo korekcija tržišta već može biti makroekonomska katastrofa.

6) Japanski balon imovine (kasne 1980-e) i ‘Izgubljeno desetljeće’: dugo pucanje

Japanski balon je klasičan primjer kako pucanje balona može imati dugotrajan učinak. Analiza Bank of Japan o iskustvu 1980-ih opisuje balon kao razdoblje brzog rasta cijena imovine, pregrijavanja aktivnosti te širenja novca i kredita. U materijalu se također razmatraju mehanizam i lekcije za monetarnu politiku. Nakon pucanja, slijede padovi cijena nekretnina i dionica, nagomilavanje loših kredita i dugo razdoblje slabe gospodarske dinamike. Posljedice se prije svega očituju u razmjerno dugotrajnoj recesiji jer su kućanstva i poduzeća pozornost usmjerila na otplatu dugova umjesto ulaganja. Čak i uz niske kamate, potražnja za kreditom jako slabi. To stvara ozbiljne bankovne probleme jer loši i nenaplativi krediti guše kreditnu ponudu i zahtijevaju sanacije. Posljedice se očituju i u društvenoj psihologiji; građani i poduzetnici postaju oprezniji, skloniji štednji i manje naklonjeni riziku, a “sjećanje na balon” traje generacijama. Kao pouku možemo naglasiti da posljedice pucanja balona obično traju desetljeće ili više, osobito kad se radi o nekretninama i bankama.

Naslovnica The New York Timesa 11. siječnja 2000. godine. (The New York Times, Fair Use)

7) Dot-com balon (1995.-2000.) i slom 2001.-2002: inovacija + precijenjena obećanja

Dot-com epizoda može se opisati kao razdoblje brzih, velikih i neodrživih porasta vrijednosti dionica internetskih i tehnoloških kompanija, sa slomom 2001.-2002. Važno je razlikovati tehnološku revoluciju (internet je doista promijenio gospodarstvo) od procjena vrijednosti (mnoge firme nisu imale profitabilan model, a kapital se slijevao prema narativu “rast će zauvijek”). Posljedice su bile jako opasne i prije svega su se odnosile na uništenje tržišne kapitalizacije: veliki padovi cijena, propasti novoosnovanih tvrtki (start-up), veliki gubici mirovinskih i fondovskih ulaganja. Uslijedili su masovni otkazi u tehnološkom sektoru što se prelilo na povezane industrije, poput proizvođača telekom opreme, pružatelja telekom usluga i oglašavanje. Kao pozitivan učinak možemo spomenuti da je došlo do promjene regulacije i pravila u knjigovodstvu te je pojačan fokus na transparentnost, prihode i rizike. Pouka je da balon može “pogriješiti u vremenu” – ideja je bila točna, ali tržište ju je precijenilo prerano i preskupo.

8) Nekretninski i kreditni balon (2000-e) i Globalna financijska kriza 2007–2009: balon s najvećim društvenim troškom nakon 1930-ih

Ovo je jedan od najvažnijih modernih primjera jer je pucanje balona dovelo do globalne recesije, nezaposlenosti i političkih potresa. Financial Crisis Inquiry Commission (FCIC) u zaključcima naglašava ogromnu ekonomsku štetu nakon najveće financijske krize od Velike depresije te se bavi uzrocima, uključujući slabe standarde kreditiranja i složene financijske proizvode. Thomas Friedman pojašnjava da su banke građanima olako odobravale hipotekarne kredite, uvjeravajući ih da će cijene nekretnina uvijek rasti pa uvijek mogu prodati kuću za više od onoga koliko su je platili. Agencije za ocjenjivanje kreditne sposobnosti, čije naknade i prihodi ovise o tome koliko vrijednosnica temeljenih na drugorazrednim hipotekarnim kreditima dobiju na ocjenjivanje, imale su veliki poticaj da ih precjenjuju kako bi ih lakše prodali, a time bi pak investicijske kuće i banke još više tražile njihove usluge ocjenjivanja. Drugim riječima, cijeli sustav ovisio je o ljudima koji su izvorno profitirali od rizika uslijed takvog poslovanja, a nakon sloma prenijeli su rizik na druge, a da sami nikada nisu snosili odgovornost. Hipotekarne kredite uzimale su stranke koje to inače nikada ne bi činile, zaduženi kojima nikada ranije ne bi odobrili kredite sada su to činili, ljudi koji inače nikada ne bi spajali takve vrijednosnice sada su ih spajali, stručnjaci koji ih nikada ne bi ocjenjivali kao najkvalitetnije upravo su ih tako ocjenjivali, a osobe koje ih nikada ne bi trebale prodati mirovinskim fondovima i drugim financijskim ustanovama širom svijeta, baš su ih prodavale. A osiguravajuća društva koja ih nikada ne bi osigurala, sada su ih osiguravala, a da nisu imala dovoljno gotovine za pokrivanje štete u slučaju masovne nemogućnosti otplate. Ponuda velikog broja kuća i stanova dovela je do strahovitog pada cijena nekretnina pa su mnogi otplaćivali kredite koji su bili puno veći od vrijednosti nekretnine kupljene istim tim kreditima. S vremenskim odmakom od više od 15 godina, danas se pitamo zašto su posljedice bile tako teške?

Razlog je prije svega bio u tome što je balon bio u nekretninama (koje su najveća imovina kućanstava) i kreditima (velikim hipotekama), te u bankama, u kojima je pad cijena nekretnina stvorio financijski i egzistencijalni šok. Posljedice su bile izravne i dugoročne: val ovrha i gubitka domova, dok je društveni trošak koncentriran na kućanstva s visokom zaduženošću. Uslijedile su bankovne sanacije i recesija pa su države spašavale sustav. Narasli su dugovi, a fiskalna politika postala je politički upitna. Mnoge zemlje bile su pogođene dugotrajnom stopom nezaposlenosti koja ostavlja ožiljke na društvenom tkivu, smanjile su se šanse mladima, a pale su plaće i onima koji su zadržali radno mjesto. Uslijed pada povjerenja u vlast i institucije, porasta dohodovne i imovinske nejednakosti pojačan je populizam na političkoj sceni. Konačno, u društvu se javila percepcija da su mogući dobitci privatizirani, a gubici socijalizirani što je pojačalo političku polarizaciju. Uslijedile su značajne regulacijske promjene, prije svega usmjerene na jačanje kapitalnih zahtjeva, primjenu stres-testova, te bolju regulaciju financijskih derivata i praćenje sistemskih rizika. Pouka iz nastalog je da su najopasniji baloni koji se hrane dugom i završavaju u bilancama banaka i kućanstava.

Kripto mjenjačnica. (Arutoria, CC BY-SA 4.0)

9) Kriptobaloni i “novi” oblici euforije: isti obrasci u novoj tehnologiji

Kripto-tržišta su razmjerno nova i promjenjiva, ali povijest balona sugerira da nova tehnologija često postaje sredstvo za stare impulse: priču o brzom bogaćenju slijedi nagla promjena likvidnosti i ozbiljne financijske teškoće. Kriptovalute su digitalna imovina koja koristi kriptografiju i decentralizirane mreže za prijenos vrijednosti bez posrednika. Njihov brzi rast često prati još veći porast cijena, ponajviše uzrokovan neutemeljenim očekivanjima koja znatno premašuju stvarnu uporabnu vrijednost. Kao i u prijašnjim povijesnim balonima, snažnu ulogu igra medijska zaluđenost, strah od propuštanja prilika i laka dostupnost špekulativnog kapitala. Ipak, ova tehnologija nudi stvarne inovacije u plaćanjima, pametnim ugovorima i financijskoj inkluziji. Problem nastaje kada se ta tehnološka obećanja nekritički pretvaraju u ekstremno nerealno precjenjivanje vrijednosti. Razumijevanje razlike između dugoročne tehnologije i kratkoročne špekulacije ključno je za procjenu jesu li kriptovalute održiva financijska inovacija ili ponavljajući ciklus balona. Takav oprez pomaže ulagačima, regulatorima i društvu u donošenju uravnoteženih, informiranih odluka u nestabilnom globalnom financijskom okruženju današnjice i rastuće digitalizacije svijeta novca. Specifične posljedice za kriptovalute su gubici malih ulagača, izuzetno velika volatilnost i postojanje velikog udjela nereguliranih posrednika. Nastaje ozbiljna zaraznost preko financijskih veza koja raste kada tradicionalne institucije (fondovi, brokeri) povećaju izloženost nelikvidnosti. Nakon velikih slomova, javljaju se regulatorni odgovori i obično dolazi do zahtjeva za licenciranjem, transparentnošću i zaštitom potrošača. Kao pouka može poslužiti ocjena da se tehnologija mijenja, ali ljudska psihologija i kreditni mehanizmi ostaju jako slični.

10) Umjetna inteligencija ni(je) financijski balon

Umjetna inteligencija (artificial intelligence – AI) danas je istodobno tehnološka revolucija i moguće žarište financijskog balona. S jedne strane, AI obećava veći rast produktivnosti, niže troškove i brže donošenje odluka u industriji, financijama, zdravstvu i obrazovanju. Kristalina Georgieva (2024) u ime Međunarodnog monetarnog fonda ističe da bi AI mogao snažno utjecati na globalno gospodarstvo, povećati učinkovitost i otvoriti prostor za novi val rasta, ali i produbiti nejednakosti te ubrzati promjene na tržištu rada. OECD također naglašava da AI ima obilježja opće tehnologije, slično električnoj energiji ili internetu, jer može poboljšati produktivnost u velikom broju sektora. S druge strane, upravo velika očekivanja stvaraju opasnost od financijskog balona. Financijski balon nastaje kada cijene imovine rastu mnogo brže od njihove stvarne ekonomske vrijednosti, ponajprije zato što ulagači vjeruju da će rast trajati beskonačno. Kod AI-ja se to vidi u naglom rastu vrijednosti tehnoloških kompanija, golemim ulaganjima u čipove, podatkovne centre i cloud infrastrukturu, te uvjerenju da će gotovo svaka tvrtka koja koristi AI automatski postati iznimno profitabilna. Goldman Sachs upozorava da su zabrinutosti oko AI balona povezane s visokim procjenama vrijednosti (valuacijama) tvrtki izloženih AI-ju, golemom kapitalnom potrošnjom i sve većom “kružnosti” AI ekosustava, u kojem jedne AI kompanije ovise o potražnji drugih AI kompanija. To, međutim, ne znači da je cijeli sektor nužno “lažan” ili osuđen na slom. Povijest pokazuje da stvarne tehnološke revolucije često prolaze kroz fazu pretjeranog optimizma. Tako je bilo i s internetom krajem 1990-ih. Dot-com balon je puknuo, ali internet kao tehnologija nije nestao nego je postao temelj suvremenog gospodarstva. Slično tome, AI može biti istodobno i stvarna transformativna tehnologija i predmet špekulativnog precjenjivanja. OECD navodi da bi AI mogao pridonijeti rastu produktivnosti, ali upozorava da brzina i širina koristi ovise o stvarnom usvajanju tehnologije, institucionalnoj prilagodbi i vještinama radnika.

Poseban je rizik u financijskom sustavu. Banka za međunarodna poravnanja upozorava da šira upotreba AI-ja može imati implikacije za financijsku stabilnost, osobito zbog koncentracije tehnologije kod malog broja velikih pružatelja, operativnih rizika i mogućnosti da modeli pojačaju tržišna kretanja. Zato je razumno zaključiti da AI nije samo prolazna moda, ali ni sigurna oklada bez rizika. Najtočnije je reći da živimo u razdoblju u kojem se stvarni tehnološki napredak isprepliće sa špekulativnim očekivanjima — a upravo je to klasično okruženje u kojem nastaju financijski baloni.

Zašto su posljedice balona često gore nego što ljudi očekuju? (Jean-Baptiste Siméon Chardin, CC0)

Balon bez duga je bolan, a balon s dugom je opasan. Dug pretvara pad cijena u nelikvidnost i nemogućnost podmirivanja obveza. Kada vrijednost raspoložive imovine padne ispod obveza, slijede stečajevi, prisilne prodaje i smanjivanje opsega kreditiranja. U pogledu mrežnog učinka financijskog sustava, banke, fondovi i posrednici povezani su ugovorima i kolateralom. Kada cijene padaju, raste zahtjev za kolateralom, likvidnost se suši, a panika se širi. Pucanje balona često najviše pogađa kućanstva jer se ugrožava stambena sigurnost, obezvrjeđuju štednja i mirovine. Mnogi ostaju bez posla ili im se značajno smanjuju plaće, a mlađim generacijama je otežan ulazak na tržište rada, što stvara osjećaj da je sustav nepravedan. Banka za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements – BIS) u svojim izvještajima i analizama redovito naglašava važnost razumijevanja financijskih ciklusa i prelijevanja u makroekonomiju te kalibriranja politika kako bi se smanjile neželjene posljedice međunarodnih negativnih utjecaja.

Kroz stoljeća mijenjaju se instrumenti (lukovice tulipana, dionice kompanija s monopolima, dokazi pouzdanih i stabilnih ulaganja (blue-chip dionice), nekretnine, internetske novonastale tvrtke, kriptovalute), ali osnovna dinamika i obilježja ostaju ista: radi se o neograničenom rastu, laganom pristupu novcu, imitaciji i strahu od propuštanja prilika te precjenjivanju budućnosti. Kada balon pukne, posljedice su gotovo uvijek slične i asimetrične: najviše pate oni koji su ušli kasno, često zaduženi, te oni čiji posao ovisi o kreditnom ciklusu. Povijest pokazuje da je najveća šteta rijetko “samo na burzi”. Najgore posljedice nastaju kada balon zahvati bankovni sustav, nekretnine, državne financije i naruši povjerenje u institucije. Zato su baloni više od investicijske teme: oni su društveni događaji koji oblikuju politike, institucije i ponašanje generacija.