s
NEPAL
U Nepalu se i danas žene optužuju za vještičarenje i kažnjavaju kolektivnim nasiljem koje nerijetko završava smrću, uz pasivnost policije i blagoslov zajednice. Iza surove stvarnosti leži složena mreža tantričke mitologije, kastinskog sustava i straha od žena koji je nekadašnju iscjeliteljicu i šamanku pretvorio u boksi, vješticu koju treba uništiti.
U Nepalu se i danas žene optužuju za vještičarenje i kažnjavaju kolektivnim nasiljem koje nerijetko završava smrću, uz pasivnost policije i blagoslov zajednice. Iza surove stvarnosti leži složena mreža tantričke mitologije, kastinskog sustava i straha od žena koji je nekadašnju iscjeliteljicu i šamanku pretvorio u boksi, vješticu koju treba uništiti.
U zimu 2009. godine, 33-godišnja Jug Chaudhary iz Kailalija u Nepalu oteta je iz svog doma. Gomila za linč u koju su se okupili susjedi i rodbina izvukla ju je na ulicu pod optužbom da je vještica – boksi (बोक्सी). Bili su uvjereni da je zlim moćima ubila brata svoje svekrve. Policija nije reagirala, smatrala je to razmiricom koja se treba riješiti unutar zajednice. A zajednica je odlučila da je majka četvero djece kriva. I pravo je čudo da je takvu odluku preživjela. Ako čitate Nepali Times, saznat ćete mučne detalje koji će taj sretan ishod brzo zamračiti šokantnim faktima. Kopate li dalje po arhivi, saznat ćete da su te šokantne činjenice zapravo obrazac ponašanja i da je svaki napad gomile u nepalskom lovu na vještice gotovo pa takmičenje u psihopatskom sadizmu. Jug je imala sreću što je nisu ubili nakon mučenja. Skinuli su je golu i silom hranili izmetom. Takvu su je paradirali po gradu i tukli, šutali, mlatili štapovima dok više nije mogla hodati. Nakon napada i policijskog odbijanja zaštite, Jug je uspjela izvući živu glavu selidbom u Indiju, gdje se bori s PTSP-om.
Lov na vještice u Nepalu nije dio kulturnog i društvenog mainstreama i najčešće se događa u ruralnim, nepismenim i najsiromašnijim dijelovima države i društva. Ali se događa i danas, u 21. stoljeću, kao i u nekim dijelovima Bangladeša i Indije. Žrtve najčešće pripadaju dalitima, najnižoj i najdiskriminiranijoj kasti u hinduističkom kastinskom sustavu, čiji članovi zbog žiga dna kastinske pripadnosti postaju najlakše mete. Ali ne uvijek. U svom radu Witchcraft Accusation, Victimization and Demonology in Nepal, autorica Binita Pandey piše o demonološkoj školi kao najstarijoj predznanstvenoj školi kriminologije, koja uzroke zločina objašnjava djelovanjem nadnaravnih bića. Još od doba starih Egipćana, Grka i Rimljana, sljedba demonološke teorije zločina rezultirala je posebnim kaznama za “vještice”, koje su smatrane izlječivima samo kroz okrutna mučenja i ekstremno nanošenje boli.
“U Europi je, zbog vjerovanja u ovu teoriju, od 14. do 17. stoljeća ubijeno gotovo 300 000 ljudi, uglavnom žena. Isto tako, u saveznoj državi Massachusetts u Americi optužene vještice bile su kažnjavane smrtnom kaznom. Progon optuženih za vještičarenje nastavlja se i danas u zajednicama diljem svijeta”, piše Pandey, koja je između 13. travnja 2011. i 12. travnja 2012. u Nepalu izbrojala 47 optužbi za vještičarenje. Optužbe za vještičarenje, koje najčešće rezultiraju stravičnim zločinima prema optuženim ženama, Pandey naziva “najvidljivijom manifestacijom vjerovanja u vještičarenje”. Optužbe za vještičarenje u Nepalu tijekom samo te jedne godine dogodile su se u čak 30 različitih okruga, a spomenutih 47 incidenata završilo je s 57 žrtava, 46 žena i 11 muškaraca, svih godišta. Jednog od muškaraca, nakon šamanovih optužbi za vještičarenje, vlastiti je brat prisilno hranio izmetom.
Pogledamo li slučajeve koji su se događali prije i poslije te godine, nasumično skakanje po dosjeima čita se doslovno kao horor serijal s Netflixa. U ožujku 2012. Sunitu Pudasaini iz Katmandua, optuženu za vještičarenje, napali su rođaci i iskopali joj oči srpom. Samo mjesec dana prije, 40-godišnjoj udovici Dhegani Mahato iz Chitwana vlastita rodbina slomila je kosti štapovima i kamenjem, a onda je tako izmučenu polila benzinom i zapalila pred očima njezine devetogodišnje kćerke. Za ovo brutalno ubojstvo optuženi su šamani, pet žena pa čak i jedan osmogodišnji dječak! Dvije godine ranije, skupina od 35 osoba otela je 47-godišnju Kalli Bishwokarmu i mučila je tijekom dva dana, držeći je bez hrane i vode, hraneći je izmetom i urinom. Nakon dva dana takvog mučenja, odlučili su se na novu tehniku – nožem su joj počeli guliti kožu s tijela. Kalli je tada konačno “priznala” da se zbog njenog vještičarenja razboljela seoska učiteljica. Sedam godina kasnije, nepalski su mediji detaljno popratili slučaj javnog mučenja, premlaćivanja i ubojstva 32-godišnje Laxmi Pariyar. Počinitelje je predvodila školska učiteljica, koja je Laxmi pred njenim devetogodišnjim sinom zavezala za stup na košarkaškom igralištu, tukla je štapom i šopala izmetom. U mučenju je sudjelovao i trgovac koji je učiteljici prodao uže za vezanje. Kada su je odlučili pustiti, bilo je to na kratko – ponovo su je oteli i sve ponovili. Četiri dana kasnije Laxmi su pronašli mrtvu u svom domu.
Što tjera naizgled normalne ljude, članove bliže i dalje obitelji, žene, djecu, sestre, očeve i majke da preko noći postanu Jeffrey Dahmer i Mengele u jednom tijelu i napadu sadističkog ludila? Odgovor je širok koliko je pitanje kompleksno. Što susjeda koji je do jučer bio “tih i miran” preko noći pretvori u vampira koji tuče, kolje, reže i pali? Okolnosti?
U svim kulturama kažnjavanje “vještica” najčešće žrtvuje stare žene i siromašne udovice. (Bhupendra Shrestha, CC BY-SA 4.0 )
Možda je ekstremno neukusno usporediti pravi sadizam, otpušten vjerom kao štitom, od moralne greške ispoljavanja animalizma s igranjem video igre u kojoj se sadistički iživljavate nad tijelom zombija, ali element životinjske euforije počiva na sličnom mehanizmu dehumanizacije pa je kao takav možda koristan za usporedbu: u oba slučaja, tijelo koje postaje predmet iživljavanja za nasilnika više nije čovjek, nego opasno čudovište. Civilizirana osoba svoje predcivilizacijske nagone ispoljava na Playstationu, ostavljajući minimum štete. Ruralne zajednice Nepala, koristeći obrasce tantričke mitologije kao opravdanje, ostavljaju trag nasilja i smrti. Vještica prestaje biti čovjek i postaje objekt zla koji se mučenjem i ponižavanjem, a nerijetko i ubojstvom, uklanja i čisti iz zajednice. Vjerovanje da žrtva uzrokuje bolesti, smrt djece ili nesreće čini nasilje moralnom dužnošću. Što je mučenje gore i duže, to je “jači dokaz” da se zlo izvlači iz nje. Guljenje kože, hranjenje izmetom ili spaljivanje postaju ritualni činovi egzorcizma. Što je više patnje – to bolje “djeluje”. Brisanje empatije pospješuje i klasična posljedica grupne dinamike, gubljenje osjećaja osobne odgovornosti kao podloge svih orgija masovnog ultranasilja, genocida, ratnih zločina, linčevanja… Na kraju krajeva, društvena normalizacija ekstremnog nasilja obilježila je i lov na vještice na našim prostorima, koji su, ne zaboravimo, proganjali i spaljivali žene sve do druge polovine 18. stoljeća. Kao dio šireg europskog pomračenja uma u srednjem vijeku, i Hrvatska je od 15. stoljeća mučila i ubijala optužene za vještičarenje i čarobnjaštvo, sve dok Marija Terezija nije 1758. odlučila stati na kraj ubojitom narodnom praznovjerju.
“Udovica sam i moje selo me optužilo da sam skrivila smrt svog muža. Kad je uginuo mladi bivol, postalo je još gore – ljudi iz sela rekli su da sam vještica i da je i to moja krivnja. Članovi sela su me tukli i mučili. Jako su me udarali i pokušavali su me natjerati da jedem ljudski izmet (…) Ljudi iz mog sela ostavili su me da ležim na maloj stazi, a moja petogodišnja kći plakala je pokraj mene. Povraćala sam krv i jedva sam osjećala svoje tijelo.” Sahana
U Nepalu se vjeruje da boksi djeluje na nekoliko načina: može uzrokovati nesreću posebnim mantrama, udariti osobu čarobnom strijelom ili je pogledati zlim okom, a ponekad i manipulirati duhom nesretno preminule osobe, ljute zbog prerane nasilne smrti ili nepropisno odrađene pogrebne ceremonije. Boksi lako kontrolira takve emocionalno nestabilne duhove pa njima napada ljude. “U dva slučaja, optužena osoba morala je dati dokaz svoje nevinosti tako što je lizala stopalo ili dodirivala vatru itd., ali u svim slučajevima društvo je provodilo nasilje nad žrtvama. Tukli su ih do modrica, brijali im glavu s četiri strane, mazali im lica crnom bojom, napadali oštrim oruđem (srpom, khukurijem i sjekirom), silom ih hranili ljudskim izmetom, ponižavali ih, žigosali ili pljačkali imovinu, a u ekstremnim slučajevima 10 žrtava je protjerano, troje je istučeno na smrt, a jedna je spaljena živa”, piše Pandey pa nastavlja jednako šokantno:
“Počinitelji optužbi za vještičarenje uglavnom su članovi obitelji, mještani ili susjedi, šamani, lokalne skupine, pa čak i obrazovani članovi društva kao što su učitelji, političari, a u jednom slučaju i policija. Broj počinitelja teško je utvrditi jer varira od jedne osobe do skupine od više od 100 ljudi. Još je teže odrediti tko su glavni počinitelji, zavjerenici i pomagači u zločinu. Osim toga, i dalje postoji velik broj drugih osoba koje pasivno promatraju.”
Sve nesreće i strahovanja zajednice i pojedinca prebacuju se na “vješticu”, najčešće ženu, koju se kažnjava kolektivnim nasiljem koje nerijetko završava smrću. (Krish Dilal, CC BY-SA 3.0)
U rujnu 2017. na meti se našla i aktivistica Rajkumari Upadhyay, 55-godišnja predsjednica Foruma za ženska prava, koju su u 1:30 ujutro napali članovi vlastite obitelji. Gađali su je rižom, snimali i pokušali iznuditi priznanje da je vještica, dok ih nije uhitila i odvela policija. Rajkumari je incident komentirala riječima: “Nikad ne bih ni pomislila da bi mi se takvo što ikada moglo dogoditi. Držali su me pod kontrolom oko tri sata i mučili me.” Srećom, Rajkumari je izbjegla najmučniji zajednički nazivnik “egzorcizma” zlih sila iz ljudskog tijela: skatološku komponentu. Potražite li listu slučajeva optužbi za vještičarenje u Nepalu, prisilno hranjenje izmetom proteže se kroz većinu, kao glavna metoda “borbe”. Bilo da je riječ o 60-godišnjakinji koju su 2013. uz punu podršku seoskog vijeća golu tukli u javnosti, ili o recentnijim slučajevima 73-godišnjakinje koju je 2018. mučila skupina muškaraca, uključujući i vojnika na dopustu, ili 35-godišnjakinje koju su 2019. zaskočile susjede, u svim se napadima obračun s vještičarenjem svodio na prisilno hranjenje izmetom.
Čistoća tijela i duha osnove su hinduističko-budističkog kulturnog kruga ovih prostora (ponajviše kod naroda Newar) pa tako izmet i urin, nečistoće iz kojih, vjeruje se, vještica crpi svoje moći, predstavljaju vrhunac onečišćenja. Izmet, kao najniža razina nečistoće, pretvaranjem u hranu postaje oružjem ultimativnog poniženja, spuštanje čovjeka ispod razine životinje. Vjerovanje o povezanosti vještica i nečistoća rašireno je u nepalskoj regiji Terai, koja se proteže i na sjever Indije (paralelna je s Himalajom), gdje se prisilno hranjenje izmetom koristi kao okretanje moći vještice protiv nje same – natjerati je da “proguta svoje zlo”, da se “uguši” vlastitom nečistoćom. Vjeruje se da će time izgubiti magijske moći, priznati krivnju i “očistiti” sebe i zajednicu. Riječ je o svojevrsnom obliku simpatijske magije – “slično djeluje na slično”. Najstariji oblik imitacijske magijske prakse zasnovan je na prinicipima da slično proizvodi slično ili da stvari koje su jednom bile u kontaktu nastavljaju djelovati jedna na drugu na daljinu. Mučenje osoba optuženih za vještičarenje prisilnim hranjenjem izmetom rašireno je i u drugim dijelovima Azije, ali i Afrike, gdje se primjenjuje isto načelo: vještice koje crpe moć iz nečistoća šopaju se fekalijama, urinom, prljavom vodom, trulim lešinama životinja…
U srednjovjekovnoj Europi, s vješticama se nije ratovalo koprofagijom, ali slična načela simpatijske magije prisutna su pri zakapanju “vještičjih boca” napunjenih urinom, noktima, kosom i pribadačama, tadašnjom popularnom pučkom “zamkom za vještice”. U Salemu su pripremali “vještičje kolače” – skuhali bi žitarice s urinom žrtve vještičarenja pa tom mješavinom nahranili psa, uvjereni da će ih četveronožac tako odvesti do vještice.
Newarski ples sastoji se od svetog plesa s maskama koji se izvodi kao dio ritualne i meditacijske prakse, a postoje i maskirane plesne drame koje prikazuju vjerske priče uz pratnju glazbe. (Kamal Ratna Tuladhar, CC BY-SA 3.0)
Iako čine manje od pet posto stanovništva, Newari, etnička skupina iz doline Katmandu, svoje su duhovne tradicije duboko utkali u nepalsku kulturu. Kao prastanovnici ovog područja, zadržali su kultove iscijeljenja oslonjene o budističke ideje, a stvorili su i ono što na Zapadu danas prepoznajemo kao distinktivnu, autohtonu nepalsku arhitekturu. Hramovi, palače, drveni ukrasi pa i sam dizajn pagoda koji se proširio Azijom, dolazi od Newara. U studiji Buddhist Healing in Nepal’s Kathmandu Valley, Angela Dietrich piše o duhovnim i iscjeliteljskim praksama Newara kao provedbi izvornih budističkih i hinduističkih koncepata s ishodištem u tantričkom misticizmu. “Posebno u dolini Kathmandu, diskurs o tantrizmu, osobito u njegovom operacionalnom obliku (za razliku od strogo filozofskog), bio je pretežito budistički (…) Izvorni stanovnici doline Katmandu su Newari — etnička skupina kojoj je pripadao i Sakyamuni Buddha, član kaste Sakya (također pisano “Shakya”) unutar newarske zajednice. Vjeruje se da su Sakye doselile u dolinu Katmandu iz južnog pojasa Tarai u Nepalu, ubrzo nakon Budinog rođenja u Lumbiniju, na indijskoj granici”, piše Dietrich. Dijele se na hinduističke i budističke kastinske skupine, a povezuje ih isti jezik tibetansko-burmanskog porijekla, različit od nepalskog službenog jezika. Većinu Newara čine Jyapusi, pod-kasta, izvorno poljoprivrednici, danas čuvari bogatog mikro-folklora, poznati po glazbi i ritualnim plesovima. Autohtono slijede budističku tradiciju, iako se mnogi Jyapusi izjašnjavaju kao hinduisti i budisti u isto vrijeme.
Jedinstvena iscjeliteljska ezoterična tantrička tradicija samo je srce Newarske kulture. Dietrich piše: “Iako se tantra smatra iznimno teškom za definiranje, dovoljno je reći da se ona isprva oblikovala kao grana hinduizma, a tek naknadno utjecala na budizam, posebno na njegovu kasniju školu Vajrayana, poglavito kroz naglasak na ženskom principu koji se smatra sredstvom oslobođenja. U kontekstu liječenja, tantra se općenito odnosi na nadnaravne pojave poput božanstava — posebno manifestacija Ajime, ženske božice koja ima i gnjevne i blage aspekte — demonskih bića, duhova i vještica (jedinih koje se smatraju ljudskim). Vjeruje se da sva ta bića utječu na ljudski svijet i aktivnosti, a njihovo postojanje održava se ustrajnošću vjerskih i kulturnih uvjerenja i praksi koje su u Nepalu često zajedničke i Newarima i ne-Newarima. Tantrički iscjelitelji, praktičari ili gurui, ubrajaju se među rijetke osobe koje mogu prodrijeti u taj svijet i za koje se vjeruje da mogu utjecati na te nadnaravne sile – da ih spriječe u nanošenju štete ili, alternativno, da posreduju u korist ljudi.”
Katmandu tako nazivaju i “tantričkom dolinom”, mjestom kompleksnih duhovnih kozmologija, gdje se na ljudsko tijelo gleda kao na manifestaciju božanskog ujedinjenja Shive i Shaktija, muškog i ženskog principa. Tantrički su ciljevi identični onima iz indijske tantre: postizanje paranormalnih moći (siddhi), užitak u stanju potpunog oslobođenja (bhoga) i buđenje kundalinija, energije u bazi kralježnice. Kod Newara, tantra je mješavina hinduizma i budizma, s ezoteričnim ritualima čiji je cilj zaštita i liječenje, kontrola energija koja se često naziva i “crnom magijom”, a ne samo “duhovnom slobodom”, koja se nalazi u srcu svih tantričkih učenja. Kontrola negativnih sila obavlja se ritualnom uporabom mantri (zato se tantra često naziva “tantra-mantra”), jantri (svetih dijagrama i amuleta) i mudri (svete geste rukama koje evociraju različite aspekte budističkog nauka).
Kichkanya je duh koji ulazi u sobe mladića i seksualno ih iskorištava dok ne umru. Kichkanya nema meso na leđima, a stopala su joj okrenuta naopako. (Nepoznati autor, Fair Use)
U ranom hinduizmu, govori se o rasi ženskih demona, sljedbenica boginje Kali, koje su se pojavljivale u staroj svetoj tantričkog literaturi kao daikini. U Atharva Vedi spominje se biće destrukcije stvoreno ritualom, prvo magijsko stvorenje ikada zapisano u nekom svetom spisu, leteća bića koja su ispunjavala nebo kao samostalne, nesputane, opake i divlje žene. U hinduizmu, pomoćnice boginje Kali plesale su kroz olujne noći, nerijetko na zgarištima kremacije ljudi, kao čuvarice života i smrti, stvaranja i razaranja. S njima su komunicirale i žene i muškarci, šamani i svećenici oba spola. No kada su muškarci počeli dominirati svećenstvom i preuzeli primat u komunikaciji s bićima, nestalo je ravnopravnosti – muškarci koji pričaju s duhovima (jhakri) postali su “sveti”, a žene koje čine isto odjednom su bile “uklete”. Za loš urod, seosku epidemiju ili opasne udare munje, počelo se okrivljavati iste žene od kojih je donedavno tražena pomoć, stručnjakinja za ljekovito bilje. A s vremenom, jednako su sumnjive postale udovice, žene koje žive same ili su malo “previše glasne”. I tako se rodila boksi – vještica koja nije daikin nastao iz magije, nego iz straha od žena i potrebe za kontrolom. Boksi je bila žena koja liječi, nerijetko šaman – a onda je postala osoba koju šaman osuđuje na smrt.
U nepalskom budizmu, daikini su od šamanističkih duhova koji lutaju nebom transformirani u ključne figure mudrosti, glasnici, zaštitnici i mentori koji pomažu pretvoriti negativne emocije u prosvjetljenu svjesnost. Leteće žene izgubile su sve negativne konotacije, a novu ulogu još većeg negativca dobiva boksi, iskonsko zlo u praksi.
U nepalskom folkloru ne manjka manifestacija zloćudnih utvara. Ali za razliku od boksi, gdje vjerovanje ima posljedice u stvarnom životu, ostatak crnomagijskog i paranormalnog folklora ostaje zanimacijom antropologa i dobrom pričom turističkih vodiča. Primjerice, kichkandi je duh žene koji se drži za njenu nekremiranu kost pa lebdi nad mjestom svoje smrti; lakhey je zubati demon popularan u newarskoj kulturi, a murkatta je bezglavi duh kojem su oči i usta na prsima, dok glavu nosi pod rukom. Napada noću u šumi. Ako mlada udavača umre u nesreći ili samoubojstvom, postaje kichkanya, duh koji ulazi u sobe mladića i seksualno ih iskorištava dok ne umru. Kichkanya nema meso na leđima, a stopala su joj okrenuta naopako. Chhauda je duh djeteta koji vide druga djeca prije nego se razbole. Napada ih i u snovima. Veer je duh koji voli služiti i raditi na polju, a lako ga je kontrolirati tantričkim mantrama. Ali ako izmakne kontroli, uzrokovat će mentalne bolesti u nekoliko sljedećih generacija svog gospodara. Hoda po stropu. Chudail se pretvara u mačku, napada ljude dok spavaju i može uzrokovati smrt, ali gubi moći ako je se ošiša. Pichas lovi muškarce i pije im krv, ali samo noću, jer ne smije na sunce.
“Živjela sam u maloj kolibi pokraj rijeke. Bila sam jako bolesna četiri mjeseca i kad je groznica postala jako visoka, tijelo mi se počelo nekontrolirano grčiti, halucinirala sam i govorila nerazumno zbog vrućice. Moj susjed je pozvao šamana da me izliječi. Kad je šaman stigao, okupilo se oko 50 seljana da vide molitve i cijeli proces. Šaman me pogledao i rekao da je u meni vještica. Zatražio je od seljana da ugriju žlice (dok ne postanu užareno crvene) i stave ih na moje lice. Šaman je mislio da će vještica tako napustiti moje tijelo. Seljani su učinili kako im je rečeno. Neki su me držali, dok su drugi palili moje lice žlicama. Vrištala sam koliko sam mogla, ali nitko me nije pustio. Moja trinaestogodišnja kći je sve to vidjela, vrištala je i plakala.” Luniva
U studiji A Village Possessed by ‘Witches’: A Mixed-Methods Case–Control Study of Possession and Common Mental Disorders in Rural Nepal, skupina autora proučava šestomjesečni slučaj epidemije “opsjednutosti” u jednom nepalskom selu. (Nepoznati autor, Fair Use)
U lipnju 2006., parlament je donio deklaraciju kojom se Nepal proglašava zemljom bez diskriminacije najnižih kasta. Ali zbog situacije na terenu tadašnji premijer Madhava Kumara tri je godine kasnije zaključio da je “žalosno što nismo u stanju ovu deklaraciju primijeniti u praksi.” Konvenciju za ukidanje svih oblika diskriminacije žena potpisali su još 1991., a onda i još nekoliko desetaka različitih dokumenata kojima se pridružuju borbi za ljudska prava. Ipak, slučajevi se nastavljaju do danas i nije ih zaustavio ni Zakon za zaštitu žena od optužbi i kazni za vještičarenje, koji je donesen 2015. godine kao prvi legislativni dokument koji se eksplicitno pokušava hrvati sa zločinima iz praznovjera, propisujući kazne i do pet godina zatvora. “Mučenje žena batinanjem, klevetanjem, mazanjem crnom čađu, polijevanjem kiselinom ili prisilnim hranjenjem izmetom, pod optužbom za vještičarenje, smatrat će se kaznenim djelom”, piše u prvom potezu nepalske zakonodavne vlasti da ozbiljno stane na kraj krvavom primitivizmu. Sličan je primjer zakon koji je Južnoafrička republika donijela 1957. godine, s istim ciljem. Zakon nije zaustavio zločine u Africi, ali jest dao do znanja da za njega postoje ozbiljne posljedice.
U Nepalu, problem nije samo slojevit, uvjetovan socio-ekonomskim okolnostima, kastinskim sustavom i tantričkom mitologijom – boksi je samo osuđivani i ekstremni dio šireg nacionalnog vjerovanja u duhove. U studiji A Village Possessed by ‘Witches’: A Mixed-Methods Case–Control Study of Possession and Common Mental Disorders in Rural Nepal, skupina autora 2014. godine proučavala je šestomjesečni slučaj epidemije “opsjednutosti” u jednom nepalskom selu.
“Nepal pruža zanimljiv kontekst za proučavanje opsjednutosti duhovima, jer su fenomeni opsjednutosti relativno česti i javljaju se u nekoliko različitih oblika”, pišu autori studije, dodajući kako je u Nepalu opsjednutost duhovima “uobičajena pojava koja se javlja i kod pojedinaca i u grupama (…) Opsjednutost duhovima događa se u kontekstu određenih kulturnih ontologija. U Nepalu se vjeruje da su duhovi sveprisutni, da se nalaze u svim živim bićima (ljudima, životinjama, drveću itd.) kao i u neživim stvarima (planinama, potocima, selima itd.), te postoji snažno uvjerenje da duhovi mogu migrirati iz živih bića u nežive predmete i obrnuto. Duhovi se štuju kako bi se osigurala osobna, društvena i duhovna dobrobit te spriječili negativni utjecaji, posebno zlih ili uznemirenih duhova.”
Po osobnim svjedočanstvima “žrtava” opsjednutosti duhom, simptomi su različiti: od “sve izgleda plavo i crno” do nedostatka kontrole nad motoričkim aktivnostima, ljutnje na sebe, drhtanja tijela, vikanja, kontinuiranog zurenja u isto mjesto, slabosti i mučnine, poremećenog sna i ubrzanog rada srca. Neki su svjedočili o snažnim glavoboljama, teškom tijelu, trncima u rukama i stopalima pa čak i “pretjeranom razmišljanju”.
Witch From Nepal eksploatira egzotične ruralne prakse za potrebe prodaje kokica i ulaznica za kino. Nažalost, stvarnost nije nimalo zabavna. (Nepoznati autor, Fair Use)
Tri su različite vrste opsjednutosti duhovima: namjerna samoizazvana opsjednutost koju osoba traži u određenu svrhu; namjerna opsjednutost koju je netko drugi izazvao s razlogom; nenamjerna i nehotična opsjednutost. Ova je vrsta opsjednutosti nenamjerna po tome što je nitko namjerno ne izaziva. Umjesto toga, događa se spontano, kada zlonamjerni duhovi preminulih rođaka ili predaka, duhovi prirodnih entiteta poput vode, zraka i zemlje ili duhovi koje šalju žive osobe poput vještice preuzmu kontrolu nadopsjednutom osobom. Namjernu opsjednutost može skriviti zli šaman, ali najčešće boksi, žena sposobna probuditi duhove neprirodno preminulih, kao i sahranjenih bez odgovarajućih pogrebnih obreda. S duhovima, boksi može uzrokovati fizičke bolesti (rog), ludilo (pagalpan) i druge nesreće (dokh).
U ‘Witches’: A Mixed-Methods Case–Control Study of Possession and Common Mental Disorders in Rural Nepal detaljno se analizira slučaj 21-godišnje Shakshi (ime joj je promijenjeno), koja je živjela s proširenom obitelji svog muža dok je on živio i radio u Katmanduu. U vrijeme ovog istraživanja, Shakshi je pohađala studij obrazovanja na lokalnom koledžu. Kao snaha, pomagala je i u kućanskim poslovima, na polju i sa stokom. Nakon sedmomjesečne trudnoće rodila je svoje prvo dijete u bolnici. Novorođenče je, međutim, umrlo pet dana kasnije, a Shakshi se vratila u selo bez supruga. Trinaestog dana nakon smrti djeteta, Shakshi je sjedila u svojoj sobi kad je kroz prozor ugledala ženu umotanu u bijeli šal. Isprva je pomislila da je to baka njezina muža koja joj nešto želi reći, ali onda je shvatila da je to malo vjerojatno jer se njezina soba nalazila na drugom katu. Počela je drhtati od straha i osjećala se kao da se guši. Počela je vrištati i na kraju se onesvijestila. Nakon te početne epizode, Shakshi je počela imati česte napadaje nesvjestice. Odveli su je u razne bolnice u Katmandu, ali medicinske intervencije nisu pomagale. Stoga je njezina obitelj odlučila potražiti pomoć od tradicionalnih iscjelitelja. Napadaji su se pojačali kada je konzultirala tradicionalne iscjelitelje, što su tumačili kao posljedicu uznemiravanja duhova. U roku od nekoliko mjeseci, slične epizode opsjednutosti zahvatile su i druge ljude u selu. Na kraju je i Shakshina svekrva počela doživljavati napadaje nesvjestice, a jednom prilikom je i njezin svekar osjetio da ga duh napada, ali ga je uspio odbiti. Shakshi i njezina svekrva okrivile su baku da im je nametnula te napadaje. Druge žene u susjedstvu koje su bile zahvaćene sličnim napadajima optužile su članove vlastitih obitelji ili susjede za vještičarenje i nanošenje štete. Na kraju je u ovom klasteru bilo zahvaćeno 30 osoba, uključujući dva muškarca i dva školarca u selu.
Hongkonška kinematografija 1980-ih proživjela je fascinantan trend, čitav val filmova u kojima stanovnici Hong Konga odlaze na put u jugoistočnu Aziju, gdje proživljavaju avanturu života u kontaktu s nadnaravnim silama magijske tradicije ove (i njima) egzotične regije. Jedan od prvih takvih naslova bio je Centipede Horror iz 1982., priča o obitelji iz Hong Konga koju u jugoistočnoj Aziji zadesi vještičja kletva, što rezultira još jednim HK filmskim trendom: povraćanjem živih insekata, glisti i gusjenica, koji su u ovom podžanru avanturističke horor misterije jednako česti. Red Spell Spells Red (1983.) ekipu iz Hong Konga vodi u džungle Bornea, gdje ih otvaranje grobnice stavlja pod kletvu crne magije, a u The Boxer’s Omen muškarac iz Hong Konga odlazi u Tajland kako bi se borio protiv čarobnjaka. Witch From Nepal Ching Sou-tung režira 1986. godine, s legendarnim Chow Yun-fatom u glavnoj ulozi. Chow je Joe Wong, mladi arhitekt koji završi u nepalskoj bolnici s ozlijeđenom nogom. U vizijama mu se pojavljuje žena koja se ispostavi stvarnom – ime joj je Sheila i vještica je, ali dobra. I treba pomoć u borbi protiv zlog demona. Iako radnjom nema previše veze s onime što boksi uistinu jest u kulturnoj svijesti Nepala, Witch From Nepal naslovom, temom i ikonografijom nepalskog tantričkog misticizma, kukuljica, rituala i magijskih vjerovanja, eksploatira egzotične nepalske ruralne duhovne prakse za potrebe prodaje kokica i ulaznica za kino. Nažalost, zaključili ste već do sada, stvarnost u mikro-svjetovima vjerovanja najsiromašnijih daleko je manje romantična i zabavna.