Nije sve u proračunu: Što govore drugi pokazatelji društvenog razvitka; otkud osjećaj izostanka perspektive?

Nezavisni sindikat znanosti organizira u utorak u 14:00 prvu stručnu raspravu pod naslovom Zašto Hrvatska zaostaje? U prethodnom, također pripremnom članku za tu diskusiju, Višeslav Raos ispitivao je tezu je li zaostajanje posljedica zanemarivanja demokratskih standarda a u ovom iznosi niz pokazatelja društvenog zaostajanja na koje se inače manje obraća pažnja. Na primjer, Hrvatska odskače po neaktivnosti (a ne samo nezaposlenosti) mladih. Ta vrsta pokazatelja, uz pokazatelje rizika od siromaštva, ulaganja u znanost i sl. ukazuje koliko je neadekvatno Hrvatska odgovorila na krizu. Tri zemlje, Češka, Slovačka i Slovenija, koje su odskakale u demokratskom razvoju, najbolje stoje i prema pokazateljima društvenog razvitka. Hrvatska je u skupini zemalja koje najviše zaostaju, s Bugarskom i Rumunjskom

• Naslovna slika: Bolnica u Novom Zagrebu više od trideset godina nakon početka gradnje

Nakon što smo razmotrili razvoj kvalitete demokracije u novim članicama Europske unije na temelju podataka Freedom Housea za razdoblje nakon početka svjetske ekonomske krize 2008. te došli do zaključka da je Hrvatska po gotovo svim pokazateljima na začelju i da se može smatrati polukonsolidiranom demokracijom, u ovom ćemo članku ispitati kako Hrvatska stoji s obzirom na skup odabranih indikatora ekonomskog i društvenog razvoja, prikupljenih u okviru Eurostata. Ideja je provjeriti jesu li zemlje s najboljim rezultatima razvoja demokracije prema Freedom Houseu (Slovenija, Češka, Slovačka) i ponajviše razvijene prema setu ekonomskih i društvenih pokazatelja Eurostata, te razlučiti gdje se nalazi Hrvatska.

Iz mnoštva Eurostatovih pokazatelja odabrali smo nekolicinu onih koji bi nam trebali pružiti makar približni uvid u dinamiku oporavka novih članica Unije od gospodarske krize (fokus je na postkomunističkim članicama Unije, uz izuzeće baltičkih koje karakteristikama odudaraju od ostatka skupine), ali i razmotriti trendove razvojne konvergencije te detektirati podskupine više ili manje ekonomski i društveno razvijenih zemalja.

Prvi pokazatelj odnosi se na deficit/suficit opće države, izražen kao udio u bruto domaćem proizvodu. Ovi podaci pružaju uvid u uspješnost, odnosno neuspješnost kratkoročne fiskalne konsolidacije države te sposobnost balansiranog upravljanja proračunom, što naposljetku korespondira zadanim ciljevima Europske unije, primjerice kroz Europski semestar. Drugi pokazatelj jest BDP po glavi stanovnika, izražen u paritetu kupovne moći (PPS), s baznom vrijednošću 100 za čitavu Europsku uniju (EU 28). Ovime se ispituje konvergencija novih članica Unije prema Uniji u cjelini, tj. hvatanje koraka s razvijenim državama Zapadne Europe. Treći pokazatelj temelji se na Ginijevom koeficijentu, odnosno mjeri dohodovne nejednakosti, s pretpostavkom da je rasla netom po ulasku u recesiju te da će padati ukorak s hvatanjem tempa naspram starijih članica Unije. Dakako, treba naglasiti da je Ginijev koeficijent često osporavan među ekonomskim i drugim društvenim znanstvenicima, no Eurostat njime operira te ga stoga ovdje navodimo kao relativno adekvatnu mjeru dohodovne nejednakosti.

Kao četvrti pokazatelj izabrali smo postotak nezaposlenih mladih od 25 do 29 godina, odnosno u dobnoj skupini koja je, u prosjeku, već završila eventualno postsekundarno obrazovanje ili obuku. Visoki postotak nezaposlenih mladih svakako možemo tumačiti kao indikator lošeg općeg stanja gospodarstva i manjka perspektive nekog društva. Peti pokazatelj je udio NEET populacije. Radi se o mladom stanovništvu od 15 do 24 koje niti ne radi, niti se ne obrazuje, niti je obuhvaćeno obukom (naukovanjem). Visok postotak ovakvih mladih svjedoči o njihovoj neaktivnosti, što pak dodatno upozorava na besperspektivnost nacionalnog gospodarstva.

U okviru anketnih istraživanja EU-SILC (European Union Statistics on Income and Living Conditions) razvijen je šesti pokazatelj, a to je postotak stanovništva u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti. Ovo je glavni pokazatelj kojim se koristi strategija Europa 2020 u suzbijanju siromaštva, a uključuje postotak stanovništva koji je u riziku od siromaštva (raspoloživa materijalna sredstva), materijalno depriviran (lišen ključnih materijalnih dobara poput automobila, telefona, adekvatnog grijanja stambenog prostora, perilice rublja i sl.) ili pak živi u kućanstvu s vrlo niskim radnim intenzitetom (mjerenim kao odnosom potencijalnog i stvarno ostvarenog broja radnih mjeseci u referentnoj godini).

Ovim podacima možemo zagrepsti ispod površine i steći bolji uvid u razinu društvenog razvoja i kvalitete života u promatranim zemljama članicama Unije. Uz ovaj pokazatelj dodali smo i razinu prenapučenosti (overcrowding rate) kućanstava, koja mjeri odnos broja ukućana i raspoloživih prostorija kućanstvu. Visoka razina prenapučenosti odraz je smanjene kvalitete stanovanja, smanjene kvalitete života i naposljetku niže razine blagostanja.

Dva posljednja pokazatelja odnose se na znanstveno-tehnološki razvoj i digitalizaciju. Osmi pokazatelj, dakle, mjeri udio izdataka za istraživanja i razvoj (R&D) u BDP-u, bez obzira radi li se o državnim ili privatnim izdvajanjima. Ovdje polazimo od pretpostavke da će propulzivnija društva imati više razine takvih izdataka. Naposljetku, deveti pokazatelj mjeri postotak kućanstava koja imaju (bilo kakav) internetski priključak kako bi se utvrdila bazična razina digitalizacije društva kao pretpostavke intenziviranja ekonomskog i društvenog razvoja.

Za većinu pokazatelja dostupni su podaci od 2008. do 2016. godine, dok su za neke dostupni tek od 2010. godine ili se pak protežu od 2008. sve do 2017. godine.

Grafikon 1 pokazuje nam kako su promatrane zemlje imale porast deficita uslijed izbijanja svjetske recesije, no kroz kratko vrijeme trendovi se u gotovo svima okreću prema smanjivanju deficita. Bugarska je bila jedina koja je 2008. dočekala u primarnom suficitu, dok je Rumunjska u idućoj godini zabilježila najveći deficit. Promotre li se vrijednosti za zadnju godinu za koju imamo podatke, 2016., može se vidjeti da dolazi do konvergencije prema vrlo sličnim stopama deficita kakve su bile u trenutku izbijanja recesije, što bi značilo da su se promatrane zemlje oporavile, no ne i da su doista ovladale svojim dugom te uspostavile dugoročno održiviju proračunsku politiku.

Tri se zemlje ističu s vrlo niskim deficitom, ili čak i suficitom u zadnjoj godini promatranog razdoblja – Češka s +0,7, Bugarska s 0,0 te Hrvatska -0,9. Ovo potvrđuje teze o (relativno) uspješno provedenoj fiskalnoj konsolidaciji u Hrvatskoj. S obzirom da je u prethodnoj analizi Češka bila među zemljama s najvišom razinom konsolidacije demokracije, a krajnji cilj analize je dovesti kvalitetu demokracije u vezu s razinom ekonomskog i društvenog razvoja, zanimljivo je primijetiti da upravo ta zemlja jedina postiže suficit u 2016. godini, dok Slovenija bilježi najdramatičniji pojedinačni godišnji deficit (-14,7 u 2013. godini, što zaslužuje zasebno objašnjenje koje prelazi okvire ovoga rada), te završetak promatranog razdoblja dočekuje s deficitom od -1,9, baš poput Mađarske. Češka, Bugarska i Hrvatska nalazile su se 2016. iznad prosjeka EU28 (-1,7), dok su sve ostale promatrane zemlje (izuzev malo čas spomenute Mađarske) bile značajno ispod njega.

Grafikon 2 prikazuje bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Iz njega je jasno da postoje tri značajno bogatije nove članice Unije – Slovenija, Češka i Slovačka, nekoliko srednjih te dvije članice (Rumunjska i Bugarska) koje su, usprkos uzlaznom trendu, još daleko od razine starih članica Unije. Premda je opći trend uzlazan, neke zemlje pokazuju jasnu silaznu putanju. BDP per capita u Sloveniji mjeren prema baznoj vrijednosti EU28 smanjio se s 90 u 2008. godini na 83 u 2016. godini, a u Hrvatskoj, koja spada u srednju skupinu, zajedno s Mađarskom i Poljskom, zemljama sa zabrinjavajućim pokazateljima kvalitete demokracije prema Freedom Houseu, dolazi do pada sa 63 na 60 u istom razdoblju. Ponovno tri iste države detektiramo kao predvodnice, što odgovara početnim očekivanjima u ovoj analizi.

Ginijev koeficijent od 25 do 30 možemo smatrati niskim, onaj od 30 do 35 relativno niskim, a sve preko 40 svakako visokim, odnosno visokom razinom dohodovne nejednakosti. Kao što možemo vidjeti (Grafikon 3), najniže vrijednosti, odnosno najnižu razinu dohodovne nejednakosti u promatranom razdoblju imale su, ponovno, Češka, Slovačka i Slovenija, s time da je u slovačkom slučaju došlo do blagoga pada, a u slovenskom da laganog povećavanja dohodovne nejednakosti. Zanimljivo je kako je u Mađarskoj naglo porastao Ginijev koeficijent, da bi s niskih vrijednosti 2008. godine, uz bok Sloveniji, dospio na 28,2, što su slične vrijednosti Hrvatskoj i Poljskoj. U obje navedene zemlje u promatranom razdoblju dolazi do blagog smanjenja dohodovne nejednakosti. Bugarska i Rumunjska bilježe značajno više razine Ginijevog koeficijenta, uz tendenciju daljnjeg rasta, koji je posebno izražen u bugarskom slučaju. Ove dvije zemlje jedine su 2016. godinu dočekale iznad prosjeka Unije (EU28 30,8).

Nezaposlenost u populaciji od 25 do 29 godina snažno je rasla nakon izbijanja krize 2008. godine u svim promatranim članicama (Grafikon 4), no treba primijetiti kako je ona, primjerice, u Češkoj već na početku razdoblja bila vrlo niska, te se na kraju i vratila na izrazito niske vrijednosti. Sve druge zemlje imale su od 2010. do 2013. godine značajno veće udjele (u prosjeku 15 posto) nezaposlenih u toj populaciji, no prema kraju razdoblja ti se udjeli značajno smanjuju. Slovenija i Slovačka, zemlje za koje bismo, na temelju prethodne analize i do sada razmatranih indikatora, očekivali da će zabilježiti snažniji oporavak zaposlenosti u ovoj populaciji, pokazuju visoke udjele nezaposlenih među mladima, te 2016. godinu dočekuju s dvoznamenkastim vrijednostima. Naposljetku, Hrvatska odskače prema ovom indikatoru, sa snažnim skokom nezaposlenosti mladih, iznad 20 posto, u razdoblju od 2011. do 2015. godine, da bi 2016. godinu dočekala na udjelu od 19 posto, najvišim među promatranim zemaljama. Sve su zemlje, osim Hrvatske, Slovenije i Slovačke, imale na završetku promatranog razdoblja manji postotak nezaposlenih u populaciji od 25 do 29 godina od prosjeka Unije (EU28 11,2 posto).

Pogledamo li rezultate o udjelu NEET populacije (Grafikon 5), vidjet ćemo da sve zemlje prate sličnu krivulju, sa skokom nakon 2008. godine i kontinuiranim smanjivanjem nakon 2012. godine. Pa ipak, Češka i Slovenija se ponovno ističu sa značajno nižim vrijednostima, koje su za cijelo razdoblje jednoznamenkaste, za razliku od ostatka promatranih zemalja. U hrvatskom slučaju možemo vidjeti kako se naša zemlja od slučaja sa srednje visokim udjelom NEET populacije u novoj Europi, uz bok Poljskoj i Mađarskoj, prometnula u zemlju s ponajvišim postotkom takvog mladog stanovništva. Sličan, negativni trend možemo opaziti i u rumunjskom slučaju, dok je Bugarska tijekom cijelog razdoblja najviše pogođena ovim problemom besperspektivnosti mladog stanovništva. Za NEET populaciju Eurostat ne pruža podatke za cijelu Uniju, tako da zaključci o eventualnom približavanju promatranih zemalja razinama cijele EU nisu mogući.

Udio stanovništva koji se nalazi u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti (Grafikon 6) nakon 2010. godine u većini je promatranih slučajeva blago padao. Ponovno najniže vrijednosti, odnosno najmanji postotak takvog stanovništva, bilježe Češka, Slovačka i Slovenija, dok u poljskom slučaju možemo detektirati kontinuirani pad udjela te populacije, tj. uspjeh u suzbijanju siromaštva. Hrvatska je među rijetkim kod kojih je rastao udjel takve populacije, da bi se tek 2013. godine počeo smanjivati, no 2016. godine nalazio se, kao i u mađarskom slučaju, na osjetno iznad jedne četvrtine ukupne populacije. Prema ovom indikatoru Rumunjska i Bugarska doista su značajno siromašnije od drugih novih članica, s udjelom stanovništva u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti od gotovo ili čak preko dvije petine. Osim ovih dviju zemalja, Hrvatska i Mađarska 2016. godine također su se nalazile ispod prosjeka cijele Unije (EU28 23,5 posto).

Kada govorimo o prenapučenosti kućanstava (Grafikon 7), odnosno o nedovoljnom stambenom prostoru po glavi ukućana, što implicira nižu kvalitetu života, a ima i mnoge negativne sociodemografske posljedice, možemo jasno razlučiti dvije skupine zemalja – prvu, u kojoj se nalaze samo Slovenija i Češka, s izrazito niskim udjelom prenapučenih kućanstava, te drugu, u kojoj se nalaze sve ostale analizirane nove članice Europske unije, među kojima se posebno ističe Rumunjska, gdje je gotovo tijekom cijelog promatranog razdoblja oko ili preko pola kućanstava bilo prenapučeno. Podaci za Hrvatsku također nisu obećavajući, premda pokazuju stanoviti trend smanjivanja ovakvih kućanstava, kojih je i 2016. bilo preko dvije petine. Prenapučenost kućanstava obilježje je cijele nove Europe, a samo Slovenija je, koja je postigla značajan pad postotka ovakvih kućanstava između 2010. i 2011. godine, na kraju promatranog razdoblja pala ispod prosjeka cijele Unije (EU28 16,6 posto).

Prema ulaganjima u istraživanja i razvoj (Grafikon 8), ponovno prednjače Slovenija i Češka, s time da je Slovenija daleko ispred svih promatranih zemalja nove Europe. Primjetan je trend rasta prema 2012. i 2013., uz zamjetno opadanje izdvajanja za istraživačko-razvojne djelatnosti nakon 2013. godine. Treba istaknuti i Mađarsku s relativno visokim stopama izdvajanja za istraživanja i razvoj. Hrvatski udjeli izdvajanja za istraživanja i razvoju u BDP-u su tijekom cijelog razdoblja poprilično niski, a zabrinjava trend daljnjeg smanjivanja. Ovo smanjivanje najprimjetnije je u Rumunjskoj, zemlji s najnižim udjelom ovakvih izdvajanja u bruto društvenom proizvodu. Prosjek za cijelu Uniju u 2018. godini bio je 2,03 posto, što znači da su sve promatrane zemlje bile ispod njega.

Indikator koji mjeri postotak kućanstava koja imaju pristup internetu (Grafikon 9) vjerojatno je jedini od svih korištenih u ovoj analizi koji svjedoči o jasnoj konvergenciji, kako unutar promatrane grupe zemalja, tako i prema visokim vrijednostima, usporedivima sa stanjem u Uniji u cjelini (87 posto za EU28 u 2017. godini). I u slučaju ovog pokazatelja Slovenija, Slovačka i Češka ponajbolje stoje, dok Rumunjska i Bugarska tek hvataju korak.

Zaključak

Ova analiza je na temelju različitih ekonomskih i društvenih indikatora potvrdila kvalitativnu razliku između Slovenije, Češke i Slovačke i ostalih novih članica Europske unije, prethodno opaženu u kontekstu stanja demokracije. Nadalje, premda je većina trendova pozitivna, a u nekim slučajevima možemo govoriti i o jasnoj konvergenciji prema prosjecima cijele Unije, ovi podaci svjedoče o perzistenciji razvojnih razlika između istočnog i zapadnog dijela Europske unije. Nadalje, zabrinjavajuće je što Hrvatska po mnogim pokazateljima značajno zaostaje za drugim postkomunističkim članicama Unije, a posebice valja istaknuti negativne trendove vezane uz mlade. Također, pokazuje se kako dohodovna nejednakost u Hrvatskoj možda nije toliko krupan problem, no rizik od siromaštva i društvene isključenosti svakako jest. Uz to, podaci o izdvajanjima za istraživanja i razvoj, upareni s BDP-om per capita i rizikom od siromaštva i društvene isključenosti jasno ukazuju na to da bez snažnih ulaganja u inovacije nije moguće postići značajan skok prema većoj produktivnosti i naposljetku višim razinama blagostanja. Naposljetku, premda Poljska i Mađarska relativno dobro stoje barem po nekim od promatranih indikatora, pokazuje se da stabilni demokratski institucionalni okvir, koji posjeduju Češka, Slovenija, ali i Slovačka, doista možemo dovesti u svezu i s boljim rezultatima u kategorijama ekonomskog i društvenog razvoja.