Kamo ide hrvatski znanstveni sustav – prema racionalnoj reformi ili prema entropiji i urušavanju?

Velika većina istraživača misli da sustav:

• ne potiče znanstvenu izvrsnost (75%) već znanstvene mediokritete (72%);
• proizvodi više znanstvenih zvanja nego što ima radnih mjesta (68%);
• destimulira znanstvenoistraživački rad i projektne aktivnosti zbog nemogućnosti dobivanja radnog mjesta (71%);
• podržava klijentizam i ortački akademizam (71%);
• nepravedno dodjeljuje iste koeficijente plaća za znanstvena i znanstveno nastavno zvanja (64%).
• blizu 60% istraživača procjenjuje da ima manje sredstava za rad nego prije reforme (od čega 34% bitno manje);
• između 60% i 80% istraživača nema uopće ili ima nedovoljno sredstava za pojedine znanstvenoistraživačke djelatnosti
• blizu 60% istraživača ima nimalo ili malo sredstava za materijalne troškove, a blizu 70% istraživača ima nimalo ili malo sredstva za terenski rad i uredsku opremu;
• 47% istraživača istaknulo je nabavku literature uključujući „full-text“ baze podataka i organizaciju konferencija kao aktivnosti za koje uopće nemaju sredstava;
• gotovo 60% istraživača tvrdi da je moralo, zbog manjka sredstava, smanjiti opseg i intenzitet svojeg istraživačkog rada