Pravnici su gospodari kapitalizma. Temelj je u feudalizmu

Knjiga Kod kapitala hrabro, jasno i logički opisuje same pravne osnove tržišta i pretpostavke nejednakosti, piše Josip Lučev. Osnovni argument o pravnoj prirodi kapitalizma je izvrsno izložen, uz dužnu pažnju posvećenu povijesti partikularnih interesa i sustavnog favoriziranja elita

• Naslovna ilustracija: Katharina Pistor, The Code of Capital: How the Law Creates Wealth and Inequality.  Princeton University Press. 2019.

• Dr.sc. Josip Lučev predavač je na Sveučilištu Libertas.

U raspravi o rastućoj nejednakosti, koja u posljednje vrijeme intenzivno zaokuplja znanstvenu zajednicu, među glasovima na koje je korisno obratiti pažnju je Katharina Pistor s knjigom Kod kapitala. Pistor,  za razliku od većine analiza, zanimaju sami temelji kapitalizma, slično kao i u njezinoj prethodnoj knjizi Law & Capitalism iz 2008. koju je potpisala s Curtisom Milhauptom. Knjiga Kod kapitala organizirana je u devet poglavlja, od kojih uvodno služi kao iscrpan pregled temeljnih argumenata. Pistor započinje s reformama posljednjih četiri desetljećakoje su donijele rast tržišta ali i nejednakosti. Posljedica je to, prema Pistor,  fundamentalno pravne prirode kapitala, odnosno pravnog kodiranja kapitala. Kod kapitala, ključni koncept, podrazumijeva osnovne module poput ugovora i korporativnog prava te zakone koji reguliraju vlasništvo i stečajeve. Pravno kodiranje pretvara jednostavnu vrijednost (asset) u kapital koji tek tako kodiran može vlasnicima generirati bogatstvo. Asset u smislu u kojem se tim terminom koristi Pistor može biti komad zemlje, financijski instrument, ideja, vještina itd. Ponekad je primjeren prijevod imovina, a ponekad vrijednost, pa se u daljnjem prikazu, shodno kontekstu, koriste ova dva termina.

Usprkos konstantnim i dubinskim promjenama u oblicima kapitala, kodiranje se kroz povijest odvija na vrlo slične načine koji vrijednostima pridodaju četiri važna atributa kapitala (3):

• prioritet (koji rangira konkurentna potraživanja tako da je jasna hijerarhija njihova namirivanja),
• trajnost (koja prioritetna potraživanja proteže kroz vrijeme),
• univerzalnost (koja ih čini vrijedećima prema cijelom svijetu) i
• konvertibilnost (koja omogućava vlasniku da pretvori svoja potraživanja u novac i tako ih zaštiti).

Univerzalnost se odnosi na funkcioniranje pravnog sustava kao takvog – odnosno na nadilaženje primjene nekog prava na ugovorne strane primjenom na sve (erga omnes). Sposobnost korištenja strategija kodiranja unutar raznih pravnih sustava – kodiranja sve većeg obuhvata vrijednosti, pripada pravnicima kao „istinskim gospodarima koda kapitala“ (20). To povlači i pitanje odnosa države i tržišta, budući da je ključni aspekt kapitalizma i djelovanja tržišta moć države da osigura funkcioniranje zakona. Danas je česta mogućnost izbora država i pravnih sustava zahvaljujući čemu vlasnici kapitala mogu ostaviti svoje zajednice iza sebe (7, 19).

Za Pistor, presudna su kodiranja i dekodiranja kapitala i strategije u obrani partikularnih interesa. Srž je današnjeg kapitalizma u nadvladavanju feudalnih kategorija. Pistor pokazuje kako su se sve do ranog 19. stoljeća vodile pravne i doktrinarne bitke između suprotstavljenih logika prava na upotrebu (u smislu commons) i apsolutnog privatnog vlasništva, u kojima je potonje nadvladalo i naknadno preneseno u sve kolonije pa i na osnovnu logiku kapitalizma danas (32-33). Većina se knjige zapravo bavi odjecima dileme između privatnog i javnog interesa, odnosno privatnog vlasništva koje nastoji izvlastiti opće korištenje vrijednosti na koju se odnosi.

• Prioritet

U drugom se poglavlju Pistor bavi prioritetom kao atributom kapitala. Radi se o uspostavljanju redoslijeda prema kojem se ostvaruju prava na imovinu. Da je pisala iz hrvatske perspektive, vjerojatno bi joj prirodno bilo početi od stečaja Agrokora i prioriteta prava raznih skupina na stečajnu masu. Ovako, Pistor započinje sa suvremenim Mayama u Belizeu, koji su sudski morali izboriti prioritet vlastitih kolektivnih prava nad zemljom. Točnije, Maye su tvrdile da koncesije za rudarstvo i sječu drveta koje je vlada Belizea podijelila kompanijama bez konzultacija s njima, krše majanska kolektivna prava na upotrebu te zemlje, usprkos tome što nisu imali formalno vlasništvo, već samo višestoljetnu praksu upotrebe (25). Ustav Belizea ima dovoljno široku definiciju vlasništva da su argumenti Maya prevladali, no vlada se jednostavno oglušila na presudu i nastavila s eksploatacijom (29). Samo su kolonizatori mogli nametnuti taj novi koncept, kojim potomci starosjedioca mogu biti trajno izvlašteni iz upotrebe zemlje. No, i danas se može pravno uspješno potegnuti pitanje prioriteta na imovinu – mada se u praksi implementacija možda mora osloniti i na moć (koju Maye jednostavno nisu imale).

Pravni tim Maya, koji je, u posjetu Sveučilištu Arizona, okupio profesor tog sveučilišta James  Anaya (drugi slijeva), uspio se izboriti za pravo zajednice na vlasništvo nad zemljom u Belizeu (UA).

Pistor priču nastavlja povijesnim prikazom dilema o vlasništvu nad zemljom u Engleskoj. Naime, Engleska je slijedila rimsku pravnu tradiciju koja je vlasništvo nad zemljom tretirala kao normalan oblik vlasništva, sve do Normanskog osvajanja 1066 kada je uvezen pravi feudalni poredak (30). Pod feudalizmom, zemlja se nije mogla oduzeti, već je njena upotreba dana vazalu u zamjenu za službu (prvenstveno vojnu) i lojalnost. Prema pravilima nasljeđivanja zemlja se nužno predavala najstarijem sinu, a čak ni vjerovnici nisu mogli preuzeti zemlju da namire neotplaćene dugove, već su se mogli naplatiti onime što se na najviše pola dostupne zemlje moglo proizvesti (Elegit zajamčen 1285.). Do promjene dolazi tek kroz dugotrajni proces ograđivanja zemlje (enclosure) i vlastelinskog isključivanja svih ostalih korisnika (primjerice, svojih kmetova) od kolektivnog korištenja. Paralelno s tim procesom, pravo počinje razlikovati korištenje zemlje prema prioritetima, gdje je vlastelinsko pravo na zemlju najčešće prepoznato kao primarno.

• Trajnost

Idući je element trajnost kapitala. Trajnost je jasan cilj vlasnika; njime se kapital osigurava od osipanja. Pistor ističe da je feudalni instrument zaštite od vjerovnika u Engleskoj zadržan neobično dugo; tzv. entail je automatizirao nasljeđivanje na prvorođenog sina, pa se zemlju nije moglo prodavati ni predati vjerovnicima. Još sredinom 19. stoljeća čak je dvije trećine sve zemlje u Engleskoj bilo pod takvim pravnim instrumentom (37). Na prvi je pogled čudno da je rapidno-industrijalizirajuća Engleska imala toliko srednjovjekovan propis, no Pistor napominje da su takve strategije trajnosti omogućavale akumulaciju kapitala nužnu za samu industrijalizaciju. Promjene su provedene tek 1881. a u naredna dva desetljeća je čak 20% sve zemlje promijenilo vlasnika (39).

Zanimljivo je da slične reforme Britanija u američkim kolonijama uvodi čak stoljeće i pol prije, pa su od 1732. vjerovnici mogli zaplijeniti čitavu imovinu dužnika – što je prouzročilo brzo rastakanje velikih imanja – napose u južnim kolonijama. Na temeljnoj je razini riječ o odnosu moći dužnika i vjerovnika u kodiranju kapitala. U kolonijama su vladali drukčiji odnosi pa je bio moguć i drukčiji pristup – vjerovnici su u pravilu bili iz Engleske, i u povlaštenom položaju. Kao reakcija na takvu situaciju formirale su se i pravne strategije za povećavanje trajnosti kapitala (poglavito trust), no tadašnje općenito usporavanje akumulacije kapitala moglo bi biti jedan od razloga veće egalitarnosti SAD u odnosu na Europu sve do početka 20. stoljeća (40).

• Korporacija

Treće je poglavlje posvećeno korporaciji kao još suvremenijem jamstvu trajnosti kapitala. Za Pistor korporacija nije pravna fikcija koja u sebi sakriva neksus ugovora, nego je njezino ključno značenje u mogućnosti kompleksnog odjeljivanja i štićenja vrijednosti (dakle u povećavanju trajnosti kapitala). U povijesti su poznate razne varijante takvih strategija. Rimski peculium, koji se sastojao u zajedničkom vlasništvu partnera nad robom-upravljačem imao je neke značajke modernih korporacija – konkretno, izdvajanje imovine iza pravnog štita ograničene odgovornosti (vjerovnici se ne bi mogli naplatiti od privatnog vlasništva vlasnika izvan imovine uključene u peculium). Strategija trajnosti već spomenutog trusta sastojala se u razdvajanju formalnog vlasnika i stvarnog korisnika imovine (korisnikovi vjerovnici nisu mogli zaplijeniti takvo vlasništvo). Širenje institucije partnerstva u Firenci od 1380. omogućilo je uzlet likvidnosti (57). Korporacije su tek moderni format strategije za unaprjeđenje trajnosti kapitala, iako su zbog svoje suštine dugo promatrane sa skepsom jer omogućavaju vlasnicima ograničenu odgovornost. U Ujedinjenom je Kraljevstvu ograničena odgovornost dioničara definitivno omogućena tek od 1862., u New Yorku 1811. (ali uz ograničenje korporativnog trajanja od dvadeset godina), a u Kaliforniji tek od 1932. (62-76).

U 26 jurisdikcija 209 registriranih podružnica, svaka zaštićena od vjerovnika one druge, unatoč tome što je za dugove nižih razina sustav izadavao jamstva. Lehman Brothers (bitcoin.com)

Kako bi analizirala suvremene probleme korporacije, Pistor podvrgava „institucionalnoj obdukciji“ Lehman Brothers. Imovina svake sastavnice (209 registriranih podružnica u 26 jurisdikcija) bila je zaštićena od vjerovnika svake druge, institucija ograničene odgovornosti omogućila je dioničarima da transferiraju dobit prema višim razinama organizacije, dok je za dugove nižih razina jamčio sustav (61), uz neizbježno razmotavanje klupka međusobnih odnosa tek nakon slavnog kraha 2008.

• Dug, konvertibilnost

U četvrtom poglavlju, Pistor se bavi dugom kao temeljem kapitalizma, i njegovom poželjnom konvertibilnosti. U prirodi je kapitalizma da vjerovnici žele mogućnost konvertiranja duga u likvidna sredstva – t.j. u državni novac, kao jedini financijski instrument čija je nominalna vrijednost zajamčena (77). Sigurnost koju zemljoposjednik stječe većom trajnošću kapitala investitor na financijskim tržištima ostvaruje s većom konvertibilnosti, odnosno većom mogućnošću izbjegavanja gubitaka. U sve ozbiljnijim strategijama kodiranja konvertibilnosti vidljiv je pomak pravno najzaštićenije pozicije od zemljovlasnika (tipično dužnika) do vlasnika financijske imovine (tipično vjerovnika). Posljednja forma tog trenda je sekuritizacija duga prije krize 2008/09. u kojoj su kompleksni financijski instrumenti omogućavali grupiranje hipotekarnih kredita (duga) u konvertibilne strukture u koje se moglo investirati očekujući prinose od otplata duga izvornih dužnika (79-84).

• Vlasništvo nad genom

Peto poglavlje prikazuje pomake u delimitiranju vrijednosti koje mogu postati kapital. Standardna dilema privatnog i javnog se osobito uzbudljivo očituje u mogućnosti patenata na genetski kod, napose kad se radi o izoliranju genetskog koda već prisutnog u prirodi (131). Pistor spominje testiranje za BRCA gen, koji omogućava procjenu rizika od raka dojke. Prije patentiranja genetske sekvencije, takvo je testiranje koštalo tek 100$, dok je odluka Vrhovnog suda o opravdanosti patenta na sam gen (na mala vrata zbog sintetiziranja sekvencije) to testiranje poskupila na čak 3000$ (111-112). Na taj je način monetizirano svojstvo prirode a ne samo tehnički proces testiranja. Ograđivanje (enclosure) zemlje i nadvladavanje feudalizma svoj odjek nalazi u ograđivanju znanja. Mogućnost da naš vlastiti genetski kod postane kapital postavlja pitanje etičnosti privatnog vlasništva kao takvog. Činjenica da vlasništvo nad zemljom doživljavamo kao samo po sebi razumljivo može govoriti jednostavno o našoj desenzibiliranosti. Nelagoda prema patentiranju izoliranog (čak ne novostvorenog) gena može biti izraz nenaviknutosti na novo, a ne stav da je priroda inherentno neotuđiva.

• Globalizacija i kapitalizam

U šestom poglavlju se otvara zagonetka istovremene globalnosti kapitalizma i osnovne tvrdnje o pravnoj osnovi kapitala, u uvjetima u kojima ne postoji globalni pravni sustav. Praktično je rješenje da kapital bira svoje jurisdikcije.  Tako se zakoni države New York i Ujedinjenog Kraljevstva preporučuju za ugovorno kodiranje derivativa (150). Postoje i značajne mogućnosti utjecanja na zakone država s obzirom na interpretacije preuzetih obaveza kroz međunarodne i mrežu bilateralnih sporazuma, pa tako međunarodni kapital zaobilazi suverenitet država (152). Pravni sustavi nekolicine lokaliteta postaju izvozni proizvod i omogućavaju globalnu pravnu podršku kapitalu.

• Pravnici

U sedmom se poglavlju Pistor okreće pravnicima, t.j. „gospodarima koda“. Upozorava da pravnici nisu rentijerska klasa već stvaraju bogatstvo u sustavu, uz neke potencijalne negativne društvene posljedice (povećana nejednakost, neprepoznati stvarni rizici u financijskom sustavu i sl.). Njihova je presudna uloga u manjem dijelu rezultat uspješnih lobiranja za promjenu zakona a u većem dijelu operativnog djelovanja u ugovornim, parničkim i arbitražnim strategijama.

U osmom poglavlju autoricu zanima mogućnost nadomještanja pravnog koda digitalnim kroz blockchain, gdje transakcije postaju mnogo transparentnije i nedvosmislenije.

No, najzanimljivija je u zaključnom poglavlju kada nastoji zamisliti alternative. Konflikt demokratskih politika s pogodovanjem vlasnicima kapitala najotvoreniji je kada im je potrebna državna pomoć da prežive krize. U tome odjekuje feudalizam kao osnova suvremenog kapitalizma. U poretku koji kroz nagnutost kapitalu na organskoj razini pogoduje uskoj eliti sakrivaju se razlozi rastuće nejednakosti i političke obespravljenosti (223). Pomak fokusa pravne zaštite sa zemljovlasnika na vlasnike financijske imovine manje je važan. Dosta je bilo „mahanja nevidljivom rukom“ (225) i nedokazanih tvrdnji da pogodovanje vlasnicima kapitala koristi čitavom društvu (trickle-down).

Pistor nudi oduži niz preporuka za postizanje funkcionalne demokracije: izbjegavanje povlastica, posebnih regulacija i iznimaka u kodiranju, izbjegavanje mogućnosti biranja poželjnih pravnih sustava, ograničavanje upotrebe arbitraža u slučajevima sa strankama nejednake pregovaračke moći, zaštita od negativnih učinaka kapitala na društvo u cjelini, a napose izbavljanja financijskih institucija u krizama, osnaživanje pravnog položaja oštećenih i trenutno nezaštićenih, reregulacija spekulativnih instrumenata, suradnja država kako bi se izbjeglo međusobno regulativno konkuriranje i, konačno, strukturne promjene u obrazovanju i financiranju pravnika kako bi se postigao viši stupanj etičnosti.

Nasuprot inkrementalizmu spomenutih preporuka (229) Pistor je spremna razmisliti i o radikalnijim alternativama. S jedne strane je prijedlog o radikalnim tržištima na kojima se privatno vlasništvo u današnjem smislu nadomješta ograničenim pravima na upotrebu gdje se svako vlasništvo može unilateralno ukinuti ako se ponudi cijena iznad one prema kojoj trenutni vlasnik plaća porez. U takvom je sustavu cijena jedina relevantna pa bi se politika morala uvelike maknuti iz ekonomskog života. S druge je strane prijedlog repolitizacije ekonomskog i društvenog života, koja uključuje ukidanje trajnih građanskih prava (231).

Vlasništvo nad genima. Angelina Jolie (Screenshot, NYT)

Rijetke su knjige poput ove. S jedne je strane zapanjujuće ambiciozan cilj – prikazati kodiranje kapitala kao osnovu tržišta i nejednakosti. S druge strane je izvedba tog cilja ne samo izvrsna, već i izvedena s naoko razigranom lakoćom. Kao akademska knjiga, bila bi bolje strukturirana kronološki (dakle kroz stoljeća od feudalizma dalje), ali bi u tom slučaju bila vjerojatno mnogo dosadnija. Pistor optira za laganu kaotičnost u strukturi u kojoj suvremeni problemi majanske etničke skupine u Belizeu služe kao uvod u rano-moderne dileme u Engleskoj, a emotivni tekst Angeline Jolie povodom nužne dvostruke mastektomije uvodi u kompleksno pitanje intelektualnog vlasništva nad izoliranim genima. Osnovna joj je metoda kroz mini lavinu specifičnih pravnih slučajeva prikazati obrasce u generiranju bogatstva i uspostave privatnog vlasništva. Tako uspijeva razotkriti ne samo kostur kapitalizma i tržišta, već i otvoriti ključna politička i etička pitanja današnjice. Svatko kome je dovoljno stalo do tržišta i nejednakosti, trebao bi posegnuti za ovom knjigom. Naći će pitko i pristupačno napisanu prozu koja nagrađuje i spoznajom. Usprkos tome što se s nejednakosti ne bavi izravno, ovo je jedna od važnih suvremenih knjiga o nejednakosti jer uspijeva hrabro, jasno i logički izložiti same pravne osnove tržišta i pretpostavke nejednakosti. Suočava se s manjkavostima tržišta na razini na kojoj zapravo nastaju, a ne boji se dubinski prikazati sukobe partikularnih interesa na kojima počivaju. Osnovni argument o pravnoj prirodi kapitalizma je izvrsno izložen, uz dužnu pažnju posvećenu povijesti partikularnih interesa i razloga sustavnog favoriziranja elita.