Problemi riznica DNA podataka. Kineski pristup genomskom suverenitetu

Nadmetanje za genomske baze podataka prelazi granice država i kontinenata, piše Tamara Čačev. Dok se američke tvrtke suočavaju s problemima curenja podataka, kineska tvrtka BGI sustavno prikuplja genome svjetskih građana, dok Kina istovremeno brižno skrbi o vlastitom “genomskom suverenitetu” i postavlja izazove europskim i svjetskim regulatornim okvirima.

• Naslovna fotografija: Kućni set za prikupljanje uzoraka DNA tvrtke 23andMe. (Mike Mozart / CC BY 2.0)

• Dr. sc. Tamara Čačev viša je znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković. Čačev je također članica Savjeta Ideje.hr

U jednom od svojih prvih tekstova za Ideje početkom 2018. godine bavila sam se direct-to-consumer DNA testovima. Naime, iako su ovi testovi postojali već neko vrijeme (tvrtke 23andMe, Ancestry, MyHeritage i slične), za Božić 2017. ih je, kao jedan od najdražih poklona, prigrlila Oprah (i to specifično tvrtku 23andMe) te je medijska vidljivost ove tvrtke naglo poprimila globalne razmjere. Dodatan začin cijeloj priči bila je i osnivačica ove tvrtke Anne Wojcicki, molekularna biologinja koja je tvrtku osnovala kao novopečena supruga Sergeya Brina, suosnivača Googlea.

Ovih je dana tvrtka 23andMe ponovno u fokusu zbog njene gotovo izvjesne propasti. I dalje se radi o svjetskom lideru u testiranju genoma koje se direktno obraća konzumentu, no interes konzumenata je presušio dijelom zbog, kako je danas vidljivo, ne baš održivog biznis modela, a dijelom i zbog afera oko curenja podataka klijenata u protekloj godini. Kako se radi o tvrtki koja je u svojim zvjezdanim trenucima nakon IPO-a 2021. bila procijenjena na 6 milijardi dolara, medijski interes je razumljiv. No, najtragičnije u ovoj situaciji nije gubitak novaca – you win some you lose some – već ogroman sigurnosno-etički problem koji proizlazi iz neizvjesnosti sudbine ogromne količine podataka o genomima preko 15 milijuna ljudi. Radi se velikim dijelom o genomima državljana SAD-a, ali i mnogih zemalja diljem svijeta.

Zlobnici ili oni dalekovidni bi rekli da biznis model ove tvrtke i nije bilo samo testiranje DNA kao svojevrsna dokoličarska razonoda svekolike populacije, već upravo skupljanje baze podataka o genomima pojedinaca koji bi se onda mogli višestruko unovčiti. U samom testiranju DNA i nije bilo neke zarade budući da je cijena tih testova bila relativno niska te stoga evaluacija ove tvrtke i nije počivala previše na samom biznisu testiranja, pogotovo nakon što američka FDA nije odobrila većinu testova koje je 23andMe željela progurati u kliničku uporabu. Lova je oduvijek bila u bazi podataka sa sekvencama DNA. U prvi se mah činilo kako će tranzicija tvrtke od tržišta konzumenata testova k biznisima koji trebaju ovakve baze podataka, a radilo se tad primarno o farmaceutskoj industriji, biti uspješna zbog nekoliko ugovora koje je 23andMe sklopila s farmaceutskim tvrtkama (najvećim dijelom s GlaxoSmithKline) te je za te podatke dobila desetke milijuna dolara.

Prema izvorima iz 23andMe temeljem te suradnje otkriveno je pedesetak potencijalnih targeta za nove terapije no niti jedan konačni proizvod još nije izašao iz tog pipelinea. No, razvojem svijesti potrošača o genomskim podacima koje prepuštaju velikim korporacijama, kao i pravno otežanim uvjetima koji su se počeli s vremenom nametati (jer u početku adekvatne pravne legislative nije niti bilo) te nakon skandala s Theranosom čuvene Elizabeth Holmes biznis je počeo stagnirati. Zadnji udarac koji je dotukao 23andMe bio je hakerski napad u listopadu 2023. (vrlo kratko nakon terorističkog napada u Izraelu) u kojem su iscurili podaci 6.9 milijuna ljudi s naznakama da je napadač primarno ciljao genome Aškenaza i osoba kineskog porijekla. Kasnije se pokazalo da je opseg podataka koji su iscurili bio puno širi.

Snimka zaslona predstavljanja tvrtke BGI sa službenih stranica NIFTY testa. (niftytest.com)

No, 23andMe nije jedina tvrtka koja sakuplja podatke o genomima svojih klijenata. Puno pametnije su ovu igru odigrali Kinezi i njihova tvrtka BGI (Beijing Genomics Institute, prvotno dio državno financiranog konglomerata Kineske akademije znanosti). Radi se o tvrtki koja je osnovana 1999. kao dio napora da se ubrza sekvenciranje humanog genoma te je temeljem toga i razvila ekspertizu u ovom području i postala jedan od značajnijih kupaca instrumenata za sekvenciranje stare generacije a pogotovo ovih najnovijih tzv. next generation sekvencera. I ovdje se odigrao isti paradoks da SAD proizvede uređaj koji ogromnim dijelom kupuju i od njega koristi imaju Kinezi. To je naravno moguće jer sredstva za nabavku tako skupih uređaja dobivaju većinom od države budući da se radi o djelatnosti od strateškog interesa kako su si Kinezi zacrtali. Za razliku od „DNA zabave“ koju je svijetu ponudila Amerika s DNA testovima tipa koliko postotaka vašeg genoma je neandertalskog porijekla, Kinezi su prvi svijetu ponudili koristan DNA test koji je danas mainstream u mnogim državama svijeta i pokriva ga zdravstveno osiguranje (primjerice u nama susjednoj Sloveniji, ali ne i kod nas), a radi se o neinvazivnom prenatalnom testiranju kromosomskih aberacija.

Kada su krenuli s ovim testom (komercijalni naziv testa je Nifty) najprije je pokrivao najčešće genetičke aberacije poput trisomije 21. kromosoma koja rezultira nastankom Downovog sindroma, no danas ovaj test pokriva sve kromosome kao i manje aberacije unutar njih. Kada su trudnice shvatile da za cijenu jednih boljih dječjih kolica mogu dobiti vrlo pouzdan odgovor o prisutnosti najčešćih kromosomskih aberacija na temelju jednostavnog vađenja krvi, a bez potrebe prolaska (ukoliko se test pokaže kao negativan) kroz amniocentezu koja je invazivna metoda detekcije kromosomskog statusa djeteta, potražnja za ovim testiranjem rasla je iz godine u godinu. Sjećam se da sam na samom početku pojavljivanja ovog testa na europskom tržištu, na jednom kongresu slušala kolegu iz jedne bogate europske države o tome kako se treba pod svaku cijenu obraniti od situacije da se informacija o genomu neke nacije nekontrolirano šalje u kineske laboratorije, te kako je njihova država potrošila ogromne novce da za njihovu relativno malu populaciju uspostavi ovakvo testiranje. No, koju godinu kasnije ova je bitka izgubljena, budući da se i ovdje radi o direct-to-consumer testu koji zahtijeva od osobe da izvadi krv u laboratoriju što se može učiniti u posve privatnom aranžmanu te ju putem tvrtke posrednika poslati u neki od laboratorija u kojima se vrši ovo testiranje.

Nedavno se saznalo kako BGI svoju bazu podataka analizira koristeći vojna superračunala, navodno u svrhu poboljšanja svojih nalaza, ali i za neke ciljane javnozdravstvene studije, no u tim istraživanjima se navodno koriste informacije samo kineskih državljana. Ipak u studiji objavljenoj 2019. (Ji, X., Li, J., Huang, Y. i sur. Identifying occult maternal malignancies from 1.93 million pregnant women undergoing noninvasive prenatal screening tests. Genet Med 21, 2293–2302 (2019)) jasno je vidljivo kako su korišteni i genomi državljanki Španjolske i Slovenije prilikom reanalize uzoraka u cilju traženja genomskih aberacija povezanih s tumorskim bolestima. Ovdje treba naglasiti da, iako je Nifty bio među prvim testovima ovog tipa, danas na tržištu pa čak i u Hrvatskoj imamo nekoliko tehnološki različitih platformi (od kojih su se neke pokazale i znatno pouzdanije) te veći broj tvrtki od kojih su neke u cijelosti svog radnog procesa u okviru europskog teritorija, te ne koriste usluge kineskih laboratorija.

Kina očekuje postizanje genomskog suvereniteta – apsolutne kontrole nad informacijama o genomu svojih građana. (Snimke zaslona Axios, CNN)

Paralelno s ekspanzijom na vanjskom tržištu i skupljanju baza podataka globalne DNA, Kinezi intenzivno sekvenciraju i vlastitu populaciju i stvaraju vlastite biobanke te je to izazvalo i kontroverze, budući da neki smatraju kako se radi o prisilnom prikupljanju genomskih podataka, posebno kad se radi o njihovim manjinskim narodima. Bilo kako bilo, Kina je među prvima proglasila informacije o genomu svojih građana nacionalnim resursom te gotovo apsolutno ograničila (da ne kažemo zabranila) pristup stranim interesentima tim bazama podataka, kao i provođenje bilo kakvih istraživanja stranih grupacija na njihovoj populaciji bez kompliciranog procesa dobivanja dopusnica što u praksi čini takve pokušaje neizvedivim, osim ako nisu iz nekog razloga od interesa za kinesku državu. Time se očekuje postizanje tzv. genomskog suvereniteta tj. apsolutne kontrole nad informacijama o genomu kineskih građana na teritoriju Kine. No, to ih ipak nije učinilo neranjivim na curenje podataka, budući da je baza s podacima o preko milijardu Kineza bila nezaštićena i javno dostupna više od godinu dana – sve dok njeni podaci nisu ponuđeni na prodaju 2022. godine.

O različitim nevjerojatnim životnim situacijama u koje su se ljudi zapetljali nakon bezazlenog genealoškog testiranja u 23andMe snimljen je i BBC-jev podcast „The Gift“ čija je druga sezona krenula ovih dana. Naime, na temelju rekreacijskog testiranja DNA razvio se čitavi ekosustav različitih platformi u kojima su se podaci 23andMe mogli povezati s podacima drugih ljudi što je prilično zanimljivo američkim konzumentima koji su izrazito zainteresirani za svoju genealogiju. No, osim fun facts, ponekad su saznali i nešto više od onog što su željeli. Kako možete i zamisliti, bijeli supremacisti imali su crnačke krvi a znam i za anegdote iz naših krajeva gdje su zadrti ovi ili oni (kojima je to bilo jako važno i papirnato dokazati) ispadali upravo onog etniciteta kojeg su se najviše pribojavali.  Stoga, ako vas interesiraju ljudske sudbine koje su se promijenile pod utjecajem spoznaja dobivenih ovim testovima, BBC je tu odradio dobar posao.

GEDmatch.com se proslavio prvom identifikacijom Golden State Killera na temelju genomskih podataka koje je njegov rođak ostavio u toj bazi. (gedmatch.com)

U kolovozu ove godine podnesena je kolektivna tužba protiv genealoškog portala GEDmatch.com zbog sumnje da je informacije iz svoje (third party) baze podataka od preko milijun genoma podijelio s Facebookom. Istina, i ovdje su korisnici svoje podatke dobivene DNA testovima dobrovoljno unosili u bazu s ciljem genealoških informacija te jednim dijelom i sami snose odgovornost za to. Inače, ovaj se portal proslavio prvom identifikacijom Golden State Killera na temelju genomskih podataka koje je njegov rođak ostavio u toj bazi (više o tom pothvatu možete pogledati u dokumentarcu Michelle McNamare – I’ll Be Gone in the Dark).

Ljudi su obično najviše zabrinuti za svoju privatnost, no ukoliko niste neka istaknuta javna ličnost ili srodnik neke od takvih ličnosti (budući da se genomske informacije mogu izvesti i indirektno na temelju profila bliskih srodnika) malo je vjerojatno da su podaci o vašem genomu nekome zanimljivi osim ako vas ne traži policija ili neke druge državne službe. Navodno je u curenju podataka iz 23andMe bilo i takvih situacija, barem prema navodima izvjesnog Golema, prodavača koji je dijelove hakirane baze 2023. nudio na dark webu. Njegov navodni promidžbeni tekst nudio je podatke za “prilagođene etničke skupine, individualizirane podatkovne setove, precizne procjene podrijetla, detalje o haplogrupama, informacije o fenotipu, fotografije, poveznice na stotine potencijalnih rođaka te kompletne sirove podatke.”

Cijene su se kretale od 100 profila za 1.000 dolara do 100.000 profila za 100.000 dolara, a kasnije je ponuda proširena i na podatke britanskih, njemačkih i kineskih korisnika usluga tvrtke 23andMe a navodno se nudio i profil same Anne Wojcicki kao i njenog bivšeg supruga i raznih technobroseva (američki sleng koji jako dobro opisuje mušku high-tech ekipu Silicijske doline). Prema prvim informacijama iz same tvrtke, broj hakiranih profila bio je znatno manji, oko 14.000 i to primarno zbog toga jer su korisnici imali iste lozinke na više web mjesta gdje su već prethodno bile kompromitirane. No, kasnije su ipak priznali da se radilo o negdje oko 6.9 milijuna profila koji su iscurili od travnja do listopada 2023., pravdajući se kako se ostatak podataka izvukao temeljem informacije o srodničkim odnosima u bazi podataka, funkcionalnosti koja je i bila glavni mamac za mnoge korisnike da se uopće i upuste u testiranje vlastite DNA. Treba ipak reći kako je već i prije bilo curenja podataka iz drugih direct-to-consumer tvrtki (slučaj tvrtke MyHeritage 2018.), no nikad do ovog slučaja ti podaci nisu ponuđeni na prodaju.

Ono što je bitno da konzumenti ovih testova shvate jest snaga njihovih genomskih podataka u masi drugih pojedinaca neke populacije

Ipak, direktna opasnost of curenja podataka za većinu ljudi  je većinom zanemariva budući da se iz tih podataka još uvijek ne može iščitati predispozicija za kompleksne bolesti koje se javljaju kasnije u životu a mogle bi zanimati poslodavce ili osiguravatelje. Ono što je bitno da konzumenti ovih testova shvate jest snaga njihovih genomskih podataka u masi drugih pojedinaca neke populacije. Tako razmišljaju i veliki investicijski fondovi pa je tako krajem 2020. Blackstone kupio konkurentsku tvrtku Ancestry za 4.7 milijardi dolara. Ako se prisjetimo evaluacije 23andMe prije curenja podataka, ova cijena je negdje sukladna njihovoj obzirom na broj korisnika u njihovoj bazi. Kada pak države razmišljaju o genomu kao nacionalnom resursu tada u prvom planu imaju neke genetičke karakteristike, svojevrsne locus minoris, cijele populacije koji bi mogli eventualno poslužiti kao meta za razvoj nekakvog biološkog oružja. Stoga je danas sve izvjesnije da će genomski podaci, pogotovo u doba umjetne inteligencije, biti predmet komercijalne eksploatacije ali i nacionalne sigurnosti te se o tome treba voditi računa kako na razini svakog pojedinca ali i čitavih država.

• Literatura

1) 23andMe blog (2017) Checking Oprah’s List https://blog.23andme.com/articles/checking-oprahs-list

2) Prictor M. (2024) A giant biotechnology company might be about to go bust. What will happen to the millions of people’s DNA it holds? https://theconversation.com/a-giant-biotechnology-company-might-be-about-to-go-bust-what-will-happen-to-the-millions-of-peoples-dna-it-holds-241557

3)Kleeman J. (2023) These people took DNA tests. The results changed their lives https://www.bbc.com/future/article/20231004-these-people-took-dna-tests-the-results-changed-their-lives

4) Bala N (2024) LA Times Opinion: The risks of sharing your DNA with online companies aren’t a future concern. They’re here now. https://www.latimes.com/opinion/story/2024-10-21/testing-dna-websites-genes-23andme-gedmatch

5) Mehorter K (2024) GEDmatch Illegally Sends Illinois Users’ Genetic Data to Facebook, Class Action Lawsuit Says https://www.classaction.org/news/gedmatch-illegally-sends-illinois-users-genetic-data-to-facebook-class-action-lawsuit-says

6) Yeung Y. (2023) China’s sitting on a goldmine of genetic data – and it doesn’t want to share. https://edition.cnn.com/2023/08/11/china/china-human-genetic-resources-regulations-intl-hnk-dst/index.html

7) Needham  K i Baldwin  C (2021) China’s gene giant harvests data from millions of women. https://www.reuters.com/investigates/special-report/health-china-bgi-dna/