Visoka cijena turizma po život u Jadranu. Kako svi možemo pomoći autohtonim vrstama

Od banalne stvari poput sidrenja turističkih kruzera lako dolazimo do najezde invazivnih vrsta koje ugrožavaju ne samo pojedine autohtone vrste, već i cijele ekosustave izgrađene oko njih, piše Ana Kodžoman. Mi kao pojedinci možemo upozoriti na njihovu pojavu, ali i zaštititi okoliš od invazivnih vrsta odgovornijim odnosom prema ljubimcima

• Naslovna fotografija: Gambusia sp., alohtona invazivna vrsta koja se često uzgaja u akvarijima, no ponekad je ljudi puštaju u okoliš (Flickr)

• Ana Kodžoman je kao viša stručna suradnica za EU projekte u Biota d.o.o zadužena za praćenje provedbe bioloških istraživanja

Upoznati smo s pojmom globalizacije, ali bez obzira na njegovu sveobuhvatnost, on za nas najčešće predstavlja jedinstveno svjetsko tržište koje uključuje kretanje i razmjenu ljudi i proizvoda. Kad već spominjemo kretanje ljudi, možemo se osvrnuti na to da je još jedna turistička sezona na Jadranskom moru gotova, a mi čitamo ili slušamo uglavnom samo o njenom financijskom uspjehu, kao i je li u usporedbi s onom famoznom „predkoronskom“ 2019. godinom bila bolja ili lošija. Moguće laički zaključujemo – što više turista, to više novaca, a to znači bolji standard za hrvatske građane. Ali ako se zamislimo nad jednom od izreka Mahatme Gandhija  “Zemlja pruža dovoljno da zadovolji svačiju potrebu, ali ne i svačiju pohlepu”, onda bismo se trebali zapitati jesu li financije jedina posljedica turizma ili pak utjecaj ove gospodarske grane, kao i drugih naših postupaka, ima opasne posljedice na organizme i staništa.

• Kretanja organizama

Još ćemo malo proširiti pojašnjenje pojma globalizacije pa reći da ona uključuje kretanje i drugih organizama osim čovjeka. Naime, prijevoz životinja iz njihovih izvornih staništa u nova područja datira tisućama godina unazad. Još su se u Rimskom Carstvu životinje često dovodile iz stranih država kako bi ih se koristilo za zabavu u Koloseumu ili u vojne svrhe. Ta je praksa također bila uobičajeni dio europskih otkrivanja Novog svijeta, jer bi istraživači u svoje države unosili primjerke organizama na kojima bi provodili daljnja istraživanja. Unošenje stranih (alohtonih) vrsta životinja, biljaka i drugih organizama na nova staništa, danas je još raširenije, a posljedice toga mogu biti raznolike. Primjerice, prije nekoliko stotina godina kod nas je zasađen kukuruz (Zea mays), vrsta biljke koja potječe iz Srednje Amerike. Na njegovom primjeru smo uočili da alohtone vrste na poljoprivrednom zemljištu ne moraju ugrožavati druge vrste biljaka koje rastu u njihovoj blizini. Unesemo li pak grenlandskog glatkog kita (Balaena mysticetus) u Jadransko more, njega ćemo životno ugroziti jer su njegovo prirodno stanište mora niskih temperatura u kojima može doživjeti i preko stotinu godina. Osim ovih primjera koji ukazuju da se može ostvariti uspješan suživot organizama ili nažalost može doći do ugibanja organizama uslijed promjene staništa, tu su i alohtone vrste koje predstavljaju problem za ekosustave. Ove se vrste uspješno razmnožavaju, zauzimaju ekološke niše domaćih (autohtonih) vrsta te ih time životno ugrožavaju što za posljedicu ima smanjenje biološke raznolikosti te poremećaje prirodne ravnoteže. Takve vrste nazivamo invazivnim vrstama, a njih smo se ranije dotaknuli u članku “Mikroplastika. Jadran je u Europi jedno od tri mora najonečišćenija plastičnim otpadom”,

• Evolucija prije evolucije

Koliki je utjecaj invazivnih vrsta u ekološkim nišama možemo provjeriti s evolucijskog gledišta. Naime, ako se evolucijski procesi događaju’u pozadini’ za našeg životnog vijeka, to je u redu, ali ako su okom vidljivi za našeg životnog vijeka, onda vjerojatno imamo problem. Uzmimo u obzir jedan primjer iz prirode, koji se razvijao kroz stoljeća evolucijskog procesa, a to je odnos velike bijele psine (koju smatramo jednom od najvećih predatora) i njezina plijena. Na tom primjeru možemo zaključiti sljedeće: predator i plijen su zajedno evoluirali kroz dugo razdoblje, što znači ako je plijen razvijao bolju obranu, predator je razvijao bolje načine kako uloviti plijen. Najbrže velike bijele psine preživljavaju jer mogu uhvatiti tuljane, ali nijedna od ove dvije vrste u konačnici ne dobiva ključnu prednost jer se neprestano događaju evolucijski odgovori između ove dvije vrste.  Međutim, s invazivnim vrstama je drugačije jer često nema predatora u njihovom novom okolišu. Kada biljka, alga ili životinja uđe u novi okoliš vjerojatno će naići na predatore koji nisu do tada evoluirali s njima, zbog čega ti predatori ne mogu uspješno iskoristiti novopridošlu vrstu. Obrambeni mehanizmi poput otrova, veličine tijela ili brzine – uobičajeni niz prilagodbi na predatore – odjednom su bez premca u novom okruženju. To može omogućiti invazivnoj vrsti da se brzo razmnoži budući da se više ne suočava s predatorima. Rezultat su invazivne vrste koje mijenjaju evolucijski put autohtonih vrsta kompetitivnim isključivanjem, premještanjem ekoloških niša, a u konačnici i izumiranjem.

Kako bismo bolje dočarali odnose na staništu između invazivnih i autohtonih vrsta, osvrnut ćemo se na utjecaj tropskih algi Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa na domaće vrste Jadranskoga mora. Prije toga, dobro je napomenuti da, ako opazite ove vrste, njihovu lokaciju trebate prijaviti Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja. Zadatak je stručnjaka da se zatim pobrinu za njihovo zbrinjavanje.

Vrste roda Caulerpa, poput toxifolie na slici, tropske su alge koje su se Sredozemnim, a zatim i Jadranskim morem počele širiti prije nekoliko desetljeća (Flickr)

• Invazivne vrste u Jadranskome moru

Vrste roda Caulerpa tropske su alge koje su se Sredozemnim, a zatim i Jadranskim morem počele širiti prije nekoliko desetljeća. Postoje pretpostavke o tome kako su se počele širiti morima, ali danas je važnije kako to širenje spriječiti i ukloniti ove alge iz staništa kojima ne pripadaju. U ovom trenutku se možemo osvrnuti na spomenutu globalizaciju i turističke aktivnosti koje dovode do njihovog širenja. Naime, jedan od uobičajenih načina prijenosa su kruzeri koji u sve većem broju dolaze u naša popularna turistička središta. Takvi brodovi, koji prevoze putnike od jednog do drugog odredišta, mogu donijeti ove invazivne alge na svojim sidrima. Sidrenjem u pristaništa one dospijevaju u Jadransko more i tu započinje njihova invazija. Kako? To su alge koje se vrlo brzo razmnožavaju, najčešće nespolno, vegetativnim načinom, što znači da se iz jednog njihovog dijela (kauloid (stabalce), filoid (listići) ili rizoid (korjenčići)) može razviti cijela nova jedinka identična matičnoj jedinki. Svoje razmnožavanje na isti način nastavljaju i na dnu Jadranskog mora i tako se šire. Osim brzog reproduktivnog ciklusa, ove alge imaju široku temperaturnu valenciju u kojoj mogu preživjeti (od jako niskih pa do jako visokih temperatura mora), mogu opstati na različitim dubinama i, što je možda najvažnije, nemaju za sada prirodnoga neprijatelja koji će kontrolirati njihovo širenje. Širenje algi roda Caulerpa dovodi do promjene ekosustava mora jer imaju utjecaj na neke ključne organizme Jadranskoga mora kao što je morska cvjetnica (Posidonia oceanica).

Posidonia oceanica autohtona je vrsta u Sredozemnom moru koja se našla ugrožena brzim širenjem algi iz roda Caulerpa, a zajedno s njom ugrožen je i složeni ekosustav izgrađen oko nje. (Flickr)

Posidonia oceanica, za razliku od invazivnih vrsta algi, sporije raste i razvija se te je osjetljivija na promjene temperature mora. Njezin značaj kao endemske vrste osim u proizvodnji kisika, vidljiv je i u tome da ona stvara jedan zaseban ekosustav u kojem žive, razmnožavaju se i razvijaju različite vrste rakova, glavonožaca, školjkaša, spužvi, žarnjaka, riba. Međutim, ova vrsta ozbiljno je ugrožena algama roda Caulerpa, koje zauzimaju njena staništa, što dovodi do nastanka monokultura invazivnih vrsta. Osim što se ugrožava morska cvjetnica, kojoj treba stotine godine za obnavljanje populacije, vrste roda Caulerpa stvaraju svoj sloj algi, a ispod tog sloja se formiraju anoksični uvjeti, koji onemogućavaju preživljavanje različitih sesilnih i polusesilnih organizama zbog nedostatka kisika. Zbog visine ovih vrsta alga, čiji kauloid može doseći i 2 metra, ugrožavaju se i pokretne vrste jer ne mogu doseći dostatni kisik i hranjive tvari. C. taxifolia i C. racemosa primjeri su invazivnih vrsta na kojima za svoga životnoga vijeka postajemo svjedoci evolucijskih promjena koji remete prirodnu ravnotežu, koja se uspostavljala milijunima godina kako bi ekosustav bio održiv u prirodnim kompetitivnim i nekompetitivnim odnosima.

Samo jedno sidrenje kruzera može uzrokovati smanjenje bioraznolikosti mora, što uzrokuje manju raznolikost ribljeg fonda, promjenu sastava morskog dna i mikroklime, a ako ćemo i o financijama – lokaliteti postaju nezanimljivi za ronilački turizam i ribolov

Moguće su, ipak, i pozitivne promjene u Jadranskome moru. Postoje neke studije koje ukazuju da su se populacije vrste Caulerpa taxifolia smanjile, iako ih treba uzeti sa zadrškom. Svakako je dobro pozitivno gledati na tu situaciju jer su vrste roda Caulerpa uglavnom lokalizirane na određena područja Jadranskoga mora, što znači da nije nužno ugrožen cijeli ekosustav, iako ne možemo biti sigurni da neće postati. Više o tome možete doznati iz istraživanja „Spectral reflectance profile of Caulerpa racemosa var. cylindracea and Caulerpa taxifolia in the Adriatic Sea“.  U svakom slučaju, za svakoga od nas bi bilo dobro da  prepoznaje barem ove dvije vrste čije je uočavanje potrebno prijaviti nadležnom Ministarstvu. Ne zaboravimo da samo jedno sidrenje kruzera može uzrokovati smanjenje bioraznolikosti mora, što uzrokuje manju raznolikost ribljeg fonda, promjenu sastava morskog dna i mikroklime, a ako ćemo i o financijama – lokaliteti postaju nezanimljivi za ronilački turizam i ribolov. Također, treba uzeti u obzir i zahtjevan posao stručnjaka vezan za nadgledanje i uklanjanje invazivnih algi, što je izuzetno osjetljivo. Često se radi o ručnom sakupljanju invazivnih vrsta koje zahtjeva puno vremena i ljudstva, ili prekrivanju prostora na kojima alge obitavaju crnim folijama. Tako se prekida dotok kisika, što je brži način za odstranjenje invazivnih vrsta. Međutim, folijama se alge trebaju prekrivati barem tri mjeseca, tokom kojih one mogu biti oštećene djelovanjem valova i ribarskim aktivnostima. Osim toga, ispod njih se mogu naći i vrste drugih organizama koje se nisu htjele ukloniti, a koje također u tom slučaju ostaju bez za život ključnog kisika.

Ovo je jedan od primjera kojim možemo pokazati kako nešto što djeluje banalno, a to je sidrenje na turističkom krstarenju, može uzrokovati niz negativnih i neizvjesnih posljedica. Treba svakako razumjeti i situaciju u kojoj će primjerice na ugroženost vrste Posidonia oceanica djelovati ne samo neka invazivna vrsta druge alge, nego i klimatske promjene uzrokovane globalnim zatopljenjem, povišenom koncentracijom ugljikovog dioksida i slično. To ukazuje da postoji niz faktora uzrokovanih ljudskom djelatnošću koji ugrožavaju vrste u hranidbenim lancima te dovode do poremećaja biološke ravnoteže. O utjecaju klimatskih promjena ćemo o nekom od članaka koji slijede, za sada je bitno uvidjeti da gospodarske djelatnosti poput turizma, koliko god donose financijske dobiti, trebaju biti što više kontrolirane. Utjecaj vrsta roda Caulerpa je poznat i može biti ogledni primjer za tu tematiku, uz uvid da na spomenutoj razini pojedinac nažalost često nema veliki utjecaj, osim dojavljivanjem uočenih invazivnih vrsta. S druge strane, na određenim razinama uzgoja jedinki vrsta koje su nam često zanimljive u kućnim akvarijima, pojedinac može imati ključnu ulogu.

• Invazivne vrste kao kućni ljubimci

Mnogi od nas se odlučuju na držanje kućnih akvarija, možda zbog toga što često čujemo kako oni imaju određeni psihoterapijski učinak nakon napornog radnog dana i drugih obveza. Promatranje kako se ribe kreću i ponašaju, kako ulaze u interakciju sa svojim okolišem zasigurno opušta, međutim treba pažljivo razmisliti koje vrste ćemo uzgajati u akvariju. Obično kada nabavljamo ribe za akvarij, odlučujemo između vrsta tropskih staništa slanih voda ili onih slatkih. Vrste iz roda Gambusia česta su preporuka za kupnju, prodaju se uz opis da nisu zahtjevne za održavanje, ne traže određenu kakvoću vode te se prilagođavaju promjenjivim temperaturama. Za zaposlenog čovjeka to znači manja briga, međutim, uvijek uzmite u obzir podrijetlo vrste i njezin utjecaj na druge vrste, pa čak i kad se radi o ekosustavu akvarija. Razmotrite da je, primjerice, Gambusia holbrooki na popisu Crne liste invazivnih vrsta Europske unije i, koliko vam god bila jednostavna za uzgoj, ona ugrožava druge autohtone vrste u okolišu.

Gambusia holbrooki često se preporuča kao idealna akvarijska riba koja ne zahtjeva posebnu skrb, no radi se o ribi koja je na popisu Crne liste invazivnih vrsta Europske unije, koja ugrožava druge autohtone vrste u okolišu (Flickr)

Svakodnevno se susrećemo s nepredviđenim situacijama, kao i naši prijatelji i članovi obitelji. Kada za neku jedinku alohtone vrste više nemamo vremena, odnosno ne stignemo se brinuti o njoj i nitko od bližnjih nema vremena da preuzme brigu, nerijetko je puštamo u stanište u ekološkim uvjetima koji joj omogućuju da preživi. To ne smijemo raditi, bez obzira na humane pobude, jer nije smisao da preživi jedinka nego da prežive populacije, posebice one autohtone koje održavaju biološku ravnotežu. Ovakvih primjera ima više, uključujući i vodene kornjače i zlatne ribice, o kojima će biti više riječi drugi put.

Treba svakako razumjeti, i pritom imati na pameti ranije detaljnije objašnjen utjecaj roda Caulerpa na ekosustav mora, da su stvari vrlo kompleksne. To znači da bismo svi trebali proučavati što se događa u okolišu, jer je gotovo sve podložno domino efektu. Naravno da svi ne možemo utjecati na sve promjene, ali je naš doprinos na mikrorazini ključan. Pri tome je bitno da se upoznamo s važnim elementima kako uzgoja tako i utjecaja invazivnih vrsta koje ugrožavaju one autohtone, i time možda narušavaju biološku raznolikost i biološku ravnotežu. Sjetite se one stare izreke: „Bolje spriječiti, nego liječiti!“

• Literatura:

1. K. Pavid. “What are invasive species?”, Natural History Museum. 1.7.2020.
2. A. Melotto, R. Manenti, G. F. Ficetola. “Rapid adaptation to invasive predators overwhelms natural gradients of intraspecific variation”, Nature. 17.7.2020.
3. M. Kišević, A. Smailbegović, K. T. Gray, R. Andričević, J. D. Craft, V. Petrov, D. Brajčić, I. Dragičević. “Spectral reflectance profile of Caulerpa racemosa var. cylindracea and Caulerpa taxifolia in the Adriatic Sea”, Acta Adriatica.
4. “Invazivne strane vrste”, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.
5. T. Mihinjač, I. Sučić, . Špelić, M.Vucić, A. Ješovnik. “Strane vrste slatkovodnih riba u Hrvatskoj”, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. 11. 2019.